www.domaci.de Forum Indeks Home
Portal • Forum • Novi upisi • Pretraga • Link do nas • Domaći filmovi • Lista korisnika • Tim sajta • Proverite privatne poruke • Prijava • Registracija
Pravilnik • FAQ • Profil • Favorites • Galerija slika • Top lista • Download MP3 • MP3 razno • Spotovi • Noviteti 2013 • Muzički noviteti 2014

Stefan Prvovencani-Sabrani spisi
Strana prethodna  1, 2
Upišite novu temu   Odgovorite na temu    www.domaci.de Forum Indeks -> ~ Književnost ~
::  
Autor Poruka
Charmed
Malo ~ mače ~
Malo ~ mače ~





Datum registracije: 03 Avg 2004
Poruke: 14625
Mesto: Nije bitno ko je odakle bitno je ko je kakav covek

serbia.gif
PorukaPostavljena: Sub Okt 30, 2004 9:35 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

XI

Posle ovoga našav pusto mesto, zvano Hilandar, uvođenja presvete Vladičice naše Bogorodice u crkvu,(1) posla ovaj sveti i prečasni starac, sa nazvanim ava(2) Savom, sinu, kojega ostavi u otačastvu svom da vlada svom zemljom srpskom,(3) da im pošlje dovoljno potreba na podignuće i obnovljenje hrama Presvete, govoreći mu ovako:

"O drago čedo i slugo Hristov, znaj ovo! Ako su te Gospod Bog i Presveta, s blagoslovom mojim, ostavili da vladaš u tom mestu,(4) pišem ti da nađoh pusto mesto usred Gore Svete, Vavedenja presvete Bogorodice, po imenu Hilandar.(5)

"Ne leni se, nego pohitaj svom snagom svojom da ga podigneš,(6) da se sazida hram Presvete u spomen moj u zemlji ovoj, i opet po meni da bude tebi i čedima tvojim i unučadima, u vašem rodu do veka.

"jer ti si ktitor ovome, kao što i pređe pismom predadoh u državi svojoj hram Presvete Bogorodice Blagodatnice u Studenici, ni s kim u zajednici, samo tebi i porodu tvome po tebi.(7)

"Pominjem ti, čedo, proročku reč, koju reče: 'Pokori se Bogu i umoli ga, i daće ti po prošenju srca tvoga'.(8) 'Otkrij put tvoj, i on će učiniti, i izneće kao svetlost pravdu tvoju.'(9)

"Zato ne docni, niti spavaj, nego se trudi da, ispuniv ove moje reči, s blagoslovom mojim izvršiš svoje dobro delo."(10)

A ovaj sin njegov, primiv poslanstvo i pismo gospodina svoga svetog Simeona sa svim srcem i radošću velikom, i, ustav s prestola svojega, pade ničice na zemlju i sa suzama govoraše:

- Zahvaljujem ti, Vladiko Gospode Bože moj, Isuse Hriste, što si dao meni, nedostojnome sluzi tvojemu, da idem za delima nekadašnjega hranioca mojega, koji se starao da othrani zemno mi telo, koji se i sada, iako se odstranio od mene, uvek i neprestano stara o duši mojoj i upućuje me na put svoj, da idem za delima njegovim.(11) Jer, uistinu, pravi i istiniti sluga tvoj je onaj koji ide za tvojom rečju, i ne gnuša se da privuče čovekoljublju tvojemu zabludele, otpale i bludne i grešne, kao što on mene, nedostojna, iako sam daleko od njega, čini udeoničarem i ktitorom hramova njegovih svetih, ne po mojem nedostojstvu, nego po neiskazanoj njegovoj milosti.(12)

- Zato šta da ti vratim ili šta da ti prinesem od mojega nedostojanstva za dobra tvoja koja si učinio i činiš meni grešnom?(13) Jer ko će ispričati ili iskazati(14) veličinu sile tvoje, ili bezdanu ti čovekoljublja?(15) Ili, opet, ko će pretrpeti neodoljivi gnev tvoj koji je na nama grešnim?(16) Nego si obostrano blag, Gospode, i dobra činiš kao milosrdan.

- Zato mi, diveći se sili tvojoj, vapijemo ti: "Slava čovekoljublju ti, Gospode, u veke, amin!"

Potom, kad je došao od njega iguman Metodije,(17) posla dovoljno i preizobilno darova na osnovanje i dovršenje hrama Presvete,(18) i ne samo jedanput, nego i za sve godine slaše što je potrebno gospodinu svetome, dok se ne svrši crkva Presvete.(19) Ne samo darove nego i od svoje zemlje odvojiv dade na potpuno dovršenje gospodinu svetome i črncima u tom mestu, ovako govoreći igumanu Metodiju:

- Klanjajući se, reci gospodinu mojemu: tako govori sluga tvoj, sve zapovesti tvoje izvršiše se, i želje srca tvojega ispuniše se.(20)

- Jer kako bih se i kakvom mišlju ja, bedni, okaljao kad ne bih ispunio zapovesti tvojih?

- Kako da zaboravim dobro i blago vaspitanje tvoje? Jer Hristos uduhnu duh u mene, a on me odnegova, i nastavi, i pouči.(21) I milošću Gospoda tvojega Isusa Hrista, izvršenom naukom i blagoslovom ust tvojih, neću se uplašiti onih koji me odasvud napadaju, niti huke inoplemenih varvar.(22)

- Jer Petar Gospodu svojemu reče pri pranju nogu, koji mu je to nekada branio. "Ne samo, Gospode, noge nego i glavu."(23) Takođe gospodine, i ja, nedostojni sluga tvoj, neprestano ti klečim: ne samo ovo što se prinosi, nego i telo moje zemno dajem na ono što ti je potrebno.(24)

- Nego, gospodine, zapovedaj i drugo, sve će se svršiti, jer neću oslabeti ni do poslednjega daha.

- Jer ne pribavih ja ovo, nego ti, gospodine, sve stvori s pomoću Vladike tvojega.(25)

- Jer ono što je bilo propalo povrati i rastureno sabra, i jeresi progna s pomoću Hrista tvojega, i ljude i zemlju svoje države, izvukav kao iz bezdane, nauči božjemu veličanstvu, da se slavi ime sveto.(26)

- Jer si, uistinu, pastir dobri, koji si položio dušu svoju za ovce svoje, prognav od njega jeretička učenja kao mislene vuke.(27)

- A ja šta sam, gospodine? Samo poslušnost, gledajući tvoja dela.(28)

A on,(29) kad je došao Svetome i Prečasnome,(30) bi, sa donesenim darovima, primljen s čašću,(31) pa ispriča sve što je bilo i kako njegov dragi sin ispuni volju srca njegova.(32)
XII

I opet ga vrati(1) sveti Simeon sa časnim svojim blagoslovom sinu svojemu,(2) dav mu časni i životvorni krst Gospodnji, na kom bi raspet Vladika grehova naših radi, koji je sam, vladajući, nosio o vratu svojem i kojim je pobeđivao neprijatelje svoje,(3) rekav:

"Ovaj neka ti bude čuvar i utvrđenje, i pobedilac, i pomoćnik u borbama protivu vidljivih i nevidljivih neprijatelja, i čedima tvojim na veke, i iscelilac bolesti telesnih i ran duševnih, i zemlji tvojoj tvrdo utočište i stena, i knezovima tvojim oštro koplje, i vojnicima tvojim štit vere i smela pobeda, i mir i tišina životu tvojemu, i da te dovede i predstavi neporočna Hristovu prestolu,(4) razgoneći silom svojom pred tobom vazdušne carinike,(5) i uvek da ti pomaže kao Davidu(6) i drevnome caru Konstantinu,(7) progoneći od tebe na svakom mestu besovske pukove.

"Budi ograđen silom ovoga na veke! Amin!"

Pođe s pomoću božjom pomenuti Metodije iguman, i stiže u državu sina njegova dragog, i dođe do krajnje vlasti njegove.(8) I ču se kod prestola njegova:

- Ide Metodije s blagoslovom oca tvojega, jer bogato izli i umnoži molitvu i blagoslov tebi. Sada te časnim krstom ograđuje.

Primiv glas ovaj radujući se, gledaše da bi se što pre nasitio nepotrošljiva blaga.

I gle, najednom iziđe kao Sunce sa istoka, obasjavajući zapadne krajeve, i šaljući zrake svoje u vaseljenu i osvetljujući sav svet zracima Raspetoga na njemu.(9)

Jer zbog drveta otpadosmo od rajske hrane, a drvetom se opet udostojismo ponovnoga života.(10)

I, ustav sa arhijerejem svojim, i s jerejima, i s časnim črncima, i sa svim klirom, sa kadionicama i sa svećama u rukama i s mnoštvom naroda, vapijaše, kao nekada David, igrajući pred ćivotom(11) u senici:

- Idite, hristonosni ljudi, poklonimo se životodarovnom drvetu krsnom!(12)

- Dođite, pravoslavni hrišćani, nasladimo se neukradljiva bogatstva, blagoslova mojega gospodina svetog. Jer ovo je apostolska pohvala,(13) mučeničko pobedno venčanje,(14) monasima utvrđenje.

- O triblaženo drvo, na kom se raspe Hristos car i Gospod!

- O krsno drvo, državo carevima!

- O prečasno, mnogim bogateći!

- Jer tobom bismo iskupljeni od kletve zakonske.

- Jer na tebi Hristos Bog naš prikova i rukopis našega greha.(15)

- Jer tobom se smrt umrtvi i ad razori.

