Oboljenje Raka

pinkie · Prijatelj foruma

Rak čmara

Od raka u crevima treba naročito istaći i skrenuti pažnju na rak čmara. Prvo što se on javlja najčešće, a, zatim što se javlja i kod mlađih, iako ređe nego kod starijih, a naročito zbog toga što vrlo često ne izaziva određenje znake koji bi naveli bolesnika da se što pre obrati lekaru. Zbog toga se i dešava da se mnogi slučajevi raka čmara dugo provlače pod vidom šuljeva, dok najzad ne dođe do teškog stanja, a to je slučaj kada se rak proširi na mokraćnu bešiku, matericu, karlične kosti, jetru itd., kada je svaka radikalna pomoć nemoguća.

Rak čmara razvija se ili na samom izlaznom delu creva ili nešto dublje. Ako je na samom izlasku creva, onda se obično kao prvi znak javlja krvarenje u stolici. Za razliku od šuljeva, ovde krv u stolici nije nikada svetlocrvene boje, već je tamnija, više crnkasta. Raspadanjem raka dolazi do infekcije i, naizmenično sa zatvorima, do proliva koji mnogo zaudara, a ponekad dolazi do nehotičnog pražnjenja creva sa sukrvičastom tečnošću, koja pali i peče kožu i na njoj se stvara zapaljenje. Ukoliko se tumor više razvija, odnosno ukoliko više zahvata zid čmara, utoliko i crevo gubi svoju elstičnost pa ne može da se zatvara, i usled toga dolazi do nehotičnog pražnjenja creva te se bolesnik žali da ne može zadržati stolicu. Sve ovo razvija se dosta sporo, tako da se bolesnik zavarava da će proći samo od sebe i da je u pitanju pokvaren stomak ili šuljevi, za koje se zna da se mogu godinama nositi bez većih opasnosti. Dešava se da takvi bolesnici iz stida ne idu lekaru, ili, ako i odu, oni prvo sugerušu da imaju šuljeve i traže uobičajene masti, češće, praškove, sredstva za čišćenje pa i banjsko lečenje. Detaljni pregled, međutim, u takvim slučajevima otkriva već dosta odmakli stadijum raka.

Stoga svaka pojava krvarenja iz creva, svaki osećaj nekog tupog bola ili napetosti pri vršenju nužde, ili osećaj da se crevo ne prazni dovoljno, da u njemu nešto zaostaje, kao i pojava bezrazložnih proliva, moraju odmah uputiti na misao da se u crevu nešto odigrava što nije normalno, i da se mora izvršiti detaljan stručni pregled.

Ovde treba skrenuti pažnju na činjenicu da mnogo puta i lekari propuste da temeljno pregledaju čmar i debelo crevo bolesnika koji im je već došao sa postavljenom dijagnozom šuljeva. Poznati su slučajevi raka na čmaru koji su kao "šuljevi" prošli kroz ordinacije desetine lekara i da pri tome nisu bila ni jedanput pregledani onako kako to medicinska nauka i praksa zahtevaju. A to se odista ne bi trebalo događati. Kod svakog slučaja šuljeva lekar treba da pomisli na mogućnost postojanja raka i da tu eventualnost proveri na odgovarajući način.

pinkie · Prijatelj foruma

Rak jetre

Rak jetre dosta je redak kao primarno, početno oboljenje. On mnogo češće prelazi sa drugih organa na jetru. Češći je kod muškaraca nego kod žena. Za njegovu pojavu karakteristična su dva životna perioda, dečje doba i period između pete i šeste decenije života. Uzrok pojave raka na jetri zasada nije poznat. Smatra se, ipak, da ciroza jetre igra znatnu ulogu pri njegovom nastajanju.

U različitim slučajevima rak jetre ima i različit tok razvitka, pa prema tome i razne simptome. Bolovi su glavni, ali ne jedini simptomi raka jetre. Javljaju se često sa prekidom, u desnoj strani bubrega, ispod rebara, mogo puta u obliku bolnih, ponekad tako jakih kriza da izazivaju nesvestice kod bolesnika. Za bolovima se javljaju krvarenja, neobjašnjive temperature, smetnje u ishrani i naglo opadanje telesne težine. Ovi simptomi nisu uvek i svi jasno izraženi, tako da ih je ponekad teško izdvojiti kao znake raka jetre.

Žutica je prva vidljiva komplikacija raka jetre, a onda slede i drugi simptomi: otok trbuha i udova, pojava izliva tečnosti u porebricu itd.

Rana dijagnostika i blagovremeno lečenje pružaju obolelima izvesne šanse za ozdravljenje, ali se lečenje mora sprovoditi u specijalizovanim ustanovama, koje su za takvu terapiju opremljene.

pinkie · Prijatelj foruma

Rak žučne kese

Rak žučne kese relativno je češći nego rak jetre. Javlja se pretežno kod žena oko 40 godina. Pojava oboljenja prisno je povezana s kamenom u žučnoj kesi i s hroničnim zapaljenjem ove kese. U 80 - 90% slučajeva raka žučne kese nađe se kamen u njoj.

