www.domaci.de Forum Indeks Home
Portal • Forum • Novi upisi • Pretraga • Link do nas • Domaći filmovi • Lista korisnika • Tim sajta • Proverite privatne poruke • Prijava • Registracija
Pravilnik • FAQ • Profil • Favorites • Galerija slika • Top lista • Download MP3 • MP3 razno • Spotovi • Noviteti 2013 • Muzički noviteti 2014

Ivan V. Lalic
Strana prethodna  1, 2, 3  sledeća
Upišite novu temu   Odgovorite na temu    www.domaci.de Forum Indeks -> ~ Književnost ~ -> ~ Poezija ~
::  
Autor Poruka
Eladan
Odomaćeni član
Odomaćeni član



Godine: 50

Datum registracije: 24 Mar 2005
Poruke: 1685
Mesto: different realities...

serbia.gif
PorukaPostavljena: Čet Maj 19, 2005 11:13 am    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Grčka grnčarija


Veslači ili konjanici,
il' možda kalidonski vepar -
figure vezane u slici
u mir i pokret, par i nepar;

Vazduh zarobljen iza gleđi,
i urezana grčka slova
k'o tumačenje vremeplova;
Heroji crni ili smeđi,

odnosno oker, k'o opeka;
Polifem s kocem u zenici;
Ahili i ini neurastenici
i ljubavnici starog veka.

Kad kucneš, glasi se praznina,
onako kako oblik kaže,
najčešće muklo. A duh vina
s duhom se ulja teško slaže.

Rub police je rub rizika:
jer pad bi značio nepovrat.
Preostaje metafizika
krhotina i crepova.



_________________
...To stand against the Shadow so long as iron is hard and stone abides. To defend the weak while one drop of blood remains. To avenge what cannot be defended...
 
nastasenjka
~daydreaming~
<font color=BC1DD8><b>~daydreaming~</b></font>





Datum registracije: 04 Mar 2005
Poruke: 34840
Mesto: medju javom i med snom

serbia.gif
PorukaPostavljena: Ned Jan 28, 2007 2:58 am    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Glas koji peva u vrtovima

Kako da ulovim taj glas što ispliva iz mene
Kao ptica iz neba, i otuđi se sasvim,
Dovoljan sebi i svestan svog postojanja,
Taj glas što se nevino ruga svom zavičaju
Od krvi i mekog nepoznavanja, kada peva
Negde u svojoj čistoj okolini, koju ne mogu
Da napipam ranjavim prstima, da omeđim
Dugo varanim pogledom (da li na vrhu
Stepenica?) Kako da ulovim taj glas
Rođen nekada u mestu mog prvog buđenja
Kao čudni i slepi stranac što brze sazreva,
Glas koji sada peva u zelenom prostoru
Vrtova s one strane sluha, u pticu preobražen.
Bojažljivo, da ne povredim neke zakone
Koje ne poznajem, šuljam se pored zidova,
Rešetkastih zidova jave, s prvim tragovima
Mravkastog umora u pokretima udova.
Kome da priznam uzaludni lov, koga da pitam,
Koga, u ravnici od sunca i plavog katrana,
Koga, na klupi u skamenjenom drvoredu,
Koga da pitam za glas u vrtovima?
Ljudi stavljaju ruke na naviknute stolove,
Umaču hleb u so, smeju se ili odlaze,
Obično kroz vrata, i nestaju u sebi,
Ili bez sebe. A oni mrtvi, koje se bojim
Da pitam jer mozda suviše, suviše znaju,
Oni nas ne primećuju jer su zauzeti
Pažljivim rasklapanjem svojih bivših sudbina
Kao časovničari, svejedno izvan vrtova.
Ostaje ipak mozda jedno stablo na vetru,
Jedna ulica, i malo zrelosti trajanja,
Neke slomljene igračke, i ostaje glas,
Glas koji je nekada stanovao ovde,
A sada peva u vrtovima.

