Nikola Tesla

Charmed · Malo ~ mače ~

Pri samoj pomeni riječi izumitelj ili pronalazač većina ljudi će prvo pomisliti na Thomasa Alvu Edisona, koji inače ima veliki broj izuma registriranih na njegovo ime, najpoznatiji su električna sijalica i gramofon.
Na pitanje tko je izumio radio djeca u školama će jednoglasno odgovoriti Markoni, što nije tačno.
Izumitelj, pronalazač, koji je stvarno uveo svijet u 20_ti vijek, veoma čudno ali stvarno je manje poznat, i ne samo to, već postoji veliki broj svijeta koji nikad nije ni čuo za njega. Niti to da je GENIJE STOLJEĆA, Nikola Tesla (1856-1943) mnogo bolje, nego tvrdokorni polupismeni biznismen Edison, upotpunio sliku pravog izumitelja sa iznad toga mnogo većim znanstvenim intelektualnim i intuitivnim znanjem.
Njegovi su i principi po kojima radi daljinski upravljač našeg televizora, visokofrekventna lampa i više od dvije stotine drugih patenata. Radove ovoga giganta znanosti, medjutim, najčešće su prisvajali drugi. Život i djelo ovoga pokradenog i pomalo čak i kod nas zaboravljenog genija protekao je u istraživačkom radu, čestitosti, a završio u siromaštvu i samoći.
(Nikola Tesla je rođen u noći između 9. i 10. jula 1856. godine u selu Smiljani, kraj Gospića (Lika, Hrvatska), od oca Milutina i majke Đuke. Umro je u Njujorku, 7 januara, 1943 godine.)

Koliko je on sposoban izumitelj i tehničar mnogi primjeri govore da je čak u stanju da njegove ideje provede u radno-funkcionalne uređaje, jer Tesla nije neko kao Edison koji godinama pokušava da napravi žičicu za lampu - on je čovjek velikih vizija. Ali dabome najveće vizije koja je krenula sa zemlje i koja za njegovo vrijeme najmanje jedan vijek kroči unaprijed.
Pojedinci govore o hiljadu godina, iako to izgleda smiješno, ipak što se više čovjek upoznaje sa životom i radom ovog neobičnog čovjeka, izumitelja, toliko više je opčinjen mišlju i takvim mogućnostima.
Danas je sve više organizacija i udruženja koje se bave proučavanjem svakojakih aspekata njegova rada, uz to mnogi pokušavaju da naprave slične uređaje kakvima se Tesla služio u njegovim eksperimentima.

Takav je on, suprotno onome što su nam predočili u historijskim knjigama, zapravo Tesla, on je stvarni izumitelj radija, vakumske radio cijevi, i rentgenskog aparata. Tesla je također u smjeni stoljeća udario fundamente radaru, neonskom- i TL- osvjetljenju, auto bobini, i u suštini čak i internetu kada je rekao: "ljudi će moći da se međusobno gledaju dok razgovaraju i razmijenjuju poruke".
Njegovi vizuelni koncepti i predviđanja su također obruč komunikacionih satelita oko Zemlje, u primjeni elektroterapije, MRI-skanera, superštedljivih motora i eficijentnih bezlopatičnih turbina.
Iznad svega toga on je vjerovao u bolju budućnost za cijeli svijet (čovječanstvo), bazirao se zato na fenomenu električne naizmjenične struje. Da bismo shvatili ogromnu važnost svega ovog trebamo prvo realizirati nekoliko fundementalnih tehničkih stvari.

Čudo naizmjenične struje:
Ako uzmemo u obzir da postoji fundamentalni zakon koji određuje ponašanje električne struje, zvani "Omov Zakon". Ovaj Zakon određuje međusobnu relaciju između otpora provodnika, jačine struje (stim isto i gubitak) izgleda veći ako se struja povećava. Zbog toga što potencijalna električna energija koja se preko takvog jednog provodnika (recimo električnog kabla) transportira određena je u produktu jačine struje i napona, totalni transportni gubici su najmanji kada se jačina struje što je moguće više smanji, a napon naprotiv što je moguće više poveća.
To za nas nije više nikakav problem, jer naš naizmjenični napon može se po potrebi povećavati i umanjivati, po našoj želji, pomoću transformatora.
To je i razlog da najvažnije visokonaponske vodove ekstremno visokih napona provodimo (predpostavimo do oko 500.000 volti). Naš preneraženi razvoj poluprovodnika u elektronici u posljednjoj deceniji, bez ovog jednostavnog načina izmjene napona bio bi nemoguć (napon u našem kompjuteru je naprimjer 5 i 12 volti). To je ustvari bio, niko drugi do Nikola Tesla kojem možemo zahvaliti da je primjenu naizmjenične struje napravio uspješnom.

