www.domaci.de Forum Indeks Home
Portal • Forum • Novi upisi • Pretraga • Link do nas • Domaći filmovi • Lista korisnika • Tim sajta • Proverite privatne poruke • Prijava • Registracija
Pravilnik • FAQ • Profil • Favorites • Galerija slika • Top lista • Download MP3 • MP3 razno • Spotovi • Noviteti 2013 • Muzički noviteti 2014

Kremansko prorocanstvo
Strana 1, 2, 3  sledeća
Upišite novu temu   Odgovorite na temu    www.domaci.de Forum Indeks -> ~ Riznica tajni ~ -> ~ Parapsihologija ~
::  
Autor Poruka
Yasmin
Banovan!

Prijatelj foruma
Prijatelj foruma



Godine: 58

Datum registracije: 31 Avg 2004
Poruke: 14175
Mesto: zemlja nedodjija

netherlands.gif
PorukaPostavljena: Sre Jul 06, 2005 3:29 pm    Naslov poruke: Kremansko prorocanstvo Na vrh strane Na dno strane

Kremansko proročanstvo



Na ovim prostorima nije bilo većih proroka od Miloša i Mitra Tarabića iz Kremana.

Ono što su prorekli to se i ostvaruje što ukazuje na to da je dar koji su imali od Boga.

Sve što su prorekli ostvarilo se. Dio njihovog proroštva ostvaruje se danas, a deo će se tek ostvarit.

Dva nepismena seljaka iz Kremana, pod planinom Tarom predvidjeli su sve značajnije događaje prošlog vijeka:

Nisu govorili neodređeno i nejasno. Njihove poruke su nisu ostavljale nikakvu dilemu kada će se što dogoditi i kako.

Na pitanje prote Zaharija zašto toliko vremena provodi sam u šumi, Miloš bi odgovorio:

"Vidiš, moj kume Zarija, ja ti tamo u gori gledam... Gledam, sve vidim i čujem... Tako doznajem što će biti sa svima nama , ovijem narodom i ostalim svijetom... Kako ja to sve gledam i čujem , ne umijem ti ovijem jezikom objasniti... Ne znam koju riječ da nađem"

Na pitanje svog kuma Zaharija otkud on sve to zna, Mitar bi mu odgovorao:" Tako mi je kazato ".

Previdjeli su sve bitne događaje u Srbiji. Ovdje iznosim samo deo tih proroštava koja se odnose na događaje koji su poznati većini ljudi:

"Slušaj kume, pošlje prvog rata nestaće Austrije, te će Srbija biti velika ko carevina. Mi ćemo se združit s našom braćom"

"Nekoliko ljeta naš narod će živjeti u slozi, ljubavi i izobilju. No to neće dugo potrajati. Ući će u narod nekakva omraza te će sudovi biti puni parničara. Tužit će otac sina, brat brata, kum kuma. Onaj što bude na prestolju naše crevine, poginuće od dušmanske ruke. Za sobom će ostaviti udovicu i svoju nejačad. Na prestolje će doći njegov srodnik....

Na njegovo prestolje doći će dijete našeg poginulog cara i vladat će samo nekoliko dana....

Svu našu carevinu zaposjednuće tuđinska, dušmanska vojska, a cijela Jevropa biće pod vlašću krivog nekrsta.

Rusija jošte neće ratovati, ali čim dušmanska vojska krene na nju, ondakarće ona stupiti u boj. Ondaj će na njenome prijestolju vladati crveni car....

Rusija će se sjediniti sa carevima preko mora, te će š njima zajedno spalititaj krivi nekrst i osloboditi svo roblje Jevrope"



"Ondakar će biti mir, a čitavim svijetom iznićiće nove države, crne, bijele, crvene i žute. Izabrat će jedan izborni sud, te neće dati ljudima da ratuju jedni protiv drugih. Taj izborni sud će biti nad svijem carevima"

"Pošlje drugog velikačkog rata ljudi takom silom neće ratovati za dugo vremena... Biće ratova ali nekako malijeh; jopet će ginuti hiljade i hiljade ljudi, ali u tijem malijem ratovima , ali velikačkog neće biti;

Biće nekoliko ratova blizu carstva judejskoga, pa će, malo po malo i tamo nastupiti mir...

Sve te ratove i bune činiće velikačka carstva od svoje čiste zlobe i pakosti, a oni što budnu ratovali ubijaće jedni druge zbog svoje manite pameti"



_________________
 
Yasmin
Banovan!

Prijatelj foruma
Prijatelj foruma



Godine: 58

Datum registracije: 31 Avg 2004
Poruke: 14175
Mesto: zemlja nedodjija

netherlands.gif
PorukaPostavljena: Sre Jul 06, 2005 5:35 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Valjevac Aco Vidić tvrdi da je na tavanu jedne stare napuštene kuće našao 70 strana papira s predskazanjima

Pronađeno originalno Kremansko proročanstvo?

Aco Vidić iz Valjeva, vlasnik i urednik Izdavačke kuće „Intelekta”, tvrdi da je pronašao orginalan tekst Kremanskog proročanstva, koje je na 70 stranica ispisao kum proroka Mitra i Miloša Tarabića iz sela Krmana kod Užica - prota Zaharije Zaharić.

- Pripremajući se za izdavanje teksta o kremanskim porodicama Radomira Kazimirovića, izdatih 1940. godine, u širem društvu prijatelja saopštio sam im, slučajno, svoju nameru. Nekoliko dana kasnije javio mi se jedan od njih, rekavši da na tavanu stare napuštene kuće svog pradede postoji nešto vezano za Tarabiće - priča Vidić.

Vidić je otišao do te kuće i u starom vojničkom drvenom sanduku našao 70 strana požutelog papira s rukopisom ispisanim mrkoplavim mastilom u kome se govorilo o predskazivanjima Tarabića.

- Hemijskom ekspertizom u Beogradu utvrđeno je da je rukopis star oko 150 godina, papir na kome je pisano deset godina je stariji, a proverama je potvrđeno da je to orginalan rukopis Kremanskog proročanstva, ispisan krasnopisom prote Zaharića - dodaje Vidić.