_________________

Put do zvezda je samo etapa kružnog puta do sebe, i ako znaš prečicu nema potrebe da se puno
lomataš po bespućima...
Ne, bato...Stigao si čim kreneš...
Cilj nosiš skriven pod kaputom, istetoviran na grudima kao metu...
I eto ti...U tome je tajna...U tome je jedini trik...
 
nastasenjka
~daydreaming~
<font color=BC1DD8><b>~daydreaming~</b></font>





Datum registracije: 04 Mar 2005
Poruke: 34840
Mesto: medju javom i med snom

serbia.gif
PorukaPostavljena: Ned Jan 28, 2007 2:59 am    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Ljubav

Već godinama učim tvoje crte, u koje dani
Utiskuju svoje male vatre; godinama pamtim
Njihovu svetlucavu neponovljivost, i restekastu lakoću

Tvojih pokreta, iza providnih zavesa popodneva;
Tako te više ne prepoznajem izvan pamćenja
Koje te predaje meni, i tako sve teže krotim
Struju vremena što ne prođe kroz tebe, kroz blagi metal

Tvoje krvi;
ako se menjaš, menjam se sigurno i ja,
I s nama taj svet sagrađen oko jednog trenutka
Kao plod oko koštice, satkan od nestvarnog mesa
Što ima ukus munje, ukus prašine, ukus godina,
Ukus snega rastopljenog na plamenu tvoje kože.

Već godinama znam da nestajemo zajedno;
Ti progorena zvezdom moga sećanja, izvan koje
Sve manje te ima, ja lepo rasturen u tebi,
U svim popodnevima, u svim sobama, u svim danima,
U svemu što puni te polako, kao pesak
Postelju reke;
i taj naš trenutak
Traje duže od tuđe smrti.

_________________

Put do zvezda je samo etapa kružnog puta do sebe, i ako znaš prečicu nema potrebe da se puno
lomataš po bespućima...
Ne, bato...Stigao si čim kreneš...
Cilj nosiš skriven pod kaputom, istetoviran na grudima kao metu...
I eto ti...U tome je tajna...U tome je jedini trik...
 
nastasenjka
~daydreaming~
<font color=BC1DD8><b>~daydreaming~</b></font>





Datum registracije: 04 Mar 2005
Poruke: 34840
Mesto: medju javom i med snom

serbia.gif
PorukaPostavljena: Ned Jan 28, 2007 3:00 am    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Molitva

Ljubavi, neka bude volja tvoja
Na ovom nebu, strašno nesigurnom,
Ko i na zemlji. Sad je doba boja
I južnog vetra u listanju žurnom.
Noći su plave, mekane ko voće
I pune zvezda ko plitki bunari.
Neka se ljudi ljube kako hoće
U privremenom krugu malih stvari.
Ljubavi, neka bude volja tvoja
U gradovima što su nepokretni
I neće moći da beže iz stroja,
I ispod lišća što još nema rane,
I među ljudima što žive sretni
Jer veruju u stare lukobrane.

_________________

Put do zvezda je samo etapa kružnog puta do sebe, i ako znaš prečicu nema potrebe da se puno
lomataš po bespućima...
Ne, bato...Stigao si čim kreneš...
Cilj nosiš skriven pod kaputom, istetoviran na grudima kao metu...
I eto ti...U tome je tajna...U tome je jedini trik...
 
nastasenjka
~daydreaming~
<font color=BC1DD8><b>~daydreaming~</b></font>





Datum registracije: 04 Mar 2005
Poruke: 34840
Mesto: medju javom i med snom

serbia.gif
PorukaPostavljena: Ned Jan 28, 2007 3:01 am    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

O delima ljubavi

Dela su ljubavi po svetu razasuta
Kao tragovi bitke;
a trava buja
Na razbojištu, mokri plamen zemlje
Bukne da strasnu iznova uspostavi čednost,
Kao pre zagrljaja, pre pamćenja, pre glasova
U zoru, sa usana tek rastavljenih:
Dela su ljubavi sporna -
I kad se mrvi zid, i kada vrt podivlja,
Kad istare se slovo, kad razbije se prsten,
Ljubav je na gubitku;
no slušaj krikove ptica
Nad uvalom gde more od ljubavnika uči
Drukčiju nežnost: vreme je nepristrasno,
A svet je ljubavi zadan,
duga vežba
Bogova nedoraslih.

_________________

Put do zvezda je samo etapa kružnog puta do sebe, i ako znaš prečicu nema potrebe da se puno
lomataš po bespućima...
Ne, bato...Stigao si čim kreneš...
Cilj nosiš skriven pod kaputom, istetoviran na grudima kao metu...
I eto ti...U tome je tajna...U tome je jedini trik...
 
nastasenjka
~daydreaming~
<font color=BC1DD8><b>~daydreaming~</b></font>





Datum registracije: 04 Mar 2005
Poruke: 34840
Mesto: medju javom i med snom

serbia.gif
PorukaPostavljena: Ned Jan 28, 2007 3:01 am    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Opelo

ZA SEDAM STOTINA IZ CRKVE U GLINI

1.