Kada je 1884 god. kao siromašni srbin (iz Hrvatske, tadašnje austro-ugarske monarhije) došao u SAD, Edison je slavio svoj veliki triumf kao izumitelj električne žarulje i njegova kompanija je punom parom bila zauzeta poslom da Njujork Siti (New York City) snadbije sa mrežom kablova i električnih centrala ..... sa jednosmjernim generatorima.
Svaki kvart ili oveća zgrada morali su imati po jednu svoju centralu jer je veliki gubitak energije na udaljenost kod jednosmjerne struje, a pored toga su česti kvarovi izazvani zagrijavanjem kablova.

Tesla je dokazao da su njegovi naizmjenični generatori (bazirano na njegov pronalazak naizmjeničnog generatora ili alternatora) mnogo eficijentniji i pored toga mnogo sigurniji. Ovo je razljutilo Edisona , koji se ponio kao pravi nitkov, dao je na znanje da ne postoje stvari koje ostavlja nezavršenim, počeo je da omalovažava i potkopava Teslu i njegovo mišljenje.
Otišao je tako daleko da je elektrokucirao životinje da bi dokazao kako je opasna naizmjenična struja.
Iako je to u stvarnosti obrnuto, jer visoke struje koje teču kroz jednosmjerni kabel pri kuršlusu stvaraju opekotine.

Tesla je rado demonstrirao još jedan drugi aspekat naizmjenične struje pri čemu je frekvencija podignuta ( na 100.000 Hz i više umjesto 50 Hz koji se nalaze u našim mrežama). Ovakav napon ne protiče kroz tijelo već preko površine tijela i pri tom sa veoma niskom jačinom struje tako da se svijetleće lampe sa golim rukama mogu držati dok se kosa uspravno diže i varniči što izgleda kao prava vatra.
Ovakvi spektakularni prizori, pri čemu treba napomenuti da nisu isključene opasnosti, još se i dan danas prikazuju.
Od velikog su praktičnog značaja njegovi fundamentalni izumi za naizmjenične generatore i motore, kao i 3_fazni jaki motori koji još uvijek čine srce naše današnje industrije.
Na kraju kad je pronašao financijsku podporu preko bankara J.Pierpont Morgana i od Georga Westinghouse koji je proizvodio njegove motore i generatore i uz to postavio jednu za Edisona konkurirajuću električnu kompaniju (sa prvom hidrocentralom na Niagara vodopadima).
Ovo je stvorilo neprijateljske osjećaje u Edisonu, pogotovo je u njemu narasla mržnja kad je morao priznati da nije u pravu te i sam preći na naizmjenični napon, zbog toga je sve od sebe dao i učinio da bi ime Tesla zauvijek nestalo iz školskih knjiga.

Charmed · Malo ~ mače ~

Pronalažač i jedan veliki izumitelj, koji je stvarno uveo svijet u 20-ti vijek, nažalost, manje je poznat od njegovih mnogo slabijih kolega. Običnom smrtniku izgleda veoma čudno da mnogi danas, nazovi stručnjaci?, malo znaju o njemu. Ne samo to, već postoji veliki broj svijeta koji nikad nije ni čuo za njega. Niti to da je GENIJE STOLJEĆA, Nikola Tesla (1856-1943) mnogo bolje, nego tvrdokorni polupismeni biznismen Edison, upotpunio sliku pravog izumitelja sa iznad toga mnogo većim znanstvenim intelektualnim i intuitivnim znanjem.
Edison je mjesecima pokušava da napravi žičicu za lampu - on je čovjek velikih vizija. Ali dabome najveća vizija koja je krenula sa zemlje i koja za njegovo vrijeme najmanje jedan vijek kroči unaprijed to je njegov omraženi konkurent Nikola Tesla.

Kada je 1884 god. kao siromašni srbin (iz Hrvatske, tadašnje austro-ugarske monarhije) došao u SAD, Edison je slavio svoj veliki triumf kao izumitelj električne žarulje i njegova je kompanija punom parom bila zauzeta poslom da Njujork Siti (New York City) snadbije sa mrežom kablova i električnih centrala ..... sa jednosmjernim generatorima.
Svaki kvart ili oveća zgrada morali su imati po jednu svoju centralu jer na udaljenost kod jednosmjerne struje nastaje veliki gubitak energije, pored toga česti kvarovi izazvani su zagrijavanjem kablova.