Vidić ne želi da otkrije mesto i identitet čoveka koji mu je poverio ovaj dragoceni istorijski materijal, jer je to želja samog pronalazača rukopisa.

Prema jednoj od priča, prota Zaharija je svoje zapise predao i proti Gavrilu Popoviću, koji ih je „stavio u staklo, uzejtinjavio i uzidao u temelje svoje kuće u Užicu”.

Dragan Pjević iz Kremana, jedan od najboljih poznavalaca priče o Kremanskom proročanstvu, kaže da original rukopis prote Zaharića negde postoji i da ga je Vidić možda zaista pronašao.

- Postoji i pisano verovanje da se original rukopisa nalazi ispod temelja današnjeg Doma vojske Jugoslavije u Užicu. Naravno, to je samo verovanje, ali treba znati da se u proročanstvu kaže da će se original rukopis pronaći i ja bih zaista voleo da vidim rukopis koji je, kako tvrdi, pronašao gospodin Vidić. S obzirom na to da zaista znam puno o proročanstvu, odnosno mnogo više od onoga što je objavio Kazimirović, smatram da bih uvidom u rukopis koji je pronašao Vidić i mojih saznanja mogao s velikom sigurnošću da potvrdim da li reč o originalu ili ne - kaže Pjević, koji je najzaslužniji što je nedavno obnovljeno i osvećeno grobno mesto proroka Miloša Tarabića (1809-1854).

Pjević, međutim, kaže da je pre dve godine video i jedan falsifikovani rukopis za koji je njegov pronalazač tvrdio da je original. - Profesor iz Beograda, čije ime ne želim da navodim, pokazao mi je taj rukopis tvrdeći da se radi o originalu. Odmah sam, međutim, video da je to samo pisani prepis Kazimirovićeve knjige napravljen odmah posle izlaska knjige iz štampe i da u njemu, zapravo, nema Mitrovih i Miloševih viđenja koja je prota Zaharije sigurno zapisao, a koja se i danas pominju u narodu. Zbog svega toga bi, ponavljam, voleo da vidim rukopis koji je pronašao Vidić - kaže Dragan Pjević.

Na pitanje, može li navesti neka od Tarabićevih „viđenja” iz originala rukopisa kojih nema u Kazimirovićevoj knjizi, Pjević je pomenuo priču o „sokoćalu” (televizoru).

- Kazimirović je u knjizi pomenuo protin zapis o Mitrovom viđenju „sokoćala”: „Napraviće čoek sanduk i u njemu će biti neko sokoćalo s prikazima, a da neće umjeti sa mnom mrtvim da besjedi, brez obzira što će to sokoćalo biti blizu ovome drugome svijetu ko vlast do vlasi kose na svijem ljudskim glavama. Uz pomoć toga sanduka sa sokoćalom čoek će moći da vidi šta se svuđe na ovome zemaljskome šaru čini”. Ali, kaže Pjević, ima i nastavak koji se sigurno nalazi u original zapisu. Mitar je, naime, još kazao: „Najviše zla svome narodu naneće sokoćilo koga će narod, na nesreću, dobrovoljno unositi u svoje kuće”.

Osamdesetdvogodišnji Jovo Tarabić iz kremanskog zaseoka Tarabići, jedan od potomaka proroka, kaže da je sasvim moguće da je neko pronašao protine sveske.

- Neđe su se bile izgubile i valjda je vakat da ih neko nađe. Sad, treba videti šta je zapisano, pa onda porediti sa onim što narod priča, pa tek onda doneti sud. Ja bih voleo da vidim taj zapis ili da mi neko prepriča šta sve tu ima, pa onda da vidimo - kaže Jovo.



Šta je s prvim izdanjem

- Odmah posle Drugog svetskog rata moj bivši zet Aleksandar Okolićanin bio je, navodno, osuđen prvo na smrtnu kaznu, a onda mu je ta kazna bila preinačena na 25 godina robije, pa na 20, a sve zbog toga što je kao mlad vojnik pričao po kasarni svojim drugarima o Kremanskom proročastvu.

U to vreme došla je vojska i ljudi u kožnim kaputima i počeli su da pretresaju kuću mog dede i mog strica, polubrata mog oca, čijom kćerkom u to doba je bio oženjen Aleksandar Okolićanin. Koliko se sećam, iz tih kuća odneli su bukvalno svaki pisani dokument, čak i moje dečje knjige - navodi dr Stojan Adašaveć iz Beograda, čovek čija je porodica imala prva izdanja „Kremanskog proročanstva”.

Inače, prvo izdanje „Kremanskog proročanstva” objavljeno je u Srbiji 1903. godine, dok se drugo pojavilo tek 1915. i bilo je, koliko se seća dr Adašević, veran prepis originala. „Obe te knjige bile su u mojoj familiji, jedna kod strica, druga kod dede.”

- Tek posle našeg silnog traženja i kukanja da nam vrate sve knjige koje su nam rekvirirali, vojska nam je neke vratila, ali među njima nije bilo nijednog izdanja „Kremanskog proročanstva”. Šta je danas s tim knjigama, pitajte one koji su vršili rekviziciju - kaže dr Adašević.

reportaza iz "blica"

_________________
 
Yasmin
Banovan!

Prijatelj foruma
Prijatelj foruma



Godine: 58

Datum registracije: 31 Avg 2004
Poruke: 14175
Mesto: zemlja nedodjija

netherlands.gif
PorukaPostavljena: Sre Jul 06, 2005 5:48 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

- E ne! Pogodi Tarabić!

Tim rečima su ljudi posle svakog važnijeg događaja komentarisali činjenicu da su Tarabići to već unapred prorekli - bar ako je verovati dr Radovanu Kazimiroviću, jer je to njegova tvrdnja iz 1928. godine. Ni do današnjeg dana ništa se nije promenilo, s obzirom da mnogi i danas veruju da su Tarabići zaista imali prekognističke moći i da su znali šta će se dogoditi u budućnosti. Najveću zaslugu za širenje ovog verovanja imaju novinar Dragoljub Golubović-Pižon i Dejan Malenković. Oni su 1982. godine objavili knjigu "Kremansko proročanstvo - šta je bilo, šta nas čeka", koja je postigla veliki uspeh, pa je u sledeće dve decenije imala preko deset izdanja.