Necu da prećutim; zidovi su prećutali
I srušili se. Ja, jedan, nosim njih u sebi,
Urasle u moju zrelost, neizgovorene,
Istrulelih lica. Ne mogu da ih oteram
Iz beskrajnog staklenog prostora noći bez sna.
Oni nisu trava. Oni kucaju, noću,
Iznutra, pažljivo, na zatreperene prozore
Mojih očiju; svi mrtvi, i svima su grla
Rascvetana u ružu. Ne, neću da prećutim
To naselje u mojoj krvi, jer ja sam jedan,
A njih je tada bilo više od sedam stotina.
2.

Među zidovima, iz zatvorenih vrata
Napunjeni stravičnim čekanjem, kao peskom
Ispraznjenih ruku, mekani pred oštricama,
Svesni, pod svodom zgrčeni od slućenog užasa ...
Ja, bivši dečak, mislim na prvi tupi ubod
Što oslobodi tamnu i toplu krvi iz tela
Prvog od njih; varljivu krv što brzo otiče;
I čujem prvi krik, vlažan od rumene pene
Grkljana sa zauvek prerezanim pesmama
I neizgovorenim rečima, raspolućenim
Kao zelene jabuke u njegovoj tami.
Čelik. I onaj prvi, što čeka na drugove
U smrti, osramoćenoj i dovoljno prostranoj
Da ih primi. To su oči, to se oči gase
Dvoje po dvoje, mrtva svetla jutarnje ulice,
A užas ostaje u njima ko trun u kocki leda.
Krv otiče, radoznala i razgolićena,
Preko kamenih ploča. Čelik, čelik u mesu,
Zatreperen još uvek u bdenju bivšeg dečaka.
Padali su u krv, smrskanog sluha; nisu čuli
Onog što sledi, onog spaljenih očiju,
Ili onog čelikom okresanog kao stablo,
Među zidovima, odebljalim od krikova,
Obogaćenim strahotom. I crvena usta
Svežih rana ostala su nema, puna krvi.
Oni su ležali, ležali su poniženi,
Lišeni sebe, lišeni svega osim smrti,
Crni, lepljivi, zaklani, zaklani, zaklani.

3.

Neću da prećutim; zidovi su prećutali
I srušili se. A oni iz crkve, što su mrvi,
Nisu zaspali. Oni bdiju, neznani bdiju
U bivšem dečaku. Ja ne mogu da ih proteram
U prostor vetra što je sada na mestu crkve
Gde raste korov, sasvim riđ od njihove krvi.
Neka ostanu i neka bdiju, neznani bdiju,
Jer prezreli bi me da im pevam uspavanku.

_________________

Put do zvezda je samo etapa kružnog puta do sebe, i ako znaš prečicu nema potrebe da se puno
lomataš po bespućima...
Ne, bato...Stigao si čim kreneš...
Cilj nosiš skriven pod kaputom, istetoviran na grudima kao metu...
I eto ti...U tome je tajna...U tome je jedini trik...
 
nastasenjka
~daydreaming~
<font color=BC1DD8><b>~daydreaming~</b></font>





Datum registracije: 04 Mar 2005
Poruke: 34840
Mesto: medju javom i med snom

serbia.gif
PorukaPostavljena: Ned Jan 28, 2007 3:01 am    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Zarđala igla