- Jer o tebi apostol Pavle, hvaleći se, govoraše: "Da se pohvalim ničim do tobom, krste Gospodnji!"(16)

I tako, kiteći pohvalama kao krasnim cvetićima, sa psalmima, i pesmama, i pojanjima mnogim, nošaše ga u crkvu svoju sa svim mnoštvom, na spremljeno mu mesto. I divljahu se, gledajući tolike božje milosti koje bivaju na vladaocu njihovu od blagosiljanja i sladosti prečistoga i preblaženog starca.(17) I svršiše službu časnoga i životvornog krsta, i učiniše praznik sav taj dan, i, opet okvasiv sve telo svoje suzama pred časnim svetiteljima, sin njegov i gospodar svojega otačastva govoraše:

- Prikloni, Gospode, uho tvoje i usliši me, jer sam ništa i ubog ja!(18)

- Jer sam ja, Vladiko, sluga tvoj i sin sluškinje tvoje.(19) I šta da dam Gospodu za ono što on meni dade?(20)

- Koje ću pojanje da prinesem tvojemu milosrđu?

- Kojim usnama da ti hvalu prinesem? Jer si umnožio milost tvoju na meni, Bože, i naučio si čovekoljublju prečasnoga i preblaženog ugodnika svojega da uvek neiskazanim molitvama i blagoslovima i utvrđenjima ne ostavlja mene nedostojna.

- I šta da dam njemu, ja bedni?

- Ili šta da mu prinesem? Jer nisam dostojan da uđe pod krov strasne mi duše. Jer su blaga i darovi moji trošni i netrajni. Tebe znam, Gospode Bože moj, da imaš bogatstvo netruležno i blago života.

- I tebe molim iz dubine duše moje, da daš za mene, slugu tvojega; kao što si naučio, tako i podaj po premnogoj milosti tvojoj. Amin!

I ostade tu iguman Svetoga, i primi počasti po dostojanju i nagradu prema svojim trudovima. I, svršiv nedovršeno i manastirske poslove, pođe opet Prečasnome, radujući se i zahvaljujući Gospodu Bogu Isusu Hristu i presvetoj Bogorodici.



_________________
Pre nego sto se dodje do brzopletog zakljucka i pre nego sto se pocne misliti lose, Gledaj sa paznjom detalje, vrlo cesto situacija nije onakva kako izgleda nama na prvi pogled!!!!
 
Charmed
Malo ~ mače ~
Malo ~ mače ~





Datum registracije: 03 Avg 2004
Poruke: 14625
Mesto: Nije bitno ko je odakle bitno je ko je kakav covek

serbia.gif
PorukaPostavljena: Sub Okt 30, 2004 9:36 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

XIII

I življaše blaženi Simeon u tišini sa detetom svojim Savom. I tihovahu u manastiru svojem, u hramu presvete Bogorodice, u Svetoj Gori, i kaluđerovahu, po svakom pravilu kaluđerskoga ustava,(1) dan i noć ne prestajahu ustima,(2) ne umuknjavahu pojanjem, idući preuskim i tesnim putem,(3) zaboravivši sasvim na ono što je zemaljsko. I, otišavši od onoga što je trošno i zemno i uperivši um na nebesa, telom na zemlji stajahu, a umom i dušom među nebesnim boravljahu,(4) gledajući dole kao samoga Hrista pred sobom, a gore sa anđelima nastavljajući. I ispravivši život i dela nalik starih svetih, načelnika ovoga pravila,(5) nalik črnaca prečasnih, i gledajući na nagrade trudova svojih ranije, truđahu se na bolje, tako da i nadmašiše ostale.

I ispuniše mnogo vremena u svojem mestu svete Bogorodice i uvek deve Marije, dok ne bi po volji onome koji je sazdao tela ljudska i koji zna tajne ljudske, kome je u ruci svaki stvor životni i koji svojim milosrđem zna kraj svakoga,(6) hoteći nabolje prevesti triblaženog starca i dati mu opravdanja za trud njegov, i trošenje tela i za umnožavanje suznoga istočnika, i za svako vršenje dobra dela, da ga prizove k tajnoj trpezi i da ga napoji s istočnika besmrtnoga, i da ga udvori na hladovitom mestu one livade,(7) da ga naseli u dvorovima svojim sa onima koji su mu ugodili, da se veseli neprestano s anđelima njegovim. "Jer koji je čovek, reče, koji će poživeti, a neće smrti ugledati?"(8)

I, hoteći ovoga objaviti kao nebeskog čoveka, a zemaljskog anđela,(9) potrudi svoju neizrečenu milost, i spremi lestvicu ishodu Prečasnoga, koji sam sebi unapred spremi, predav Vladici svojemu, da mu je, u času ishoda njegova, iznese. Slikajući je unapred, Klimaks Jovan govoraše: "Penjite se, braćo i oci!"(10) Stupiv Sveti na nju nepostidno, hitaše da ide onome koji ga zove.

Jer u ovo vreme poče Prečasni bolovati.(11) I, prizvav sina svojega Savu, poče mu govoriti, polivajući suzama telo svoje:

- O dragi moj, prispe vreme odlaska mojega.

- Evo napred stoji Hristos nevidljivo i zove me.

- Prinesi mi, čedo, mater Gospoda mojega Isusa Hrista, da joj, kao što se obećah, predam u ruke njene duh moj.(12)

- Prizovi mi, čedo, protu i braću svu, da vide ishod moj.(13) Jer evo se već približuju sluge Gospoda Boga mojega i silni vojnici, i glas njihov i pesmu njihovu čuju uši moje.

- Pohitaj, dragi!

I kad bi prinesena Presveta,(14) i kad se svi zvani sabraše radi pokoja Triblaženoga, prostre rogozinu svoju pred Svetom i ležaše,(15) očekujući dolazak anđeoski.

A ovi, sedeći oko tela njegova, budući u tuzi, žaleći za Svetim, govorahu mu s mnogo jecanja:(16)

- Ne ostavi nas sirot, Prečasni!

- Ne liši nas učenja svojega! Jer ko će nas poučiti, i kome ćemo pribeći?

I ispunivši se mnogim vapajem, žalosno ridahu.

Među njima i Sava, uvek cvatući različnim cvetom devičanstva svojega, plačući žalosno, govoraše:

- O Prečasni, vidim da se seliš Gospodu. Ali ne zaboravljaj nas u molitvama svojim, i isprosi nam milost u Hrista Boga.

- Jer kako ću poživeti bez svetoga ti lica?

- Jer kakav ću običaj primiti, ne nasićujući se dobrim pastirom svojim?

- Kakav ću običaj primiti pri besedi duševnoj?

- Od koga ću dobiti utehu moju?

- Ko će mi isceliti duševnu povredu?

- Umoli Vladiku svojega da me primiš sa sobom pod večite krovove. Jer ne mogu podneti rastanka, svetlosti moja slatka!(17)

I svi, kao jednim ustima, rekoše:

- Seti nas se, Prečasni, u blaženom tvom pokoju!

A on, prignuv se, reče:

- Zašto ste obuzeti tugom? Počnite nadgrobna pojanja.(18)

I najednom bi šum, kao da se podiže mesto na kom bejahu.(19) I gle, anđeoska pesma nevidljivo: "Slava va višnjih Bogu, na zemlji mir, va človeceh blagovolenije."(20)

I Triblaženi pojaše s njima na očigled svima.

I tako predade duh svoj slavno u ruke Gospodnje. I beše lice njegovo nasmešeno, imajući na sebi neiskazani izgled.(21) I divljahu se svi, gledajući to.

I opremivši telo Blaženoga, sa psalmima i pesmama položiše ga u grob. I raziđoše se svi, svako svome domu, slaveći zbog toga Oca i Sina i Svetoga Duha, sada i uvek i na veke vekova. Amin!


XIV

Posle toga, braćo,(1) osećajući nemoć u telu svojem od mnogih trudova i ran,(2) sa željom, s mnogo žurbe i uzbuđene molbe javih se rečima:(3)

"Gospodine moj, Hristoljupče, oče prečasni Savo, nedostojanstvo ti moje napominje, kada ti, ostaviv hranitelja svojega i nas, pođe za Hristom, tada se ja, iako bejah u tuzi, gledajući na gospodina hranitelja, tešah onim što je korisno, sa ljubavlju.(4)

"Posle i ovaj moj gospodin sveti ostavi mene s rođenim bratom mojim, blagoslov i utvrdiv zakonom, da živimo, čuvajući neprestupno zapovedi njegove i vršeći ono što je zapovedio u sve dane života našega, a da porod njegov živi u tišini i bez meteža. Ali grehova mojih radi sve ovo izostade.(5)

"Jer on(6) ostavi zapovedi gospodina i oca svojega, i bi prestupnik. Jer izvede inoplemenike na otačastvo svoje, i oduze mi zemlje i opustoši ih,(7) ne poslušav, sverepi, zapovedi Gospoda, koji reče: "Poslušaj oca i mater",(8) i ostalo. Ali, iako su s njime inoplemeni pukovi bili mnogobrojni, sile božje nikako nije bilo s njima, po zavetu i po molitvi onoga Svetoga.(9) Ali kao što prorok reče: "Oni sapeti biše i padoše, a mi ustasmo, i bismo pravi",(10) jer se ne nadasmo na oružje naše, nego na silu Gospoda Boga i Spasa našega Isusa Hrista, i na pravi blagoslov i molitvu gospodina svetoga Simeona. I zbog toga i ne pogrešismo u nadama našim. Jer, pobediv ih silom svojom, povrati me opet u otačastvo svoje.(11)

"Zato te neprestano molim, o prečasni oče naš Savo, poslušaj glasa koji ti šaljem iz dubine srca i ne prezri moljenja mojega, i, skupivši mošti Svetoga i Prečasnoga, učini nam milost, potrudi se i sam donesi prijatna mirisa mošti Svetoga, da se prosveti otačastvo njegovo donosom moštiju njegovih i dolaskom tvojim, jer se oskvrni zemlja naša bezakonjima našim i bi ubijena krvima, i padosmo u plen inoplemenik.(12) Neprijatelji naši porugali bi nam se, da se nije umilosrdio na nas Vladika Gospod naš Isus Hristos, i prečista njegova mati, i molitvama ovoga Svetoga i tebe,(13) Prečasni, sabrao nas od narod i ruku inoplemenik, i izbavio nas od protivnik, zaštićujući nas od svakoga đavoljeg dela."