Tesla je dokazao da su njegovi naizmjenični generatori (bazirano na njegov pronalazak naizmjeničnog generatora ili alternatora) mnogo eficijentniji i pored toga mnogo sigurniji. Ovo je razljutilo Edisona, koji se ponio kao pravi nitkov, dao je na znanje da ne postoje stvari koje ostavlja nezavršenim, počeo je da omalovažava i potkopava Teslu i njegovo mišljenje. Otišao je tako daleko da je elektrokucirao životinje samo da bi dokazao kako je opasna naizmjenična struja. Iako je to u stvarnosti obrnuto, jer visoke struje koje teču kroz jednosmjerni kabel te pri kuršlusu stvaraju opekotine. Da i ne govorimo o tome da prilikom protoka jednosmjerne struje kroz ljudsko tijelo dolazi do grčenja mišića, zbog čega se dotični nesrećnik ne može sam odvojiti od provodnika sa kojim je došao u kontakt dok je to kod naizmjenične struje moguće.

Teslino mjesto u eri otkrića
Zahvaljujući ubrzanom tempu otkrića krajem XVIII i otkrica u XIX vijeku razvoj elektronike je sve više uzimao zamaha. Nakon što je ruski naucnik P.L. Šiling (1786-1837) godine 1832 konstruisao elektromagnetni telegraf već 1837 godine isti usavršava americki naučnik Semjuel Morze (Morse Samuel, 1791-1872) i 1844 godine uspostavlja prvu telegrafsku liniju u Americi. Početkom tridesetih godina pojavljuju se prvi elektromotori. Prvi motor koji je imao praktičnu primjenu konstruisao je 1834 godine naučnik B.S. Jakobi (1801-1874). Također ruski naučnik Jablockov P.L. (1847-1894) konstruiše 1874 godine lučnu lampu. Samo nekoliko godina kasnije Edison (Thomas Alva Edison, 1847-1931) konstruiše 1879 godine sijalicu sa usijanim ugljenim vlaknom. Mada je eksperimentisanje dugo trajalo ipak se od 1898 godine uvodie u upotrebu sijalice sa metalnim vlaknom, koje je i danas u upotrebi. Treba napomenuti da u drugoj polovini vijeka počinje široka primjena generatora struje koji je 1869 godine konstruisao Gram (Z. Th. Gramme, 1826-1901). Početkom sedamdesetih godina se uveliko radi na problemu prenošenja električne struje na daljinu. Konačno poslije duge borbe opšteprihvaćeni su bili sistemi sa naizmjeničnom strujom. Za to ima veliku zaslugu genije naučnik Nikola Tesla (1856-1943) koji je 1892 godine otkrio obrtno magnetno polje. Ovo otkriće je omogućilo izradu asinhronih elektromotora korištenjem naizmjenične struje.
Ovaj čuveni naučnik u oblasti fizike, elektrotehnike i radiotehnike. Završio je Politehnički fakultet u Gracu i Pragu, zatim je radio kao inžinjer u Edisonovoj fabrici u Parizu i Njujorku, da bi potom u osnovao sopstvenu laboratoriju.

Veliki dio pronalazaka u elektrotehnici su njegovo djelo, bezbrojni patenati i pronalazci iz svih oblasti elektrotehnike. Pronašao je trofazni sistem za prenos električne energije, zatim indukovani motor - obrtno magnetno polje, generator i transformator za visokofrekfentne struje (tzv. Tesline struje). Smatra se jednim od pionira radio tehnike. Tvorac je sistema za bežično upravljanje i davanje znakova na daljinu. Pronašao je sistem osvjetljenja pomoću luka (tzv. Teslin luk).

U oblasti fizike pronašao je niz originalnih ideja koje su kasnije i praktično ostvarene. U čast njegovog djela, jedinica magnetne indukcije u SI sistemu mjera nosi njegovo ime - tesla (T).

Charmed · Malo ~ mače ~

NIKOLA TESLA GENIJE DOBROTE

Možete li zamisliti kako bi danas izgledao svijet bez električne struje? Mnoštvo najrazličitijih električnih aparata u našim domovima, školama,
fabrikama pokreću elktromotori, naizmjenična ili trofazna struja. Vozove, metroe, trolejbuse, sve njih pokreću opet ti motori, te struje. Možete li
zamisliti kako bi ovaj svijet izgledao bez radara, onih što omogućavaju da brodovi sigurno morima plove, hiljade i hiljade aviona svakog časa sigurno
nebom leti? Možete li zamislite svijet bez radija*, bez robota, bez turbina, helikoptera, gradove bez noćne rasvjete?