Događaje o kojima knjiga govori možemo da podelimo u tri grupe. U prvoj je ono što se dogodilo pre nego što je knjiga štampana, i opšti zaključak za ovu grupu je da su proroci sve to savršeno pogodili. U drugoj grupi su događaji za koje nije data vremenska odrednica, pa tako možemo da pretpostavimo da pripadaju budućnosti, jer se još uvek nisu ispunili. U trećoj grupi je najava onoga što je u trenutku objavljivanja (pazite, ne navodnog davanja proročanstva od strane Tarabića, nego objavljivanja u štampi ili knjizi) bilo budućnost, ali je sada za nas to prošlost, pa možemo objektivno da procenimo koliko su Tarabići zaista bili uspešni u proricanju događaja.

Ova treća grupa za nas je najzanimljivija. Ako uporedimo različita izdanja pomenute knjige, videćemo da svako novo izdanje nosi sa sobom izmene kojima se proročanstva iz ove grupe neprestano podešavaju tako da odgovaraju onome što se već dogodilo. Ipak, period od nepune dve decenije, koliko je proteklo od prvog izdanja knjige do danas, nedovoljan je da se celo proročanstvo dovede u sumnju. Zato ćemo pregledati dokumentaciju koja seže ceo vek unazad. Pošto se u 20. veku dogodilo mnogo značajnih stvari, lako ćemo poređenjem tadašnje štampe i literature sa stvarnim događajima doneti objektivnu procenu da li se kremansko proročanstvo zasniva na istini ili obmani.

Evo pregleda literature koja je obrađivala kremansko proročanstvo, od nastanka mita do danas:

1902. 30. april, Pera Todorović: "Jedno proročanstvo" ("Male novine")
1902. 9-12 maj, Čeda Mijatović: Serija tekstova "Jedno proročanstvo" ("Male novine")
1903. 29-31. maj, Pera Todorović: "Crno proročanstvo" ("Ogledalo")
1915. 11. septembar - 9. oktobar, dr Radovan Kazimirović: serija tekstova "Kremansko proročanstvo" ("Niški glasnik") (ovi tekstovi ne postoje ni u jednoj dokumentaciji, verovatno je da su uništeni u bombardovanju 1941. godine)
1915. 14. septembar, anonimni autor: "Na brzu ruku" ("Vreme")
1916. 23. april, anonimni autor: "Kremansko proročanstvo" (Solunska "Velika Srbija")
1928. 4-26 decembar, dr Radovan Kazimirović: "Kremansko proročanstvo" ("Vreme")
1928. 30. decembar, anonimni autor: "Još nešto o kremanskom proročanstvu" ("Vreme")
1940-1941, dva izdanja, dr Radovan Kazimirović: "Tajanstvene pojave u našem narodu - kremansko proročanstvo" ("Knjižarnica Milorada P. Milanovića", Beograd)
1982-1998, 12 izdanja, Dragoljub Golubović i Dejan Malenković: "Kremansko proročanstvo - šta je bilo, šta nas čeka" ("Zapis", Beograd)

Ovde već imamo dovoljno materijala za analizu, jer objavljene tekstove možemo lako da uporedimo sa redosledom događaja i da pratimo genezu nastanka mita.

Nekoliko reči o kremanskim prorocima. Miloš Tarabić (1809-1854) bio je glavni kremanski prorok. Po prirodi je bio povučen i ćutljiv i u selu su ga smatrali čudakom, a po nekim svedočenjima bolovao je od padavice (epilepsije). Umro je na svoj 45. rođendan. Njegov sinovac Mitar Tarabić (1829 - 1899) bio je komunikativniji, pa tako od njega potiče mnogo više svedočenja. Po Mitrovom pripovedanju, trideset godina pošto je Miloš umro, počeo je noću da ga posećuje i da mu odaje tajne budućih događaja. Mitar će kasnije sve te podatke dobijene s onog sveta pretočiti u predskazanja, začinjena legendarnim rečima ”Tako mi je kazato.

Za početak, prilažem samo jedno zapažanje, koje može da posluži kao model za procenu velike većine (ako ne i svih) Tarabićevih proročanstava. To su njihove najave ratova. Evo kako je išlo:




Pre prvog svetskog rata, ne pominju se nikakvi ratovi, postoji samo proročanstvo da će "nastupiti u Srbiji tako teška i zla vremena, da će živi ljudi prolazeći pored groblja govoriti: "Blago vama, koji ste pomrli, što ne živite!" ali će posle velikih beda i nesreća nastupiti opet vreme, u kome će živi, polazeći grobove svojih milih, govoriti: "Ej, da ste sad živi pa da vidite šta je srećen život!" (citat iz 1902. godine). Ovo je ipak bila uobičajena stilska figura u srpskom narodu. Ljuba Stojanović je u "Starim srpskim rodoslovima i letopisima (zapis broj 6019) citirao starca Isaiju, koji je, pišući o pogibiji na Marici, rekao "Togda va istinu ublažahu živi prežde umreših".



Prvi svetski rat. Godine 1915. započeo je trogodišnji progon srpske vojske. Pojavljuje se proročanstvo o "srpskoj propasti", ali ne i o tome kada će se ona završiti. Godine 1916. u štampi, namenjenoj srpskoj vojsci u izgnanstvu, ponavlja se proročanstvo da će "Živi zavideti mrtvima" ali da će kasnije dolaziti na grobove mrtvih i govoriti: "Ustanite mrtvi da se nauživamo!" Takođe je navedeno i proročanstvo da "posle toga neće više biti ratova".



Godine 1918. srpska vojska je uspela da protera neprijatelje i da se vrati na svoju teritoriju. Posle toga dr Radovan Kazimirović tvrdi da su Tarabići prorekli da će Srbija "tri leta biti u mraku", a da su Prvi svetski rat Tarabići najavili kao "Opšti rat". Proročanstvo u kome će " živi ljudi prolazeći pored groblja govoriti: "Blago vama, koji ste pomrli, što ne živite!"... itd, svedoči o tome.