A ovaj Prečasni, ne prezrev moljenja mojega,(14) potrudiv se sa svakom hitnjom, i skutav mošti Svetoga, i uzev sa sobom hristoljubivih i izvrsnih staraca iz Svete Gore na hvalu i zahvaljivanje Svetome, posla nam pismo s rečima:

"Poslanstvo tvoje primiv s ljubavlju i molbe tvoje ne prezrev,(15) mošti tvojega Svetog koje želiš, nosim i sam putujem s njima i s časnim črncima svetoga mesta ovog, u kojem izvole živeti gospodin sveti.

"Zato se, dragi, spremaj na sretanje njegovo."

A ja, grešni, iako ne mogući podignuti glave svoje od mnoštva bezakonja mojih, čuvši reči ove Prečasnoga o svetim moštima ovim, da su donesene, uzdahnuv od srca i prekloniv kolena svoja na zemlju, sa suzama slah molbe, ovako govoreći:

"Blagosloven jesi, Gospode Bože otaca naših, Avramov, Isakov i Jakovljev, koji pravednike ljubi i moljenja grešnih ne prezire, jer ne prezre i unižene molbe mene, grešnog, i donese svetilo otačastva njegova, prosvećujući sve krajeve srpske zemlje."(16)

I odmah, žurno sakupiv arhijereje svoje i jereje i črnce, iziđoh mu na susret. I, sretavši mošti svete, učinismo obnoćnu molitvu na tom mestu, sa psalmima i pesmama, i, pojući tu nadgrobna pojanja s kadilima i prijatnim mirisima, dopratismo ih do spremljena mu groba u presvetoj Bogorodici u Studenici, koji sam sebi spremi. I položismo ih časno u grob s hvalama, slaveći Oca i Sina i Svetoga Duha.(17)

_________________
Pre nego sto se dodje do brzopletog zakljucka i pre nego sto se pocne misliti lose, Gledaj sa paznjom detalje, vrlo cesto situacija nije onakva kako izgleda nama na prvi pogled!!!!
 
Charmed
Malo ~ mače ~
Malo ~ mače ~





Datum registracije: 03 Avg 2004
Poruke: 14625
Mesto: Nije bitno ko je odakle bitno je ko je kakav covek

serbia.gif
PorukaPostavljena: Sub Okt 30, 2004 9:37 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

XV

Minu malo vremena do dana prestavljenja njegova,(1) i sabrasmo se svi, čineći praznik smrti njegove.(2) I Bog premilostivi, koji ga je čuvao od mladosti njegove, i sad ga nije ostavio, pokaza čovekoljublja svoja sam gospodinom svetim na nama, slugama njegovim.

I istoči raka njegova miro čudna i prijatna mirisa, isceljujući bolne i stradanja različna, i, prosto reći, progoneći besne duhove. I ne samo jednom, nego i u sve časove isticaše neiskazano i preslavno miro otačastvu svojemu.

Kad su iguman Dionisije(3) i svi črnci, koji su tu, služili službu i bdenje noćno u hramu presvete Bogorodice, tu gde leže mošti Svetoga, dopade neko, obuzet besom, koji ga mučaše po sve dane, koji se nikako ne umirivaše, nego ga svagda bes gonjaše van vaseljene, kroz gore i kamenje.(4) I jednom, dobivši nešto malo olakšanja pomoću svetoga Simeona, obgrliv raku Prečasnoga, vapijaše:

- Pomiluj, Sveti, mene koji nije očekivao spasenja, i izbavi, Prečasni, onoga koji je sasvim propao i poraboćen besu lukavome, koji vlada njime, jer smo mi stado otačastva tvojega.

- Ne daj nas besovima na radost, nego nas izbavi prečistim molitvama svojim, imajući potom slobode k Vladici!

I svi povikaše sa suzama:

- Pomiluj dušu propalu, Prečasni!

I odmah,(5) umilosrdivši se, isceli ga. I otide domu svojemu, radujući se i slaveći Boga, koji je dao silu ugodnicima svojim.

I drugo divno čudo čujte braćo!(6) Čovek neki bogalj pužaše na nogama svojim, i ne mogaše se nikako uspraviti, niti mogaše stati na noge svoje, jer mu obe noge bejahu oduzete i pregorele ognjem u kolenima, zamalo što nisu sasvim otpale i ne držahu se. Kako su žile bile izgorele, plazeći na rukama svojim, vukao je za sobom noge svoje. I, našav ga prečasni Sava, otac moj, zaviv ga u vreću, prinese ga moštima Prečasnoga, proseći u njega isceljenja mu. Jer nemoćni, čuv o čudesima koja bivaju i isceljenjima od Svetoga,(7) kričaše i vapijaše, govoreći:

- Pomiluj, Sveti, mene koji je propuzio gresima svojim i koji je ubijen od zlih razbojnika, i leži još živ. Jer kao što je Vladika tvoj iscelio pređe oslabljenoga da je ovaj odar uzeo i da hodi pravo,(8) tako i ti, Sveti, ako hoćeš možeš mi pomoći milošću, danom ti od Boga i Spasa tvojega, Isusa Hrista. Isceli me, grešnoga, kao učenik pravi Hrista tvojega

A on, Sveti, koji svagda miluje stado svoje, isceli ovoga oslabljenog i učini ga da pravo hodi. I skakaše čitav nogama svojim, zahvaljujući Svetoj Trojici: Ocu i Sinu i Svetome Duhu, i prečasnome i svetom Simeonu, koji mu je dao da hodi nogama svojim.


XVI

Posle ovoga je, nedostojni sluga njegov, molitvama ovoga svetog gospodina mojeg olakšavah se od svih teret mojih,(1) starajući se o zapovedima njegovim, i, živeći u miru i tišini odasvud, otresoh sa sebe, s pomoću Prečasnoga, sve neprijateljske varvare koji su napadali na otačastvo njegovo.

Bi zavist od zakonoprestupnoga cara bugarskog, po imenu Borila,(2) koji je blizu živeo, čije se bezakonje ne utaji od svega sveta, jer, uistinu, nadmaša Irodovo bezakonje.(3) Jer se ovaj diže sa silom svojom, uzev sa sobom zeta svojega, grčkog cara po imenu Filandra,(4) koji je u slavnom Konstantinovu gradu. I uznesoše misao svoju visoko da potrebe otačastvo Svetoga i da me do kraja ozlobe, i, ako je mogućno, i da me prognaju iz države moje. Jer rikahu kao lavovi, i htedoše da me progutaju, i, podigavši silu, da se pohvale protivu mene.

A ja, videv ih kako idu odlučno i nezadržano, svirepo i neukrotljivo, do grada, po imenu Niša, nemajući drugoga pomagača od zemaljskih sem Gospoda mojega, Isusa Hrista, i presvete Bogorodice i ovoga svetog gospodina mojeg, vapijah u bolu srca svojega:

"Vladiko, Gospode Isuse Hriste, i presveta moja Bogorodice, čovekoljubice, ti znaš pomisli i dela i nemoć hudih stvorova. Tebi iznosim dušu moju,(5) koju oskvrnih grehovima. Izbavi me od onih koji idu da me ozlobe. Jer me, evo, kao psi napadoše, i zbog zlobnih opseda me, i napadoše na me silni.(6)

"Ustani, Gospode, na susret meni i vidi da ne reku neprijatelji moji: proždresmo ga.(7) Jer ti si zastupnik moj i utočište moje.(8) Tobom se opravdavam.(9)

"A ti, prečasni gospodine moj, imajući slobode ka Gospodu i k presvetoj Bogorodici, ne prezri moljenja onoga koga zavole i othrani u časnom krilu tvom. Ne daj na radost neprijateljima otačastva tvojega, koje steče u Gospodu Bogu svedržiocu. Jer znam, gospodine moj, da si i po smrti živ, i da stojiš pred njim nepokolebljivo na veke. I pređe, u telu svom, starao si se o nama. I sad, prešav na bolji svet, ne ostavi nas! Amin!"

I najednom, u ponoć, bi vika. I rasu nevidljivo Prečasni neprijatelje naše, koji se behu digli. I strahom velikim obuzeti, pojavom mojega gospodina svetog i znamenjem jednim, pobeđeni od njega pobegoše, sekući sami sebe, jedni druge, i pobeda im bi među sobom, i do kraja se srušiše. I otidoše posramljeni, u propasti i sramoti velikoj.

_________________
Pre nego sto se dodje do brzopletog zakljucka i pre nego sto se pocne misliti lose, Gledaj sa paznjom detalje, vrlo cesto situacija nije onakva kako izgleda nama na prvi pogled!!!!
 