Da li ste znali da su svi ovi pronalasci i mnogo drugih, čak preko 800 njih vezani uz ime Nikole Tesle? Brojem i kvalitetom pronalazaka, ovaj slavni
naučnik je uz Faradeja, postao najproduktivniji naučnik u ljudskoj (h)istoriji ali bez sumnje i pojedinac koji je najznačajnije izmijenio i samu historiju
ljudskog roda. Tragovi sile koju su za sobom ostavljali ratnici po krvavim bojištima od Džingis Kana, Sultana Fatiha, Napoleona, Hitlera, Staljina, do
ovih današnjih, djeluju nemoćno prema snazi električnih strojeva pokrenutih Teslinim turbinama, elektromotorima, prema elekričnoj svjetlosti koja
obasjava svaki kutak ove planete.

Nikola Tesla je rođen prije 150 godina u Smiljanima u Lici, tada Austougarskoj danas Hrvatskoj, od oca pravoslavnog sveštenika i majke domaćice.
Tim povodom želim da se prisjetimo ovog genija ali ne kroz prizmu njegovih naučnih otkrića već njegova gledanja na budućnost, na smisao naučnih otkrića, na misiju čovjeka i čovječanstvo uopšte. Tim mislima je Tesla danas podjednako aktuelan kao i njegova otkrića.

”Čovjek je rođen da radi, da trpi i da se bori, jer ko tako ne čini taj mora da propadne,” ustvrdio je objašnjavajući svoju volju za radom, ljubav za životom i smisao ljudskog postojanja. Tesla je zapravo cijeli svoj život i živio od tih ideala: radio je, trpio i borio se.

Posebnim kriterijima je mjerio ljudsku veličinu, jasno ocrtavajući i sopstvene ciljeve življenja i stvaranja: ”Veliki je čovjek onaj koji svojim umnim darovima i sposobnostima natkrije ostale ljude, koji kao što pčela prikuplja med, prikuplja znanje i otkriva nove istine, ali sve to kruniše ljubavlju prema čovječanstvu, da mu pomogne da što prije izađe iz bijede, straha, gladi, neznanja, bolesti. Nisu veliki oni koji ponižavaju čovjeka, već oni koji obogaćuju njegovo duhovno nasljedstvo i time pomažu njegovoj sreći.”

Tesla je vjerovao u snagu čovjeka i čovječanstvo, u snagu kolektivne pameti vrste, tako je još davne 1934. godine predvidio dolazak interneta: ”Jednog dana cijela zemljina kugla pretvori će se u jedan mozak. Čućemo i vidjećemo jedan drugoga kao da smo lice u lice i ako će nas razdvajati na hiljade milja.”

Duboko je vjerovao da su naučnici posebno obdareni ljudi koji su tu, ne da bi zgrtali materijalna bogatstva, već otkrivali principe funkcionisanja svijeta i života u njemu. ”Ja ne radim za novac. Ja ne vodim brigu, hoće li se moj patent prodati, već hoće li nauci koristiti... Ja radim na naučnoj teoriji, kojom krčim put kroz nepoznate svjetove i postavljam temelje na kojim će buduće generacije zidati novi svijet.” Tesla je vjerovao da je autentičan stvaralac onaj koji nas nadahnjuje višim i plemenitijim osjećanjima i uči nas da preziremo sukob i uništavanja. Duboko je vjerovao da je misija jednog naučnika prije svega služenje čovječanstvu.

Imao je svoj stav o mnogo čemu pa i o snazi ideala koji pomažu pojedincima da vladaju sobom ali i čovječanstvu uopšte da ne potone u varvatstvu i samouništenju. Tako će govoreći o religiji reći: ”Religijska učenja (dogme) više nisu prihvatljiva u svom izvornom obliku, no svaki pojedinac polaže nadu u neku vrstu natprirodne sile.
Svi mi treba da imamo neki ideal da bismo vladali sobom i obezbjedili zadovoljstvo, nebitno je jeli to vjera, umjetnost, nauka ili bilo šta drugo, dokle god ispunjava svoju funkciju duhovne sile. Suštinski je važno, za miroljubivo postojanje čovječanstva kao cjeline, da prevlada jedna zajednička koncepcija.”