Godine 1928. dr Kazimirović još jednom u štampi ponavlja proročanstvo da "posle toga neće više biti ratova".



Godine 1939, kad se Drugi svetski rat već nadvio nad delom Evrope, dr Radovan Kazimirović u knjizi "Tajanstvene pojave u našem narodu - Kremansko proročanstvo" iznosi da je Prvi svetski rat nije bio Opšti nego Evropski rat, a da su Tarabići predvideli sledeće:

"...Posle evropskog rata neće se više ratovati, imajući u vidu poznate organizovane ratove jednih država protiv drugih; ali je rekao da će nastati: bune i revolucije i da će tada izginuti više ljudi nego u velikom svetskom ratu. To će biti ”opšti rat! Nastaće strašno vreme. Tada će narod ”pozavideti onima što pomriješe, jer će nastati strašniji dani nego što behu za vreme svetskog rata. Narod će tada reći mrtvima: ”blago vama što pomreste te ne gledate ove naše muke; ili ”ustanite vi mrtvi da legnemo mi živi!.



Posle 2. svetskog rata, dugo se ne pominje kremansko proročanstvo, ali se 1982. godine pojavljuje knjiga "Kremansko proročanstvo - šta je bilo, šta nas čeka", u kojoj se tvrdi da su Tarabići najavili "Prvi velikački" i naveli masu detalja o "Drugom velikačkom" ratu, a lokalni ratovi sada se smeštaju iza njega:

"Pošlje drugog velikačkog rata ljudi takom silom neće ratovati za dugo vremena... Biće ratova, ali nekako malijeh..."

Izroniće odnekud i navodno proročanstvo o obliku kukastog krsta (”krivog nekrsta), o Staljinu kao ”crvenom caru, Užičkoj republici i još mnogo toga. Rađa se odnekud i epopeja o čoveku plavijeh očiju na belom konju koji će doneti u Srbiju neku novu veru, na čijem čelu će sijati zvezda, koji će vladati Užicem ravno 73 dana, skupiti veliku vojsku, šnjome na Biograd udariti i protjerati dušmanina iz zemlje... Nekoliko godina posle Titove smrti u istoj knjizi čitali smo i o predskazanju kojim je ”najavljeno koliko će on živeti i kako će umreti.

U istoj knjizi pojavljuje se i proročanstvo u kome se kaže:

"Vrijeme mira i izobilja trajaće dugo. Rodiće se mlogo koljena koja će živjeti i umrijeti u miru, a da za rat budu doznavali samo preko mudrijeh knjiga, riječi i raznijeh prikaza... Naša carevina će ojačati i đe se god budne čulo ime naše, svi će nas cijeniti i voljeti.

Ovo se, naravno, provlačilo samo kroz izdanja knjige do raspada Jugoslavije i građanskog rata.



Godine 1991. Jugoslavija se raspala i na njenim prostorima počinje građanski rat. Pošto se pokazalo da ni jedno "koljeno" nije "živjelo i umrijelo u miru", kompletno poglavlje o ovome isto tako volšebno isčezava iz knjige, kao što se i pojavilo.

_________________
 
Velja25
~ Sanjicin komšija ~
~ Sanjicin komšija ~



Godine: 37

Datum registracije: 20 Jan 2004
Poruke: 2594
Mesto: Novi Sad

serbia.gif
PorukaPostavljena: Sre Jul 06, 2005 5:51 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Znam za tu priču. Samo što je pravo kremansko proročanstvo nestalo još davno u fioci kralja Milana. Ovo što se sada može naći su čisti falsifikati koje su napravili komunisti posle drugog svetskog rata što dokazuje jedno proročanstvo koje koliko se sećam ide ovako: "Spas srpskom narodu doneće znak koji se vidi kada se jabuka preseče na pola". Naravno kada se jabuka preseče na pola vidi se petokraka.
 
Yasmin
Banovan!

Prijatelj foruma
Prijatelj foruma



Godine: 58

Datum registracije: 31 Avg 2004
Poruke: 14175
Mesto: zemlja nedodjija

netherlands.gif
PorukaPostavljena: Pet Jul 08, 2005 1:03 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Iz knjige "Kremansko proročanstvo", Dragoljuba Golubovića - 1991.g.



Mitar je uvek dolazio proti kada bi naumio da mu nesto kaze. Tako je i sada, gledao kako sneg kopni i veli svome kumu:

- Bog hoce da kazni ovaj narod, pa usred zime pusta ljeto.

- Bozja volja, kume! - uzvrati prota.

- Nije, nego je narod kvaran. Sude se dolje u varosi oko jedne kokosi i nekakvijeh korova i trnjina...Ne valja, nikako ne valja!

- A sta to ne valja, Mitre?

- Ne valja ono sto ce doci.

- Nesto mi mnogo zaobilazis - nasali se prota Zaharije.

- Strah me je da ti o tome i govorim - bojazljivo ce Mitar.

Malo se zamisli, i kada prota rece: - Kazuj!, on odgovori:

- Bice rata!

- Kada? - uznemiri se prota.

- U ljeto, onoga dana kada ljetnji snijeg budne obijelio cijela Kremna.

- Bogati, kume, otkud ti to sve znas?

- Tako mi je kazano - rece, i opet zacuta Mitar.

Njegov kum je bio svesteno lice i mogao je verovati da taj glas dolazi od Boga, ali Mitar je slusao neki drugi glas koji mu je sve "govorio". Nije znao otkud dolazi, ni kako ga cuje. Nije to znala ni nauka toga vremena, pa i danas se veoma malo zna. Ali, otkad covek misli, smatralo se da ono sto ne zna ne znaci da ne postoji. Bilo kako, ali to sto je tada, tih dana, govorio Mitar Tarabic, a pre njega njegov stric Milos, sve se obistinilo.

A evo kako je bilo:...

Vec tada, te 1876. godine, osmog juna, Kremna osvanuse pod snegom. Istoga dana knez Srbije Milan Obrenovic objavi rat Otomanskoj imperiji. Sa Pozeskog polja, Uzicka vojska krenu na dve strane: ka Javoru i ka Uvcu...

