www.domaci.de Forum Indeks Home
Portal • Forum • Novi upisi • Pretraga • Link do nas • Domaći filmovi • Lista korisnika • Tim sajta • Proverite privatne poruke • Prijava • Registracija
Pravilnik • FAQ • Profil • Favorites • Galerija slika • Top lista • Download MP3 • MP3 razno • Spotovi • Noviteti 2013 • Muzički noviteti 2014

Beograd
Strana prethodna  1, 2, 3, ... 25, 26, 27  sledeća
Pređite na stranu broj:  
Upišite novu temu   Odgovorite na temu    www.domaci.de Forum Indeks -> ~ Svet i putovanja ~ -> ~ Arhiva - Svet i putovanja ~
::  
Autor Poruka
sokolica
Upućeni član
Upućeni član



Godine: 24

Datum registracije: 15 Jul 2004
Poruke: 293
Mesto: ...

papuanewguinea.gif
PorukaPostavljena: Sub Avg 07, 2004 4:38 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

"Nebo je nad Beogradom prostrano i visoko, promenljivo a uvek lepo; i za zimskih vedrina sa njihovom studenom raskoši; i za letnjih oluja kada se celo pretvori u jedan jedini tmurni oblak koji, gonjen ludim vetrom, nosi kišu pomešanu s prašinom panonske ravnice; i u proleće kad izgleda da cvate i ono, uporedo sa zemljom; i u jesen kad oteža od jesenjih zvezda u rojevima. Uvek lepo i bogato, kao naknada ovoj čudnoj varoši za sve ono čega u njoj nema i uteha zbog svega što ne bi trebalo da bude.

Ali najveći raskoš toga neba nad Beogradom, to su sunčevi zalasci. U jesen i u leto oni su prostrani i jarki kao pustinjske vizije, a zimi prigušeni tmastim oblacima i rujnim maglama. A u svako doba godine vrlo su česti dani kad se oganj toga sunca koje zalazi u ravnici, među rekama pod Beogradom, odbije čak gore u visokoj kupoli neba, i tu se prelomi i prospe kao crven sjaj po razasutoj varoši. Tada sunčano rumenilo oboji za trenutak i najzabačenije uglove Beograda i odblesne u prozorima i onih kuća koje inače slabo obasjava."

O Beogradu napisao: Ivo Andrić , književnik i nobelovac



_________________
....budale ne treba sejati one nicu same!


Poslednja prepravka: sokolica datum Pon Avg 09, 2004 1:38 am; ukupno izmenjena 1 put
 
sokolica
Upućeni član
Upućeni član



Godine: 24

Datum registracije: 15 Jul 2004
Poruke: 293
Mesto: ...

papuanewguinea.gif
PorukaPostavljena: Sub Avg 07, 2004 4:44 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane



Nadjoh najkrasnije mesto od davnine,
preveliki grad Beograd."
Despot Stefan Lazarevic (XV v.)

_________________
....budale ne treba sejati one nicu same!


Poslednja prepravka: sokolica datum Pon Avg 09, 2004 1:26 am; ukupno izmenjena 1 put
 
sokolica
Upućeni član
Upućeni član



Godine: 24

Datum registracije: 15 Jul 2004
Poruke: 293
Mesto: ...

papuanewguinea.gif
PorukaPostavljena: Sub Avg 07, 2004 4:49 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane


Najlepši i najveći beogradski park, Kalemegdan je istovremeno i najznačajniji kulturno-istorijski kompleks, u kojem dominira Beogradska tvrđava iznad ušća Save u Dunav. Naziv Kalemegdan odnosi se samo na prostorni plato oko Tvrđave koji je osamdesetih godina 19. veka pretvoren u park. Plato je, dok je Tvrđava bila glavno vojno uporište Beograda, služio da se neprijatelj osmotri i sačeka za borbu. Zbog toga i njegovo ime potiče od turskih reči "kale" - polje i "megdan" - borba. Turci su Kalemegdan nazivali i Fićir-bajir što znači "breg za razmišljanje".

Preuređivanje u park otpočelo je, posle predaje Tvrđave Srbima 1867. po naređenju kneza Mihaila Obrenovića. Idejne skice za uređenje Kalemegdana napravio je prvi beogradski urbanista Emilijan Josimović. Zelenilo je zasađeno između 1873. i 1875. godine, kada Beogradskom tvrđavom komanduje pukovnik Dragutin Žabarac, ađutant kneza Miloša Obrenovića u doba njegove druge vladavine.

Pre Prvog svetskog rata Kalemegdanski park završavao se na mestu gde su sada kamene stepenice (vode prema donjoj terasi). Zemljište iza ovih stepenica bilo je sve do 1929. godine potpuno neuređeno i obraslo u korov. Posle 1931. godine parkovske površine proširene su i na Gornji grad. U parku je postavljeno više spomenika poznatim kulturnim i javnim radnicima. Na Kalemegdanu su Vojni muzej, Umetnički paviljon "Cvijeta Zuzorić", Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture, Zoološki vrt, dečiji zabavni park i veći broj sportskih igrališta i ugostiteljskih objekata.

Spomenik zahvalnosti Francuskoj
Spomenik je podignut 1930. u znak zahvalnosti Francuskoj za pomoć u I svetskom ratu. Rad je Ivana Meštrovića.

Spomen obeležje predaje ključeva Beogradske tvrđave
Nalazi se na mestu gde je 1867. pročitan sultanov ferman kojim se Tvrđava predaje na upravu knezu Mihailu Obrenoviću i srpskoj vojsci.

Gornji grad

Na prilazu Gornjem gradu nekada se širilo prostrano tvrđavsko polje - Kalemegdan. Posle povlačenja Turaka u drugoj polovini 19. veka, polje je pretvoreno u park. U Gornjem gradu sačuvani su delovi bedema i pojedini objekti iz raznih epoha, među kojima su najznačajniji:

Unutrašnja Stambol-kapija
Nalazi se pored košarkaškog igrališta "Partizana". Izgrađena je 1750. godine od tesanih kamenih blokova. U njoj su bili smešteni magacini, a služila je i kao kazamat.

Sahat-kula
U drugoj polovini 18. veka, iznad Južne kapije Gornjeg grada, podignuta je kula sa satom. Turci su je koristili i kao osmatračnicu, jer se sa nje videla cela tadašnja beogradska varoš.

Vojni muzej

Muzej Beogradske tvrđave
Kroz planove i tekstove prikazan je razvoj Beogradske tvrđave od njenog nastanka. Izložene su statue iz rimskog perioda, tri velike makete tvrđave iz XV veka, iz 1736. i 1790, oruđe graditelja tvrđave, oružje, oprema i dr.

Damad Ali-pašino turbe
Od nekada brojnih građevina u središtu Gornjeg grada, ostalo je sačuvano samo turbe (natkrivena grobnica, manji mauzolej), izgrađeno 1783. godine. Sadašnji izgled dobilo je prilikom obnove 1928. godine.

Rimski bunar
Posle prolaska kroz Kralj-kapiju, na ulazu u Gornji grad, nailazi se na ovu zanimljivu građevinu, koju su obnovili Austrijanci 1721-1731. godine, radi sigurnijeg snabdevanja Tvrđave vodom. Bunar je dubok oko 60 metara, a do nivoa vode (35 m) spušta se dvojno spiralno stepenište. Na mestu rimskog bunara je u srednjem veku bio dvor Stefana Lazarevića. Sličan bunar pominje 1660. godine turski putopisac Evlija Čelebija.

Pobednik
Prepoznatljivi simbol Beograda, rad vajara Ivana Meštrovića, podignut 1928, posvećen desetogodišnjici proboja Solunskog fronta. Spomenik predstavlja snažnog ratnika, sa mačem u desnoj i sokolom u levoj ruci.

Spomenik despotu Stefanu Lazareviću
Podignut 1982, rad je vajara Nebojše Mitrića. Na postamentu su motivi srednjovekovne simbolike i natpis "Nađoh najkrasnije mesto od davnine, prevelik grad Beograd" - despot Stefan Lazarević (1377-1427), srpski vladar i pesnik.

Despotova kapija
Podignuta je u prvoj polovini XV veka i predstavlja najbolje sačuvani deo utvrđenja iz vremena despota Stefana Lazarevića. Vekovima je bila glavna kapija Gornjeg grada. Sada se koristi kao Astronomska opservatorija.

Zindan-kapija
Ispred Despotove kapije, polovinom 15. veka sagrađena je sadašnja Zindan-kapija. Sastojala se od dve moćne kule, naoružane topovima, i zbog toga bila najbolje utvrđen ulaz u tvrđavu. Podrumski deo ovog objekta služio je kao tamnica (reč zindan znači tamnica) i to veoma ozloglašena.


Leopoldova kapija
Nalazi se ispred Zindan-kapije, odnosno pored nekadašnje Kalemegdanske terase. Podignuta je u 17. veku i nosi ime austrijskog cara Leopolda.


Crkva Ružica i Kapela sv. Petke


Česma Mehmed-Paše Sokolovića
Nalazi se pored Dizdareve kapije, kraj puta kojim se silazi u Donji grad. Podignuta je 1576. kao zadužbina Mehmed-paše Sokolovića, turskog velikog vezira, poreklom iz Bosne. Mehmed-paša je po poreklu bio Srbin, koji je kao dete odveden iz rodnog mesta i poturčen. Osim njegove najveće zadužbine, mosta na Drini kod Višegrada, sačuvana je samo još ova česma.

Istočno podgrađe
Ovaj deo Beogradske tvrđave (pored crkve Ružice), koji povezuje Gornji i Donji grad, nastao je oko 1460. godine, u jeku priprema za odbranu grada od Turaka.

Jakšićeva kula
Izgrađena je istovremeno sa Istočnim podgrađem kao glavna topovska kula utvrđenja. Većim delom je porušena početkom 18. veka, a u celini je obnovljena 1937. godine.

Kosturnica srpskih ratnika
U podnožju Jakšićeve kule uređena je, 1937. godine, kosturnica u kojoj su sahranjeni branioci Beograda 1915. godine.

Donji grad

Celo priobalno područje Tvrđave obuhvata Donji grad, gde se u srednjem veku nalazio glavni deo beogradskog naselja, koji je bedemina opasao despot Stefan Lazarević. Među retkim sačuvanim objektima izdvajaju se:

Amam
Toplo tursko kupatilo - amam, nalazi se na kraju strme padine, a sagradili su ga Turci krajem 18. veka. Krajem 19. veka u njemu se nalazila Vojnička kuhinja. Porušen je za vreme okupacije 1944. godine, a ponovo restauriran 1962. U njemu je danas je Planetarijum Astronomskog društva "Ruđer Bošković".

Kapija Karla VI
U središtu današnjeg Donjeg grada podignuta je 1736. godine kapija kao svečani ulaz u ovaj deo grada i posvećena caru Karlu VI, osvajaču Beograda. Na unutrašnjoj, Zapadnoj strani kapije prikazan je grb sa veprovom glavom koja je probodena strelom. Taj grb bio je veoma popularan u Karađorđevo vreme i ukomponovan je u mnoge zastave i pečate.

Topolivnica
Nalazi se pored Kapije Karla VI. Sagrađena je krajem 18. veka. Posle ulaska srpske ustaničke vojske u Beograd, 1806. godine, u njoj su počeli da se liju topovi za ustanike. Posle ustanka 1813. godine, pa sve do početka 20. veka, u ovom objektu je bila vojnička kuhinja.