Odmičući se od Like i prostora vječitog konflikta koji je potresao njegovu rodnu grudu, pod kojom je podrazumjevao cijeli prostor sad već bivše
Jugoslavije, Tesla je shvatio da od istih bolesti boluju i drugi narodi poput Francuza ili Amerikanaca koje je doživljavao kao nove sunarodnike. Zato
je svoj život, uz nauku, posvetio i odlučnoj borbi protiv nacionalnog egoizma i bolesnog patriotizma. Tvrdio je da oni ”...uvijek imaju tendenciju da survavaju svijet u preistorijsko divljaštvo i sukobe”. Bio je uvjeren da mjesto ”nacionalnog egoizma” i ”bolesnog patriotizma” u našim srcima treba da zauzme ljubav prema prirodi i naučnim idealima. Duboko je vjerovao da su upravo nauka i naučna otkrića te moćne sile koje će dovesti do te ljubavi.

U godini u kojoj je i zauvijek zaklopio oči, u predgovoru knjizi Henri Valaa ”Vijek malog čovjeka”, 1943. zapisao je nadu ali i oporuku o novom svijetu:
”Novi svijet mora biti svijet koji će opravdati žrtve koje čovječanstvo podnosi. Taj novi svijet mora biti svijet u kome neće biti eksploatisanja slabih od jakih, dobrih od zlih, gdje neće biti ponižavanja siromašnih od silovitosti bogatih, gdje će djela uma, nauke, vještine, služiti zajednici za olakšanje i uljepšanje života, a ne pojedincima za sticanje bogatstva. Taj novi svijet neće biti svijet poraženih i poniženih, već svijet slobodnih ljudi i naroda, jednakih u dostojanstvu i poštovanju čovjeka...”

Iste godine (1943.) duboko potresen divljanjem drugog svjetskog rata, zapisao je i jednu od svojih posljednjih rečenica: ”Ne mogu više da izdržim. Rat je strašna stvar.”

Pored onih nespornih otkrića ime Nikole Tesle je vezano uz još neka otkrića više senzacionalna i još uvjek obavijena velom tajnosti. Naprimjer otkriće ”malog vibratora” (nosio ga je u džepu) kojim je moguće srušiti bilo koju građevinu uspostavljanjem rezonancije sa njenim vibracijama.
Provjeravajući efikasnost izuma prikačio ga je za konstrukciju zgrade u izgradnji. Ubrzo su sa nje, što poskakali što sišli bez daha svi radnici, uvjereni da je je zgradu potresao snažan zemljotres. Tesla je prekinuo "igru" prije nego se zgrada srušila.

Tesla se smatra izumiteljem ”zraka smrti” koje su bile osnova kasnijeg rata zvijezda. Naime postoji dosta pouzdanih dokumenata koji govore da je sporazum o ne napadanju između Staljina i Tita 1948. godine uslovljen predavanjem nekoliko Teslinih crteža iz muzeja u Beogradu, Moskvi. (Najveći dio Tesline imovine je po Teslinoj smrti iz Njujorka prebačen u Beograd).

Tesla je sam pisao da je najveći dio života posvetio ”čitaču i prenosniku slike i zvuka” (televiziji), čak 20 godina. Bio je uvjeren da je na istom principu (principu funkcionisanja oka) moguće napraviti i čitač ljudskih misli koji bi producirao slike. Ništa manje vremena je posvetio i traženju načina za prenošenje energije bežičnim putem. Ako je vjerovati onom što je zapisao u tome je i uspio, ali se u njemu javila moralna dilema da li, i kome, dati tu i takvu moć u ruke!? ”Prenos energije bez žice je gotova stvar, zapisa će nastavljajući sa moralnom dilemom, ali shvatate li da je energetski prijenos bez žice u stvari nova vrsta artiljerije? Svaka kugla izbačena iz topa prenosi uništavajući energiju. Zato me moje najnovije ideje brinu. Šta će čovječanstvo učiniti sa njima?”

No o tim neobičnim otkrićima, Teslinu životu i nedaćama jednog useljenika u beskrupuloznoj kapitalističkoj Americi, o sudbini nekih od njegovih otkrića kao i Nobelovoj nagradi u prilozima koji slijede.

* Odlukom američkog Vrhovnog suda, 1943, odbijena je Markonijeva patentna prijava i patentno pravo na radio i podijeljeno Nikoli Tesli.