_________________
 
Yasmin
Banovan!

Prijatelj foruma
Prijatelj foruma



Godine: 58

Datum registracije: 31 Avg 2004
Poruke: 14175
Mesto: zemlja nedodjija

netherlands.gif
PorukaPostavljena: Pet Jul 08, 2005 1:05 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Oko cetiri sahata, da bi joste za vidjela stigo kuci, Mitar odstupi od sovre te se zajedno, pri ispracaju, nadjosmo u mojoj avliji.

Opazim ja, Mitar se zagledo nekud u visine, te primijetim da poluglasno broji odzake na nasijem kucama.

- Ama, kume, neces valjda u dundjerine - komedijam ja s njime, a on ce ko da nesto provjerava, ali onako tijo, sam za sebe:

- Jes, ima ih cetrnajest...

- Ima, hvala Bogu - uzvratim ja - a bice ih jos i vise.

- E, u tom je belaj, kume, sto nece - samouvjereno kaza Mitar.

- Neka Bog odrzi ovo sto se sadevo dimi, pa ce biti dobro - reknem mu ja.

- Kamo lijepe srece - odgovori on ozbiljno, a u ocima mu iskri neka cudna tuga.

- Vidis li, moj kume Zarija - produzi Mitar svoje kazivanje - ovih cetrnajest odzaka sto se sadevo iz njih lijepo dim vije?

- Vidim! - kazujem ja njemu.

- E, kume, doci ce vrijeme kada se vise nijedan odzak iz ovijeh kuca nee pusiti...Nagrnuce na ova tvoja gnijezda nekakva ognjena sila da od ovijeh kuca ni kamen na kamenu nece ostati.

- Cija ce to sila biti, kume Mitre?

- Sila gvozdenih kola i brace sto se izrodise u nebracu sto ce ici sa tijem kolima.

- Kada ce se to zgoditi? - upitah.

- Ti, kume moj, to neces dozivjeti, ali tvoji unuci oce.

_________________
 
Yasmin
Banovan!

Prijatelj foruma
Prijatelj foruma



Godine: 58

Datum registracije: 31 Avg 2004
Poruke: 14175
Mesto: zemlja nedodjija

netherlands.gif
PorukaPostavljena: Pet Jul 08, 2005 1:06 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

- Te jeseni 1943. godine, kada su jedinice NOV i POJ, u frontalnom napadu, preko reke Drine, presle na teritoriju zapadne Srbije, partizanske prethodnice dopirale su gotovo do samog Uzica. Front Narodnooslobodilacke vojske prostirao se velikom sirinom, pocev od grada Priboja na reci Limu, sve do sela Perucca, kod Bajine Baste.

Presavsi planinu Sargan, front se nesto suzio, zahvatajuci juzne delove planine Tare i severne ogranke Zlatibora. Vrhovni stab NOV i POJ doneo je odluku da partizanske snage predju tok reke Djetinje i tako zauzmu Uzice. Glavna i odlucujuca bitka nasih snaga protiv okupatorskih trupa odigrala se u Kremnima. Iako malobrojni i slabije naoruzani, partizani su uspeli da kompletnu bugarsku 24. diviziju potisnu do ovog sela u neposrednoj okolini uzicke varosi. Bugarski komandanti hitno su zatrazili pomoc od Nemaca i to u avionima i tenkovima, koje kao pesadijska jedinica nisu imali. Uvidevsi da ce pasti i sam grad Uzice, a samim tim i da ce njihov mali garnizon biti ugrozen, Nemci su svojim saveznicima hitno uputili dva tenkovska odreda i jednu kombinovanu eskadrilu aviona. Zahvaljujuci brzoj pomoci, bugarska 24. divizija posle dugih svakodnevnih borbi jedva je povratila svoje ranije utvrdjene polozaje na planini Sarganu, ali uz velike gubitke.

Prolazeci ponovo kroz selo Kremna, vojnici bugarske divizije, zasticeni nemackim tenkovima, palili su i ubijali sve sto se ispred njih nalazilo. Posto su se na samom ulazu u ovo selo, u neposrednoj blizini glavnog puta Uzice - Sarajevo, nalazile kuce Zaharica, Bugari su prvo zapalili taj zaselak.

U svakom mestaninu Kremana videli su komunistu, a u svakoj seoskoj kuci "partizansko uporiste".

Usavsi u prostrano dvoriste ovog zaseoka, otpoceli su da pale, pljackaju i ubijaju sve zivo sto se u kucama i oko njih nalazilo. Tako su, izmedju ostalih, prvo ubili Djurdja Ocokoljica, ucenika Uzicke uciteljske skole, inace bliskog rodjaka ove familije, decaka, kome nije bilo ni petnaest godina.

Kada su kuce izgorele i od njih ostale samo zidine, nekoliko bugarskih podoficira seli su u nemacke tenkove, koje su bili doterali do samih ovih zgarista. U neshvatljivom besu, upravili su topovske cevi tenkova na ove zidine i gadjali ih sve dok i temelje vec unistenih zgrada nisu sravnili sa zemljom.

Nije bila postedjena ni kremanska bogomolja, zvana "Celija", u kojoj su svestenici, clanovi porodice Zaharica, zavetno, cuvali delove Vrutoskog jevandjelja i niz drugih vrednih i za nasu nacionalnu kulturu znacajnih, neispitanih retkih knjiga.

Na ovo Tarabicevo vidjenje buducnosti podsetio nas je, 1950. godine, ugledni kremanski domacin, Dragutin Djurdjic, koji je u tim burnim danima okupatorskog vandalizma, silom prilika, bio predsednik kremanske opstine.

Zgrazavajuci se nad ovim nedelima, Djurdjic je hrabro istupio pred bugarskog generala i demonstrativno podneo ostavku na svoj polozaj.