Rak se razvija na zidu ili na vratu kese i brzo relazi na jetru. Oboljenje ima dosta brz tok. Smetnje koje izaziva neodređeni su, često bez bolova u žučnoj kesi već u predelu jetre. Bolovi su ponekad praćeni manjim temperaturama i drugim simptomima. Simptomi su slab apetit, mršavljenje itd. Zbog ove neodređenosti u simptomima, koji često zavaravaju bolesnika, pod sumnjom da se možda radi o zapaljenju kese, bolesnik ne traži stručnu pomoć na vreme. Međutim, samo rano otkriven i blagovremeno operativno lečen rak žučne kese ima i pruža izglede na povoljnu prognozu i lečenje

pinkie · Prijatelj foruma

Rak gušterače

Rak gušterače je relativno ređi u odnosu na druga oboljenja. Češći je kod muških nego kod ženskih osoba. Javlja se obično u poodmaklo životno doba i iznenadno, bez ikakvih predhodnih simptoma. Razvija se dosta sporo.

Jedan od najvažnijih i najupadljivijih simptoma jeste žutica, koja se pojavi bez predhodnih upozorenja i bolova, a postojano se održava. Ukoliko se rak ne operiše, bolesnikovo se stanje postepeno pogoršava. Bolesnik gubi apetit, telesnu težinu, javljaju se smetnje u stomaku, da bi se na kraju pojavili bolovi tokom noći.

U mnogim slučajevima bolest se otkriva kasno, jer u početku nema težih simptoma koji bi skretali pažnju na oboljenje. Međutim, lekarsku pomoć treba tražiti kad god se pojave smetnje i teškoće u varenju, praćene bolovima i neobjašnjivom nelagodnošću. U svakom slučaju, ako se oboljenje i ne ispoljava od početka u oštroj formi, navedeni simptomi ukazuju na potrebu što ranijeg obraćanja lekaru. Jer ukoliko je dijagnoza raka gušterače ranije postavljena, utoliko su operativni izgledi bolji i prognoza za ozdravljenje povoljnija.

pinkie · Prijatelj foruma

Rak materice

Materica je kod žena organ koji najčešće oboleva od raka. Rak na materici se javlja češće kod starijih žena, u godinama kada menstruacija prestaje. Ali rak materice se javlja i kod sasvim mladih žena u punoj životnoj snazi, samo u nešto manjem procentu. Na žalost, rak materice u početku ne izaziva nikakve bolove te se dešava da žene često dugo vremena ne zapaze oboljenje, ponekad i do poslednjeg stadijuma. No iako ovaj rak u početku ne izaziva nikakve bolove, ima drugih znakova koji upućuju na to da se u materici odigrava nešto nenormalno.

Jedan od prvih znakova je krvarenje iz vagine. Ako se javlja kod žena čija je menstruacija prestala već nekoliko godina ranije, to u većini slučajeva ukazuje da je po sredi rak. Ovo krvarenje ne mora biti obilno, ali se javlja prilikom manjeg napora, ponekad pri čvrstoj stolici ili kod polnog snošaja. Po sebi se razume da to ne mora unapred značiti da je osoba obolela od raka, ali to je svakako mora uputiti na to da traži stručni pregled. Ova krvarenja nisu ničim karakteristična, javljaju se ponekad u jačoj meri i potom iščeznu, a nekad mogu trajati i nedeljama, i kroz sve vreme između dve menstruacije.

Drugi važan znak jeste sekret, koji se prazni iz vagine u obilnoj količini, sličan vodi posle ispranog mesa. Ukoliko se rak širi na površini ili dolazi do raspadanja i nfekcije, ovaj sekret postaje gušći i ima zadah truleži. Najzad se pojavljuju i bolovi, koji mogu imati različit karakter, počev od bolova u samoj materici i karlici, u krstima, debelom crevu, mokraćnoj bešici, do bolova kao kod išijasa, itd.

Sudbina takvih bolesnika je vrlo teška, može se reći očajna. Do ovih i ovakvih pojava dolazi vrlo često iz nemarnosti, iz neobraćanja pažnje na početne znake, koji su, nažalost, često još i nejasniji. Jedan od razloga je i taj što same žene ne obraćaju ili samo slabu pažnju higijenskim potrebama u održavanju polnih organa. Pošto kod žena postoji normalni period mesečnog pranja (menstruacija), sa čijim je vremenom, početkom i prestankom svaka žena upoznata, ne sme se dozvoliti odstupanje od toga. U slučaju svakog odstupanja u tom pogledu treba tražiti savet lekara.

Rak materice spada u grupu onih malignih tumora koji se relativno lako i brzo otkrivaju. Savremeni instrumenti omogućuju da se bez teškoća priđe mestu i detaljno se ispita

pinkie · Prijatelj foruma

Rak štitne žlezde

Rak štitne žlezde je češći kod starijih nego kod mlađih osoba ali se javlja i kod onih ispod 20 godina. U 80% slučajeva razvija se u štitnjači uvećanoj samo jednim čvorom, koji inače ne pravi bolesniku nikakve naročite smetnje. Činjenica da se rak javlja na već uvećajnoj štitnoj žlezdi, jedan je od razloga zbog čega se zahteva rana operacija uvećane štitne žlezde (strume).