Tad sam zavoleo noć, zavoleo je zbog vetra
Raspredenog u tamnim iglicama borova,
I lupanja kapka na prozoru čvrste kuće
Od koje osta temelj i zelena rđa korova
Kad nije bilo vetra zrikavci su ostali
I dah majke, desno u tami, mlak i blag.
U san sam tonuo kao u u sapunicu,
Brzo i mekano, bez brazde na površini
Leta na ramenu planine, među šišarkama;
Na vetru, pod mrkom kožom, rasle su male kosti.
U kuću zelenooku dolazili su gosti,
A ja sam obicno bio umrljan borovom smolom.
Jesen - to je bio grad. Ulica blagog pada
Sa slavolukom dečjeg smeha između kuća.
Mala saobraćanja u senci velikog sveta
Koji je podrhtavao, na nogama od gline.
O, bilo nas je mnogo. I sve krotki pitomci
Zelenog života što nas sve jednako voli.
Svi jos učaureni građani, brodolomnici,
Srne i razbijači, mekušni još ko sipa.
A bili smo u mreži, ko slana žetva mora
U prohladnoj dubini što ljigavo svetluca.
Jedno sam leto dočekao u ranjavom gradu
S ustima punim straha, ko izmrvljenog stakla.
Tad sam zamrzeo noć, zamrzeo je zbog straha
Rapredenog u odjeku koraka na ulici.
Zbog zrelog djetinjstva, oćerupanog do krvi,
I razletelog perja na bridu crnog daha.
Zamišljam one koji se rodiše kad i ja,
Ali koji su sada duboko u svojoj smrti.
Sve to krotki pitomci zelenog života
Što su me smrću prerasli, nenadano, preko volje.
Jesu li u trenutku zbilja postali zreli,
Pre nego što će da se smežuraju ko bulke
Pod kršem ruševina, s očima punim straha
I prašine, zapanjeni, jer to nisu hteli?
Ne znam. Al ja sam ostao, da rastem dalje
S njihovim pogledima, kao zarđalom iglom
Pod kožom potiljka; ali da ipak, sporo,
Opet zavolim noć, i njene mekane zvezde.
Ostale su i šume, i veliki vetar
Raspreden u iglicama posećenih borova,
Gradovi rumenosivi, u koje ću otići
Gnječeći vlažnom šakom malo poznatog korova,
I između dva pršljena kičme malo straha;
Ostatak tuđe smrti što prođe sasvim blizu.
I zaljuljani mostovi u mehure daljina,
Gde idem, dosta čvrst, u proređenom nizu.

_________________

Put do zvezda je samo etapa kružnog puta do sebe, i ako znaš prečicu nema potrebe da se puno
lomataš po bespućima...
Ne, bato...Stigao si čim kreneš...
Cilj nosiš skriven pod kaputom, istetoviran na grudima kao metu...
I eto ti...U tome je tajna...U tome je jedini trik...
 
nastasenjka
~daydreaming~
<font color=BC1DD8><b>~daydreaming~</b></font>





Datum registracije: 04 Mar 2005
Poruke: 34840
Mesto: medju javom i med snom

serbia.gif
PorukaPostavljena: Ned Jan 28, 2007 3:02 am    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Mnemosyne

1.

Autumn like a slap in the face, on the threshold of September
In Aquileia: the wipers peel the rain
And the squashed insects from the windscreen, we slow down,
So that is the town, that stone axis in the plain
Between the black cypresses creaking in the wind
Like the beams of a ship;
and the gnawed bones
Of a jetty drowned in the wet grass,
Rain-sprinkled grasshoppers, a few wild flowers,
The mosaic floor of yesterday's summer buried in ozone
Beneath the fallen vault of lightning; so we must
Take their word for it: the signs mentioned
In the guidebook, the fragments, and the darkness
Beneath our feet, and the red parasol before the café
Heavy with rain as Attila's tent
Three days before the slaughter, this is Aquileia.
This healed scar
And this name, a dried pericardium, silence
On which history floats like oil on water;
On our return, the quarter of sky to the west
Shines the colour of ice, of blue flame.
The screen switched on, but no picture.

2.

Water is only a swifter image of earth,
Her sister in a different duration; hence
The founder of the city, ploughing the furrow
For the solemn sowing of squares and towers, resembles
The boatman ploughing the water with his wooden bow,
Five miles an hour, and the furrow after his stern
Is overgrown in white weeds of foam;
the difference,
The most obvious, is in the speed
With which the scar heals over; it is in time,
And so conditional; and yet, if I understand water,
For I know the reason for her innocence,
I do not understand earth, her work, the stubborn wrath
Eating the letters from the stone, felling
Any peaks rising over her own slow grave,
Overturning the tombstone with a lime tree's root, wishing
To wipe the imprint of a long love, on her only bed.
When did the feud begin? And why?
We collect consequences as the breeze
Collects poppies along the road;
the storm thickens,
'Weathercocks rattle in the wind';
but
The direction of the movement quarrels with its speed.

3.