Kula Nebojša
Jedna od srednjovekovnih pristanišnih kula, sagradjena radi zaštite pristaništa. Između kula bi se razapeo težak gvozdeni lanac, koji bi se po potrebi otvarao.
Podignuta je oko 1460. godine, da bi topovima štitila ulaz u staro pristanište. U toku opsade 1521. godine, posada kule dugo je uspešno odolevala napadima. Tek posle spaljivanja Nebojša-kule Turci su uspeli da prodru u Donji grad. U vreme vladavine Turaka pretvorena je u tamnicu i mučionicu, gde je 1789. ubijen grčki revolucionar i pesnik Riga od Fere.

_________________
....budale ne treba sejati one nicu same!


Poslednja prepravka: sokolica datum Pon Avg 09, 2004 1:28 am; ukupno izmenjena 1 put
 
SrebrnaTresnjica011
Banovan!

Prijatelj foruma
Prijatelj foruma



Godine: 40

Datum registracije: 14 Jul 2004
Poruke: 4277

blank.gif
PorukaPostavljena: Sub Avg 07, 2004 7:24 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Beogradski toponimi

Tekst koji sledi objavljen je u "Godišnjici Nikole Cupica", knjiga XXII, u Beo-gradu 1903. godine, pod naslovom Crtice za raniju sliku srpske prestonice, zapisao M. DJ. Milicevic, i s godinom na naslovnoj strani - 1902.

Abadžijska caršija
Onde gde je danas Abadžijska caršija bila je tridesetih godina livada kneza Miloša, a majstori abadžije imali su ducane u beogradskoj varoši, medju tur-skim ducanima i kucama.Knez Miloš razdeli svoju livadu na placeve, digne abadžije iz varoši, i naseli ih na one svoje placeve, da je seljacima lakše dola- ziti k njima na ducane, a i majstori da steku svoje kuce, i da ne placaju dove- ka kiriju Turcima. Danas u Abadžijskoj caršiji nema nikakvih ducana, nego su same kuce, ali je ulici ostalo ime Abadžijska caršija.

Alijina bašta

Malko na sever iduci od bivše Vidin kapije, onamo ka parnom kupatilu, bila je bašta s vinovom lozom i drugim vocem nekoga Turcina Alije. Tu je bilo gro-ždja neobicno krupnog i slatkog. U sredini bašte bio je jedan mali kucerak, koliko da se covek od zla vremena skloni. Alija je tu leti i nocivao i danjivao. Kad groždje dospe, Alija je imao mušterija dosta. Ko mu dodje da jede groždja, plati na vratima groš, pa jede bez mere koliko god može. A koji hoce da po- nese, tome Alija izmeri i naplati groš od oke. Posle bombardovanja (1862. godine) Alije je nestalo, a bašta je razvaljena, i loza pokopana i raznesena.

Barjak džamija
Od mnogih džamija, koje je imao nekadanji Beograd, danas stoji samo Barjak džamija, koja je niže Zereka ka Dorcolu iduci i onamo bliže Gradu. U njoj danas uci hodža, koji prima platu od srpske države. To je bogomolja za sve muslimane koji u Beogradu žive, ili kroz Beograd kao putnici prolaze. Ne-kada, za turske vlasti, na munaru se od te džamije istavljao barjak, te je od toga i dobila ime Barjak džamija. Po ovoj džamiji cesto se oznacava i njezina bliža okolina.

Batal džamija

Na severozapadnom kraju onoga novoga parka koji je zasađen na pre-djašnjoj Batal džamijskoj pijaci, na istok od dvorske bašte, bila je jedna stara džamija, ozidana tesanim kamenom. Ona je odavno bila napuštena, munara joj se prebila, vrata sva bila su istavljena i isprovaljivana. U njoj je cesto pla-ndovala stoka. Zato se i zvala Batal džamija. Kako se Beograd širio, to je i ta Batal džamija, posle bombardovanja, oborena, te se ocistilo lice onoj zgradi gde je danas gimnazija; ali se to mesto i okolina njegova i sad zove Batal džamija.
Pokojni knez Mihailo ustavljao se je na ovoj džamiji, i govorio je da bi je tr-ebalo opraviti, pa u nju smestiti Državnu arhivu, ali ga pretece smrt.

Bitpazar

Turci tako zovu pazar gde se prodaje starež svake vrste. U Beogradu do bombardovanja (1862. godine), Bitpazar je bio na Dorcolu, od raskršca ona-mo ka Gradu. Posle bombardovanja bitpazarski ducani bili su se rasuli po va-roši; ali je njih docnije, 1887, vlast skupila i smestila u Fišegdžijsku ulicu (danas kralja Aleksandra). Cuje se da ce njih i odatle krenuti dalje. Ima naredba da ovi trgovci nikakvu starež ne smeju uneti u svoje ducane i izložiti prodaji dokle je najpre ne dezinfikuju u zavodu za taj posao. I to im se radi po utvrdjenoj maloj taksi.

Bulbulder

Bulbuderom zove se onaj potok koji tece ozgo od Laudanova šanca dole ka Dunavu, prolazeci istocno od Trkališta. Preko doline toga potoka preveden je nasip na Novo groblje. Bulbul je slavuj, a dere je dolina ili potok. Dakle, bilo bi: Slavujev do, Slavujev potok ili Slavujevac.
Za austrijske okupacije (1718-1739) Bulbulder je bilo Beogradjanima to što je danas Topcider. Jedan stariji Beogradjanin kaže da je tu bilo "s mora smo-kava i od Mostara groždja".

Bulina vodenica

Na mokroluškom potoku, ispod današnje Vajfertove pivare, baš prema mo-nopolu,bila je vodenica, koja je sada bataljena, a zvala se najpre Bulina vodenica, posle: Pisar Lazina vodenica. Od oca Pisarn Laze, ona je ostala sinu mu Sreti L. Popovicu. Sad je vec u cetvrtim rukama kako je Sreta umro, i vodenica davno ne melje, bataljena je. Tu na placu oko te vodenice diže Godjevac radionicu za gvoždje, i udruženi hlebari zajednicki mlin (1902. godine).

Varoš kapija

Ona vrata na šancu kojnje opasivao staru beogradsku varoš, koja su bila onde, gde je sada Valožiceva knjižara, južno od Velike crkve, zvala su se Var-oš kapija. Do bombardovanja 1862. godine tu su stajali turski nizami. Kapija je bila od kamenoga zida i od debelih greda. Nad njom je bila stražara. Vrata na toj kapiji nisu se u poslednje vreme gotovo nikad ni zatvarala. Godine 1862. nizami su odatle pobegli u Grad, a kapija je srušena. Sad baš tu se ze- mlja otkopava, a indžinir M. Savcic gradi onde blizu krasnu kucu od tri boja.

Velika pivara

Bice godine 1840, nacinila je kneginja Ljubica na uglu ulice Bosanske i one od Tri kljuca (naravno sadašnje, a pre je to bilo cisto polje) dugacku zgradu za Pivaru. Prvi zakupac te pivare bio je neki Rista Paripovic, Rudnican. On je odatle godine 1842. Vucicevoj vojsci (svojim zemljacima) slao pivo. Danas tu više ne radi pivara, nego ima gostionica i bašta. U toj pivari ima poveca sala u kojoj je držala svoje sednice znamenita Skupština svetoandrejska (1858. i 1859) koja je proglasila povratak Obrenovica u Srbiju. Sad je tu oficirska za- druga.

Venecija

Tako se zove ona ravnica duž desnog brega savskog od ušca topciderske reke dole do Beograda. U tu ravan prelazi preko Save železnica, tu je glavna železnicka stanica, tu je žitni trg, monopol duvana, i malo pomalo otima se, nasipanjem, od vode i ostala ravan.
Ta se Venecija nekad nazivala i Ciganska bara.

Vidin kapija

Ova je kapija bila današnjoj Dušanovoj ulici izlaz iz varoši u predgradje. Danas je teško kazati gde je mestimice bila, tek je to onde blizu one tvornice, gde se tvori elektrika. I ta je kapija bila ozidana tesanim kamenom, i utvrdjena debelim direcima; nad njom je bila stražara, gde su sedeli nizami, koji su stražarili na kapiji. Ta je kapija 1862. godine oteta silom od nizama. U tom boju odlikovao se je clan palilulskog kvarta Moja Bogdanovic.

Vracar zapadni

Tako se zove onaj deo beogradske varoši od kragujevackoga druma do Lude kuce (Doktorove kule). Na ovom su Vracaru: Velika kasarna, Vojna akademija, Nova kasarna, Etnografski muzej, Bolnica kraljice Drage, Kuca za gluvoneme i Opservatorija.

Vracar istocni

Vracarom istocnim zove se onaj deo današnjeg Beograda, koji se od Dvora pruža naviše ka selu Mokrom lugu, a širi se izmedju kragujevackoga druma i palilulske crkve. Na tom je Vracaru Velika vojna bolnica, poslanstva: nemacko i austro-ugarsko, katolicka crkva, Englezovac, i crkva Sveti Sava.

Gospodarska mehana

Na tramvajskoj pruzi iz Beograda u Topcider, blizu ušca topciderske reke u Savu, na levoj strani puta, ima jedna starinska kuca, koja se zove Gospodarska mehana. Tridesetih i cetrdesetih godina tu je bila skela za prevoz svinja preko Save, a tu je bila i carinarnica. Gospodar Jovan naredio je te je ta carinarnica i ova mehana za marvene trgovce kulukom nacinjena. Carinarnica je odatle dignuta, a ostala je mehana, koja se i danas zove Gospodarska a imanje je državno.
Prema toj mehani, na savskoj obali, još stoji magacin gde se nekad stovarala so. Ispod toga magacina pristao je 25. jan. 1859. godine parobrod, koji je dovezao knezove Miloša i Mihaila. Odatle su oni na kolima kroz guste mase sveta, ulicama Miloševom i Abadžijskom, otišli u Veliku crkvu, a odande kroz Stambol kapiju Terazijama u Dvor.

Gospodska ulica

Današnja Brankova ulica, ona od Zelenog venca do Zlatnog konja, pre se zvala Gospodarska ulica. Tu su bile s gornje strane kuce: Herbezova, Tenkina, Markoviceva, Stanišiceva i Simiceva, a s donje strane Djermanova, Stejiceva, Marinoviceva, Šiliceva, i Brankoviceva. Tu je ulicu najviše prozvao Gospodskom Miloš Popovic, urednik Srpskih Novina, kad je, pedesetih godina, u njoj, u kuci St. Markovica, bio otvorio knjižaru, koja je docnije prešla na Velimira Valožica, a danas pripada sinu Velimirovu Milošu. To je bila prva knjižara u Srbiji.
Dok su Turci bili u Beogradu, iz Dvora se u Veliku crkvu išlo svakad Gospodskom ulicom na Varoš kapiju, a na Stambol kapiju vrlo retko.

Groblje novo

Još godine 1853. izišla je jedna odluka državne vlasti da se digne groblje sa Tašmajdana jer su ga vec opkolile kuce. Ta je odluka dugo ostala mrtvo slovo. Tek godine 1882, posle Sanitetskog zakona, Beograd je izabrao za groblje mesto na desnoj strani doline Bulbuldera, zemlju otkupio, nivelisao, nasuo, ogradio zidom, nacinio nasip od Trkališta do toga mesta, i podigao vidjadukt preko Bulbuldera. Za sve to potrošeno je 166.669.58 dinara.
U toj ogradi je mesto za sahranjivanje pravoslavnih, katolika, protestanata, Turaka, i Jevreja eskinaskog obreda. Jevreji pak seferdinskog obreda imaju svoje odelito groblje malo niže ovoga srpskoga.
Sahranjivanje u Novom groblju pocelo se 17. avgusta 1886. godine, i prvi je onde ukopan Dragutin, sin Veljka Dimovica baštovana.
Groblje ima svoj fond, koji je 1902. godine iznosio 229.345.66 dinara.
U sredini groblja lepa je nova crkva, posvecena Svetom Nikoli. To je zadužbina danas pokojne Drage, supruge poc. Stanojla Petrovica savetnika.