Charmed
Malo ~ mače ~
Malo ~ mače ~





Datum registracije: 03 Avg 2004
Poruke: 14625
Mesto: Nije bitno ko je odakle bitno je ko je kakav covek

serbia.gif
PorukaPostavljena: Sub Okt 30, 2004 9:38 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

XVII

Jedan odmetnik od istoga plemena, Got,(1) zvanog i bugarskog, po imenu Strez,(2) odvoji se na zapad k državi mojoj, napadnut od ovog zlog zakonoprestupnika, brata njegova. Njega primih kao dragog sina, othranih ga i sačuvah nepovređena od najezdne pogibli i od ubistva njegova. Jer svakoga dana tražaše ga da ognjem sažeže telo njegovo ili da ga raseče na četiri česti i da ih poveša na putovima gradskim. Jer se ovaj mučilac veoma ostrvi, i slatko mu duši činjaše da proliva krv roda svojega. Bez broja i drugih ljudi istrebi, trudeći se da zemlju i more iskoreni pomišlju svojom. I, tražeći ovoga, pođoše na mene, dokonavši zli savet, ali koji ne postigoše blagodaću Gospoda Boga mojega Isusa Hrista i pomoću gospodina mojega, Svetoga Simeona.

A ja, zadržav ga u svojim rukama, sa svom silom mojom, koju imam od Gospoda Boga mojega i od blagoslova Prečasnoga, sećajući se blagodati i nauke njegove da pružam ruku onome koji leži i zastupam uvređena, i da uvedem onoga koji nema krova, potrudih se i oteh ih, i predadoh mu pola carstva bugarskog. I utvrdih ga u gradu po imenu Prosek, gde prožive i slavne dane svoje, jer podržavah vlast njegovu i osvećavah ga od svih koji su ga napadali.

Bilo je to u one dane kada sam živeo i držao ga u ljubavi svojoj, i radi Jevanđelja svetoga, kojim i pribavih sve ovo, i ne pomišljajući niti prozirući ono što će biti. Ali na ovom se zbi reč Vladičina: "Dobar čovek iz dobroga skrovišta srca svojega iznosi dobro, a rđav čovek iz rđavog skrovišta srca svojega zlo."(3) Na njemu se zbi Pismo: "Ugoji se i odeblja",(4) i odmetnu se omiljeni,(5) zaboravi na onoga koji ga je u Bogu vaspitao i nasitio svim dobrima. Đavolom nagovoren,(6) odvrže se i bunu podiže na me, i poče se spremati da mi vrati zlo za dobro, i da ozlobi mene, i otačastvo moje, i utvrđenje Svetoga.

A ja, grešni, sećajući se pouk gospodina mojega svetog i ne uzdajući se u silu svoju od početka, nego da mislim na ono što nije visoko, nego da se ugledam na ponižene, jer poniženima obeća davati blagodat,(7) umolih prečasnog oca svojega učitelja i nastavnika, Savu jeromonaha, da ide i izobliči bezumlje ovoga zloga sda i zlo prorašće, koje ne nasadi otac nebeski.(8) I ovaj se ne oleni, nego otide i izobliči zlobu njegovu, i priroda slatka i dobra i medotočna učenja svoja da ga zadobije za način ljudi koji pravedno žive i dobrodušnih careva, jer pravoslavne careve Gospod nazva hrišćanima, da vrši reč Gospodnju i da živi u ljubavi, koja je bolja od svih žrtava paljenica, koje se prinose.(9)

A ovaj bednik ostade nesalomljiv i od zlobe ne izmeni razuma svojega, i ne posluša zapovedi i učenja njegova, zaboraviv na pastira otačastva svojega i predstavnika višnjemu prestolu, čijim se moljenjem i pomoću mnoge sile i silne države satrše. Jednako se držaše svoje zle namere, ne znajući, bezumni, reči prorokove: "Neću se poplašiti čoveka, kad se obogati ili kad se umnoži slava doma njegova.(10) Jer kad umre neće li ostaviti sve?"

Odmah pomoću presvete Bogorodice i silom svetoga Simeona, koji podržava krepkim dlanom otačastvo svoje, bi ovo. Kao što dobropobedni i pomoćljivi i otačastvoljubac Dimitrije strastotrpac probode cara, rođaka ovoga, i umori zlom smrću, ne dajući vređati otačastva svojega,(11) tako i ovaj moj sveti gospodin, pomažući i čuvajući otačastvo svoje, probode ovoga zlotvora.(12) I izdahnu usred naroda zlom smrću, i smrću čudnom, da su se svi čudili tome. I bi najednom nag, oboren i nepotreban. I na njemu se zbi: "Videh bezbožnika kako se preuznosi i visi kao kedri livanski, i, prođoh, i gle, ne bi ga. I potražih ga, i ne nađe se mesto njegovo."(13)

Sudbe pravednih su u rukama Gospodnjim, i pravda njihova živi na veke, i pobeda njihova nad svima sablaznima koje čine bezakoni.(14)

_________________
Pre nego sto se dodje do brzopletog zakljucka i pre nego sto se pocne misliti lose, Gledaj sa paznjom detalje, vrlo cesto situacija nije onakva kako izgleda nama na prvi pogled!!!!
 
Charmed
Malo ~ mače ~
Malo ~ mače ~





Datum registracije: 03 Avg 2004
Poruke: 14625
Mesto: Nije bitno ko je odakle bitno je ko je kakav covek

serbia.gif
PorukaPostavljena: Sub Okt 30, 2004 9:38 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

XVIII

Drugo divno čudo ispričaću vam,(1) braćo, divna dela ovoga gospodina moga, svetoga Simeona. Jer se velika, i preslavna, i čudna, i strašna dela čine njime neprestano, u sve dane. Jer ako ko može izbrojiti zvezde nebeske i pesak morski, to će izbrojiti i ovoga Svetoga čudesa, i blagodati, i sile predivne, koje učini. Jer se zadivljava um i straši sve ljudsko znanje. Jer od čoveka je nemogućno, a od Boga je sve mogućno.(2)

Pričaću o ovom čudu njegovu, koje je bilo.

Ustade neko od grčkoga roda, od carskoga roda, po imenu Mihailo, u strani dračkoj i u pomorju njegova ostrva velikog, koje je blizu Dioklitije, i dalmatinske strane, i otačastva svetoga Simeona.(3) I on podiže rat na mene, slugu njegova, koga ostavi na prestolu svom. I, ulučiv vreme, kada sam se bio daleko udaljio od te strane, uze jedan od mojih gradova, po imenu Skadar, koji uistinu, Dalmaciji pripada.

Poslav mu, rekoh:

"Ostani, brate, sad. Jer Gospod ne ostavi to ostrvo u tvoju državinu, nego u pravu državinu gospodina mi svetog, a njegovim molitvama i predanjem dato je meni na upravljanje. A ti se seti reči Preteče i Krstitelja Jovana, koji zaprećuje i govori da čovek ostane pri svom i da bude zadovoljan svojim obrocima. Budi zadovoljan svojim, a o onom što je oduvek mojega otačastva, to nadajući se na Gospoda mojega, Isusa Hrista, i na presvetu Vladičicu Bogorodicu, i na prečasnoga gospodina mi svetog, neće se posumnjati srce moje, niti će se ustrašiti od tvoje pakosti, nego ću, štaviše, viknuti iz dubine srca mojega:

"Blagosloven Gospod Bog moj, koji uči ruke moje na napad i prste moje na borbu. I ako me napadne puk, neće se pobojati srce moje. I predanja njegova neću ostaviti, dok ne svrši duša moja. I pognaću Gospode, tobom neprijatelje moje, dok ne poginu".(4)

I opet, obrativ se, vapijah:

"Gospodine moj sveti, dođoše narodi na dostojanje tvoje i oskvrniše tvoju svetu crkvu, slugu tvoga ozlobiše, trudeći se da tvoje dostojanje uzmu. Umoli Vladiku tvoga i Gospoda da se vrate posramljeni u nadi svojoj.(5) Jer si ti pribežište moje i utvrđenje, i ti si koji ograđuješ otačastvo od svakoga zla, koje nailazi na nj. Jer si ti postavio zemlje svoje, i ne prestupi ih dosad niko. I sad ne ostavi nas, koji se nadamo na tebe i uzdamo u tebe. Jer si ti veselje naše i pohvala."

Ovaj prečasni sveti Simeon, topal u molitvama, i brz da pohodi,(6) i badar na trud, koji brzo priklanja božanstvene uši onima koji ga prizivaju, ne odvrati lica svoga od mene, nego, kao što me je i pređe ljubio, i sada me do kraja ne ostavi.

I umoli svojom molitvom svetoga i velikog mučenika Hristova Đorđa, koga uze sebi za pomoćnika i pobedioca nad neprijateljima, i kao što Merkurije probode nečastiva mučioca Juliana,(7) tako i ovaj velikomučenik, umoljen gospodinom svetim, na javi taknu u rebra igumana svojega Janićija, u hramu svom u sredini srpske zemlje, govoreći:

- Ustani, propovedaj veličinu moju! Jer sam ja poslan od Gospoda da ubijem Mihaila Grka, koji je u dračkoj strani.

I odmah jedan od robova njegovih, ustav, probode ga mačem na odru njegovu, i zlom smrću predade dušu svoju, na sramotu gledaocima, a na radost svima koji se uzdaju u Gospoda i u svete ugodnike njegove

_________________
Pre nego sto se dodje do brzopletog zakljucka i pre nego sto se pocne misliti lose, Gledaj sa paznjom detalje, vrlo cesto situacija nije onakva kako izgleda nama na prvi pogled!!!!
 