miskopisko · ~Dream-Maker~

Tesla i Markoni

Evolucija istraživanja na polju elektrotehnike dostigla je fazu početka medjunarodne utrke za patent, za radio, a zainteresiranih je bilo mnogo. Još 1887. Hajnrih Herc (Heinrich Herz), uspio je otkriti radio talase. On je to otkrio tako što je prenio iskru jake električne struje sa jedne bakarne žice, premostivši tako par metara kroz vazduh, na drugu bakarnu žicu što se nalazila na drugom kraju prostorije. Iskra je izazvala okolo sebe elektromagnetno narušavanje ili elektromagnetne talase, isto kao talasne bore u vodi. One su prouzročile male iskrice u otvoru između dvije druge bakarne pločice na par metara udaljenosti. Talasi su se kretali napred sa brzinom svjetlosti (300.000 km) u sekundi. Oni su se sastojali iz istie vrste 'vazdušnih smetnji' kao i svjetlosni talasi, ali sa mnogo dužom talasnom brzinom (otprilike 1 metar) u usporedbi sa talasnom dužinom od nekoliko desethiljaditih jednog milimetra svjetlosnog talasa.
Radio je ustvari pobuđivanje radiotalasa, odašiljanje kroz vazduh i prijem istih u radio prijemniku. Mada je Herc sa njegovim otkrićem ustvari otkrio način po kojem su kasnije omogućena radio-emitovanja, on ipak nije pronalazač radija. Otkriće radija trajalo je nekoliko godina u tome su učestvovali i doprinijeli mnogi naučnici i pronalazači. Jedni su to posmatrali samo sa praktične strane i pokušavali da poboljšaju emitiranje i primanje talasa. Niko od ovih ljudi nije precizno znao niti shvatao kakvo će veliko značenje radio dobiti kasnije kao komunikaciono sredstvo.

Dvadeset i četiri godine prije otkrića radio talasa od Herca, englez Džems Klerk Maksvel (James Clerk Maxwell), profesor eksperimentalne fizike na univerzitetu u Kembridžu (Cambridge), pomoću matematičkih preračuna i bez bilokakvog probnog iskustva ili dokaza, ukazao je na postojanje elektromagnetnih talasa. Herc je čisto kao jedan vrijedan naučnik izvodio njegove eksperimente sa ciljem da bi dokazao tačnost Maksvelove tvrdnje. Novost da je moguće odaslati i primiti radiotalase brzo se proširila. Hercov rad je sa njemačkog na engleski preveo Lord Kelvin.
Sir Oliver Lodge iz Engleske i profesor E.Branly u Francuskoj poboljšali su 'prijem' detekciju radiotalasa pomoću jednog instrumenta kojeg su nazvali 'coherer'. (Iskrenje nije radilo dobro u vazdušnom otvoru, zbog toga što je trebao vrlo jak talas da bi pobudio iskrenje).
Koherer je mala cjevčica sa željeznom piljevinom, vrlo mala struja koja se preko radiotalasa pobuđuje u anteni, uzrokuje da se komadići željezne piljevine međusobno gusto zbijaju, tako da se totalna količina željezne piljevine u odnosu na radiotalase formira dosta bolju provodljivost.
Ovo je upotrebio Sir Oliver Lodge, kada je prvi put 1894. poslao i primio prvu radio poruku na razdaljini od oko 200 metara. On je upotrebio grupe radiotalasa, istovjetne tačkama i crticama alfabeta morzeovih-znakova, koji su tada bili opštepoznati i u upotrebi u telegrafiji preko žice.
Emitiranje govornih izvještaja pomoću radiotalasa tada još nije bilo na vidiku (mada je telefonom, preko jedne žice tada to bilo moguće). U to vrijeme ljudi su to nazivali radio bežična telegrafija.
Mogućnost koherera kojeg je Brenli (Branly) otkrio i Lodž (Lodge) poboljšao, problem je bio u tome što se željezna piljevina čvrsto zbila kada se jednom upotrebila, tako da dalje detektiranje signala nije bilo moguće.
Tada je ruski profesor Aleksander Stefanović Popov otkrio jednu vrstu električnog zvona, koje se pokretalo pomoću jednog releja kojim se željezna piljevina ponovo mogla razbiti potresanjem. Ova metoda izgledala je dosta 'osjetljiva' i vrlo povjerljiva u radu. Popov je uspio primati signale sa nekoliko metara udaljenosti. Pritom je otkrio da se domet značajno povećava ako se pričvrsti žica na koherer. Što možemo označiti kao prvu prijemnu antenu. Ovaj način, koherer sa antenom 1895, Popov je upotrebio za jednu novu metodu ubilježavanja prijema munja (sastoji se iz električnog iskrenja).
Kratko nakon toga ideje Popova preuzeo je mladi Italijan (tada 22 godine) Guglielmo Marconi. On je na osnovu Popovih eksperimenata izgradio sistem koji je mogao emitirati i primati Morzeovu abecedu na razdaljini od oko 350 metara, prikazavši to u Londonu 1896.prilikom demonstracije njegova izuma. Pošto je Markonija najviše interesirao komercijalni dio on je iste godine podnio zahtjev i dobio britanski patent za radio. Mada je tada mogao emitirati signale na najviše 3 km udaljenosti. Ovo ga ohrabrilo te je uvećanjem antene i napona uspio prenijeti signale na 12 km udaljenosti, a 1897 godine za vrijeme manevra britanske flote Markoni uspijeva da signali premoste udaljenost od 90 km. Ovdje još uvijek govorimo o radio telegrafiji jer govorna emitiranja tada još nisu bila ni na vidiku.