Groblje staro

Koliko se sada zna, Beogradjani su svoje mrtve sahraljivali od nekadašnje Varoš kapije na ovamo ka Zelenom vencu, i dole ka Toskinoj cesmi. Odatle je groblje izmešteno na Tašmajdan oko godine 1828. Na Tašmajdanu je groblje ostalo do godine 1886; a od te godine beogradski se mrtvi sahranjuju u No- vom groblju preko bulbulderskog potoka. Na onom groblju na Tašmajdanu nacinjena je 1835. godine crkva i posvecena svetom jevandjelistu Marku. Po toj crkvi, groblje se to kaže i Groblje kod Markove crkve, a nekad se rece i Palilulsko groblje, jer je glavna nurija ovoj crkvi Palilula.
Breg Tašmajdan, koji je nad ovom crkvom, najviše lici da je ona Cupina humka gde je spaljen Sveti Sava.

Dva bela goluba

Dvokatna kuca, od drvene gradje pok. Jove Kujundžica, bila je na onom danas praznom placu, koji licem gleda pravo ka Kolarcu i Stambol kapiji, a rebrima je okrenut Hilendarskoj ulici i ulici Dva goluba.
Na toj kuci Jova je imao cimer: Makaze i dva bela goluba. On je, u šali, govorio: da je to jedno golub a drugo je golubica. A makaze su znak njegova terzijskog zanata. Sad te kuce nema. A celom kraju onom ostalo je ime Dva bela goluba.

Dedija ili Dedina

Ono brdo koje se, medju padinom Mokrog luka i dolinom Topciderske reke, najlak spušta ka Savi, zove se Dedija ili Dedina. Bilo je i jedno manje brdašce koje se zvalo Mala Dedija, pa je to brdašce raskopano kad se gradio put u Topcider. Tako se ime Mala Dedija izgubilo, a ostalo samo Djedija ili Dedina. To je ono brdo gde su danas vinogradn i letnjikovci; Djoke Simica, N. Z. Popovica, Brace Djordjevica, Rajovica, Djurica, Pavlovica i drugih Beogradjana. U novije vreme retko se i cuje ime Dedija ili Dedina, nego se obicno naziva Topcidersko brdo.

Delijska cesma
Onde gde je sada trokatna kuca Nikole Spasica (pre Pandjelova) za Turaka je bio delijski konak, gde je sedeo vojvoda (turski starešina) koji je sudio Turcima erlijama za manje stvari. Pred tim konakom bila je cesma, koja se zvala delijska cesma, jer su u onom konaku boravile i delije (turski vojnici). Sada je cesma izmeštena preko puta uz plac akadsmijski, a od nje se i ono mesto okolo zove Delijska cesma. Sam tocak ne znam dokle ce ostati, jer je samo za vreme dopušteno da se onde namesti.

Doktorova kula

Glavna zgrada današnje kuce za sumanute bila je imanje Doktora Kuniberta, koji je kao lekar služio kneza Miloša skoro dve desetine godina. On je na cistom polju vracarskom, na desnom bregu mokroluškog potoka, daleko od ondašnje varoši beogradske, nacinio kucu, koju su Beogradjani prozvali Doktorova kula, koje joj je ime ostalo i do danas.
Tu je on bio nasadio cveca i plodna voca, a kad su ga Beogradjani pitali što je otišao tako daleko od varoši, on je odgovarao: - Bice ovo nekad sredina Beograda!

Dortjol

Upravo: dortjol ceširi puta, raskršce. Tako su Turci zvali ono raskršce, gde se krste Dubrovacka ulica i ulica Dušanova. Od toga se onaj ceo kraj varoši prozvao Dortjol.

Djerizi

Ima dva stara djeriza ili vodovoda kojima je voda dolazila u Beograd.
Prvi prima vodu u vrh Bulbuldera. On je ozidan i zatvoren. Njegova je voda predje išla preko Palilule, kroz mitropolitovu baštu, preko Skadarske ulice na Cukur cesmu i na Saka cesmu onamo ka Gradu. Sada se voda iz toga vodovoda stace u rezervoar na Trkalištu, pa se odande razvodi u sve javne cesme na dunavskoj strani Beograda.
Drugi djeriz prima vodu u Malom Mokrom lugu, gde su tako zvane rimske cesme. Ovaj nije zatvoren nego se i Mokrolužani služe njime. Voda iz njega sprovodi se u rezervoar kod Doma za napuštenu decu, a odande se razvodi u javne cesme na Savskoj strani.
Ovaj je djeriz pređe išao preko Simiceva majura, pored Vojne bolnice, pored Dvora, pa Terazijama, na Ruskog cara (gostionicu), pa na Delijsku cesmu, i na Grcku kraljicu (gostionicu) u Grad.
Kod spomenika kneza Mihaila nameštena je 1891. godine spona staroga vodovoda sa novim s Belih voda. Ali se vode iz staroga vodovoda u novi puštaju samo u velikoj nestašici, i na vrlo kratko vreme.
Sva voda po beogradskim kucama dolazi sa Belih voda.

Englezovac

Onaj deo nove beogradske varoši od Slavije do crkve Svetog Save, i od kragujevackoga druma do onoga širokoga polja na istoku, zove se Englezovac po Englezu Makenziju, koji je to mesto kupio od Djoke Simica, i naselio ga. A neki to zovu i Savinac, po crkvici, koja je dignuta u slavu Svetom Savi. Pre pak dok je to imanje pripadalo starom gazdi, zvalo se je Simicev majur.


Zdanije kod jelena

U pocetku pete desetine prošloga veka podigao je knez Mihailo Obrenovic veliku trokatnu kucu na pokoj blizu Saborne beogradske crkve. Ta je kuca na svom južnoistocnom roglju imala od bronze jelena, kao svoj beleg. Zato se najpre i zvala Zdanije kod jelena. Posle jednoga požara u toj kuci, jelen je skinut, i ona se dalje zvala Zdanije. Docnije je knez Aleksandar Karadjordjevic nacinio zdanije na pijaci (ono što je danas opštinski sud). Tada se ona knez Mihailova kuca prozvala Staro zdanije. Još docnije, ta se kuca prozove Grand hotel. U toj kuci pre požara bila je velika sala za pozorišne predstave. A u njoj su se i oni prijatelji ilirstva cetrdesetih godina sastajali i svoje ideje širili. Mesto toga sastajanja zvalo se Ilirska kasina. I ta je kasina izazvala Beogradjane, koji nimalo nisu simpatisali Ilirstvo, da osnuju Citaonicu, koja se u svom pocetku zvala Citalište, koje je otvoreno u opštinskoj zgradi, baš preko puta od toga Zdanija, 24. februara 1846. godine.

Zeleni venac

Na onoj beogradskoj pijaci u koju ulaze ulice: jedna s Terazija, druga od Starog telegrafa, treca od Varoš kapije, cetvrta od Save a peta iz Abadžijske caršije, ima jedna starinska, glomazna dvokatna kuca, u kojoj je nekad bila manja gostionica sa znakom Zeleni venac. Od toga se ceo onaj kraj prozvao Zeleni venac.
I pijaca Zeleni venac tu je ispred te stare kuce.

Zerek

Ono mesto Dubrovacke ulice, gde nju preseca ulica, koja od Velike pijace i policije vodi onamo ka Gradu, zove se Zerek. Sa Zereka se ulica Dubrovacka dosta strmo spušta ka Dorcolu i ide dalje ka Dunavu. Zerek kažu da znaci pogled, vidik, a odande i jeste lep i širok vidik dole niz Dunav, na Banat a i na brda Mirijevsko i Višnjicko.

Jalija

Jalija se zove ona ravna desna obala Dunava od Grada niz vodu do ispod varoši Beograda. Tako se zove i zaseljen deo te ravni, upravo donji deo Dorcola, onaj što je bliži k Dunavu.
Na Jaliji je jevrejska mala. I jevrejska osnovna škola u toj mali zove se i piše: Škola na Jaliji.

Jevremovac

Danas Botanicka bašta, koja pripada Velikoj školi. To je, do godine 1889, bilo imanje kralja Milana, koje mu je ostalo od oca, a zvalo se Jevremova bašta, po ranijem gazdi, gospodaru Jevremu, dedi kraljevom. Poklonivši tu baštu Velikoj školi, kralj Milan je uglavio: da se prozove Jevremovac, Tako je postalo to današnje ime.
Pred Jevremovcem je cesma, a više te cesme nova osnovna škola, koju je opština podigla na placu, koji je Vucic bio poklonio Beogradskoj bolnici.

Jugoviceva Velika škola

Kad se s Velike pijace Višnjicevom ulicom podje dole ka Dunavu, ostavljajuci desno Glavnu policiju a levo Tekiju, dolazi se na raskršce Višnjiceve i Jevremove ulice, i tu na levoj strani ima dvokatna kuca staroga kroja, s nekoliko dimnjaka na krovu, od kojih na najvišem su rode davno svile svoje gnezdo. Pred kucom je mala avlija i veca kapija sa dva kamena za sedenje.
U toj kuci bila je Jugoviceva Velika škola, koja je otvorena 1. septembra 1808. godine.
Posle propasti od 1813. ta je kuca opet otišla u turske ruke. Docnije je nju kupio od Turaka neki Kutula, a posle Kutule došla je u ruke današnjem gazdi bakalinu Dadi.
Ispod te kuce, malo severnije, bila je Saka cesma, koja je sada izmeštena na rogalj ulice Jovanove i Dubrovacke.

Kavana Gušanac

Od Velike pijace onamo ka Gradu, na raskršcu Dubrovacke ulice, na levoj strani, na samom roglju, prazan je plac, ogradjen tarabom, i obeležen brojem 7. Na tom placu bila je predje dvokatna kuca: pri zemlji ducan a gore stan za življenje. To je bila kuca Spase Milovanovica, terzije. Odmah do te kuce bila je (a stoji i sada) dvokatna kuca Nikole Gušanca, takodje terzije. Ova druga kuca danas ima na gornjem boju 6 prozora, a na donjem je kavanica, kojoj se nad vratima cita: Kavana Gušanac. O toj kavanici, ili bolje reci, o njenom nekadašnjem gazdi beležim ovde što sam cuo od starih Beogradjana, suseda njegovih.
Nikola je bio rodom iz Niša, a njegov prvi sused Spasa iz Paracina. Nikola se bio oženio Stamenom, svastikom beogradskoga prote Dimitrija Vujica, a Spasa je imao za ženu neku Rumenu. Sused Spasa i suseda Stamena sprijatelje se tako da sused Nikola kod žene ostane bez žene, a suseda Rumena kod coveka - bez coveka!
U nevolji svojoj, Nikola se požali knezu Milošu, i ovaj tu stvar raspravi na svoj nacin: zapovedi Nikoli da uzme Spasinu ženu Rumenu, a Spasi da zadrži Stamenu, koju je još ranije bio prisvojio.
Pošto ova dva suseda ovako razmene svoje žene, produžili su živeti lepo kao susedi i žene njihove kao susede.
Spasa je sa Stamenom rodio cetiri sina. A i Nikola je sa Rumenom imao dece i muške i ženske. Njegov sin Ljuba pokaludjerio se je, i, docnije, ubio se je u Mru Tumanu, a kceri dve su mu žive i sada.
Spasa se docnije umešao u Ustavobranitelje; ostavio zanat, i bio je clan suda; a i Nikola je ostavio zanat, i otvorio kavanu, koja i danas nosi njegov nadimak. Nikola je imao gušuvoljicu, i zato se zvao Gušanac. Dobar je bio covek i lepo živeo s ljudima.