Postoje više vrsta raka štitne žlezde, jedna vrsta urasta u krvne sudove, druga se širi u limfne žlezde i dalje u pluća, kosti, mozak itd., a treća raste prema površini, srasta sa kožom i provaljuje se spolja stvarajući neizlečive rane.

Simptomi raka štitnjače nisu uvek isti. Obično pre pojave nekih drugih teškoća, javlja se uporna promuklost a za njom teškoće u disanju, bolovi, otok na vratu itd. Teškoće prilikom gutanja ukazuju na to da se rak proširio na jednjak, a udaljene metastaze u kostima ruku, rebara, glave ...

S obzirom na anatomsku lokaciju ove žlezde (na vratu i na glavnom disajnom putu) i mogućnost širenja raka na druge organe, neophodno je da se kod svake promene na štitnoj žlezdi zatraži lekarsko mišljenje i savet.

Rast raka štitne žlezde ponekad je vrlo brz. Dijagnostika je relativno laka od strane stručnjaka. U četiri petine slučajeva postojala je već pre toga struma (guša).

Sada je dijagnostička tehnika još usavršenija, pa su mogućnosti ranog otkrivanja i operativnog zahvata daleko povoljniji

pinkie · Prijatelj foruma

Rak bubrega

Od raznih tumora koji se javljaju na bubregu, rak (karcinom) je najčešći. Javlja se kako kod odraslih tako i kod dece. Kod dece je to tumor sa izvanredno lošim i brzim tokom. Poznaje se lako po brzom i ogromnom rastu i zapremini. Kod odraslih se razvija nešto sporije, ali ipak toliko brzo da se sa postavljanjem dijagnoze i hiruškom intervencijom, operacijom, ne sme kasniti.

Najraniji simptom raka bubrega je mokrenje krvi (krv u mokraći). Ovo krvarenje je uporno, ćudljivo, danju i noću, na izgled bez nekog posebnog uzroka. Ono je stalno i ako ne obilno i dovodi postepeno do gubitka krvi i do poremećaja bolesnikovog opšteg stanja. Tumor vrši svojim rastom pritisak na okolinu i nerve, usled čega se pojavljuju bolovi, koji se šire lepezasto u krsta, prepone, mošnice, jajnike itd. Temperatura je povišena a opšte stanje je grozničavo. To je uglavnom slika raka bubrega i način kako se on kreće.

Današnja dijagnostička tehnika omogućuje ne samo precizno već i rano otkrivanje raka bubrega. Ali u svakom slučaju, se lekaru za pomoć treba obratiti na vreme.

Lečenje se sastoji u operativnom odstranjenju obolelog bubrega. Kod dece u obzir dolazi i rendgensko zračenje.

pinkie · Prijatelj foruma

Rak prostate

Prostata je žlezda muškaraca, koja leži u karlici između mokraćne bešike i završnog dela debelog creva (čmara), ispod simfizne kosti. Normalno ima težinu oko 20 grama, obuhvata uglavnom vrat bešike i mokraćnu cev.

Uzrok nastanka nije poznat, ali se zna da se razvija iz kore žlezde i da raste vrlo polako, tako da se dešava da se pre otkriju metastaze u kostima nego što dođe do smetnji u mokrenju.

Najčešće metastaze raka prostate su u kostima zdelice, u pršljenovima i u butnoj kosti. Metastaze u kostima izazivaju bolove, naročito onda kada je telo u mirnom stanju. Bolovi su vrlo intenzivni, posebno na zadnjoj strani noge i imaju karakter zračenja kroz nerve, obično i najčešće uzduž išijasnog nerva. Inače nema drugih tipičnih sindroma. Međutim, s vremenom dolazi do teškoća u vezi sa mokrenjem. Bolovi se javljaju prilikom pražnjenja mokraćne bešike. Ovi bolovi su vrlo jaki i imaju karakter grčeva. Ti bolovi pri mokrenju i njihovo širenje u nerve noge, mogu i u nedostatku drugih znakova da ukažu na rak prostate.

Dijagnoza lekara nije teška, međutim često se sa njom zakasni, postavlja se u odmaklom stadijumu oboljenja. Stoga se preporučuje da se pri pojavi i najmanjih smetnji pri mokrenju ili bolova u kostima, traži pomoć lekara.

Danas se ovaj rak vrlo uspešno leci

pinkie · Prijatelj foruma

Borba protiv raka

Uporedo sa istraživanjem uzročnika raka, kao i što efikasnijih metoda lečenja, traže se i novi načini suzbijanja raka, uopšte kao bolesti, koja se poslednjih decenija sve više širi. U mnogim zemljama borba protiv raka vodi se na jedan ili drugi način, sa manje ili više uspeha. Ona se u našoj zemlji takođe vodi, i to aktivno. Kod nas je, negde ranije, negde kasnije, počelo sa ostvarivanjem zadatka ranog otkrivanja i blagovremenog lečenja raka, kontrolu lečenja i rezultata, proučavanje raširenosti oboljenja i propagandu za upoznavanje najširih narodnih slojeva sa potrebom blagovremenog odlaska lekaru i lečenja.