Zato se čak i danas često postavlja pitanje ko je izmislio radio? Ovo je kako tehničko, tako i pravno pitanje. Iako je Tesla u St. Louisu demonstrirao sistem sa svim temeljnim komponentama onog što danas zovemo radiom. Ipak je mladi markiz Marconi dobio prvi britanski patent za bežično emitovanje, koristeći isti aparat koji nije uspio registrirati u SAD-u. "Mogao je emitovati samo preko bare", kazao je jedan njegov savremenik. Tesla je podnio zahtjev za radio-patent u SAD-u i dobio ga 2. septembra 1897. Marconi je već sledeće godine takodjer podnio isti zahtjev u SAD-u, ali je još jednom odbijen. Tokom naredne tri godine zahtjev koji je iznova slao u Ured za patente odbijan je zbog prednosti koju su imali Tesla, Lodge i njemački eksperimentator Carl F. Braun.

Što se tiče daljeg usavršavanja radija treba dodati da prijemnici iz tog vremena nisu bili u mogućnosti da istovremeno i selektiraju signale. Ova mogućnost je riješena 1897. Sir Oliver Lodge, pronašao je podešavajuće kolo. Ono se sastojalo od navojnica sa žičanim namotajima i kondenzatora. Sada se pružila prilika da se signali selektiraju (promjenom kapaciteta na kondenzatoru) tako da je antena pretvarala samo jednu talasnu dužinu (ili frekvenciju). Razni telegrafski odašiljači koji su odašiljali na različitim talasnim dužinama mogli su se birati podešavanjem LC-kola (navojnice i kondenzatora).
Talasne dužine signala postaju sve važnije. Herc je zavrijeme njegovog prvog eksperimenta pobudio 'kratke' talase odprilike 1 metar talasne dužine. U to vrijeme mislili su da što je veća talasna dužina, tim je veći domet. Ljudi su tražili načine da pobude duže talasne dužine. Ovo je kasnije dokazano kao netačno: radiotalasi svih talasnih dužina u teoriji imaju svi isti domet. Iz raznih uzroka sve se više upotrebljavaju kratki talasi i ultra kratki talasi.

Jedno drugo poboljšanje radio prijema uslijedilo je 1906. kada je pukovnik američke vojske H.H.C. Danvodi (H.H.C. Dunwody) pronašao kristalni detektor. Ovaj se kristal sastojao od komadića galena (prirodni olovni sulfid), koji je pomoću tanke spiralne žice povezan sa antenom. Svaki zvuk koji se preko signala 'prenosi' prolazi kroz antenu i dalje kroz kristal u slušalice.
Markoni je uspio da jačinu signala pojača na strani odašiljača, ali, koliko da su biračem, prekidačima i navojnicama davali 'impulse' , ili grupe radiotalasa sa određenom talasnom dužinom, ovi se impulsi nisu mogli neprekidno predavati. Ovo je značilo da se izgovorene riječi nisu mogle prenositi preko veće udaljenosti. Zbog toga što se talasi koji predstavljaju (zvučnetalase), moraju prenositi sa neprekidnom strujom radiotalasa. Prenos izgovorenih riječi moralo je da pričeka uvođenje elektronske cijevi (radiolampe) i usavršavanje oscilatora.

Sir John Ambrose Fleming, engleski profesor, uspijeva 1904.da napravi diodnu cijev za detekciju radio signala, primljenih preko antene. Zbog toga što su kristalni detektori bili dosta jeftini oni su se upotrebljavali do sredine 1920-tih godina. Prva diodna radio-cijev izgledala je kao električna sijalica, ali imala je pričvršćenu još jednu treću žicu. Brzo nakon što je Lee Forest u Americi upotrebio diodu za njegov probni snimak, (imao je privatnu radiostanicu), on je nakon toga eksperimentisao i usavršio radio cijev sa tri elektrode (triodna cijev) koja je imala veću osjetljivost.
Nešto kasnije otkriva Fon Liben (Von Lieben) u Njemačkoj i Edvin Amstrong u Engleskoj, da se triodna cijev može upotrebiti za pojačanje električne struje i za neprekidnu struju u talasima.
Tako su već 1913 bili na raspolaganju svi potrebni elementi za radio-amaterske odašiljače. Neprekidni radiotalasi, miješani sa signalima zvučnih talasa mogli su se pojačavati i odašiljati, primati i pretvarati u zvučne talase. Bilo je još nekoliko ozbiljnih tehničkih nedostataka ali pronalazači su bili opčinjeni ogromnim rastojanjem koje su uspijevali premostiti.
Radio talasi su više upotrebljavani za bežičnu telefoniju nego za radio-emitiranje. Veliki korak je napravljen tek nakon prvog svjetskog rata, kada je publika bila u stanju da kupuje radio uređaje i rezervne dijelove koji su upotrebljavani za vrijeme rata.