Kalemegdan

Pojam Kalemegdan znaci gradsko polje. I on je, do izlaska Turaka iz Grada (1867. godine) odista bio cisto polje oko grada. Na tom polju nekad su se vezbali turski vojnici; u jednom kraju, ovamo prema Velikoj crkvi, do godine 1857, Beogradjani su držali svoja sena; a pošto u jesen te godine sena izgoreše, više nisu tu ni sadevana. Na onom proplanku prema gostionici Kruni, 29. novembra 1830. godine, bili su razapeti šatori, te su se tu prvi put sastali knez Miloš i beogradski vezir Husein-paša. Onde pak gde su danas lipe prema gradskoj (sada zatvorenoj) "orospikapiji", bila je 28. januara 1859. godine nacinjena visoka tribuna, zastrta crvenom cohom. Okolo su stajali srpski skupštinari, cinovnici, i naroda mnogo od Srba i Turaka. Na toj tribuni knez Miloš je saslušao sultanski berat od godine 1275, kojim se ponovo utvrdjuje na srpskom prestolu.
Posle bombardovanja Beograda (3. juna 1862. godine), i pošto bi uglavljeno primirje izmedju Srba i Turaka, konzuli garantnih sila, za sigurnost toga primirja, engleski i ruski razapeše na Kalemegdanu svoje šatore i razviše svoje zastave, pa su tu boravili, a francuski je konzul otišao u grad, i na grad- skom bedemu razapeo šator, i onde je boravio, dokle su turski topovi s grada zijali na varoš, a odovud od varoši su, duž Kalemegdana, bile barikade i srpska vojska.
Na Kalemegdanu, na narocitoj tribuni, pred vojskom turskom i srpskom, pred knezom Mihailom, mitropolitom, ministrima i savetnicima, pred Riza pašom poslednjim beogradskim muhafizom, i pred mnogobrojnim svetom, 6. aprila 1867. godine, oko 10 sata pre podne, procitan je sultanski ferman od 5. dana Zilhidže 1283. godine - 29. marta 1867, kojim se gradovi u Srbiji ustupaju knezu Mihailu. Tada je na gradskim bedemima srpska straža zamenila stražu tursku, i knez Mihailo svecano je ujahao u grad beogradski kao u srpsku tvrdjavu. Narodnoj radosti, toga dana, nije bilo mere!
Poštoje odmah za tim turski garnizon otišao sasvim iz Beograda, i pošto su Srbi dobili Grad u svoje ruke, Kalemegdan se je poceo uredjivati i zasadjivati. Danas je to najlepši park u Beogradu, kome lepotu uvecava i sam prirodni položaj.
Kalemegdan mali zove se istocni deo toga gradskoga polja, koje još nije uredjeno ni zasadjeno.

Kajaburma

Kajaburma ili Karaburma zove se onaj nos ili vrh od brda vracarskoga što se spušta u Dunav ispod Beograda a više sela Višnjice.
Tu se obicno pogubljavaju oni koje sudovi osude na streljanje.
Više Kajaburme je Klanica, a ispod Kajaburme Fabrika za platno, sve nove zgrade i nove radnje.

Kasina

Treca kuca od levoga roglja Skopljanske ulice, gde ova izbija na Terazije, gostionica je Kasina. To je ime došlo ovako: pre godine 1858. ta je kuca pripadala Braci Lukicima iz Velika sela. Oko godine 1858. u toj se kuci uredi neka Kasina za odabrane clanove; ali se društvo te Kasine naskoro rasturi, i kasinski nameštaj kupi za svoj stan oficir Marko Katanic. Od toga vremena kuca je ta izmenjala više gazda, a sve se zvala Kasina. Poslednji njen gazda bio je Vasa Mijatovic, koji ju je ostavio Domu sirošne dece. Danas ta kuca ima ime Hotel Kasina, a istorija joj ovo što je ispricano.

Klanica

Dole ispod kraljevih štala, odovud Kajaburme, podignuta je, pre nekoliko godina, moderna Klanica, gde se kolje stoka i meso se izvozi za granicu.
Po toj Klanici vec se i ona okolina pocela zvati Klanica.

Kovac na kuci

Ona kuca u Pop-Lukinoj ulici br. 14, u kojoj je danas Državna štamparija, pripadala je najpre kovacu Štajnlehneru, koji je nju i nacinio. Na krovu te kuce Štajnlehner je bio namestio kovaca, u prirodnoj velicini, s kožnom keceljom o vratu, s cekicem u ruci, i s nakovnjem pred njim. To su deca rado gledala, i cudila se kovacu na kuci! Docnije je Štajnlehner tu kucu prodao državi, a ova, opravljajuci i proširujuci gornji boj, skine s kuce kovaca, i sada ga nema na krovu. U ovoj kuci sedeo je Jovan Hadžic (Miloš Svetic) kad je boravio u Beogradu radi pisanja izvesnih zakona. Tu se, kod njega, sastajala ondašnja beogradska inteligencija, a i opozicija ondašnjemu stanju stvari u Srbiji.

Kovači na Terazije

Knez Miloš je sve kovace iselio iz beogradske varoši (u šancu) na prazno polje od Stambol kapije gore ka cesmi terazijskoj. Hteo je da te majstore izvuce iz turskih kuca i ducana, i da im da cisto polje za kuce i za njihove radnje, a govorio je da ih krece zato što se boji da oni svojim vignjevima ne zapale varoš i Turke oštete. Mnogi su bili i zatvarani i bijeni zato što nisu pristali samo da zagrade darovan im besplatno plac na Terazijama, a danaske?!

Kod Stefanovica kavane

Tako se zove onaj zaselak Beograda, ako se može tako reci za deo varoši, koji se nastanio u dno Vracara, s obe strane kragujevackoga druma, onde gde se banjicki potok stace u mokroluški potok.
Nekad je beogradski trgovac, Nikola Stefanovic, bio kupio veliku livadu duž mokroluškog potoka, i na toj svojoj zemlji, a do kragujevackoga druma, nacinio kavanu. Docnije je to imanje, kavanu i livadu, od Nikole kupila država, ali je ostalo ime Stefanoviceva kavana. Naviše od kavane pocele su se naseljavati razne ducandžije i majstori s jedne i s druge strane puta tako da tamo sada može biti 20-30 kuca. I to se zove kod Stefanoviceve kavane, drugoga tu imena nema. Odatle se u desno odvaja nasut put za banjicki logor. I taj nasuti put zasluga je pok. kralja Milana.

Laudanov šanac

To je onaj veliki šanac koji je od Dunava u naokolo preko Vracara do u Savu, iskopao princ Jevdjenije protiv velikog vezira, koji je dolazio u pomoc opsadjenu Beogradu. Docnije je taj šanac obnavljao djeneral Laudan, kad je on opsadjivao Beograd.
Po ovom docnijem obnovljacu, šanac se sad zove Laudanov a princa Jevdjenija malo ko i zna.
Šanac je ovaj na mnogo mesta uravljem sa zemljom, a mestimice je ostao gotovo ceo.

Liman na Savi

Dole na Savi, gde je danas nova kuca pok. Jove Krsmanovica, pa još na zapad ka vodi, bio je Liman od Save, u koji su obicno dolazile bosanske ladje. Oko toga Limana živeli su Turci, koji su držali magaze i kavanice, u koje su padali Turci Bošnjaci koji su se ladjama spuštali u Beograd. Srpska vlast imala je tu jednoga služitelja, koji je od tih ladjara Bošnjaka tražio putne isprave, da ih preda srpskoj policiji, ali su Turci voleli svoje teskere predati paši, koji je takođe tu imao svoga coveka. Jednom srpski pandur, neki Djordje Nišlija, zatraži od jedne ladje, koja je vec bila pristala, i pružila skele za izlaženje, da mu se dadu putne teskere; Turci ne htenu dati teskere, a Djordje digne skele i otruci ladju niz vodu! Tek onda onda Turci dadu teskere. Ali upravitelj varoši Beograda toga Djordja trgne k sebi, da u revnosti svojoj što ne prekoraci. Ovaj je, posle, 3. juna 1862, na Cukurcesmi ranjen samrtno, umro u bolnici.
Ele, 24. jula 1860. godine, na tom Limanu posvadjaju se Srbi i Turci, i medju njima legne krv. Cak se morao iz kasarne dovesti oficir Bucovic sa strelcima, da sukob ne bi uzeo vece razmere. Tada su Turci dignuti odatle, a Liman se malo pomalo sasvim zasuo. O njemu su onda sve garantne sile dobijale note, a danas mu se u Beogradu i ime hoce da zaboravi!

Mala pijaca

Dole na Savi, pred kucom Ljube Krsmanovica, ima omalen prostor, u koji se stacu ove ulice: Kraljevica Marka, Javorska, Savska, Travnicka i Hercegovacka. Taj se prostor zove Mali pijac, i nekad je tu i bila odista mala pijaca. Na sredi te pijace ima krst od crvenoga mramora, ogradjen gvozdenom ogradom. Krst taj o svom troišku postavio je beogradski trgovac Cira Hristic. Danas tu nema nikakne pijace, nego se samo zove tako...

Manojlova bašta

Onde gde je danas pijaca Zeleni venac, bila je nekad Manojlova bašta, prvo mesto za šetnju van varoši. U toj bašti se prvi put pocelo točiti pivo (1834. i 1835), koje je prenošeno iz Zemuna. U tu baštu, radi teferica, nekad su se s konaka kod Velike crkve izvozile u kanatama na volujskim kolima jetrve kneginja Ljubica i gospodja Tomanija.
Tu se pedesetih godina otpocelo zidati pozorište, izidano je bilo do cokla, pa se posle odustalo jedno s podvodnog mesta, a drugo s nedostatka novaca. Sad je tu pijaca Zeleni venac.
Mesto je to nekad pripadalo knezu Maksi Rankovicu iz Ostružnice.

Mokri lug

Tako se zove potok koji, proticuci izmedju Doktorove kule i Vajfertove pivare, ispod monopola stace se u Savu. Tako se zove i dolina toga potoka onde gde je preseca kragujevacki drum. Iznad vrela ovoga mokroluškog potoka ima dva sela koja se zovu: Mali mokri lug i Veliki mokri lug. Seljaci u ova dva sela doseljeni su iz Svrljiga još za Karadjordjeva ratovanja i tu nastanjeni. Njihove žene vecinom još nose odelo svrljižanskoga kroja i boja.

Nedeljkova bašta

Dole ispod Vidinkapije imao je veliku baštu s lepim vocem neki baštovan Nedeljko, koji je u toj bašti držao i mehanicu s jelom i picem. Tu su Beogradjani, narocito oni iz istocne pole varoši, izlazili na teferice i veselja. Tu su priredjivane i gozbe za više zvanica. U Srpskim Novinama od 1843. godine, pod 9. majem zapisano je da je u Nedeljkovoj bašti mehandžiski esnaf držao svoj pir, a Vucic je, s drugom gospodom, bio otišao u Višnjicu crkvi na slavu. Mehandžije izašlju deputaciju pred Vucica i umole ga da, u povratku, dodje u Nedeljkovu baštu njima na veselje. On im ucini po volji, i bude svecano docekan.

Orospi kapija

S Kalemegdana se ulazilo u Grad na dve kapije: na onu koja gleda ka Jugoistoku, na koju se ulazi i danas; i na onu što je sprocu onih lipa u parku, i što gleda ka Velikoj crkvi. Srbi su ovu kapiju zvali Karadjordjeva kapija. Kažu da je Karađorđe na tu kapiju ulazio u Grad. A Turci su je zatvorili, i zvali su je Orospi kapija, valjda zato što su na nju ulazili u Grad Srbi, neprijatelji njihovi.