Charmed
Malo ~ mače ~
Malo ~ mače ~





Datum registracije: 03 Avg 2004
Poruke: 14625
Mesto: Nije bitno ko je odakle bitno je ko je kakav covek

serbia.gif
PorukaPostavljena: Sub Okt 30, 2004 9:38 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

XIX

Milosrđem Gospoda Boga i Spasa našega Isusa Hrista i milošću prečiste Bogorodice i uvek deve Marije, sva su ova čuda, strašna i preslavna, od svetoga gospodina mojega Simeona bila na meni, bednom i nedostojnom i grešnom, rođenom i vaspitanom njime, bednom Stefanu.

Jer, gledajući njegova divna i neiskazana dela, užasavam se umom i treptim.

Jer ko će izbrojiti ovoga čudesa?

Koji li će jezik izgovoriti tajne tvoje, izvrsni sveti starče?

Koje li će se usne otvoriti na tvoju pohvalu, Prečasni?

Koji li će razum iskazati tvoje veličine, znojeve i trude tvoje, i kopnjenja tela, bdenja i suze tvoje?

Kako da te nazovem, o Prečasni, ja nepotrebni sluga tvoj?!

Da li da te nazovem apostolom?(2) Jer više nego i apostol bi. jer bi apostol otačastvu svojemu,(3) jer iz dubine neverstva izvuče narod svoj, i, pokazav im novo krštenje, obnovi ljude svoje silom i radom Duha Svetoga, koji, odagnavši prelasti jeretičke, slave u Trojici jednoga Boga.

Da li mučenikom? Ali ko će izbrojiti stradanja tvoja bezbrojna, koja izdrža, raspaljujući se ljubavlju Hristovom, borivši se i ubiv do kraja mučioca đavola, rastrgav zamke njegove i lajanja do kraja, sasušiv telo svoje uzdržavanjem, obliv se kao krvlju mučeničkom suzama svojim i razagnav mrak tamnih besova, koji se bore s nama.

Da li da te nazovem učiteljem otačastva svojega?(4) Ali ti prevaziđe njih, i učenja njihova ispravi, i ono što oni ne dovršiše, dovrši, i na kraju razumnije učenje im obnovi, prosvećujući svu vaseljenu prebogato.

Da li da te, Sveti, nazivam vojnikom silnim? Jer ti i ogradi vaseljenu oružjem krasnim, danim ti od Vladike tvojega, i, ratovav, odagna sve naše zlonaravlje, i srpom vere tvoje iskoreni i iseče trnje prevarno u svetu svojem.

Da li da te nazovem prorokom(6) Predivni? Ali Gospod veli: "Nijedan prorok nije primljen u otačastvu svojem." A ti se u otačastvu svojem javi veliki zastupnik, puštajući da kipi prebogato miro iz rake tvoje, isceljujući svako svezivanje sotonino, i progoneći besna maštanja, i lijući nedužnima reke isceljenja, koji pritiču k tebi.

Da li da te nazovem stanovnikom pustinjskim?(7) Ali i ti u pustinji još više procveta, podvizanjem rasplodi trude svoje, i cvetove neuvehle steče, i bi svetilnik svetu, sijajući čudesima preslavnim.

Ali, o Vladiko moj, o presveta moja Nastavnice, srce se moje ispunjuje ridanja, uzvika i plača mnogog, u nedoumici mojoj.

Jer kakav ću početak pokazati?

Kakvo će pojanje izreći bedne usne moje pohvali tvojoj, Prečasni?

Od nedostatka razuma mojega vapijem ti gospodine moj, jer sam nedotupavan, i nekoristan usuđujem se da pohvalim tvoju veličinu.(8)

Ali, ipak, tvoj sam, gospodine moj, i tvoje pohvale reći ću ja.

Raduj se, gospodine moj,(9) početku moj i kraju, i hranitelju moj sveti!

Raduj se, pastiru dobri, razumnim ovcama Hristovim! Učini me najamnikom pastvi tvojoj, koju steče Vladika časnom krvlju svojom!

Raduj se svetlolični cvete, koji si se naoružao silom krsnom i oružjem nepobednim da braniš stado tvoje od vukova, koji napadaju na nj u svako vreme!

Raduj se, učitelju Novoga zaveta, koji nisi poučavao mojsijevski, nego si idući za Pavlom, njegova učenja izvrsno usadio u razum naš!

Raduj se, Prečasni, vođo starcima, i zastupniče udovicama, i hranitelju sirotima!

Raduj se, mladima vaspitanje, i silo, i nastavniče nabolje!

Raduj se, pomoćniče u bitkama!

Raduj se, pobedioče neprijateljskih varvar!

Raduj se, lestvice koja uzvodiš čeda i ljude svoje pod nebeske krovove, i useljavaš u livadu duhovnu!

Raduj se, arhijerejima dobri ukrasu i pravedni, neuvehli venče!

Raduj se, sa apostolima sasedeoče, i sapropovedioče, i saučitelju!

Raduj se, koji se sasta s mučenicima, zajedno s njima postrada i zajedno pohvali!

Raduj se, monasima badro oko i nastavniče divni, pravilo neiskazano!

Raduj se, pustinjacima uteho, onima koji inokuju tišino!

Raduj se, ispravljanje nama koji grešimo!

Raduj se, očistioče sablazni!

Raduj se, tiho pristanište, onima koji brode!

Raduj se, oslobodioče uz grehovnih!

Raduj se, koji utireš puteve ka nebesnima!

Raduj se, moste koji prevodiš u večni život!

Raduj se, neiscrpni izvore!

Raduj se, raju koji vekuješ, krasni i divni!

Raduj se, cvete vere nebesnoga vrtograda!

Raduj se, umni grade otačastva svojega!

Raduj se, lozo dobroplodna, koja nam ističe veselje!

Raduj se, grozde sazreli koji ističe sok slatki, a oduzima pijanstvo grehovno!

Raduj se, gospodine moj sveti, i opet raduj se, svagda se veseleći kod prestola Vladike svojega!

Ali, o Prečasni, seti se mene, grešnoga sluge svojega, Stefana!

Ne zaboravi mene, ubogoga tvojega!

Ne zaboravi mene, koji leži u bezakonjima!

Ne zaboravi mene koji se valjam u blatu slasnom, nego pruži presvetu svoju desnicu, kojom me i blagoslovi u varljivom životu ovom, i rukovodeći nauči da idem stopama tvojim, ako i nedostojna, ako i nekorisna, ako i nepotrebna!

Umoli Vladiku svojega za mene, da me, prezrev bezakonja moja, udostoji da se približim i vidim radost, koju spremi onima koji ga ljube.(10)

_________________
Pre nego sto se dodje do brzopletog zakljucka i pre nego sto se pocne misliti lose, Gledaj sa paznjom detalje, vrlo cesto situacija nije onakva kako izgleda nama na prvi pogled!!!!
 
Charmed
Malo ~ mače ~
Malo ~ mače ~





Datum registracije: 03 Avg 2004
Poruke: 14625
Mesto: Nije bitno ko je odakle bitno je ko je kakav covek

serbia.gif
PorukaPostavljena: Sub Okt 30, 2004 9:39 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

XX

I opet nam se daju ovoga Svetog čudesa,(1) nebrojena, i neiskazana, i neizmerna, uvek i bez prestanka, obilno i prebogato. Jer čudotvorstva i sile velike zadivljavaju um roda čovečjeg. Jer kao što je nemogućno izmeriti dubine morske i visine nebeske, tako je nemogućno izbrojati i čudesa preslavna, i neispitana, i neiskazana ovoga svetog gospodina mojega.(2) Jer prezadivi svu vaseljenu jasno, javljajući se brz u pomoći, i u napastima krepak, i u najezdama neprijateljskim veliki zastupnik.

Po završetku čudes ovih, življah u miru i tišini u otačastvu mojem, zahvaljujući Gospodu i Bogu i Spasu mojemu Isusu Hristu, i prečistoj Vladičici njegovoj, i svetome gospodinu mojemu prečasnom Simeonu.

Ali neprijateljski đavo, zavidnik dobra, uvek se trudi da u rov pogibaoni rine rod ljudski, sablaznima svojima i bedama mnogim, hoteći oslabiti one koji veruju u istinitoga Boga našega, a koji, bedni, ne zna, koji je zaboravio onoga koji ga svagda progoni.(3)

Jer nečastivi pobuni dva cara da me ožaloste, kralja ugarskog, po imenu Andriju, i cara grčkog zvanog Jerisa Filandra.(4) Svećaše rđav savet da me prognaju(5) i da zemlju otačastva mojega razdele i zadrže sebi. Digoše velike sile svoje, ovaj od severnih stran, a onaj od istoka idući, pa da se sastanu i vide u gradu Nišu. I, kad se sastanu, da se obrnu na zemlju svetoga Simeona i na otačastvo moje, zovući me neprestano, na prevaru kao s ljubavlju, da dođem na viđenje s njima.

A beše u to vreme praznik Gospoda Boga našeg, po Pashi slavnoga svetlog Vaskrsenja. A ja, videv takvo ozlobljenje, i savet bezakonički, i opsadu mnogih naroda, i neprijatelje koji su se stekli zajedno, brzo potekoh raci triblaženoga gospodina mojeg, brzoga u bedama pomoćnika. I, obgrliv raku moštiju njegovih, gde leži dobropobedno telo njegovo, vapijah s premnogim suzama k njemu:

"Gospodine moj sveti, približiše se bezakonički gonioci moji i svećaše zajedno jednomisleno protiv tebe, zavet zavetovaše, trude se da potrebe slugu tvojega.

