Treba li crkva imati povlasteni polozaj u drustvu?

iiivan · Početnik Domaćeg.de

monasi su se odrekli svetovnog(drustvenog), i u potrazi su za bogom samim tim ne bi trebalo da imaju nikakav povlasceni polozaj u drustvu

Milos NS · Početnik Domaćeg.de

Borcanka · Početnik Domaćeg.de

stimi · Početnik Domaćeg.de

Crkva je crkva,i svak treba biti na svom mjestu.

Konjanik · **Ludi Bosanac**

A da ne bi daleko zalutao, ovdje u Sloveniji, crkva želi da bude povlaštena, ova vlada joj donekle to i dopušta, ali svakako je moje mišljenje, da crkva je tu da bude neki smerokaz vjernicima i ostalim ljudima, kako moralno biti čist, kako primati Boga i vjeru, a ne zato da bi imala povlastice u državi. Nikako dakle ne sme do toga da dođe. Vjera je moja stvar, a ne stvar ni države ni bilo koga drugoga.

please · Odomaćeni član

Vjera je moja stvar, a ne stvar ni države ni bilo koga drugoga.
fino si rekao ovo zadnje Wink

Gaglica · Početnik Domaćeg.de

Ateista sam tako da me crkva ne interesuje, ali smatram da ova crkva danas nema mnogo veze s bogom, i da se vise bavi politickim pitanjima nego crkvenim sto je po meni smijesno.

marko@ · Dobro upućeni član

NE crkva ne bi trebala imati povašten položaj jer i ovake se previše ne ljudskih radnji događa u crkvi. I sami svećenici su danas jako uobraženi i ne predstavljaju crkvu i vjeru kako bi uistinu trebali. Svi znate šta je bilo u srednjem vijeku kada je crkva imala povlašteni položaj: krali su više nego svi ostali zajedno. Možda se to ćini nemogućim ali isto to bi se sve ponovilo da im se sada da istu moć u društvu

*djevojcica* · Početnik Domaćeg.de

NE crkva ne bi trebala imati povašten položaj jer i ovake se previše ne ljudskih radnji događa u crkvi. I sami svećenici su danas jako uobraženi i ne predstavljaju crkvu i vjeru kako bi uistinu trebali. Svi znate šta je bilo u srednjem vijeku kada je crkva imala povlašteni položaj: krali su više nego svi ostali zajedno. Možda se to ćini nemogućim ali isto to bi se sve ponovilo da im se sada da istu moć u društvu

Ne znam na koju crkvu mislis,,,
Ja bih zeljela nesto da napisem,mada mislim da ce mnogi da se uvrijede,,,ja se stvarno izvinjavam to mi nije najmera ali ja moram...
Ne vrijedjam katolicku vjeru ili nesto sl,ne daj boze...ali pravoslavna vjera,i pravoslavna crkva je nesto sasvim drugacije...mislim vi i sami vidite papa dolazi u limuzini,zivi u raskosi i td,,,a sam isus hrist je rekao,,,da treba zivjeti skromno i td,,,a sa druge strane imamo naseg patrijaha pavla,koji zivi u jednoj sobici sa krevetom i jednim prozorm,kojeg nemozes nigdje da vidis,koji ide skoro svugdje pjeske,ki koji se hrani kako,,,jeste da sirim pricu malo vise ali jednostavno to je tako,ja mislim da pravoslavna crkva,,mislim na nasu zemlju SICG(iako su se odvojile)treba da ima povlasten polozaj,,,jer nasa crkva takva,jer ne znam je li ikad bilo ikakvih razloga da se iko pozali na crkvu,mislim svako prppagira nesto dobro,,,i ne znam,,,stvarno mi je krivo i zao,pisala bih jos,ali vidim da na ovome forumu ima dosta ljudi i drugih vjeroispovjesti,i opet ponavljam nisam htjela nikoga da uvrijedim,i iz toga razloga nescu da nastavljam nista vise ...
Osim da svaka crkva propagira samo dobro,i da nikome ne moze naskoditi i eto toliko;)

aureliano · ♣ El Capitán ♠

Viktor IVANČIĆ
KLIP SLOBODE
RASPELO
31. listopada, 2007.