Orospi cuprija

Iza Kajaburme na mirijevskom potoku ima kamenita cuprija, koja se zove Orospi cuprija. Tu ima i mala vodenica koju je bio kupio Milosav Zdravkovic, savetnik.

Proplanak

U parku na Kalemegdanu, prema gostionici Kruni, ima poveci proplanak, zasejan detelinom, a u jednom njegovom kraju zasadjen je omanji jeljak. Tu su, na kraju novembra 1830. godine, bili namešteni šatori, te su se, 29. nov. 1830, beogradski vezir Husein-paša i knez Miloš prvi put videli, i dogovorili o svecanosti koja se imala izvršiti sutradan (30. novembra 1830).

Rupa vracarska

Cešce se pominjala i pisala Vracarska rupa, kao kaštiga iz doba Vuciceve vlasti. Postanje je toj rupi ovako:
Godine 1842. Vucic je s vojskom pao na Vracar onde gde je sada vracarska sreska kancelarija i gde su sve one okolne kuce - kojih onda nije bilo, samo je Isidor Stojanovic bio nacinio kucu od naboja, i do te kuce nalazila se gotova rupa iz koje je vadjena zemlja za naboj. U tu rupu zatvarani su protivnici Vuciceve bune, jer drugog zatvora onde na onom polju nije bilo. Prvi je stavljen u tu rupu neki Trkic iz Šapca. Zato se nekad rece i Trkiceva rupa.

Sava kapija

Sava kapija bila je onde gde se danas niza stepenice od seminarije slazi na Savu. Tu je bila poveca kasarna za nizame, podignuta na tvrdim temeljima, na kojima su nekad bili i topovi napereni uza Savu.
Ova se kapija nekad zvala i Banjalucka kapija.
I s ove kapije nizami su oterani 1862, a godine 1806, 29- novembra, Srbi su na ovoj kapiji najpre prodrli u opsadjenu dotle beogradsku varoš.

Savamala (selo)

Ovo selo bilo je naseljeno duž Ciganske bare (Venecije) od današnje Antuline kuce pa gore cak do današnjih monopola. Selu Savamali bio je zapis, zborno mesto, onde gde je sada tobdžijska pijaca, pred Bajlonovom kavanom. Tu je o Markovu dne igralo kolo. Na tu svetkovinu dolazio je i knez Miloš i Savamalke su mu davale kite cveca.
Docnije knez Miloš je naredio te su Savamalci dignuti odatle i preseljeni u Palilulu. Mnogi su se na to ljutili a dato im je bolje mesto.

Sedam kuca

Zove se kraj Beograda baš do Laudanova šanca na carigradskom drumu. Tu su najpre bile podignute kuce u polju njih sedam na broj, a sad se prinavljaju i druge, a mesto se to zove sedam kuca.

Senjak

Tramvaj, iduci iz Beograda ka Topcideru, kada mine monopol i Jakšicevo imanje, ustavlja se kod Senjaka, te onde izlaze oni koji idu u vinograde na Dedini. Tu je veliki opštinski plac medju dva puta. Na tom placu do pre nekoliko godina držali su Beogradjani svoja sena, pošto im ona na Kalemegdanu na kraju septembra 1857. godine izgoreše. Sad tu nema sena, ali je ime Senjak ostalo onom placu i okolini.
Beogradjanska sena pak danas su onde gde je senjak vojnicki, a to je, na poljani izmedju Ludnice, Spomenika, izmedju potoka Mokrog luga i Laudonova šanca.

Slavija

Velika gostionica na dno Englezovca. Od te gostionice Slavije i ona se sva okolina zove Slavija, što oznacava deo varoši. I konjski tramvaj vozi između Kalemegdana i Slavije.

Smutekovac

Tako se ranije zvala (a neki je i danas tako zovu) pivara Djure Vajferta, na levoj strani mokroluškog potoka.
Smutek se zvao onaj Ceh koji je prvi na tom mestu podigao zgradu i otpoceo radnju. Kao da mu posao nije napredovao, te ga je napustio i nekud otišao. Docnije to je mesto i zgrade otkupio i razvio Djura Vajfert, današnji sopstvenik.
Odmah više Smutekovca zgrada je Beogradskoga strelišta.

Spomenik

Izlazeci iz Beograda drumom kragujevackim, kad se predje Laudanov šanac i obori se ka potoku Mokrom lugu, na levo se vidi mali park s nekolikim grobovima i u sredi Spomenik. Taj spomennk prvi put je podigao 1848. godine knez Aleksandar junacima koji su pali pri osvajanju Beograda 29. novembra 1806, a posle je taj spomenik obnovio kralj Aleksandar I. I kuce oko toga parka zovu se "kod Spomenika". Drugi spomenik je podignut knezu Mihailu na mestu gde je bila Stambol kapija.

Stambol kapija

Onde, gde je danas prazna cistina, izmedju pozorišta, apoteke, i spomenika knez Mihailova, bila je nekad tvrda i Srbima strašna Stambol kapija. Sva ondašnja beogradska varoš bila je opasana od Save do u Dunav dubokim rovom i visokim šancem, u koji su bili usadjeni debeli palisadi (hrastova debla, gore zašiljena). Kroz tu tako tvrdu ogradu u beogradsku se varoš moglo uci, i iz nje izici, na Sava kapiju (na Savi), na Vidin kapiju (u dunavskom kraju), na Varoš kapiju (od Velike crkve na jug), i na ovu Stambol kapiju. Od svih tih kapija ova Stambolska bila je i najveca i najtvrdja, a u gradjevinskom pogledu i najlepša. Ozidana je bila kao kakav gradic sa tvrdim svodovima povrh kojih je bio debeo sloj zemlje, sa prostranim dole unutra hodnicima, i mnogim kaza-matima za obitavanje vojnika, koji su tu držali stražu. Izrada je bila od tesanog kamena i od ciglje.
Kroz nju se prolazilo na tri prolaza: u sredi veliki za kola, a sa strane po jedan manji za pešake. Vrata su sva bila od debelih hrastovih greda, pa je po njima prikovana jaka gvozdena oplata, na kojoj su se videle ulupljene rupe od kuršuma pri napadima.
Stambol kapiju zidali su Austrijanci za ono vreme dokle su držali Srbiju.
Ovu kapiju od poljane, koja se pružala gore ka Teraziji i ka Paliluli, rastavljao je dubok rov, koji je cesto bio pun vode. Zimi se ta voda nekad i ledila, a leti se pokrivala zelenim žabokrekom, i svakad je bila prljava, jer se u nju svašta bacalo.
Preko toga rova, iznad te vode, od usta Stambol kapije onamo ka Teraziji, pružao se drveni most, 30-40 metara dugacak, upravo donde gde su danas vrata od Kolarceve pivnice.
Pred ustima toga mosta odovud, od terazijske strane, gde js sada avlija Mecovaline kuce, bio je veliki breg nanesene zemlje, koji je sobom zašticavao most i vrata Stambol kapiji od napadaca.
Put koji je iz Beograda na Stambol kapiju izlazio preko mosta, delio se odmah na dva kraka: jedan je udarao desno od toga brega ka Teraziji, a drugi levo ka Paliluli i Tašmajdanu.
Tu nigde nije bilo ni kuce ni ducana nego je leti rasla golema travuljina, najviše kukuta, a zimi je ta travuljina bila suva, ali se vecinom držala uspravo. Iz te velike travuljine u svako doba mogli su jurnuti ili psi ili zli ljudi na putnika sama i bez oružja!
Kolje, na koje su Turci nabijali Srbe, udarano je van Stambol kapije i van drvenoga mosta, pored puta koji vodi na Terazije. Mucenici su okretani licem u polje, ovamo ka Srbiji, da zaplaše druge, koji bi poumili poci njihovim tragom, to jest, koji bi poumili da ustaju protiv turske sile u zemlji srpskoj!...
Ta tvrda, ta strašna Stambol kapija srušena je iz temelja po zapovesti kneza Mihaila u prolece 1866. godine. Rušenje je poceto u polovini aprila a dovršeno 19. maja 1866. godine. Najpre su rušena oba krila sa strane, pa posle sredina i tvrdi svodovi i stubovi unutrašnji. U ruševini je nadjeno više djuladi razne velicine i jedan bakarni ibrik pun mutne vode, koja nije ni na što udarala.

Tašmajdan

Znaci Kamenolom, mesto gde se vadi kamen za zidanje; ali se tako zove i spoljni oblik toga brega iz koga se kamen vadi. Na Tašmajdan je 1828. godine preseljeno beogradsko groblje od Varoš kapije; na Tašmajdanu je 1835. nacinjena palilulska crkva u slavu Svetom Marku. Crkva je bregu Tašmajdanu sa zapada, a kameni je majdan s istoka, teme pak bregu Tašmajdanu i sad je zasejano grobovima.
Na svu priliku ovaj breg Tašmajdan je ona Cupina humka gde je spaljeno telo Svetoga Save!

Tekija

Ona zgrada na Velikoj pijaci, na roglju Višnjiceve ulice, baš sprocu Velike policije, zove se tekija, jer su u njoj, za turske vlasti, derviši držali svoje bo- gomolje i sastanke. Za srpskoga doba ta je zgrada pripadala Srbima, i u njoj je ispustio svoju dušu prvi srpski ministar prosvete Dositej Obradovic, 1811. godine.

Terazije

Uvodeci vodu u varoš Beograd, Turci su duž onoga djeriza (zidanoga vodovoda) koji uzima vodu iz mokroluških izvora, na izvesnim daljinama, zidali kule, na koje su vodovodnim cevima uzvodili vodu, da bi ona dobila viši skok za svoj dalji tok. Takve kule bile su: jedna onde gde je danas terazijska cesma, druga gotovo onde gde je sada kavana Ruski car, a treca je bila onde gde je sada kavana Grcka kraljica.
Od te tri kule najveca je bila ona na Terazijama. Ta je kula, pored svoje vece visine, stajala na prostranoj cistini, daleko od okolnih kuca, a bila je i viša od svih okolnih zgrada. Sve te kule Turci su zvali: Terazije za vodu. Od toga se ceo onaj kraj nove beogradske varoši narocito od Dvora do blizu Stambol kapije, i danas zove Terazije. A Terazijski kvart, za upravu varoši, obuhvata jednu šestinu Beograda.

Topcider

Reka topciderska izvire u ataru sela Ripnja a uvire u Savu u dno Ade ciganlije. Danas se narocito zove Topcider ono državno dobro, koje se pruža s jedne i s druge strane te reke od Careve cuprije gore do blizu sela Kneževca. Na tom prostoru bilo je pre selo Rvati, pa je raseljeno, i zemlja mu uzeta u sastav državnoga dobra, koje se sve danas zove Topcider.
U Topcideru je stari dvorac Kneza Miloša (1831), u kom je on i umro (14. septembra 1860. godine); crkva (1834), cesma, salon, staklena bašta, veliki park, i onaj park gde je 1865. slavljena 50-godišljica Srbije; kasarna, košutnjak, gde 1868. pogibe knez Mihailo; rasadnici za poljsku privredu i još drugo što šta. Topcider se ovde pominje tek da se sacuva od zaborava ono što zaborav preti da pokrije, ali Topcider, i po onom što u njemu ima danas, i što se je imalo pre, ili što se onde dogadjalo, zaslužuje da bude predmet narocitog govora i opisa.