Tada se umiješao faktor sa kojim i današnji izumitelji imaju problema: velike korporacije. Marconijeva prva britanska kompanija postala je Marconi Wireless Telegraph Company of America i biljezila uspjehe na tržištu. Svi su ulagali u Marconija. Kada su pomoćnici Teslu upozorili na to, Tesla je uzvratio: "Marconi je dobar momak. Ostavite ga na miru, on koristi 17 mojih patenata." Medjutim, ni patenti nisu bili tako sigurni kao što je on mislio. Ured za patente je iznenada odobrio Markonijev patent 1904. premda se i dan-danas sumnja da je ova odluka plaćena Markonijevim novostečenim novcima. Ali, ni to nije pretjerano uzbudilo Teslu. Medjutim, pobjesnio je kad je Markoni dobio Nobelovu nagradu 1911. Tužio je Marconi Company 1915. za kradju, ali financijski nije bio u stanju da se u toj parnici nosi sa velikom firmom.

Slatka osveta...?

Američka vlada je uzela u obzir njegovu tužbu nakon što ju je Markoni tužio za kradju koju su, po njemu, počinile američke oružane snage. Vrhovni sud SAD-a je 1943. donio odluku u korist Tesle: on je izumitelj radija. Sud je utvrdio da je njegov Patent broj 645,576 sadržavao sve elemente koje su imali i kasniji natjecatelji. Medjutim, ova historijska odluka je donesena nekoliko mjeseci nakon Tesline smrti. Postalo je jasno ko je izumio radio, ali koliko djece u školama ili učitelja to zna danas?

Crvena_Kiselina · Početnik Domaćeg.de

U pravu ste da ljudi ne znaju ko je i sta je bio Nikola Tesla. Ja sam ovde u srednjoj skoli u Engleskoj, jednom prilikom, nasao u enciklopediji da je Nikola Tesla u stvari bio madjar?! Prema tome, mozda nije ni cudo sto strani svet ne zna toliko o Nikoli Tesli.

*Kiselina*

miskopisko · ~Dream-Maker~

Velika je ironija da posle 150 godina Teslinog rodjenja bude uvedena struja u njegovoj kuci u Smiljanu...

Bane_Zemun · Početnik Domaćeg.de

Znimljiva tema... Jedino sto mogu da kazem da je Tesla bio daleko ispred svoga vremena... i steta sto ga drugi ljudi nisu shvatali i nisu omogucili da jos vise razvije svoje izume... Ko zna... da je bilo dobre volje... mozda nam sada ne bi bili potrebni kablovi i dalekovodi za prenos struje Twisted Evil

Reponja · Upućeni član

miskopisko · ~Dream-Maker~

Takodje mala ispravka...selo se zove Smiljan,a ne Smiljani..a sto se tice bezicnog prenosa struje...zamislite koliko bi tek onda bilo zracenje(elektromegnetno)???Da li bi iko od nas preziveo tako nesto,tu pre svega mislim na bezicni prenos struje na velikim daljinama?

Milos-PFC · Upućeni član

Da nije bilo njega djavola bi mi sad kuckali na kompovima covek je izmislio neizmenicnu struju svaka mu cast .

miskopisko · ~Dream-Maker~

shokatz · Početnik Domaćeg.de

nesumnjivo je da je tesla bio genije, ali to ponekad nije dovoljno. u smislu: lepo je to sto je on uspeo da stvori sve te pronalaske, ali je jako slabo umeo da ih komercijalizuje a to je poenta pronalaska pogotovo onog koji se patentira. i zato nije u redu vredjati edisona i nazivati ga raznim recima jer on je pored dara da stvara a ima i on svoje pronalaske koji su okrenuli svet (filmska kamera) imao talenta da skupi malde ljude oko sebe i da im uslove za rad (kasnije njihove pronalaske pripisuje sebi, ali to je druga tema) i da sve to komercijalizije.