Komandanta ove divizije, generala Simova, iznenadila je hrabrost i odlucnost jednog obicnog srpskog seljaka, pa je preko Djurdjica poceo detaljno da se raspituje o postupcima svojih vojnika. Kada mu je ovaj hrabri covek objasnio da njegovi vojnici nisu postovali ni cuvenu kremansku bogomolju "Celiju" i da ce sve one koji su to ucinili stici prokletstvo i sudbonosna rec kremanskih vizionara, general ga je uplaseno pogledao i preko svog adjutanta naredio da dalje paljevine i ubijanja prestanu.

Tada se tu zatekao i jedan bugarski oficir, koji je Djurdjicu predstavljen kao bivsi predsednik sofijske opstine, a koji je svom generalu, tom prilikom, rekao da odlicno poznaje sadrzaj kremanskog prorocanstva, citirajuci, gotovo doslovno, izvesna njegova poglavlja.

Naravno, sve je bilo kasno. Desetine nevinih ljudi vec je bilo poubijano, a mnogi seoski domovi spaljeni. U tom vihoru, zauvek je nestalo mnogo divnih ljudi ovog planinskog kraja, dok su polumrtvu protinu unuku, mladu seosku uciteljicu Milicu Jeremic, seljaci krisom, nocu, dopremili do uzicke bolnice.

Vizija ovog dogadjaja, koji je Mitar Tarabic predvideo sezdesetih godina proslog veka, iznenadjuje preciznoscu detalja njegovih opisa.

Cini se da ova identifikacija bugarskih okupatora kao "brace", koja su postala "nebraca" poseduje prizvuk gorke aluzije na ondasnje veoma izrazene tendencije idealizacije panslavizma. Navedena Mitrova poruka zvuci kao podmseh ovom verovanju. Opis "gvozdenih kola" u potpunosti odgovara pojavi tenkova. U vezi s tim ne moze se ni pomisliti da je ovaj nepismeni kremanski seljak mogao bilo sta da navery *friendly* personi o tom ubilackom izumu nauke tadasnjih dana. Tada, kada se nije znalo ni za automobil...

_________________
 
Yasmin
Banovan!

Prijatelj foruma
Prijatelj foruma



Godine: 58

Datum registracije: 31 Avg 2004
Poruke: 14175
Mesto: zemlja nedodjija

netherlands.gif
PorukaPostavljena: Pet Jul 08, 2005 1:18 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Dok je bio dete, Milos Tarabic se ni po cemu nije razlikovao od ostale dece ovoga kraja. Tek kasnije, u decastvu, primecivali su kako cuti, izdvaja se od seoskih drugova, zatvara u sebe i udaljava cak i od svoje blize porodice. U letnjim mesecima najradije je bivao sa velikim stadom ovaca, gore, na planini Tari. U Kremna ne bi silazio ni kada su najveci praznici, prilikom kojih se okupljalo citavo selo, narocito mladi. Tek poneki put bi obicnog, radnog dana, ali samo po mraku, sisao sa planine da uzme cistu preobuku, pa bi se jos pre izlaska sunca vracao na Taru. Zimske dane provodio je sam, izbegavajuci bilo kakvo drustvo.

U dugim januarskim i februarskim vecerima izlazio bi iz kuce u duge setnje do obliznje borove sume, u kojoj je nekada ostajao i po nekoliko casova.

Kao da nije osecao zimu, niti strah od vukova.

Ovakvo Milosevo ponasanje zabrinjavalo je ostale ukucane, bracu i sestre, a narocito majku, pa su ga, zbog toga, cesto zapitkivali sta radi u sumi i kako se ne boji studeni i kurjaka? Na ta pitanja obicno je davao kratke odgovore: "Da mi je zima - nije, jer me griju zvijezde." Ili: "Nece me vuci, i oni su bozje ovce."

Voleo je jedino da razgovara sa svojim mnogo mladjim kumom, tadasnjim bogoslovom, Zaharijem Zaharicem, koji mu je postavljao slicna pitanja i kritikovao ga sto se ne zeni. Milos bi mu, kao i drugima, davao iste odgvoore. Govorio bi da je on vencan sa nekim drugim carstvom, koje nije ovozemaljsko, te tako nece ni Bogu da kvari red.

Na pitanje mladog Zaharija zasto toliko vremena provodi sam u sumi, Milos bi odgovorio:

"Vidis, moj kume, Zarija, ja ti tamo u gori gledam...Gledam, sve vidim i cujem...Tako doznajem sta ce biti sa svima nama, ovijem narodom i ostalim svijetom...Kako ja to sve gledam i cujem, ne umijem ti ovijem jezikom objasniti...Ne znam koju rijec da nadjem."

Inace, ko ga ne zna, ne bi ga ni po cemu razlikovao od ostalih ljudi. Iako gorstak, imao je neobicno blag izraz lica, ali istovremeno i odlucan. Ostavljao je utisak veoma bistrog coveka, a vazio je za najvrednijeg u selu. Ono sto su ostali seljani radili po nekoliko casova, Milos je bio u stanju da zavrsi za nepun cas.

. . .

Kada je Milos Tarabic navrsio dvadeset godina, primeceni su prvi vidniji znaci njegovih prekognistickih sposobnosti.

Prvo predvidjanje bilo je - sopstvena smrt.

Tacno je prevideo i godinu svoje smrti, rekavsi to majci koja ga je cesto molila da se zeni.

"Cujes li ti, majko...Nemoj me cerati da se zenim! Ja se zeniti necu. Kada budnem navrsijo cetrdeset pet godina zivota, ondakar ces me ukopati, a zeniti me nikada neces."

Zbog te njegove odlucnosti da se ne zeni bila je veoma nesrecna njegova sestra Bosa, kojoj je jednom ljutito odgovorio:

"Ja se Boso, zeniti necu, a ti ces se udati. I udaces se dobro. Dobices i djecu, ali ce ti sve najmilije pomrijeti u cvijetu mladosti. Ondakar ces se sjetiti mene pa ces reci: 'E, jadna Boso, kamo lijepe srece da se nikad nijesam ni udavala'."

Ovo Milosevo predvidjanje sopstvene smrti i sudbine njegove sestre Bose u potpunosti se obistinilo.

- Umro je na svoj rodjendan, 6. februara 1854. godine, pozivevsi, kako je i kazao, tacno cetrdeset pet godina.