"Gospodine moj sveti, položi ih kao točak i kao slamke pred lice vetra. I da se postide oni koji ustaju na me, i sluga tvoj da se uzveseli. Jer si ti utočište i utvrđenje moje. I po čemu, gospodine, da razumem milost tvoju, i zastupljenje, i pohodu tvoju na meni grešnom?"

I odmah, u taj čas, brzim njegovim pohodom, prispe Duh Sveti, i ispuni se prijatnomirisne masti sva crkva, i izli se mirisno miro, ne kao što se izliva u sve dane, nego se poli sva crkva, da iznemogoše služioci kod svetoga groba, crpući sveto miro. I iz ispisanoga lika Svetoga, koji je na zidu crkvenom,(6) isteče prečudna reka, da su se svi gledaoci divili i govorili:

- O predivni, kako si i suhi kamen obogatio Svetim Svojim Duhom. Dolaskom svojim učini da poteče reka isceljenja, kojom se nedužni, mažući se, isceljuju od različnih nedug svojih, hvalu dajući Bogu, koji ti je dao silu.

Vratih se učitelju i nastavniku mojemu Savi jeromonahu, da se blagoslovom od ruke njegove, pa da idem protivu neprijatelja, koji se približuju zemlji otačastva mojega, protivu Andrije, kralja ugarskoga.

A on, primiv glas od svetoga gospodina mojeg, prečasnog Simeona, i, pošto mu je zapoveđeno da ide sa mnom, govoraše mi:

- Dragi moj, ne straši se lic mnogih narod, jer imaš gospodina svojega svetog, brzog pomoćnika svojeg, koji ti pomaže i neće te posramiti u vekove, i ne boj se od njih, i ne tuguj. Jer sada će pretvoriti jarost njihovu u krotost, i gnev njihov u ljubav tvoju, i jarost njihovu u počast tvoju i slavu. Jer badre oči trostruko blaženog starca budno zastupaju tvoje dobro. I videćeš očima svojim pomoć svoju za sobom, i svu volju svoju ispunjenu, i zversku svirepost pretvorenu u prebogate darove svoje.(7)

I najednom, dok je još govorio, počeše stizati, jedan za drugim, od slavnih slugu njegovih poslanici govoreći mi:(8)

- Dođi, brate moj dragi i slatki u Hristu Bogu!

- Dođi, gospodine moj i brate, da se nasladimo u Gospodu Bogu slatke ljubavi!

- Dođi da se postide svi koji nam misle zlo.(9)

- Dođi da se sakriju neprijatelji naši.

- Dođi da se pohvale i proslave koji nas ljube!

I, pošto smo utvrdili časnim i životvornim krstom Gospodnjim i prečistom Vladičicom njegovom Bogorodicom, sastah se s njim na međi otačastva mojega, u gradu Ravnom,(10) molitvama i pomoću Svetoga u slavu i čast, i u neiskazano veselje i radost, da su se svi gledaoci divili tome.

I preumnoži mi darove svoje različne svakoga dana, čašama carskim, ukrašenim kamenjem raznolikim, i konjima predivnim, obloženim i ukrašenim zlatnim uzdama, koje sijaju kao Sunce i zadivljavaju čovečji vid, i premnoga odela, črvljenice carske i bagrenice, različne kao i poljski cvetići, sve ukrašene biserom i kamenjem, kako carevima liči.(11)

I probavismo u veselju časnom 12 dana. A velmože njegove i boljari silni poklanjahu mi se svakoga dana i donošahu mi vrlo mnogo darova raznovrsnih.

Vidite, braćo moja, prečudnu i predivnu ljubav muža ovoga slavnog, kako za ljubav moju divlje i besne zverove, ture i turice(12) izveze, kao što mi, izvezav, i pitomu stoku dade, i sracinsku stoku,(13), da svi govorahu:

- Divno i slavno videsmo u dane ove.

Posle ovoga približi nam se grčki car, gnevan i jarošću obuzet,(14) naučen od onih koji mi zlo misle. I sastasmo se u slavnom gradu Nišu, i koji mnogo hoćaše, pa ma i neki mali deo da uzme od mene, i ne dobi, bezumni, nego zlim srcem ne mogade ni rata podići ni ljubavi učiniti, molitvama Svetoga. I vrati se, opet posramljen. Ali ne mogaše izići iz otačastva mojeg, jer zatvorih sve staze njegove pomoću svetoga gospodina mojeg.

A kralj Andrija umoli me da iziđe u svoje carstvo. I ja, poslušav molbe njegove, ostavih ga. I otide s mirom, veliko beščašće i hulu ponesav carstvu svojemu.

A mi otidosmo svako svojemu domu, slaveći Oca i Sina i Svetoga Duha i svetog ovoga triblaženog Simeona, brzog pomoćnika našeg, i sad, i uvek, i u veke vekova, amin!

_________________
Pre nego sto se dodje do brzopletog zakljucka i pre nego sto se pocne misliti lose, Gledaj sa paznjom detalje, vrlo cesto situacija nije onakva kako izgleda nama na prvi pogled!!!!
 
Charmed
Malo ~ mače ~
Malo ~ mače ~





Datum registracije: 03 Avg 2004
Poruke: 14625
Mesto: Nije bitno ko je odakle bitno je ko je kakav covek

serbia.gif
PorukaPostavljena: Sub Okt 30, 2004 9:39 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Povelja o prijateljstvu i trgovini sa Dubrovnikom
Original se čuva u Državnom arhivu u Dubrovniku. Tekst je ispisan na pergamentu (format 11,8 x 21 sm) ustavom, u 13 redaka. Na poleđini je natpis Stephanus. Sačuvan je ostatak pečata, na vrpci od belih niti. Pečat je od smeđeg voska. Postoje i dva stara latinska prevoda teksta ove povelje. Oba su ispisana na pergamentu. Jedan se čuva u dubrovačkom arhivu, uz original, drugi u Beču. Podaci o povelji i prevodima uzeti su iz rukopisa Srpskog diplomatara, I, koji su pripremali Vladimir Mošin, Dušan Sindik i Sima Ćirković.

U ime oca i sina i svetoga Duha ja, veliki župan Stefan, sa svojom decom, kunem se knezu dubrovačkom Žanu Dandolu i svoj opštini grada Dubrovnika u Boga i Svetu Bogorodicu i u časni i životvoreći krst Gospodnji, i u sveta jevanđelja i u svetih dvanaest apostola i u svetih četrdeset mučenika i u 318 svetih otaca. Kunem vam se bez ikakve obmane da sam vam prijatelj ja i moja deca, dok ste iskreni.

I ako neki vaš neprijatelj prebegne u moju zemlju, da vam ga dam ako će vam što napakostiti iz moje zemlje.

I da idu vaši ljudi po mojoj zemlji sa robom bez ikakve bojazni, i da im ne bude nikakvog nasilja, nego da prodaju i kupuju slobodno, a ono što je po zakonu trgovačkom u mojoj zemlji da mi daju.

I da ne goni Srbin Vlaha bez suda, nego ako se učini nepravda između Grada i moje zemlje, da se sastaju sudije gde je po zakonu i da presuđuju a da ne bude nasilnog oduzimanja imovine.(1)

Ako li ovo prestupim, da mi Bog sudi i Sveta Bogorodica.

_________________
Pre nego sto se dodje do brzopletog zakljucka i pre nego sto se pocne misliti lose, Gledaj sa paznjom detalje, vrlo cesto situacija nije onakva kako izgleda nama na prvi pogled!!!!
 
Charmed
Malo ~ mače ~
Malo ~ mače ~





Datum registracije: 03 Avg 2004
Poruke: 14625
Mesto: Nije bitno ko je odakle bitno je ko je kakav covek

serbia.gif
PorukaPostavljena: Sub Okt 30, 2004 9:39 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Žički natpisi
To su natpisi na severnom odnosno na južnom zidu pod kulom u manastiru Žiča. Predstavljaju ostatke dveju povelja Stefana Prvovenčanog - severni natpis za osnovicu je imao osnivačku povelju iz 1219, južni natpis povelju izdatu 1224-1227. Te povelje, kao i prvobitni natpisi, načinjeni na osnovu njih, nisu sačuvani. Postojeći natpisi su iz početka XIV veka. Prilično su oštećeni.
1. Natpis na severnom zidu pod kulom manastira Žiče (1)

Ovom presvetom hramu Spasa našega Isusa Hrista, po neizrecivoj milosti njegovoj, koju satvori sa nama, ja Stefan, po Božjoj milosti venčani prvi kralj sve srpske zemlje, Dioklitije i Travunije i Dalmacije i Zahumlja, sa prevazljubljenim sinom svojim Radoslavom, po Božjoj milosti mojim namesnikom, prinosimo Tvoja od Tvojih, da bismo bili pominjani u molitvama, dar Spasu našem Isusu Hristu i njegovim svetima:(2) svete častice časnog i životvorećeg krsta Gospodnjega(3) i svetih strasti Hristovih i od rize i pojasa Presvete Bogorodice i od desnice svetoga proroka Preteče Krstitelja Jovana,(4) koju položi na teme Gospodnje, krsteći ga, i od glave Pretečine i od moštiju svih svetih apostola, proroka, mučenika i prepodobnih svetitelja; ikone svetih i časnih likova i sasude zlatne i srebrne i ripide mnoge i zavese i pokrove svete i rize časne i sveta jevanđelja i knjige mnoge i druge ukrase koji su na prosvećenje Spasu našem Isusu Hristu.