A trained eye may recognise the unhealed humus,
The traces of ramparts in this dusty Arcadia of tobacco
And vine
from the shadow of the hill
The Acropolis has peeled like a scab;
the voice of a cricket
Like barbed wire in the stunted fig tree.
Heracleia, in her horizontal darkness
Dug four-square at the foot of the hill:
In the shallow pit a small field of stone stubble,
Two lines of Hesiod mutilated like statues
And the midday sun oblique over the orchard of paradise
Conceived with the aid of tesserae on the floor
Of a church since faded away;
cedar and sweet cherry,
And pomegranate, fruits which the beaks of flame
Did not peck away in the darkness. And why?
Is there a choice, is there an order
In the long migration of landscape into landscape, wall
Into emptiness, emptiness into tree, into shadow,
Shadow into hope, hope into wall? One thing is certain,
There is no pure future: space stays infected
With the fever of signs, the germ of remembering.
And a mother's kiss
Transmits the blessed disease.

4.

The blind eat oblivion with their bread, dreaming
Of a vacated future, swept clean like a room
Before the arrival of a new lodger;
the rose of rust
Is already sown into the steel girder which hovers
Over the building site, rain sketches a garden
And a network of streets in the desert, the rubbish heap
Moves down the river, the temple up the slope, the highway slips
Beneath the earth like a snake. movements are linked,
The word future only designates the unfinished;
But terrible is the effort to recognise love
In the waning, and to read the sign
In the nettle between two syllables of stone, in the wound
Healing swifter than the telling.
There is resistance from the beginning, the earth trembles
In the sweat of dew, in effort, in light:
He who wrestled with an angel performed
History in one night;
our task
Is to remember, to deliver blows;
The task of the peach is to blossom.

_________________

Put do zvezda je samo etapa kružnog puta do sebe, i ako znaš prečicu nema potrebe da se puno
lomataš po bespućima...
Ne, bato...Stigao si čim kreneš...
Cilj nosiš skriven pod kaputom, istetoviran na grudima kao metu...
I eto ti...U tome je tajna...U tome je jedini trik...
 
nastasenjka
~daydreaming~
<font color=BC1DD8><b>~daydreaming~</b></font>





Datum registracije: 04 Mar 2005
Poruke: 34840
Mesto: medju javom i med snom

serbia.gif
PorukaPostavljena: Ned Jan 28, 2007 3:02 am    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

***

Koliko tišine na svaku nejaku reč
Koliko neba na svaki osovljeni stub
Koliko strašnog sklada ima u ruševini
I šta je nada nego snevanje o celini?
Saglasnost obala, uzvik čitko uklopljen
U rečenicu kao kamen u oblik svoda
A dela naša prazninom omeđena
Zaraznu vatru zvezda ubogo ponašaju
Ko da ih poveže u likove, izvede nastavak
Iz nas, iz naše nesreće, kojim jezikom
Govore slatka usta s one strane mudrosti
Dok u sfernom oku anđela ili zveri
Slike se možda drugačije venčavaju
Jao tebi grade, peščana kulo na žalu
Evo se diže talas i šušti čipka besmisla
Na rubu što beskrajno potire naše znakove
Ko da dovrši rukopis, knjigu koju praznina
prelista prstima od plamena?

_________________

Put do zvezda je samo etapa kružnog puta do sebe, i ako znaš prečicu nema potrebe da se puno
lomataš po bespućima...
Ne, bato...Stigao si čim kreneš...
Cilj nosiš skriven pod kaputom, istetoviran na grudima kao metu...
I eto ti...U tome je tajna...U tome je jedini trik...
 
nastasenjka
~daydreaming~
<font color=BC1DD8><b>~daydreaming~</b></font>





Datum registracije: 04 Mar 2005
Poruke: 34840
Mesto: medju javom i med snom

serbia.gif
PorukaPostavljena: Ned Jan 28, 2007 3:04 am    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Konj

Onezverene zvezde, o ozvezdane zveri,
Na mene juri bojni konj, ponosan i zao,
Konj mrtvog najamnika što razbijao je dveri
Uplašenih oltara bronzanim oklopom grudnim,
Konj težak, širok, konj davno izumrle pasmine,
Konj bez jahača, koji je davno u travu pao
Sa zvezdom krvi u grlu i očima od kletve budnim;
Na mene juri njegov konj, i bojim se da glas mi ne
Postane pramen straha, jauk prazne dvorane,
O zvezde ozverene, o zveri ozvezdane
Što izlazite iz razbijenih dveri trajanja
Pred vama strašno sam ceo, lišen moci udvajanja
Na krvi i plamen, i zato okrećem lice
Velikom konju što juri iz sna, iz crne ravnice.