Toskina cesma

U ulici pop-Lukinoj, koja ide od Varoš kapije pored Državne štamparije u Savamalu, ima jedna cesma s gornje strane ulice. Tu je cesmu gradio neki Beogradjanin Toska, kome je kuca bila toj cesmi preko puta. Sada nema u životu Toske, kuca je njegova dobila drugoga gazdu, cesma je otišla ka imanju novoga sajbije, a tocak za vodu izmešten je malo više, tek se uvek zove "Toskina cesma" i ona, i onaj kraj oko nje.

Tri kljuca

Ona ulica koja vodi od Velike pivare onamo ka monopolima, i koja ide naporedo s ulicom Miloš Veliki, zove se Tri kljuca. Najpre je tu bila jedna firma gde su izmolovana bila tri kljuca i ozgo kruna, pa se posle to izgubilo, a ime ulici ostalo do danas.

Trkalište

Ono polje od staroga groblja na Tašmajdanu pa naviše uz carigradski drum, gde je sada pijaca zove se Trkalište zato što je tu knez Mihailo držao konjicke trke. Od toga se i okolne kuce zovu: kuce na Trkalištu.

Ficirbair

Turci, dok su živeli u Beogradu, Kalemegdan je bio pravi Kalemegdan, to jest, cisto gradsko polje: ovoga današnjega parka nije bilo! Onda su Turci onu ivicu Kalemegdana koja je okrenuta k Savi, i kojom se sada pruža široka staza od Grada pravo ka seminariji i k Velikoj crkvi, zvali ficir-bair, a to vele znaci: breg za razmišljanje.

Fišeklija

U ovu ulicu koja se danas zove ulica kralja Aleksandra, i koja ide od nekadašnje Batal džamije do Trkališta, bili su iseljeni trgovci baruta i fišeka, i ducani su im bili na onoj strani duž staroga groblja. Tada se ulica zvala Fišekdžijska ulica ili krace: fišeklija. Sad je nestalo fišeka, pa i trgovaca fišekdžija, a ulica se prozvala Aleksandrova, tek je neki i sada zovu fišeklija. Mesto fišeka sad se tamo prodaju starudije: stare haljine, staro posudje, i svakojaka starež.
Humka od godine 1830.
Ono mesto s koga je 30. novembra 1830. godine s velikom svečanošcu objavljen sultanski hatišerif o unutrašnjoj nezavisnosti Kneževine Srbije, nahodi se u porti palilulske crkve 60-70 hvata na sever, baš do groba pok. Miloja Lešjanina. I danas se poznaje prilicno visoka zemljana podina, na kojoj je bila tribina za citanje hatišerifa i berata. Na sredi te podine sad je tocak vode koja bije iz opštega vodovoda. Okolo su grobnice odlicnijih Beogradjana i drvece zasadjeno radi hlada.

Careva cuprija

Pretposlednja tramvajska stanica od Beograda ka Topcideru zove se Careva cuprija, jer je baš sprocu one zidane cuprije na topciderskoj reci. Nekad je tom cuprijom prolazio glavni drum, koji je ozgo niz Posavlje slazio k Beogradu, ali od Ostružnice nije udarao Makišem kraj Save nego je hvatao osušnije bregove na Železnik i Žarkovo, pa prešavši tom Carevom cuprijom reku Topcider presecao je brdo Dedinu i u ravnicu savsku slazio kod Senjaka.
Koji je car gradio ovu cupriju i kada, danas se ne zna.

Crkva Svetog Marka (palilulska)

Ova crkva nacinjena je 1835. na Tašmajdanu. U toj crkvi sahranjeni su:
1. knez Milan M. Obrenovic II,
2. Knežević Sergije, sin kneza Milana Obrenovića IV,
3. Gavrilo Popović, šabački vladika,
4. Mojsije, vladika negotinski,
5. Teodosije Mraović, beogradski mitropolit.

Crkva Svetog Nikole

Ovu crkvu nacinila je o svom trošku gospodja Draga, bivša supruga pok. Stanojla Petrovica, državnoga savetnika, i poklonila je beogradskoj opštini. Ta bogomolja dovršena je i osvecena na letnjega Svetoga Nikolu 1893. godine. Sveti Nikola je bio krsno ime pok. Stanojla. Crkva je u sredini Novoga groblja.

Citaonica beogradska

Poviše porte i oltara Velike beogradske crkve, opština je, cetrdesetih godina, podigla novu prostranu kucu za svoje osnovne škole.
Nekako u to doba u Beograd se stekoše nekoliki prijatelji zagrebačkoga Ilirstva. Ti ljudi obični su se sastajali u "Zdaniju kod jelena" i mesto svojega sastajalja zvali su Ilirska kasina. Kao nosioci toga Ilirstva sećam se da su on- da pominjani: Gaj, koji je tek kao gost dolazio u Beograd, i neki Golub, pro- fesor. Drugih se imena ne sećam.
Ali se protiv toga Ilirstva digla osobito pred kraj 1845. živa opozicija među Beograđanima. Najžešći i najrevniji protivnik Ilirstva bio je neki Jelisije Vukaj- lović, onda srpski činovnik, a docnije 1848. prešao je u Karlovce na onu Na- rodnu skupštinu. Odande pak otišao je u red boraca protiv Mađara, i u tom je ratu poginuo!
Vukajlović i njegovi pomagači pokrenuli su u Beogradu sve koji su imali dosta vlasti, glasa, i novaca, te se tako sastavilo društvo za Čitaonicu, i to se društvo smestilo u prednje tri velike sobe u onoj zgradi osnovnih škola, baš prema Starom zdanju.
To društvo izabere sebi za predsednika majora Mišu Anastasijevića, za po- tpredsednika Radovana Damjanovića, pomoćnika ministra unutrašnjih poslo- va, a za delovođu Pavla Ars. Popovića.
Čitaoničko društvo sastavi pravila za svoj unutrašnji rad, i preko mesne policije 2. januara 1846. podnese ih ministru unutrašnjih poslova na odobre- nje. Sporazumevši se s ministrom prosvete, i dobiši i njegov pristanak, mini- star unutrašnjih poslova odobri podnesena mu pravila pod 9. januara 1846. N 5, i o tom izvssti društvo preko policije.
Po tim pravilima, koja su onda imala svega 17 tačaka, član Čitaonice mo- gao je biti svaki Srbin sveštenog, vojnog, i građanskog reda, koji pristane da svakog meseca plaća po cvancik (80 din. para). Đaci Velike škole i Bogoslovije imali su besplatan pristup u čitaonicu.
Kad se za čitaonicu upisalo već 150 članova, kad se za nju dobio tako udoban stan na onako lepu mestu, kad se nabavilo koliko je trebalo name- štaja, onda se na poklade u nedelju 24. februara 1846. sazove svečani skup za otvaranje te nove ustanove. Dođe mitropolit Petar i mnogi visoki činovnici i odlični Beograđani. Arhimandrit Gavrilo s jednim protođakonom osveti vodicu i pokropi ceo stan i prisutne. Potpredsednik čitaonice Raja Damjanović bese- dom otvori skup, i pozove profesora prava u ondašnjem liceumu Maksima Si- monovića da drži svečani govor.
Simonović je bio učen čovek, patriota, i odlični govornik. Ovom prilikom on je rečito dokazivao potrebu da se Srbi slažu u svojim opštim radovima ne gle- dajući odakle je koji rodom, i da uvek ljube ono što je njihovo narodno sr- psko.
I ova sama beseda kao da odaje ono štoje pokrenulo Beograđane da osnuju Čitaonicu nasuprot Kasini, u kojoj se propovedalo Ilirstvo, koje je bilo nešto tuđe, nešto mrtvo.
Ovaj profesor Simonović još je u jednoj svečanoj prilici u Čitaonici uzeo reč, i pozvao je sve prisutne da onako svečano iziđu na Vračar, na mesto gde je spaljen Sveti Sava, i tu da svetitelju odadu dug sinovlje zahvalnosti. I odista su svi izišli na Vračar. Simonović je i onamo govorio tako oduševljeno da su mnogima udarile suze. Oduševljen tom lepom besedom, Jovan Filipović, čino- vnik, a Karlovčanin rodom, isplete venac, te govornika Simonovića uvenča ve- ncem zahvalnosti, i u ime skupa izjavi mu najlepša osećanja.
Ovaj slučaj priča g. Nikola Hristić, jedan od prvih članova Čitaonice, ali se, na žalost, ne može da seti gde je mestimice izvršena ta zahvalnost prema svetitelju Savi, srpskom prosvetitelju.
Pred kraj godine 1846. uprava je Čitaonice (2. novembra 1846. PN 1357) dobila odobrenje: da može izdavati svoj list, koji se zvao: Novine Čitališta Beogradskog. Prve godine ovim je novinama bio urednik Pavle Ars. Popović, a druge godine odmenio ga je Petar Radovanović, koji je docnije bio direktor osnovnih škola.
Kao što je već kazano, po pravilima, svaki član Čitaonice dužan je bio pla- ćati po jedan cvancik (80 din. para) mesečnoga uloga, ali su neki davali do- brovoljno po jedan dukat na godinu (što je iznosilo 15 cvancika), neki su da- vali po 2 a neki i po 3 dukata. Major Miša Anastasijević od postanja Čitaonice pa do smrti svoje (koja ga snađe između 26. i 27. januara 1885) davao je svake godine po 300 cvancika. Zato je njega društvo Čitaoničko svake godi- ne biralo za predsednika pa boravio on u Beogradu ili na strani. Kad nije bio u Beogradu, zamenjivao ga je potpredsednik. I srpski vladaoci, od postanja Čitaonice do 1902, davali su tom zavodu po 300 dinara na godinu.
U Čitaonici su se, kroz dugo vreme njenoga života, držali mnogi važni sku- povi, veće školske svečanosti, važniji naučni zborovi, i drugi sastanci. Sećam se skupa licejske Srpske mladeži, i onoga, iz koga je nikao Posleno-trgovački odbor u Beogradu.
Od svoga postanja 1846. Čitaonica je živela i radila kad više kad manje do 1902, kada je spala na 38 članova. Te godine Čitaonica je imala kapitala od članskih uloga 5.602 dinara, a gotova novca imala je 4.206 dinara; osem toga ona ima lepu biblioteku, zbirku starina, dosta slika i već oveštalog na- meštaja a i arhiva njena nije bez vrednostn.
Godine 1902. uprava Čitaonice ustupila je dve sobe Ruskomu klubu, a sebi je zadržala samo jednu sobu za vrlo mali broj svojih pohođača.

Čubura

Na jugoistok od Svetosavske crkvice i Englezovca, a istočno od onoga Spo- menika borcima od 1806, u dolini, na imanju pok. Stevana Miljkovića, save- tnika, bila je stublina iz koje je tekla lepa izvorska voda. Ispod te stubline bila je bara, gde su lovci lovili patke. Ta stublina zvala se Čubura. Sad je mesto stubline usađeno bure, pa se opet izvor zove Čubura. Od te Čubure ceo onaj kraj kuća, dućana, i mehana zove se Čubura.

Čukarica
Iz Beograda idući drumom uza Savu, pošto se pređe topčiderska reka, i još malo se pođe ravnicom uza Savu, udara se u breg, koji se kao greben spu- stio baš u Savu. Taj breg je prosečen radi širega kolskoga druma. Pre jedno 55-60 godina u dno toga brega bila je mehana sela Žarkova, jer to mesto i jeste na žarkovačkom ataru. Tu mehanu držao je duže vremena neki Stojko Čukar iz Beograda. Po njegovu imenu, ili bolje po njegovu nadimku, to se zv- ala Čukareva mehana, a sad se zove Čukarica. Na Čukarici danas (1901) ima: Radionica Brodarskog društva, Fabrika koža Đurića, Klidisa i Barlovca, i Parni mlin Antona Blažeka. Ima jedna mehana, 4 dućana, 2 furune, i 1 kasapnica. Ima kuća 24 sa 345 duša stanovnika. To je sve na ataru sela Žarkova. A severno od te Čukarice, baš uz nju, ali na ataru opštine beogradske, diže se Šećerna fabrika. Po življenju to je sve jedno mesto, a upravne vlasti su mu dve, žarkovačka i beogradska.