Prema onome što se danas zna, za lečenje raka je najvažnije da se oboljenje što ranije utvrdi i da se sa lečenjem što ranije počne. Ako se dijagnoza postavi rano i lečenje oboljenja otpočne na vreme, onda se ono izleči bez kasnijih posledica po organizam.

Prvi uslov za ranu dijagnozu raka je da se oboleli što ranije javi lekaru. A da li će jedno oboljenje raka biti otkriveno rano ili kasno, zavisi i pored svih nejasnih simptoma, u prvom redu od samog bolesnika. Ma koliko da su simptomi neznatni, preko njih ne treba olako preći, njima se mora pokloniti dužna pažnja i tražiti uzrok njihovog nastanka. Razume se, iz toga ne treba da se kod izvesnih osoba stvori opsednutost, psihoza od raka. Međutim, u nejasnim slučajevima i tamo gde postoji ispoljena sumnja na oboljenje češći pregledi i ispitivanja su neophodni.

Zahvaljujući raznim novim metodama za rano otkrivanje raka, od kojih su neke još u ispitivanju, danas je moguće da se rak otkrije u samom početku razvoja,i to ne samo u spoljnim delovima tela već i na unutrašnjim organima.

pinkie · Prijatelj foruma

Profilaksa

Danas se o raku zna mnogo više, tako da se zna da pušenje ima znatan uticaj na pojavu raka na plućima. A iz toga se, logično,nameće zaključak da radi smanjenja obolevanja od raka na plućima, treba smanjiti pušenje duvana. To naročito važi za omladinu i decu, a za roditelje je velika odgovornost i zadatak da decu na vreme upoznaju sa opasnostima od pušenja.

Zna se isto tako, da je rak na materici u mnogim zemljama, pa i kod nas, izazvao veću smrtnost žena. Međutim nove metode otkrivanja i lečenja raka doprinele su da se ova smrtnost smanji na polovinu. Slično je i sa rakom dojke, koji je dosta prošireno i, na žalost, zapušteno oboljenje. A svaka žena bi mogla da zna na koji način da i sama primeti manje ili veće bezbolne otvrdline na svojoj dojci i da bez odlaganja traži lekarski savet. Tako bi bila izbegnuta mnoga razočarenja do kojih dolazi zbog toga što se oboljenje prepusti svome toku.

Na ovome mestu treba naročito ukazati na opasnost od šarlatanstva, koje se javlja na području lečenja raka. Naime, s vremena na vreme, javljaju se ljudi koji sa drskom upornošću proglašavaju sebe za "čudotvorce" u lečenju raka, preporućujući na razne načine svoje lekove i metode lečenja kao jedino spasavajuće. Ovo su, nesumnjivo, najnesavesniji postupci nehumanosti i igranja sa zlom sudbinom i zdravljem ljudi obolelih od raka. Treba jednom za svagda upamtiti da kod oboljenja od raka nema nikakvih "čuda" niti u dijagnostici niti u lečenju, i da je to područje visoke stručnosti.

Nerazumni strah od raka, koji je, svakako, jedno od najozbiljnijih oboljenja današnjice, posledica je neznanja. Više znanja o raku znači brzi dolazak lekaru kada je to potrebno i mnogo više verovatnoće da će rak biti izlečen. Od najvećeg značaja za borbu protiv raka je zdravstveno prosvećivanje

pinkie · Prijatelj foruma

[color=violet]RAK DEBELOG CRIJEVA [/color]

Sadržaj:
Uvod
Rak kao bolest
Kolon i rektum
Rak debelog crijeva
Najrizičnija skupina
Kako smanjiti rizik pojave raka
Otkrivanje raka u ranoj fazi
Karakteristični simptomi
Dijagnosticiranje raka debelog crijeva
Faze raka debelog crijeva
Liječenje
Nuspojave
Važnost odgovarajuće njege nakon liječenja
Emocionalna podrška
Što možete pitati svog liječnika
Izvori informacija

Uvod

Dijagnosticiranje raka debelog crijeva poteže mnoga pitanja koja zahtijevaju jasne i razumljive odgovore. Nadamo se da će vam u tome pomoći ovaj tekst koji sadrži informacije o simptomima, otkrivanju i liječenju kako bi znali što više o mogućim uzrocima i načinima sprječavanja raka debelog crijeva. Ta saznanja mogu oboljelima i njihovim obiteljima olakšati borbu protiv ove bolesti.
Rak debelog crijeva je jedan od najčešćih u Sjedinjenim Državama. Od njega obolijevaju i muškarci i žene, i to najčešće stariji od 50 godina.
Istraživanja raka mnogo su pridonijela u borbi protiv raka debelog crijeva. Danas manje ljudi umire od te bolesti i poboljšana im je kvaliteta života zbog dostupnost najnovijih i zasad najvjerodostojnijih informacija o raku koje se mogu naći na Internetu.