- Nekoliko godina posle njegove smrti, Bosi su poumirala sva deca. Ne mogavsi da prezivi ovu nesrecu, umrla je i sama po smrti poslednjeg, petog deteta. Njena lepa i imucna kuca ubrzo je zarasla u korov.

_________________
 
Yasmin
Banovan!

Prijatelj foruma
Prijatelj foruma



Godine: 58

Datum registracije: 31 Avg 2004
Poruke: 14175
Mesto: zemlja nedodjija

netherlands.gif
PorukaPostavljena: Pet Jul 08, 2005 1:19 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Cuvsi za prorokovanje Milosa Tarabica, koje mu zbog predvidjanja propasti dinastije Obrenovica nije bilo po volji, serdar posalje u Kremna dvojicu svojih konjanika da ovog vidovnjaka strazarno sprovedu u Cajetinu i da ga tu zatvore.

Posle nekoliko dana tamnovanja, serdar iznenada pozva Milosa Tarabica na razgovor, pa ga upita sta zna da mu prorekne o njegovoj sudbini.

- Nista dobro, Gospodaru. Ti ces umrijeti od gladi - odgovori mu Milos.

Da bi omalovazio Tarabica, jer mu ovaj bese izrekao lose prorocanstvo pred citavom njegovom svitom, osioni velmoza se stade smejati, pa mu rece:

- E, kada si takav bozji coek i prorok, pogledaj dolje u avliju! Vidis li tamo onu suzdrebnu kobilu?

- Vidim - odgovori Milos.

- Deder mi onda proreci kakvo ce zdrijebe ona ozdrijebiti? Musko, jal zensko? Ako ne pogodis, ode ti glava - zapreti serdar.

- Gospodaru, ova kobila ozdrebice zensko zdrijebe, koje ce imati kracu zadnju desnu nogu. Ako tako ne budne, slobodno mi skini glavu.

Iznenadjen ovakvom sigurnoscu Milosevog odgovora, Micic naredi svojim slugama da ovu kobilu ubiju i raspore. Tako i ucinise. I, kada zdrebe bi izvuceno iz njene utrobe, svi ugledase zensko mladunce s kracom zadnjom desnom nogom.

. . .

Kada je 1842. godine doslo do dinastijske promene, Jovan Micic krenu sa svojom gardom ka Kragujevcu da brani kneza Milosa Obrenovica. Na tom putu ga uhvate, vezu i sprovedu u Beograd. Iz Beograda je, sav u okovima, sproveden u Gurgusovacku kulu, u kojoj je umro od gladi 27. decembra 1844. godine.

_________________
 
Yasmin
Banovan!

Prijatelj foruma
Prijatelj foruma



Godine: 58

Datum registracije: 31 Avg 2004
Poruke: 14175
Mesto: zemlja nedodjija

netherlands.gif
PorukaPostavljena: Pet Jul 08, 2005 1:20 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

"Bas tih godina", kazivao je prota Zaharije, "kada u Srbiji to niko nije mogao ni very *friendly* personiti, kum Milos mi se poveri, da ce iz zemlje otici nas knjaz Aleksandar Karadjordjevic.

Ja se samo nasmijem na ove njegove rijeci, te mu reknem: - Hajde, bogati, Milosu, a ko ce onda doci da vlada ovijem narodom?

- Stari knjaz Milos - odgovori on.

- Kako stari knjaz, kume? Zar ne znas da je on umro i da je sahranjen u Rumunjskoj?

- E, kume, Zarija, nije umro, nego je ziv."

- Ne avetaj, kume, nego govori i zbori ko i ostali pametni iksani! Znas li ti, nesretnice moj, da sam u novinama licno citao i procitao i da u njima lijepo pise da je stari knjaz mrtav.

- Ne ljuti se kume - mirno me opomenu Milos i ne vjeruj tijem tvojim novincugama, nego me cuj sta cu ti reci. Stari knjaz ce doci u Srbiju da vlada, pa makar bio i mrtav, kako ti kazes da jeste.

"I zaista," pricao je kasnije prota Zaharije, kroz koju godinu se pokaza tacnim da su vesti o smrti starog knjaza Milosa Obrenovica bile namerno proturene, te on 1858. godine ponovo dodje na presto Srbije. Ovo prorokovanje moga kuma, Milosa Tarabica, bijah poverio samo dvojici ljudi, i to mom kumu proti Milanu Djuricu i pobratimu proti Gavrilu Popovicu. Jes, bogme, da smo se sva trojica vaskoliko iznenadili, kada se te 1858. godine ove reci Miloseve obistinise..."

_________________
 
Yasmin
Banovan!

Prijatelj foruma
Prijatelj foruma



Godine: 58

Datum registracije: 31 Avg 2004
Poruke: 14175
Mesto: zemlja nedodjija

netherlands.gif
PorukaPostavljena: Pet Jul 08, 2005 1:21 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

"Sjedao sam pod orahom u mojoj avliji i uzivo u toploti prvijeh jesenskih dana. Bijah prilicno umoran te onako, sjedeci na klupi, zaspah...U taj mah, odjedanput, banu kum Milos Tarabic. Ja sam dobro znao da je on umro jos prije cetiri godine, ali se potpuno svjesno prepustih ovom snijevanju, da vidim sta ce se iz toga ishoditi te ga, u snu, zapitah:

- Otkud ti, kume?

- Ja doso da ti kazem neke vijesti - odgovori on.

- Kazuj, ionako za poslednjih deset dana ne procitah nikakve novine!

- Nista nemoj vjerovati tim tvojim novinetima, vec meni - vazno ce Milos. - Zar te tvoje novincuge nijesu pisale da je stari knjaz umro, a on, hvala Bogu, zdrav i ziv!

- Pa jes, kume, imas pravo - potvrdih ja, sjetivsi se da su se sva njegova kazivanja o knjazu, odista, obistinila.

- E, sadeve cuj moj kume Zarija - rece, pa zatim upita: - Bogati, koji je danaske dan i godina?

- Cetrnajesti, deveti mjesec 1858. lj. g.