Možda je dobro da što veći broj djece pohađa školski vjeronauk kako bi im se, u što ranijoj dobi, ogadilo katoličanstvo. Iskustvo nas je naučilo da državne ideologije postaju uistinu vrijedne pažnje tek kada prisilni uživaoci prema njima počnu osjećati dovoljnu količinu zatajenog prezira. Tada su vanjski sjaj i megalomanija nepogrešivi simptomi procesa unutrašnjeg truljenja. Ako bude sreće, tj. ako se nastavi širiti metodom utjerivanja u kosti, katoličanstvo bi u Hrvatskoj moglo doživjeti sudbinu samoupravnog socijalizma. Ako ne u ropotarnici povijesti, završit će kao egzotična društvena suvišnost, sa skupinama nostalgičnih adoranata, sajmovima rabljenih krunica i simbolički ostavljenim Trgom maršala Tita, negdje na Kaptolu.

Don Živko Kustić odlično je uočio taj fenomen: sve je više učenika koji pohađaju vjeronauk, a sve manje osoba starijih od osamnaest godina koje dolaze na mise. Samo što zabrinuti svećenik nije prepoznao prostu logiku: to su oni isti vjeroučenici koji jednom odrastu i bježe glavom bez obzira od svakog prisjećanja na mentalne torture kojima su bili izloženi u mladosti. Mercator umjesto Gospe od karmena. Emmezeta umjesto Gospe od zdravlja. Uostalom, inicijativa Katoličke crkve da se zabrani rad nedjeljom nije ništa drugo nego pokušaj da se operacija školskog vjeronauka – tj. obaveznog/dobrovoljnog tjednog konzumiranja vjerske pouke, u ovom slučaju odlaskom na misu – primijeni i na punoljetni dio populacije. Samo što odrasli ljudi, zbog krutih regula kršćanske pedagogije kojima su se nekoć morali povinovati, uglavnom imaju neodoljivu potrebu da pljunu na svoja djetinjstva.

Ne može se, utoliko, reći da je način kojim Crkva ustrojava i kontrolira tzv. ljudske resurse posve nezanimljiv. Uvođenjem "dobrovoljnog" vjeronauka u dječje vrtiće – gdje se, zahvaljujući savršenoj organizaciji, bilježi gotovo stoprocentni odziv predškolskoga življa – pokazuje da zarana odgaja nositelje svoga uništenja. Tu kao da se odviše ležerno shvaća čuveni nauk svetog Damiana: Što se ranije utječemo Bogu, sigurnije je da će stvari kasnije otići do vraga!

Nakon što je prije nekoliko tjedana u novinama napadnuta splitska sutkinja Amara Trgo zbog toga jer je "odbila suditi pod raspelom" – a da se pritom nitko nije upitao što ima činiti katolički križ na zidu državne sudnice – scena se takoreći ponovila, poprište je iznova državna institucija, s tim da su akteri ovoga puta malodobni. Večernji list izvještava o "sukobu između učenika 3.b razreda karlovačke Gimnazije" pod naslovom "Skinuli križ iz učionice i izazvali bijes kolega".

Elem, skupina učenika koji, umjesto vjeronauka, pohađaju satove etike, odlučila je maknuti raspelo sa zida "jer smatraju da mu nije mjesto u učionicama", a to je pak "izazvalo nezadovoljstvo ostalih učenika". Budući da su "ostali učenici" u premoćnoj većini, te da uživaju neuvijenu potporu ravnatelja gimnazije, križ je po hitnome postupku vraćen na svoje mjesto. Pokušaj da se izrade plakati s ostalim vjerskim obilježjima, te da se izvjese u školskom hodniku, također je "izazvao nezadovoljstvo" kod većine učenika 3.b razreda.

Na upit zašto se katoličko raspelo uopće nalazi u učionici državne škole, ravnatelj Damir Mandić odgovara lakonski: križevi su zapravo razasuti u desetak učionica, on je u školi desetak godina, a spomenute vjerske simbole zatekao je kada je preuzimao dužnost. "Pobunjenim" učenicima poručio je pak da nije problem što su oni iznijeli svoj stav, "nego način na koji su to učinili", budući da – sada obratimo pažnju - "nisu vodili računa o opredjeljenju drugih". I još: "Možemo napraviti i tako da imamo posebnu učionicu za vjeronauk, ali to nije dobro. Nema potrebe za getoizacijom." Strah od nekakve getoizacije većine, doduše, izgleda malo čudan, tim više što se 90 posto đaka karlovačke gimnazije opredijelilo za vjeronauk kao izborni predmet, no ravnateljeve blage i oprezne poruke savršeno su jasne: o svemu možemo razgovarati, ali križ u učionici ostaje!