Rak kao bolest
Rak djeluje na stanice, osnovne gradivne jedinice organizma. Da bi razumjeli rak, treba znati što se događa kada normalne stanice postanu kancerogene.
U organizmu postoji mnogo različitih vrsti stanica. One rastu, dijele se i tako stvaraju nove stanice i to je potrebno da bi organizam normalno funkcionirao. Ponekad se stanice nastave dijeliti i kad to više nije potrebno. Mnogo nepotrebnih stanica čini tumor, a oni mogu biti benigni ili maligni.
BENIGNI TUMORI nisu rak. Mogu se odstraniti i u većini slučajeva se ne vraćaju. Stanice se kod benignih tumora ne šire na druge dijelove tijela. Oni najčešće nisu opasni po život.
MALIGNI TUMORI jesu rak. U malignim tumorima stanice se nekontrolirano dijele, pa tako mogu uništiti okolna tkiva. Stanice raka mogu iz malignog tumora ući u krvotok ili limfni sustav (tkiva i organi koji proizvode i čuvaju stanice koje se bore protiv infekcija i bolesti).Taj proces naziva se metastaza i pokazuje kako se rak širi od primarnog tumora i stvara nove, sekundarne tumore u drugim dijelovima tijela.

Kolon i rektum
Kolon i rektum su dijelovi probavnog sustava zaduženog za uzimanje hranjivih tvari iz hrane i zadržavanje otpadnih tvari dok ne izađu iz organizma. Kolon i rektum zajedno čine dugačku cijev koja se naziva debelo crijevo. Kolon zauzima prvih 1,5 - 2m debelog crijeva, a rektum 20 – 25 cm zadnjeg dijela debelog crijeva.

Rak debelog crijeva
Rak debelog crijeva ne mora nužno zahvatiti oba organa. Može zahvatiti samo kolon ili samo rektum.

Najrizičnija skupina
Točni uzroci raka debelog crijeva nisu poznati, ali istraživanja su pokazala da postoje određeni faktori koji mogu povećati mogućnost pojave raka debelog crijeva.

DOB. Rak debelog crijeva učestaliji je kod starijih ljudi, pogotovo kod starijih od 50 godina, ali može se pojaviti i ranije, u rijetkim slučajevima čak i u pubertetu..

PREHRANA. Rak debelog crijeva vjerojatniji je kod ljudi koji uzimaju visokokaloričnu hranu bogatu mastima, a siromašnu vlaknima. Još uvijek se vrše istraživanja koja bi pokazala kako ti i ostali prehrambeni faktori utječu na razvoj raka debelog crijeva.

POLIPI. Polipi su benigne izrasline na unutrašnjoj stjenci debelog crijeva. Dosta su uobičajeni kod osoba starijih od 50 godina, a neke vrste polipa povećavaju rizik nastanka raka debelog crijeva. U rijetkim slučajevima, a to je nasljedno, u debelom crijevu razvijaju se stotine polipa koji će, ako se ne liječe, vjerojatno uzrokovati pojavu raka debelog crijeva.

OSOBNA POVIJEST BOLESTI. Ženama koje su imale rak jajnika, maternice ili dojke povećan je rizik nastanka raka debelog crijeva, a također se može pojaviti i drugi put kod osoba koje su već imale rak debelog crijeva.

OBITELJSKA POVIJEST BOLESTI. Nastanak raka debelog crijeva vjerojatniji je kod osoba čiji su bliski rođaci (roditelji, braća, sestre, djeca) imali ili imaju rak debelog crijeva, pogotovo ako su ga imali u mladosti. Vjerojatnost pojavljivanja raka je veća ako više članova obitelji ima rak debelog crijeva.

GNOJNA UPALA DEBELOG CRIJEVA povećava mogućnost nastanka raka debelog crijeva.

Ovi faktori ne jamče pojavu raka debelog crijeva, ali povećavaju vjerojatnost njegovog nastanka. Bilo bi dobro o njima razgovarati s liječnikom jer on može predložiti način kako smanjiti vjerojatnost pojave raka debelog crijeva i isplanirati raspored kontrolnih pregleda.

Kako smanjiti rizik pojave raka

Danas se sve više provode istraživanja o uzrocima i prevenciji raka debelog crijeva, a ona pokazuju da se ta bolest postepeno razvija iz benignih polipa. Otkrivanje u ranoj fazi i uklanjanje polipa može pomoći u sprječavanju raka debelog crijeva. U istraživanjima se ispituje utjecaj prestanka pušenja; uzimanja prehrambenih dodataka, aspirina i sličnih lijekova; smanjenja konzumacije alkohola i povećane tjelesne aktivnosti na prevenciju raka debelog crijeva. Neki stručnjaci smatraju da niskokalorična prehrana siromašna mastima, a bogata vlaknima ima utjecaj u prevenciji raka debelog crijeva.
Otkriveno je da promjene na određenim genima (osnovne jedinice nasljeđivanja) povećavaju rizik pojave raka debelog crijeva. Osobama koje u obitelji imaju nekoliko oboljelih od raka debelog crijeva može pomoći razgovor s genetičkim savjetnikom koji će napraviti test u kojem se vidi je li došlo do kakve genske promjene koja bi povećala vjerojatnost nastanka raka debelog crijeva. Ako je došlo do takve promjene to ne mora značiti da će se pojaviti rak debelog crijeva, ali bi u tom slučaju bilo dobro razgovarati s liječnikom o načinima prevencije i ranog otkrivanja te bolesti.