- Ma, sta rece, cetrnajesti deveti mjesec, kao da o necemu razmislja, stade on da ponavlja moje rijeci. Poslje ce jopet reci:

- Vidi, kume, stari knjaz nece vladati ni pune dvije godine i umrijece ovog istog dna, 1860. godine. Umrijece cestito i lijepo od svoje smrti i starosti.

Zatim ga polako nestade iz mog sna, pa se namah opet pojavi i rece:

- Kume, sve ono sto ti rekoh je prava bozja istina.

Ja se uskoro probudih, te mi se u jednom trenu ucini da sam, uistinu, razgovarao sa pokojnim Milosem, ali se poslije sjetih da je to bio sam san.

Kroz koji dan sidjoh u Uzice te o ovome kazivah svome kumu proti Milanu Djuricu i pobratimu proti Gavrilu Popovicu.

Poslije dvije godine, tacno na dan 14. septembra 1860. godine, slucajno bijah u Uzicu te sa svojim kumom Milanom i pobrom Gavrom sedjeh pred Drndovom kafanom, kada, eto policijskog pristava koji nam donese vijest da je stari knjaz umro danaske prije podne i da im je to iz Beograda, zvanicno, u nacelstvo, javljeno. Sva trojica, sjetivsi se mojega sna, uglas zapitasmo: "Koji je danaske dan u godini", a on kratko odgovori: "cetrnajesti septembar!". Mi se samo zgledasmo."

_________________
 
Yasmin
Banovan!

Prijatelj foruma
Prijatelj foruma



Godine: 58

Datum registracije: 31 Avg 2004
Poruke: 14175
Mesto: zemlja nedodjija

netherlands.gif
PorukaPostavljena: Pet Jul 08, 2005 1:22 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Osim ovih, Milos Tarabic je proti kazivao i druga svoja prorocanstva, koja su se obistinila pedeset i sedamdeset godina posle njegove smrti (umro je 1854. godine). Tako je predvideo, kako navodi prota:

"Na prestolje Srbije ponovo ce doci potomci Cernoga Djordjija. Oni ce vladati Srbijom neko vrijeme, a zatim ce nastupiti veliki ratovi. Ratovace se iz godine u godinu.

Prvo ce Srbija objaviti rat Turskoj i oslobodice skoro cijelo Dusanovo carstvo. I taman kade postane velikacka drzava, udarice na nju Svabo sa joste nekijem jevropskim silama. Bice veliki pomor u narodu, te se nece znati sta je gore - jal tolike pogibije vojske, jal tolike bolescine."

- Mogu ti kazati - govorio je Milos svome kumu - da ce Srbija biti pune tri godine u mraku. No, to nece biti rat samo Srbijin. Sve zemaljske sile udarice jedna na druge. U Kremna ce doci takvi pomor da ce skoro sve kuce biti zavijene u crno. Bolest sto ce ovladati ovijem krajem bice mlogo opasnija od dusmanske vojske, koja se ovdekar i dolje u Uzicu bude nastanila. Jopet ce iz svega toga nasa Srbija kao pobjednik izici. Uzece cijelu Bosnu i Hercegovinu i druge zemlje dje nasi zive. Tako ce svudje biti nase dje imade nase kuce.

Nece dugo potrajati i Srbija ce postati carevina, jer Austrije i Turske vise biti nece. Bice ih, ali ce biti malene ko nekoliko zrna gr u prepunoj casi.

. . .

Prema pricanju samog prote Zaharija i mnogih starijih Uzicana, Tarabic mu je rekao sledece:

"U onoj godini u kojoj ce biti kraj ovog velikackog svjetskog pomora (prvog svetskog rata, prim. autora), ti ces kume umrijeti. Oba ova rata, onaj kade smo ratovali samo sa Turcima i ovaj u kome je ratovao citav svijet<Zanimljivo je da Milos Tarabic, kada govori o ovim ratovima, bez obzira sto prorice daleku buducnost upotrebljava narativno proslo vreme. Prim. autora.>, odnijece ti dvoje unucadi. Jedno prije, a drugo poslije tvoje smrti. Od tvoje cijele vamilije u tom ratu ce poginuti jos cetvoro."

I ova vizija Milosa Tarabica se, zaista, ispunila:

- U balkanskom ratu poginuo je junackom smrcu protin unuk, aktivni pesadijski porucnik Qubisa Popovic, a posle protine smrti, u sam osvit slobode, u Uzicu, umrla je omiljena Zaharijeva unuka, Julija Kulic, svrseni maturant Beogradske uciteljske skole. Od ostale protine familije, u prvom svetskom ratu poginuli su: Mirko Popovic, profesor Uzicke gimnazije, Vlajko Jeremic, svestenik, Kosta Jeremic, svrseni preparandista, i Grujica Jeremic, student prava.

. . .

Zdrav i krepak ratar, koji je toga jutra pred smrt kosio livadu ispred kuce, zatrazi od svog kuma, prote Zaharija Zaharica, da ga zivog i zdravog opoje, jer mu u predvecerje "valja mrijeti". Rece: "Tako mi je kazato", i tako bi.

_________________
 
Prikaz poruka:   
Upišite novu temu   Odgovorite na temu    www.domaci.de Forum Indeks -> ~ Riznica tajni ~ -> ~ Parapsihologija ~ -> Kremansko prorocanstvo Vreme je podešeno za GMT + 1 sat
Strana 1, 2, 3  sledeća
Strana 1 od 3

 
Pređite u:  
Vi ne možete otvarati nove teme u ovom forumu
Vi ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Vi ne možete menjati Vaše poruke u ovom forumu
Vi ne možete brisati Vaše poruke u ovom forumu
Vi ne možete glasati u anketama u ovom forumu
Vi ne možete postavljati fajlove u ovom forumu
Vi ne možete preuzeti fajlove sa ovog foruma





- Burek Forum - Doček Nove 2018. godine - Venčanja, svadbe - Proslave - TipoTravel - Kuda večeras - Anwalt - legal -

Bookmark to: Twitter Bookmark to: Facebook Bookmark to: Digg Bookmark to: Del.icio.us Bookmark to: StumbleUpon