A za hranu i odevanje onima koji služe svetom hramu ovom: selo Talsko, sa Ratinom i sa Zaklopitom Lukom; Topolnica s Vojušama, Ribnica sa svim brežuljcima i sa Brenom; Žiča sa Batinom, Ribići s Crnom Rekom, Tlsto Brdo sa Raškim Delom i sa Štitarinom, Peščanica sva s Pečanom, Bukovica, Grahovišta sva, Svinjci, Gračanica, Radijevo, Konarevo, Črnjave sa Serčom, Bresnica sa trgom, Svibnica sa Okruglom, Bobolje sa Čečinom, Gvočanica sa Pupavnima; u Jelcima sela: Dolnja Vas, Borak, Gnjila, Dobrinja, Vitahovo; a u Hvosnu sela: Peć sa svojim zaseocima, Črni Vrh, Stlpezi, Trebovitići, Goražda Vas, Nakl Vas sa Čelpecima i Labljanima, Ljutoglavi sa gradom; a u Zatonu sela: Črnča sa svojim zaseocima, obe Ivanje sa zaseocima, Zamčane sa zaseocima, Dubovo, Gaje, i sva ova sela sa zaseocima svojim; a ovo su u Zeti sela: Trebolje, Plavnici; u Gorskoj Župi Golič. A ovo su planine: na Sporima Nozdre, Javorje s Lukavicama; u Hvosnu Slano Polje sa Tmastim Gvozdom, nad Breznicama Željin, a zimske paše od Brezne naniže niz Sutjesku sa svim pašama kao što obuhvata crkvena međa, sa svim pašama zimskim i letnjim sa one strane Kotlenika.(5)

A ovo su Vlasi koje smo dali ovoj crkvi - ovo su imena: Grd knez s decom, Radota, Vlkoslav, Tihomir, Stanimir, Vojihna, Dragšan, Njegoslav,(6) Zlina, Miroš, Brajen, Njeguš,(7) Njegota,(8) Sina, Radomir, Dragan, Bratin, Vojilo, Držihna, Pačemil, Batina, Bratmir, Draguš, Tihomir, Brateš, Grdoš, Gostilo, Pop, Pačen, Bun, Stan, Dragoman, Stan, Desislav, Kupljen, Dajša, Berilo, Njeg,(9) Bunilo, Dragomir, Braten, Stanimir, Bratonjeg, Njegota(10), s decom, Draguš, Bratilo, Radoslav, Tudor, Lucan, Dobromir, Dragoslav, Mužilo, Tihoč, Dragomir, Draguš, Kuman, Milobrat, Draguš, Dragoslav, Brapa, Predilo, Draga, Prvoslav, Draguš, Poligrad, Radiš, Tihomir, s taštom i decom, Zlata, Stan, Dragan, Pop, Mik, Dobriša, Berilo sa decom, Gostimir, Rad, Gostimirova mati, Čuč, Kuman, Bratoslav, Buta, Njeg,(11) Vasil, Brateš, Bratoslav, Dobrc, Ljev,(12) Dragomir, Sraštan, Tudor, Tihomir, Bunilo, Braja, Gostilo, Vojmir, Božaja, Turjak, Predimir, Buč, Krasimir, Bratilo, Budislav, Tihoslav, Mrgela, Raduš, Kupljen, Bratan, Bun, Prodan, Vojihna, Bratohna, Gostiša, Ilija, Bukor, Rad, Bratina, Bala, Sracin, Hrelja, Milac, Dobromir, Sina, Vlad, Desilo, Dobroslav, Tešimir, Budin, Božica, Kuman, Bukor, Rad, Vlad, Stan, Ponjeg,(13) Rug, Grdoš, Zlata, Stan, Dragut, Vlksan, Bogdan, Bratoslav, Begota(14) s decom, Tolak, Dragun, Lubota, Kulin, Velimir, Brzej, Tudor, Bukor, Nanota, Sina, Njeg,(15), Brateša, Berislav, Prvoslav Buckat, Crnomuž, Grdan, Nikola, Dragoš, Dragoslav, Vojin, Gugota, Vusin, Skoromir, Pružin, Vojislav, Doda, Radota, Velimir, Povržen, Vojislav, Berilo, Miroš, Veljen,(16) Sracin, Andrija, Begota,(17) Gostilo, Čvrnjega,(18) Grgur, Bukor, Bogdan, Stan, Desimir, Bežan,(19) Pljen,(20) Vratiša, Dedol,(21) udovica Dragušla i Tus s majkom, Gripon, Črnota, Stan, Šarban, Vojnjeg,(22) Belota,(23) Vojila, Miroš, Slavko, Gostilo, Njež(24) Prodan, Bun, Đed(25) Draguš, Gunja, Bratimir, Vokosav, Gostimir, Hodiša, Predihna, Bukor, Trusen,(26) Nerad, Singur, Draguš.

I ove župe priložismo pod vlast ove crkve: Krušilnicu, Moravu, Borač, Lepenice obe, Belica, Levoč, Lugomja, Rasina, Jelšanica i nad ovim što se prilaže ovoj crkvi da nema protopop dvorski nikakvu vlast, nego što dolazi ili od popova ili od Vlaha, ili popovski bir od zemlje, koji dolazi od popova, polovina da se uzima za ovu crkvu. I da se ne poziva arhiepiskopov čovek kralju bez kraljevog pečata, već ako je kome dužan arhiepiskopov čovek, da ga pozivaju s kraljevim pečatom kralju. Pa ako ne dođe na pečat, onda da mu se pečati upišu kod kralja i da globu uzme arhiepiskop sebi.(27) I ako se pozove kraljev čovek arhiepiskopu, i da bude...

_________________
Pre nego sto se dodje do brzopletog zakljucka i pre nego sto se pocne misliti lose, Gledaj sa paznjom detalje, vrlo cesto situacija nije onakva kako izgleda nama na prvi pogled!!!!
 
Charmed
Malo ~ mače ~
Malo ~ mače ~





Datum registracije: 03 Avg 2004
Poruke: 14625
Mesto: Nije bitno ko je odakle bitno je ko je kakav covek

serbia.gif
PorukaPostavljena: Sub Okt 30, 2004 9:40 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

2. Natpis na južnom zidu pod kulom manastira Žiče (1)

Ovaj sveti i preosvećeni hram Spasa našeg Isusa Hrista ja, milošću Božjom venčani kralj Stefan i s prevazljubljenim sinom svojim Radoslavom prvencem, koga i blagoslovismo da bude kralj čitave ove države,(2) u ovom hramu Spasa našeg ovde da postavljaju se svi budući kraljevi ove države; i arhiepiskopi i episkopi i igumani da se postavljaju ovde.(3)

I ove župe priložismo pod vlast ovoj crkvi: Krušilnicu, Moravu, Borač, Lepenice obe, Belica, Levoč, Lugomira, Rasina,(4) i Vlahe sve ove kraljevske države.(5)

I u ovim župana, koje priložismo crkvi Spasa našega: da nemaju protopopovi dvorski nikakvu vlast a ona što dolazi od popova ili od Vlaha ili zemaljskih ljudi, što je popovski bir, što se uzima na ljude, da se sve to uzima za ovu crkvu.

A u župama koje su došle pod druge episkopije, da uzima protopop dvorski polovinu bira popovskog, a ono što je vrhovina popovska, da od toga ne uzima protopop delove, nego da sve to episkop uzme.(6)

A u ove četiri župe: Jelšanica, Pnuća, oba Ibra, od početka nije ulazio protopop, pa dalje neka su od protopopova slobodne.

A četiri manastira kraljevska: Sveta Bogorodica Studenička i Sveti Đorđe u Rasu i Svetogorski manastir i Sveta Bogorodica Gradačka - nad ova četiri manastira ili gde su im sela pod kojim episkopijama, da nad njima episkopi nemaju nikakve vlasti; a što se tiče postavljanja popova u ovim manastirskim oblastima i svakog duhovnog ispravljanja, sve to prenosim na arhiepiskopa. A što se tiče postavljanja igumana, što po pravu pripada kraljevstvu, da ga arhiepiskop blagoslovi božanstveno, a kralj da mu d žezlo i da ga celovom svojim postavi za igumana.(7)

I potom božastveni ovaj zakon naučivši prema crkvenom ustavu i predanju, i Gospodnja zabrana bi, da se ne razdvaja muž od žene i žena od muža;(8) ako se pronađe da je ko ovu strašnu zapovest prestupio, ovakvom kaznom da se kazni: bude li to ko od vlastele, da se od njega oduzme za kralja šest konja; ako li je ko od drugih vojnika, da mu se uzmu dva konja; ako li to ko od ubogih ljudi učini, da mu se oduzmu dva vola.

Ženama takođe zapovedam: ako li je ona koja prestupi zakon od vlastele, to vlastelinskom kaznom da se kazni; ako li je od nižih, to prema rodu da se kazni; ako li neku roditelji ili ko drugi odvede, to takvi da se kazne prema svome činu; ako li sama od sebe poludi,(9) ostavivši svoga muža, a ima sopstvenu imovinu, globom da se kazni. A ako nema imovinu, telesnom kaznom da se kazni, kako bude po volji njenog muža. Kaznivši je, da je vodi. Ako ne ushtedne da je vodi, to po kažnjavanju da je proda, kome on hoće. I svaki muž koji je pustio ženu, pošto bude kažnjen, da je vrati u svoj dom. Ako li ovo ne posluša, takav i od božanstvene crkve da bude zavezan i da ne bude u milosti Gospodnjoj. I ako drugu ženu uzme, da plati globu sličnu prvoj. Ili ko da ženu takvom koji ne želi da živi sa svojom, onda i taj da podleže istoj kazni kao i onaj koji je ženu oterao. A zabrane ženama da budu na ovaj način: da ostavivši svoga muža nemaju pravo drugog uzeti.