Otkrivanje raka u ranoj fazi

Osobe sa bilo kojim faktorom rizika raka debelog crijeva trebale bi se savjetovati s liječnikom o tome kada treba početi dolaziti na preglede, koje testove i koliko često treba provesti. Liječnik će predložiti jedan ili više navedenih testova koji se rabe za otkrivanje polipa, raka ili drugih nepravilnosti čak i ako osoba koja se testira nema nikakve simptome.
TEST SKRIVENE KRVI U STOLICI provjerava stolicu jer se ponekad u njoj mogu naći male količine krvi jer rak ili polipi mogu krvariti.
SIGMOIDOSKOPIJA je pregled rektuma i donjeg dijela kolona sigmoidoskopom.
KOLONOSKOPIJA je pregled rektuma i cijelog kolona pomoću kolonoskopa.
SERIJA RENDGENSKIH SNIMAKA DEBELOG CRIJEVA. Pacijentu se stavi klistir koji sadrži otopinu barija i koji na slici stvara obrise kolona i rektuma.
RUČNI PREGLED REKTUMA .Liječnik rukom traži abnormalna područja u rektumu.

Karakteristični simptomi

Uobičajeni simptomi koji upućuju na rak debelog crijeva su:
Promjena u radu crijeva
Proljev, zatvor
Krv u stolici
Oskudnije stolice nego inače
Osjećaj nelagode u trbuhu (česti bolovi, nadutost, grčevi)
Gubitak težine
Učestali umor
Povraćanje

Ove pojave nisu nužno uzrokovane rakom debelog crijeva, stoga je važno savjetovati se s liječnikom.

Dijagnosticiranje raka debelog crijeva

Liječnik će proučiti pacijentovu povijest bolesti, obaviti pregled, te naručiti jedan ili više testova kako bi otkrio uzrok simptoma.
Rendgenska snimka debelog crijeva može otkriti polipe ili neke druge promjene.
Sigmoidoskopija omogućuje uvid u unutrašnjost rektuma i donjeg dijela kolona i uzimanje uzorka polipa ili drugog abnormalnog tkiva radi proučavanja pod mikroskopom.
Kolonoskopija omogućuje pregled unutrašnjosti rektuma i cijelog kolona i uzimanje uzorka polipa i drugih abnormalnih tkiva radi pregleda pod mikroskopom.
Polipektomija je uzimanje uzorka polipa tijekom sigmoidoskopije ili kolonoskopije.
Biopsija je uzimanje uzorka tkiva za pregled pod mikroskopom koji obavlja patolog i na temelju toga postavlja dijagnozu.

Faze raka debelog crijeva

Ako je pacijentu utvrđeno da ima rak, liječnik treba utvrditi u kojoj je fazi bolest. Utvrđivanjem faze pokušava se odrediti je li se rak proširio, a ako jest, u koje dijelove tijela.Mogu se provesti dodatni testovi kako bi se utvrdilo u kojoj je bolest fazi. Liječniku je to važno kako bi mogao isplanirati liječenje.
Faze raka debelog crijeva:
0 –rana faza raka. Nalazimo ga samo u najdubljim dijelovima kolona i rektuma.
I –rak zauzima unutrašnje stjenke debelog crijeva
II –rak se proširuje na okolno tkivo, ali ne u limfne čvorove (dijelove imunološkog sustava)
III –rak se proširuje na obližnje limfne čvorove, ali ne i u ostale dijelove tijela.
IV –rak se proširuje u ostale dijelove tijela, obično na jetra i/ili pluća.
Povratni –bolest se ponovno pojavljuje nakon liječenja. Može se vratiti u debelo crijevo ili neki drugi dio tijela.