_________________

Put do zvezda je samo etapa kružnog puta do sebe, i ako znaš prečicu nema potrebe da se puno
lomataš po bespućima...
Ne, bato...Stigao si čim kreneš...
Cilj nosiš skriven pod kaputom, istetoviran na grudima kao metu...
I eto ti...U tome je tajna...U tome je jedini trik...
 
nastasenjka
~daydreaming~
<font color=BC1DD8><b>~daydreaming~</b></font>





Datum registracije: 04 Mar 2005
Poruke: 34840
Mesto: medju javom i med snom

serbia.gif
PorukaPostavljena: Ned Jan 28, 2007 3:04 am    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Jutro

Prosto jutro, kad sva su lica bogova slična,
U jetkom praskozorju, svirepa, nepomična,
Jednako mokra od tuđih suza, zelena od plesni,
U osmehu što otkriva naoružane desni,

Jutro bez namere, o zubati zidovi sobe
Iz koje treba da pođem, običan. među ljude,
Da nastavim davne nedovršene seobe
U stvari što kao zvezde zbunjuju prisustvom,

Jutro bez milosrđa, glas kiše na prozoru, studen
I ljubičast, pokreti okovani iskustvom;
Svakog sam jutra slabiji a bogovi se smeše

Zubatim osmehom; oni su isti, a mene je sve manje,
A njihova prokleta snaga je samo moje neznanje,
Moj zaborav, uboga krv, oči i ruke što greše.

_________________

Put do zvezda je samo etapa kružnog puta do sebe, i ako znaš prečicu nema potrebe da se puno
lomataš po bespućima...
Ne, bato...Stigao si čim kreneš...
Cilj nosiš skriven pod kaputom, istetoviran na grudima kao metu...
I eto ti...U tome je tajna...U tome je jedini trik...
 
nastasenjka
~daydreaming~
<font color=BC1DD8><b>~daydreaming~</b></font>





Datum registracije: 04 Mar 2005
Poruke: 34840
Mesto: medju javom i med snom

serbia.gif
PorukaPostavljena: Ned Jan 28, 2007 3:05 am    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Glasovi mrtvih

U noći, daleko, plane vatra. Za njom druga.
Leptiri plamena sleteli na ivicu noći.
Treća vatra. Ubrzo jedna čista plamena pruga,
Prsten oko sna. Gotovo. Niko neće proći.

Kestenima pred kućom opadne lišće od straha
I ljudi kažu: jesen. Melisa, to je tabor
Velike mrtve vojske, smešten na daleke bregove.
Sam, osluškujem trubača, napeto, bez daha,

Ali mesto bakarne jeke čujem prve snegove
U napuštenim šumama. A vatre se ne gase.
Negde se sruše gradovi kad zemlja ispravi nabor

Na zamišljenom čelu. Ali vatre se ne gase.
Prsten oko sna. Je li neko čuo trubača?
Trubač je iza tišine, i tišina je jača.

_________________

Put do zvezda je samo etapa kružnog puta do sebe, i ako znaš prečicu nema potrebe da se puno
lomataš po bespućima...
Ne, bato...Stigao si čim kreneš...
Cilj nosiš skriven pod kaputom, istetoviran na grudima kao metu...
I eto ti...U tome je tajna...U tome je jedini trik...
 
Prikaz poruka:   
Upišite novu temu   Odgovorite na temu    www.domaci.de Forum Indeks -> ~ Književnost ~ -> ~ Poezija ~ -> Ivan V. Lalic Vreme je podešeno za GMT + 1 sat
Strana prethodna  1, 2, 3  sledeća
Strana 2 od 3

 
Pređite u:  
Vi ne možete otvarati nove teme u ovom forumu
Vi ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Vi ne možete menjati Vaše poruke u ovom forumu
Vi ne možete brisati Vaše poruke u ovom forumu
Vi ne možete glasati u anketama u ovom forumu
Vi ne možete postavljati fajlove u ovom forumu
Vi ne možete preuzeti fajlove sa ovog foruma





- Burek Forum - Doček Nove 2018. godine - Venčanja, svadbe - Proslave - TipoTravel - Kuda večeras - Anwalt - legal -

Bookmark to: Twitter Bookmark to: Facebook Bookmark to: Digg Bookmark to: Del.icio.us Bookmark to: StumbleUpon