Episkopima i onima koji upravljaju zaprećuje se božastvenom pretnjom da niko ne odstupi od ovog božastvenog zakona, osim ako je reč o preljubi. I ovo potanko i razložno da se ispita kod vlastele i vojnika, te da oni koji upravljaju naplate od njih kaznu. A koji su ubogi, njima da se uzmu po dva vola. Ako su iz župa koje su pod vlašću arhiepiskopije, da uzme arhiepiskopija, a pod vlašću drugih episkopija, to da uzme episkopija jednog vola a drugog da uzme onaj koji upravlja.

A ako neko protivzakonito uzme svastiku, a bude li to vlastelin ili vojnik, da ga onaj koji vlada kazni oduzimanjem dva vola. Ako je od ubogih, to da uzima episkop polovinu a takvi da se raspuštaju.(10)

Koji se pozivaju pred episkope i stavljaju pod njihovu ruku, za takvu ruku i pečat episkopi da naplaćuju.(11) I da se ne poziva arhiepiskopov čovek kralju bez kraljevog pečata,(12) već ako je kome dužan arhiepiskopov čovek, da se poziva s kraljevim pečatom kralju. Pa ako ne dođe na pečat, onda da mu se pečati upišu kod kralja a da globu uzme arhiepiskop sebi.

I ovo sve učinismo tebi, Spase moj, i predadosmo božastvenoj i neizrečenoj slavi carstva tvoga. Ako ko prestupi i razori nešto od ovog predanog tebi, ko god da bude, potvorivši ovo, ne samo da je kriv i odbačen od božastvenog tela i krvi Gospoda Boga i Spasa našega Isusa Hrista i Bogomatere koja ga je rodila, Presvete Prisnodeve Marije, nego neka i anatema na njemu bude i kletva od svetih nebeskih sila, Jovana Preteče i Krstitelja i svetih preslavnih apostola i svetog prvomučenika Stefana i svetog oca našeg Save i svetih otaca naših 318 nikejskih, i od mene grešnog da je zavezan u ovom veku i u budućem i naslednik da bude izdajnika Jude i saučesnik onih koji rekoše: "Uzmi, razapni ga; krv njegova na nama i na čedima našim". I neka se pribroji k njima.

_________________
Pre nego sto se dodje do brzopletog zakljucka i pre nego sto se pocne misliti lose, Gledaj sa paznjom detalje, vrlo cesto situacija nije onakva kako izgleda nama na prvi pogled!!!!
 
Charmed
Malo ~ mače ~
Malo ~ mače ~





Datum registracije: 03 Avg 2004
Poruke: 14625
Mesto: Nije bitno ko je odakle bitno je ko je kakav covek

serbia.gif
PorukaPostavljena: Sub Okt 30, 2004 9:40 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Povelja manastiru Svete Bogorodice na Mljetu
Original nije sačuvan. Postoji prepis koji se čuva u Historijskom arhivu u Dubrovniku. Tekst, ukupno 41 redak, pisan je na pergamentu (format 48 x 34 sm). ispod njega je potvrda kralja Milutina, u 8 redaka. I prepis povelje i potvrdu posala je ista ruka i to nekaligrafskim ustavnim pismom kraja XIII i početka XIV veka. Sačuvan je ostatak gajtana od crvenih konaca, provučen kroz pliku. Podaci o povelji uzeti su iz rukopisa Srpskog diplomatara, I, koji su pripremili V. Mošin, D. Sindik i S. Ćirković.

Davalac onoga što je blago i istočnih svakom davanju neoskudni, uslišilac svakoga koji ga prizove istinom, ne htede ničiju propast, nego zapovedi da se svi spasu i u razum istiniti dođu, Vladika svih, Hristos Bog, istinita mudrost očeva, koga ako ko nađe u istinu je blažen; ko je dakle taj koji može da iskaže sile Gospodnje? Radi takvog smerenija Vladike sve se udivljava, jer našeg spasenja radi bi čovek, svih Bog ovaplotivši se u Pričestu svoju mater, i svojim blagovoljenjem venča nas dajući neoskudno ispunjenje onima koji s ljubavlju padaju ničice k njemu. Veličinu njegovog čovekoljublja razumevši, ja, grešni Stefan, veliki kralj, namesni gospodin sve srpske zemlje i Dioklitije i Dalmacije i Travunije i Humske zemlje, padajući ničice pred tebe, molim ti se, Gospode, ti si me primio iz utrobe moje matere, ti si moj pokrovitelj, tebe kao utvrđenje i nadu imam i pred tebe kao moliteljicu stavljam Prečistu Tvoju Mater. Mene izabravši u domu oca moga da budem naslednik prestola oca moga i među braćom mojom viša me javivši, meni predade da pasem stado oca moga s blagoslovom očevim,(1) koji i ovaj nauk dade meni, rekavši:

- Sine, moje reči uzmi na um, mojim rečima priklanjaj uho tvoje, sačuvaj ih u svome srcu(2) i budi onaj koji se svim srce uzda na Boga, blagoslovi Boga u svako vreme i neka je hvala njegova svagda na ustima tvojim.(3) Blizu je Gospod svih koji ga se boje i molitvu njihovu uslišaće i spašće ih.(4) Amin.

Stoga i ja, razumevši blaženi život oca moga, kako u svemu s žurbom priticaše zapovedima Gospodnjim, i zato ga Vladika Hristos Bog strašnim svima koji žive okolo njega javi, i mir i tišina bi u dane vladavine njegove, po reči proroka Davida: "Gospod neće lišiti dobra one koji hode nezlobivo." Toga radi i ja padam pred tebe, znajući tvoje čovekoljublje i molim se vapijući ovako tebi Isuse Hriste:

Otvori mi oči srdačne, da razumem i tvorim volju tvoju u sve dane života moga, "jer sam pridošlica ja";(5) ne sakrij od mene zapovesti tvoje, nego "otkri oči moje da razumeju čudesa od zakona tvoga".(6) Reci mi, Gospode, nedokučivosti i tajne premudrosti tvoje, na tebe se nadam, bože moj, da mi ti prosvetiš um i smisao svetlošću razuma tvoga, da prebivam u svim zapovestima tvojim kako bih se obnovio i prosvetio istinom i spasao dušu moju i telo. Amin.

I tako prebivajući, ako i druge dobrodetelji ne stvorih, o meni će se postarati Bog, jer gde bejaše manastir nekog svetitelja sa usrdnom željom svaku potrebu ispunih mu, i ovome manastiru Prečiste Vladičice naše Gospođe Bogorodice na Mljetu(7) ovo darujem: ostrvo celo i Babino Polje, na drugom ostrvu u Krkri crkvu Svetoga Vida, Janjinu i s Popovom Lukom i Svetog Stefana i Svetog Georgija. A ovo su im međe: Žulijan od mora do mora i od druge strane od Motružnice od mora do mora; u Stonu crkvu Sv. Nikole. Ovo da budu metohije Svete Bogorodice mljetske crkve. I vinogradi koje je opat kupio crkvenim dobitkom da budu crkvi u Rijeci i u Žrnovnici pred Dubrovnikom. Ovi uvek da budu crkvi. I o ovim metohijama niko da se ne stara osim opata, koji je u tom mestu, a drugi ni jedan čovek da nema brigu niti vlast nad kim. Ko bude vladar posle mene ili moje dete ili blizak ko ili neko drugi, ovoga da ne razori ili kome učini neko nasilje.

Ako li se ko, zavišću Sotoninom obuzet, drzne da razori nešto od onoga što prinosim Presvetoj Bogorodici Blagodetelnici, takav da bude proklet od Gospoda Boga Svedržitelja i Presvete Bogorodice, i sila časnog i životvorećeg krsta da porazi njega u sadašnjem i budućem veku, i od mene grešnog neka mu bude anatema. Ovoga radi pisah i potpisah.

Stefan, po milosti Božjoj venčani kralj i samodržac sve srpske zemlje i pomorske.

_________________
Pre nego sto se dodje do brzopletog zakljucka i pre nego sto se pocne misliti lose, Gledaj sa paznjom detalje, vrlo cesto situacija nije onakva kako izgleda nama na prvi pogled!!!!
 
Prikaz poruka:   
Upišite novu temu   Odgovorite na temu    www.domaci.de Forum Indeks -> ~ Književnost ~ -> Stefan Prvovencani-Sabrani spisi Vreme je podešeno za GMT + 1 sat
Strana prethodna  1, 2
Strana 2 od 2

 
Pređite u:  
Vi ne možete otvarati nove teme u ovom forumu
Vi ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Vi ne možete menjati Vaše poruke u ovom forumu
Vi ne možete brisati Vaše poruke u ovom forumu
Vi ne možete glasati u anketama u ovom forumu
Vi ne možete postavljati fajlove u ovom forumu
Vi ne možete preuzeti fajlove sa ovog foruma





- Burek Forum - Doček Nove 2018. godine - Venčanja, svadbe - Proslave - TipoTravel - Kuda večeras - Anwalt - legal -

Bookmark to: Twitter Bookmark to: Facebook Bookmark to: Digg Bookmark to: Del.icio.us Bookmark to: StumbleUpon