Liječenje

Liječenje najviše ovisi o veličini, položaju i fazi u kojoj je tumor, te o općem stanju pacijenta. U liječenju sudjeluje više specijalista – kirurzi, onkolozi i drugi. Koristi se nekoliko vrsti liječenja, a ponekad se one i kombiniraju.
OPERACIJA. Najčešće se rak debelog crijeva uklanja kirurškim putem. Kirurg uklanja tumor zajedno sa dijelom zdravog kolona ili rektuma. U većini slučajeva kirurg može ponovo spojiti zdrave dijelove kolona i rektuma, a kad ne može potrebna je privremena ili trajna kolostomija. Kolostomija je kirurški zahvat kroz zid trbušne šupljine u kolon, a omogućava otpadnim tvarima izlazak iz organizma drugim putem. Nakon kolostomije pacijenti nose vrećicu u koju se skupljaju otpadne tvari iz organizma. Nekim bolesnicima potrebna je privremena kolostomija dok se kolon i rektum ne oporave od operacije. Oko 15% bolesnika s rakom debelog crijeva treba trajnu kolostomiju.
KEMOTERAPIJA je uporaba lijekova koji djeluju protiv stanica raka. Kemoterapija se koristi za uništavanje stanica raka koje ponekad ostanu u tijelu nakon operacije, za suzbijanje rasta tumora i za olakšavanje simptoma bolesti. Lijekovi koji se koriste u kemoterapiji krvotokom putuju kroz organizam. Većina lijekova daje se injekcijom direktno u venu ili kroz cjevčicu koja se stavi u venu i tamo ostane dokle god je potrebno. Neki lijekovi se uzimaju u obliku tableta.
RADIOTERAPIJA uništava stanice raka rendgenskim zrakama velikih energija. Radioterapija utječe na samo one stanice raka koje su izložene zračenju. Najčešće se koristi kod bolesnika s rakom rektuma. Radioterapija se koristi prije operacije (da bi smanjili tumor te ga lakše uklonili) ili poslije operacije (da bi uništili stanice raka koje su možda ostale).Radioterapija se također koristi za olakšavanje simptoma. Zračenje može biti vanjsko (iz stroja) ili unutrašnje (mala količina radioaktivnog materijala smještena izravno u tumoru ili u njegovoj blizini).
IMUNOTERAPIJA se u borbi protiv raka služi imunološkim sustavom organizma. Imunološki sustav nastoji uništiti stanice raka u organizmu. Imunoterapija se koristi za poticanje i poboljšavanje prirodne uloge imunološkog sustava. Daje se nakon operacije posebno ili u kombinaciji s kemoterapijom ili radioterapijom.
KLINIČKA ISTRAŽIVANJA kojima se procjenjuju nove metode liječenja raka debelog crijeva su prikladna rješenja za mnoge pacijente. U nekim istraživanjima svi bolesnici uzimaju novi lijek, a u nekima drugima uspoređuju se različite terapije tako da jedna grupa uzima novi lijek koji se ispituje, a druga grupa uzima uobičajeni lijek.

Istraživanja raka dovela su do velikog napretka u liječenju raka debelog crijeva. Pronađeni su novi načini liječenja koji su možda učinkovitiji od standardne terapije Na Internet stranici http://www.cancer.gov mogu se naći mnoge informacije o raku, kliničkim istraživanjima, prevenciji raka, dijagnozama, liječenju, utjecaju gena na rak, itd.

Nuspojave

Nuspojave liječenja raka ovise o vrsti liječenja i variraju od osobe do osobe. Najčešće su nuspojave privremene. Pacijenti trebaju reći liječniku kakve nuspojave imaju da bi im mogli olakšati simptome koji se pojavljuju tijekom i nakon liječenja.
Operacija uzrokuje kratkotrajne bolove na mjestu koje je bilo operirano, te privremeni zatvor ili proljev. Moguća je i iritacija kože oko operiranog područja.
Kemoterapija utječe na normalne stanice kao i na stanice raka. Nuspojave uvelike ovise o vrsti lijekova i o dozi. Uobičajene nuspojave su mučnina, povraćanje, opadanje kose, rane u ustima, proljev i nesvjestica. Ne tako često pojavljuju se infekcije i krvarenja.
Radioterapija također utječe na normalne stanice jednako kao i na bolesne. Nuspojave radioterapije najviše ovise o dozi liječenja i o dijelu tijela koji je tome izložen. Uobičajene su nesvjestica, promjene na koži izloženog dijela tijela, mučnina, gubitak apetita i proljev. Ponekad radioterapija može izazvati krvarenje iz rektuma.
Imunoterapija izaziva različite nuspojave za različite vrste liječenja. Često uzrokuje drhtavicu, vrućicu, slabost i mučninu.

[color=orange]Važnost odgovarajuće njege nakon liječenja[/color]
Njega nakon terapije je vrlo važna. Redovitim kontrolama mogu se uočiti promjene zdravlja da bi se što prije moglo početi s liječenjem ako se rak vrati ili se razvije novi. Kontrole uključuju fizički pregled, test na krv u stolici, kolonoskopiju, rendgensku snimku prsa i laboratorijske testove. Ako se kod osobe koja je imala rak debelog crijeva pojave zdravstveni problemi u razdoblju između dvije kontrole, treba se što prije javiti liječniku.

[color=brown]Emocionalna podrška[/color]
Nije lako živjeti s ozbiljnom bolesti poput raka. Osim zdravstvenih problema oboljeli od raka imaju mnogo briga koje otežavaju život. Neki ljudi trebaju pomoć kad je riječ o prihvaćanju činjenice da su bolesni. Čak se i dio terapije sastoji u olakšavanju tereta koji oboljeli od raka nose znajući da imaju rak. Potpora zdravstvenih radnika, obitelji i drugih ljudi oboljelih od raka pomaže oboljelima da prebrode bolest i poboljšaju kvalitetu života.