Ako bude sreće, budućnost će pokazati zašto je takav stav ispravan. Jer raspela koja se umjesto nekadašnjih fotografija Josipa Broza prijeteći koče sa zidova prostorija u kojima se obrazuju mlada pokoljenja (a više je u ovoj zemlji učionica s reljefnim ukazanjem raspetoga Krista nego onih bez toga) samo su pokazatelj u kojoj je mjeri katolički vjeronauk u hrvatskome školskom sustavu doista fakultativan, iliti "izboran", kako se to voli reći, pa služe i kao demistifikacija kolektivnog licemjerja kojim je popraćena tobožnja zakonska razdvojenost crkve i države.

Svi znaju da se "dobrovoljni" karakter školskog vjeronauka doživljava sasvim obvezujućim. Ogroman broj učenika, potaknutih od svojih roditelja, pohađa vjersku nastavu zbog straha da ne budu obilježeni i time ekskomunicirani iz zajednice, a ne zbog stvarnih religijskih potreba. Sustav je pak naštiman tako da je, u slučaju neizbora "izbornoga" predmeta, ekskomunikacija gotovo zajamčena. (Zato su satovi vjeronauka, recimo, naročito u nižim razredima osnovne škole, uvijek raspoređeni u sredini nastave.) U takvim okolnostima, teško je reći da li raspelo na zidu učionice u većoj mjeri reprezentira većinsku vjeroispovijest ili većinsku hipokriziju, a najprije će biti da se radi o jednom te istom: kao amblem koji ubija u pojam, križ upozorava da se ovdje itekako "vodi računa o opredjeljenjima drugih", na način da ih se potpuno negira. U strahu od getoizacije većine, manjini nije ostavljen ni geto.

No, slučaj karlovačke gimnazije dospio je u javnost zbog neočekivanog čina otpora, zbog konflikta koji pokazuje kako s obje strane još uvijek postoji nekakav zaostali adrenalin, pa tako i poticaji da se grade konfesionalne utvrde i brane individualne slobode. Prava drama, međutim, zbiva se tamo gdje nema ni otpora ni konflikta i gdje – kao što smo napomenuli – traje neumitni proces unutrašnjeg rastakanja. Tamo se, kao neželjeno čedo, rađa letargični revolt čiji će učinci, baš zbog sadašnje neprimjetnosti, za državnu religiju možda biti fatalniji. Tamo katoličanstvo, neometano od nevjernika i konfesionalnih uljeza, mazohistički preparira naraštaje koji će ga jednom doći slave.

Aferu koja se nedavno digla zbog neoprezne izjave Marije Lugarić da će SDP, nakon što preuzme vlast, poraditi na ukidanju vjeronauka u školama, u začetku je sasjekao partijski šef Zoran Milanović: njegova stranka, kazao je kategorično, poštuje svačiju slobodu vjeroispovijesti, ali je dužna provoditi zakon. Pod "zakonom" se misli na međudržavne ugovore što ih je potpisao još pokojni Tuđman, a koji podrazumijevaju da se Republika Hrvatska, u duhovnom smislu, ima smatrati vatikanskom kolonijom.

Na stranu sad što su povijesni udžbenici puni primjera kako su se pod firmom "poštivanja zakona" poduzimale veličanstvene gadosti, no – Milanović je možda veći nekrst nego što se misli. On je valjda razumio ono što Kustić nije i, s nasladom se pozivajući na važeću legislativu, djeluje dugoročno protukršćanski. On je možda shvatio da današnja djeca konzumiraju obavezan vjerski odgoj s istim oduševljenjem s kojim je on nekoć biflao teoriju i praksu samoupravnog socijalizma, samo mudro šuti, da se na Kaptolu ne dosjete kakva je uobičajena sudbina ideoloških prisila. Jer ako se dosjete, onda bi – primijenivši njegovu logiku u obrnutom smjeru – možda mogli povući i jedini
razuman potez: ukinuti školski vjeronauk da bi se spasilo katoličanstvo.

Feral Tribune

Теодул · Dobro upućeni član

Crkva je jedno, drzava drugo.. crkva treba da se brine za veru u drzavi a ne za drzavu. Mada, samim tim sto je crkva je vec povlasten polozaj.

Sto se tice ovog sto je lik postavio iznad. Pa naravno da ce im se ogaditi katolicanstvo kada na svakom koraku ima raspelo i kapelice :S tootalno ne potrebno.. ali hajde.

šamar · Iskusni član

ne nikako i zbog čega bi trebala da ima.da se političari više okrenu izgradnji fabrika ili malo više povedu računa kako da izregulišu zakone .tj da se naprave funkcionalni zakoni a ne sa milion rupa.nego da se grade crkve i džamije na svakih 3km.
više sam za to nego za povlašćenost crkve ili bilo koje druge vjerske ustanove.