Čukur česma
Ispod placa današnjeg Crvenoga krsta, do godine 1862, bila je u sokaku jedna česma, duboko u zemlji, da se k njoj moralo slaziti niz nekoliko kame- nih stepena. To se zvala Čukur česma. To je reč turska, i znači: točak u rupi. Ta česma radi i danas, samo je, po regulaciji varoši, njen točak izveden malo na stranu, na drugo mesto.
Na toj Čukur česmi, 3. juna 1862, oko vode sukobili su se turski nizami i srpski šegrti Odatle se izrodilo čak Bombardovanje Beograda... U tom sudaru među prvima pali su Sima Nešić, terdžuman, i Đorđe N. Nišlija, junački momak policijski.
 
SrebrnaTresnjica011
Banovan!

Prijatelj foruma
Prijatelj foruma



Godine: 40

Datum registracije: 14 Jul 2004
Poruke: 4277

blank.gif
PorukaPostavljena: Sub Avg 07, 2004 7:25 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Pisati pricu o Zemunu,kratku,a treba da traje od Govedjeg broda do "ispod" Jugoslavije.
Toliko toga se desava u medjuvremenu od improvizovanog bifea,neko bi pomislio da je to nus-prostorija,preko ipak bifea restorana do dobro-solidno napravljenih,onda opet kiosci i tako...
Gde god bi se covek zadrzao imao bi mogucnost da cuje pricu.
Ako gleda odozgo i vice sigurno je da ne prica o Zemunu,prica o zavicaju.
Ako pije nesto i gledajuci kroz prozor odbija dimove nista ne prica o Zemunu.
Podrazumeva da se sve to zna...
Valja se,tesko,njemu nalik,zna da bude zelen,plav,blatnjav,crvenkasto-oranz (u zoru)nepredvidljiv,mutan,lukav,takav je i takav tece.


Ogroman brod,stalno plovi uz reku,ona se ne buni,trpi ga,ona je trpeljiva.
Oboje se menjaju,iz dana u dan,i cesce.
Traju tako.
Zemun
Gardos i Dunav.
Dugo.
Izlazim iz "Sarana",prijatna proletnja noc i odlucujem se za setanje po Zemunu.
Krecem lagano Njegosevom,primetim da ispred mene ide pas-avlijaner,neke cudne zuto-crvenkaste boje,samo mu usi nesto tamnije. Stizem do Muhara,semafor,zastajem,staje i on,svetlo za pesake on startuje pre mene i skrece ka Dobanovackoj i opet malo uz brdo, cesto se okrece kao da proverava da me nije "izgubio".
Razmisljam mozda je cekao vlasnicu pa me pomesao,ali sta mu je sa njuhom...
Skrece u Novogradsku levo i prelazi ulicu, brzo stizemo do Ugrinovacke tu skrece desno malo zastavsi,kod stadiona prelazi ulicu i nastavljamo do skretanja u naselje Sava Kovacevic.
Ide ispred upravo onim precicama koje ja koristim,dijagonalno preko travnjaka na kome je utabana staza,opet dijagonalno preko kosarkaskog igralista,kroz haustor koji je zacudo bez grafita i solitera koji obilazimo i preko parkinga ulazimo u Prvomajsku, skrecemo desno.
Tu su kuce i par ulica starog Francstala, lepe fasade,sa ornamentikom,patinirane.Kod skole "Petar Kocic" prelazimo ulicu i produzavamo do Geteove gde on skrece levo, pravo je Vojni put ili "Ciganske rupe". U Geteovoj su kuce iz sezdesetih ima i nesto starijih ali i njih ruse i grade vise.Tako te kuce u dnu dvorista sa bastom i vocem i lozom ispod koje se pila kafa i jos po-nesto zamenjuju dvospratnice sa potkrovljima.
Stizemo do "Plavog devet" stambena visespratnica ime je dobila po prodavnici koja je bila u prizemlju, sa rafovima, tezgama ko zna koliko starim,starom kasom, kantarom,teglama za bombone.Skrece u Krajisku desno,i ovo je kvart iz sezdesetih, idemo do Igmanske u koju on samouvereno ulazi ja za njim,pri kraju ulice skrece desno u Partizansku.Stigli smo do kuce u kojoj zivi Moj Prijatelj,on zastaje i gleda me,ulazim u dvoriste on produzi nekim njemu znanim putem,nije pokazivao nikakvu zelju da udje,niti se umiljavao,samo je otisao... Obavio svoj posao i put pod sape.
Razmisljam lezeci:zasto je mene odabrao da prati,odakle je znao sve ulice i precice kojima ja idem,zasto se cesto osvrtao da me vidi..
Pasja posla a i ljudi su takvi.

Onda se spusti noc i tek po neki automobil prodje kroz usnuli Zemun.
Treba uzivati u ovome.U Zemunu su svi dani za uzivanje.
Ako covek vidi..

 
SrebrnaTresnjica011
Banovan!

Prijatelj foruma
Prijatelj foruma



Godine: 40

Datum registracije: 14 Jul 2004
Poruke: 4277

blank.gif
PorukaPostavljena: Čet Avg 26, 2004 7:37 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Dugi niz godina,nedaleko od Beograda,na levoj strani reke Dunav,usporen je stari
gospodin Zemun.
Zemun je gospodin duge,bele brade koja se proteze duz dunavskog keja.Njegove oci
su recno plave,zelene ili sive u zavisnosti od boje dana i osecanja koja je taj
dan donela voda.Glas mu je opor,dubok,tuzan,obojen ljubavlju uz pratnju zvona i
obliznje Nikolajevske crkve.On je taj sa rukama od pene stvorenim gde joj se
poljubci sidre i ceznja vlazna gnjezdi.
Ljubav izmedju Zemuna i tajanstvene gospodjice rodila se ne najavljeno.Jednoga
dana,kako to obicno biva,jer svaki dan je stvoren za ono ,,jedno,,,presavsi
Brankov most obrela se na obali Dunava.Koraci su joj bili dugi i laki.Nosila je
svoju leprsavu danima necesljanu kosu boje mandarine,usne boje prezrele tresnje
i duge prste u rukavicama boje dzema od sipka. Zemun je najpre zacuo njen
drski,graciozni korak,potom je ugledao stikle boje slonove kosti,belu put njenih
nogu,ruku i lica,ali ono sto ga je opcinilo bio je njen pogled.Boja njenih ociju
stapala se sa bojom Dunava. Misao koja je kao mesecevo bledilo odredila njegovo
dalje ophodjenje prema njoj izmamila mu je osmeh gornjeg,desnog brka.Resio je da
je osvoji.Ove veceri ona ce se uplesti u mrezu dunavskih alasa.
Odsjaj svetiljki kraj vode bio joj je putokaz.Veceras ce se zaljubiti u njegovu
tajnu.Opcinjena sapatom krenula je put Kumove slame.Sneg je topio njegove,poput
zara vrele reci prolivajuci ih po istanjenom asvaltu keja.Zanesena
bojama,mirisom i zvukom koracala je putem koji je on odredio.
Te noci gospodin Zemun priredice nezaboravno vece tajanstvenoj gospodjici.Put
reke stigla je do visoke kule,bio je to Gardos.Zakucala je na vrata i
on,dostojanstveno sa leptir masnom u crnom fraku,s cilindrom na glavi i stapom u
ruci stao je pred nju. Iste noci gospodjici je poverena najveca tajna gospodina
Zemuna.Kroz prozor gardoske kule te noci mogao se videti titraj plamena svece i
dve silueta pripite jedna uz drugu.Doznavsi njegovu tajnu vise ga nije mogla
napustiti.Zatvorivsi se u kulu Gardosa postala je njegova zatocnica,vecno
zaljubljena u njega.
 
Mala_Zvezdica
Interceptorov Kikiriki
Interceptorov Kikiriki



Godine: 41

Datum registracije: 21 Dec 2003
Poruke: 5243
Mesto: Frankfurt - Zemun

serbia.gif
PorukaPostavljena: Uto Okt 05, 2004 2:20 am    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

eto tresnjice prosla si pored moje kuce u cetinjskoj i pored kuce moje sestre u prvomajskoj! Wink
 
SrebrnaTresnjica011
Banovan!

Prijatelj foruma
Prijatelj foruma



Godine: 40

Datum registracije: 14 Jul 2004
Poruke: 4277

blank.gif
PorukaPostavljena: Pet Okt 08, 2004 12:49 am    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Zvezdice..Prvomajska je i moja ulica Smile
 
SrebrnaTresnjica011
Banovan!

Prijatelj foruma
Prijatelj foruma



Godine: 40

Datum registracije: 14 Jul 2004
Poruke: 4277

blank.gif
PorukaPostavljena: Pon Okt 11, 2004 6:30 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Grad utihnuo zaspao na nedrima dve reke....
Grad smeha,suza nevin i greshan...
Beli obris zgrada obavijen tamom sanja.
Secanja,potoci izviru svakim dahom!
Beograd!!!
Mostovi,sive ulice detinjstva moga,
romori kishe slivaju slike,
otkrivaju lica nekih dana...
Iskre u ochima pune nade...
nade za naivne dushe.
Beograd!!!

Klize slane kapi mojim licem...
chujem da i kisha tamo daleko pada,
ispira ispijena lica starih fasada,
plache moj grad preplavljen strancima,
praznim bicima koji mu ne osecaju dushu...
Beograd!!!!!!!

Parovi isprepletenih prstiju,usana...
vrisak smeha deteta u pesku...
zadnji tramvaj vrti se Slavijom,
neki drugi daleki ljudi u njemu...
Beograd!!!

Nije vishe isti,gaze ga drugi,
mozda bolji ili gori,
mozda.....
moj....
Beograd!!!

Utonuo u nedra,zagrljen rekama,
ispranog sivog asfalta sanja...
poneki par shtikli odzvanja njime...
vetar nosi stranice novina...
dani ,godine,galaksije izmedju nas...
Beograd!!

Preko sedam mora i sedam gora,
utanjam u bezlichje ljudi robota,
likova bez tradicije,stvorenja bez dushe...
Opijam se danima...
Opijam se nocima...
Sanjam bunovna,teshke glave,
zivim ako se to zove zivot,
vegetiram i ne zelim da mislim na sutra..
To sutra ne postoji...


Dishem i hranim chudovishte tuge,
uvijam se ranjena u latice uspomena...
vrtim filmove samo meni znane...
ja stranac, ja koju niko ovde ne razume!!!
Beograd!!!

Bleshte stene Kalemegdana mojom utrobom,
Zvuci gitare,izvire reka utkanih slika
secanjem mojim....
 
SrebrnaTresnjica011
Banovan!

Prijatelj foruma
Prijatelj foruma



Godine: 40

Datum registracije: 14 Jul 2004
Poruke: 4277

blank.gif
PorukaPostavljena: Pon Okt 11, 2004 6:31 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Napisano 20 Februar 2003 00:20

"Nesto sam veceras posteno zeljna mog grada!Nostalgija veceras cini svoje!
Kroz glavu prolaze slike..pogled sa terase na betonske klupice gde su se uglavnom okupljali preko dana Penzionercici i cavrljali o svemu i svacemu,a najvise o glavnim vestima..Bakice su sedela i strikale ogovarajuci novu komsinicu ili prepricavajuci neku od aktuelnih tv serija,dok su dekice mlatarali rukama sa novinama i razglabali o sportu..Dok su se njihovi unucici jurcali po poljani koja se nalazila odmah ispred nasih lamela!
Nekada sam i ja radosno jurcala po tim poljanama,vozila biciklo oko naselja sa gomilom dece iz komsiluka,radovala se svakom novom dolasku Ringispila na poljanu iza nasih lamela gde smo se mi deca iz lamela i deca iz solitera uvek sastajali na fudbal,odbojku ili igranje frizbija!
Svi smo se znali..I mi iz Prvomajske i oni iz Save Kovacevica,Save Burica,Mice Radakovica..Na prolece bi celo naselje odjekivalo od decijeg smeha i ono cuvenog "Mama baci mi loptu!","Tata jer smem jos samo malooooo da ostanem..!","Deda dodji po mene lift ne radi!","Baba jer gotova vecera?"..Imali smo mi u Prvomajskoj jednog deda Nikolu..Sto je to bio dekica!Super dekica smo ga zvali!Uvek je bio pun neke price,i pun semenki..Znao je da se druzi sa nama,igrao odbojku,vozio biciklo,jurio se..i bio je nas ortak!Tako je uvek hteo da ga zovemo,a nama je to jos vise odgovaralo!
Predvece bismo onako umorni sedali oko njega na klupice ispred zgrada i slusali njegove price,dogodovstine grickajuci semenke..Ne znam da li je iko imao od njega vise semenki..Kasnije sam sa terase posmatrala neke nove generacije koje su isto sedele dole na klupici sa njim i slusale neke nove price..Jedno vece dodjoh umorna iz grada,skuvah kaficu,sedoh na terasu i zagledah se u nebo..Prateci svoj dim od cigarete gde odlazi..Do mene je dopirala prica sa klupe o jednoj generaciji koja je deda Nikoli bila najdraza..Poceo je da prica o smedjokosom uvek veselom i zajapurenom devojcurku.."Sto je znala da lema decake kad nisu bili dobri,a tek sto je igrala odbojku i znate onu Baba Radu iz naseg ulaza tu na kraju..e njoj je namerno ubacila loptu u kantu sa jajima i razbila svih 100 komada..i vecisto bila na ratnoj nozi sa njom..sto cuda je pravila..a bilo je tu jos njih.."
Nasmejah se prepoznajuci sebe u njegovoj prici!Pomislih "Bas sam bila djavo..!"
Slusala sam dalje kako je opisivao sve moje drugove iz detinjstva,cudila se kako je zapamtio sve nase nestasluke..cak i sto sta sto sam ja vec zaboravila..!
Ugasih cigaretu i odlucih da sidjem dole na klupicu!
Priblizavajuci se klupi laganim korakom,ulicno svetlo je lepo obasjalo Naseg Super Dekicu..Kako je ostario..jos uvek grickajuci semenke!Neverovatno!
Stadoh ispred njih i rekoh "Dobro Vece,ima li i za mene jedno mesto ovde i koja kesica najboljih semenki?"
Ti,neki novi klinci su gledali u mene sirom otvorenih ociju i nista im nije bilo jasno!Jedna mala ridjokosa klinceza upitala me je ko sam ja.."Onaj veseli zajapureni i uvek nasmejani devojcurak sa pocetka price,smem li da se pridruzim prepricavanju?"
Deda Nidza me je prepoznao odmah i ustupio mesto pored njega..Udruzenim snagama poceli smo klincima da pricamo..Odusevljavali su se,cudili..ponesto nisu razumeli..I tako smo se svake veceri sastajali na klupicama i prepricavali dogodovstine..oni meni njihove,deda Nidza i ja njima nase..
I to mi nedostaje cesto!Sad su opet neki novi klinci zauzeli mesta na onim nekad nasim klupicama,samo sto kako kazu "Nece da imaju posla sa penzionerima"..Deda Nidza danas sedi kuci i prepricava svojoj bakici sve generacije koje su prosle kroz to naselje i sa kojima se on druzio..Sretnem ga ponekad i uvek rado popricam sa njim..
Dok setam pustim ulicama tudjeg grada,sada delimicno i mojeg kroz glavu mi prolaze uspomene..Stegne mi se oko srca i koja suza klizne u Dunav putujuci ka mom rodnom gradu..putujuci ka detinjstvu jednog zajapurenog i uvek veselog devojcurka,sa drvenim nanulicama koje su "lupkale" po celom naselju!Devojcurka koji je posle na tim klupama resavao domaci iz hemije i fizike,posle posmatrala zvezde i nebo nad Zemunom u njegovo narucju,pevala pesme sa celim drustvom tako glasno da su ljudi izlazili na terase i prozore i divili se..Devojcurku koja je posle sedela na tim klupama prepricavala nekim novim klincima razne pricice..a kasnije prolazila pored istih tih klupica sa setom u ocima..
Veceras na tim klupicama nema nikoga,hladno je..A ja bih i sad sela i prisetila se svega uzivajuci u pogledu trazeci poznata lica i slusala onu melodiju..pesmu svog detinjstva.. "

By SrebrnaTresnjica011
 
SrebrnaTresnjica011
Banovan!

Prijatelj foruma
Prijatelj foruma



Godine: 40

Datum registracije: 14 Jul 2004
Poruke: 4277

blank.gif
PorukaPostavljena: Pon Okt 11, 2004 6:33 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Napisano 28 Februar 2003 01:50

"Noc je.Zvezdano nebo nad Beogradom.Mesec baca svoje bledunjave i od sjaja umorne zrake na jednu klupu..
Sedim i posmatram Usce Dveju Reka koje se vecno vole!
Posmatram kako je Beograd lep dok ga zvezde cuvaju tako delimicno uspavanog!
Sa obliznjeg splava cuje se pesma koja me tera da se vratim par godina unazad i da me nostalgija uzme pod svoje!
Svojim sanjivim i pomalo tuznim kestenjastim okicama pokusavam da zapamtim svaki deo svog grada,pokusavam da nadjem ljude u secanju..
Sa osmehom na licu,prisecam se kako je drustvo bas tu na Uscu pevalo u sitne sate,veselilo se zato sto je lepo imati pravog druga i lepo ziveti u najlepsem gradu na svetu!
A onda tu sliku kvari zeleznicka stanica,autobus koji polako,ali sigurno u jutarnjim casovima sirenom pozdravlja Beograd za Dobro Jutro i odlazi..Leluja dalje dok se srce steze i koliko god pokusavala da zadrzim suze nisam uspela!
I tako je svaki put..
Ostavljam ga lepog i nasmejanog,jos snenog..Beogradjanka se smeje,reke prate,a Kosava svira pesmu,Mostovi mi mashu..
Sta kazemo kad kazemo 'most'?

Nesto obicno, kao 'Dobar dan'.
Nesto jednostavno, kao otici i vratiti se istim putem.
Nesto carobno, kao hodati po vodi.
Nesto cuveno, kao 'Ne diraj u moje krugove'.
Nesto neprolazno, kao ta rec.

Sto se setimo onog koji nas je prvi preveo preko,
kad je jedini put ispod bilo plavo.
Sto uzdahnemo kao kad nas zaboli,
pa odahnemo, kao kad bol prodje.

Kome nikad ne kazemo rec 'most'?

Onima koji nikad nisu zaspali na jednoj,
a probudili se na drugoj obali.
Onima koji ga nisu pravili od vrbovog pruta,
igrali se 'laste-prolaste' izmedju Zemuna i Mirijeva..
Onima koji nemaju nikoga koga vise nema.
Sta se krije ispod mosta?

Potonule imperije i trule carevine,
usnuli zaledjeni sa blagoslovom na celu,
skoljke u kojima se jos cuje kako Bic Bozji siba Panonsko more.

Ciji je most?

Onih koji su rodjeni na obalama,
svejedno kojim...
Pod jednim uslovom.
Da su bar jednom presli preko mosta.
Bilo kojeg...

Kako se pravi most?

Od sna.
Ko ne veruje,
neka proba."

By SrebrnaTresnjica011

5O mostovima uzeto od Novosadjana Wink )
 
SrebrnaTresnjica011
Banovan!

Prijatelj foruma
Prijatelj foruma



Godine: 40

Datum registracije: 14 Jul 2004
Poruke: 4277

blank.gif
PorukaPostavljena: Pon Okt 11, 2004 6:34 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

-Beograd!Kako se lepo izgradio!-rece jedna Gospodja u kupeu.Meni zalupa srce.
Da,kako je samo lep Beograd u sumraku ,kako bleste hiljade pozlacenih prozora,a sijalice zmirkaju u dugom nizu po ulicama kao zlatni venci o svecanostima.
Nagnuta preko prozora,uzivala sam u panorami svog carobnog grada o kom mnogi snevaju..
Visi i nizi spratovi ocrtavali su se kao kule u sumraku.
Voz je lagano usporavao..
Videli su se vec i tramvaji za Topcider.
Jurili su automobili i huktali teski kamioni.
Negde zapistase sirene.Na peronu je bilo mnogo sveta..Svi su iscekivali voz..
Voz stade.Putnici dohvatise kofere.
S drugih prozora zovnuse nosace.Na peronu vec su se bacali u narucje onima koji su ih cekali..Ljube se,rukuju,smeju..
Isla sam lagano,beogradskim ulicama zagledajuci visespratne zgrade kako se smeju..
Kosave nije bilo,neke bakice su prodavale ljubicice i visibabe..
Po gdegde sacuvala se i neka starinska kucica sa stepenicama na ulici i niskim prozorima.Kako su odudarale te stare telalnice,antikvarnice i piljarnice od visespratnica..
Svet je zurio..Svi zure u Beograd.
Penjem se stepenicama do glavne kalemegdanske aleje.Bilo je dosta mama sa decijim kolicima..
A Sava jos mirnije izgleda sa Kalemegdana.
Tek je malo nabira vetric.Gledala sam sa uzivanjem kako se spaja sa Dunavom.
Sitni talasici su isli dalje..
To Martovsko vece je bilo prijatno.
Blesak sijalica u jednom izlogu,trze me i zastadoh da gledam lepe boje svila koje su se prelivale kao vatromet.
Oko mene se sirio miris proleca,koji se uvlaci u srce Beogradskih devojaka i budi ceznju.Lagano udjoh u 15-icu i krenuh ka kuci..
Autobus je jurio.Vecernji Beograd je sav blistao.Crvene,zelene i zlatne sijalice na reklamama gasile su se i palile i milile kao neke zive zmije.Svet se tiskao.
Koliko je osmeha,radosti,bola i razocarenja bilo na ulici beogradskoj..Ali ja sam svuda videla samo lepotu svoga grada..Koji se uvek smesi i docekuje rasirenih ruku..
 
Prikaz poruka:   
Upišite novu temu   Odgovorite na temu    www.domaci.de Forum Indeks -> ~ Svet i putovanja ~ -> ~ Arhiva - Svet i putovanja ~ -> Beograd Vreme je podešeno za GMT + 1 sat
Strana prethodna  1, 2, 3, ... 25, 26, 27  sledeća
Strana 2 od 27

 
Pređite u:  
Vi ne možete otvarati nove teme u ovom forumu
Vi ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Vi ne možete menjati Vaše poruke u ovom forumu
Vi ne možete brisati Vaše poruke u ovom forumu
Vi ne možete glasati u anketama u ovom forumu
Vi ne možete postavljati fajlove u ovom forumu
Vi ne možete preuzeti fajlove sa ovog foruma





- Burek Forum - Doček Nove 2018. godine - Venčanja, svadbe - Proslave - TipoTravel - Kuda večeras - Anwalt - legal -

Bookmark to: Twitter Bookmark to: Facebook Bookmark to: Digg Bookmark to: Del.icio.us Bookmark to: StumbleUpon