Što možete pitati svog liječnika

Da bi pacijent mogao što bolje razumjeti svoje stanje i donijeti pravilnu odluku o svom zdravlju treba pitati liječnika sve što ga zanima. Na primjer:
Koji se testovi koriste u dijagnosticiranju raka debelog crijeva?
Kada ću saznati rezultate testova?
Prijeti li mojoj djeci ili rođacima veći rizik pojave raka debelog crijeva?
U kojoj je fazi moj rak?
Koje je preporučljivo liječenje?
Kojem specijalistu trebam otići?
Koje bi kliničko istraživanje bilo prikladno za mene?
Što će se dogoditi ako ne dobijem preporučenu terapiju?
Hoću li tijekom terapije morati boraviti u bolnici? Koliko dugo?
Koliko će se promijeniti moj način života tijekom terapije?
Koliko puta nakon liječenja moram doći na kontrolu?
Što nakon terapije?
Kakve nuspojave mogu očekivati? Koliko dugo će trajati?
Tko će sve igrati ulogu u mom liječenju i oporavku i kakvu?
Jeste li imali iskustva s pacijentima s rakom debelog crijeva?
Ima li na ovom području nekoga s istim problemima s kim mogu razgovarati?
Gdje mogu dobiti informacije o raku debelog crijeva?

Izvori informacija (Internet)

pinkie · Prijatelj foruma

ŠTO TREBATE ZNATI O KARCINOMU DOJKE

UVOD

Karcinom dojke drugi je po redu tip raka u žena u SAD-u. Svake godine kod više od 180000 žena dijagnosticira se rak dojke. Pogađa i više od 1000 muškaraca u SAD-u godišnje. Istraživanja su do sada poboljšala liječenje, kvalitetu života i smanjila smrtnost.

DOJKE

Svaka dojka ima 15-20 odjeljaka nazvanih režnjevi, a unutar svakog od njih je mnogo manjih režnjića koji završavaju stotinama sitnih proširenja koja mogu proizvoditi mlijeko. Režnjevi, režnjići i završna proširenja povezani su tankim cjevčicama nazvanim duktusi, a vode sve do bradavice u centru tamnog područja kože nazvanog areola.
Režnjiće i duktuse okružuje masno tkivo. U dojkama nema mišića, ali nalaze se ispod svake dojke i prekrivaju rebra.
Svaka dojka sadrži krvne i limfne žile. Limfne žile sadržavaju bezbojnu tekućinu nazvanu limfa, i vode do malih okruglih organa nazvanih limfni čvorovi. Nakupine ovakvih čvorića u blizini dojke, nalaze se u pazušnoj jami(axilli), iznad ključne kosti, i u prsima. Nalaze se i na mnogim drugim mjestima u tijelu.

RAZUMIJEVANJE PROCESA NASTANKA RAKA

Rak je skupina više od 100 raznih oboljenja. Pogađa osnovnu građevnu jedinicu tijela, stanicu. Rak se pojavljuje kada stanice počnu abnormalno funkcionirati i dijele se bez granice i reda. Formira se masa tkiva, koja se naziva izraslina ili tumor, a može biti benigna i maligna. Benigni tumori nisu rak, a njihove stanice ne šire se u druge dijelove tijela. Rijetko su prijetnja životu.
Maligni tumori su rak. Iz primarnog tumora, stanice mogu krvlju i limfom dospjeti u druge dijelova tijela. Ovakvim širenjem nastaju metastaze primarnog tumora.
Kada rak dojke metastazira, zloćudne stanice se mogu naći u pazušnim limfnim čvorovima. Znači, rak se proširio i u druge limfne čvorove, kosti, jetra ili pluća. Takav tumor sadržava isti tip zloćudnih stanica kao i primarni tumor i naziva se metastatskim tumorom dojke.

RAK DOJKE: TKO JE UGROŽEN?

Studije pokazuju da je rizik od raka dojke veći što je žena starija, rijetko se pojavljuje prije 35 godine, a rizik je posebno visok nakon 60 godine.
Slijedeća stanja povećavaju rizik:
Žene koje su već imale rak dojke
Ako je netko u obitelji imao rak dojke, posebno u mlađoj dobi
Postojanje dijagnoze atipična hiperplazija ili lobularni karcinom in situ
Promjene u određenim genima
Veća izloženost estrogenu-npr. u žena koje su ranije dobile menstruaciju, kasnije ušle u menopauzu(nakon 55 god), nikada nisu rađale, ili su primale zamjensku hormonsku terapiju dugo vremena.
Žene koje su kasnije rodile(nakon 30 god)
Grudi koje su građene od mnogo režnjića i duktusa i manje masnog tkiva
Ako su grudi bile izložene radioterapiji prije 30 godine, osobito zbog Hodgkinovog limfoma
Uzimanje alkohola

OTKRIVANJE RAKA DOJKE

Žena može zauzeti aktivnu ulogu u samom otkrivanju raka redovnim odlaskom na klinički pregled dojki i mamografiju. Neke žene upražnjavaju i samopregled. Mamogram ima bitnu ulogu u otkrivanju raka prije pojave simptoma. To je posebna vrsta X-zraka. Njime se mogu otkriti i mali depoziti kalcija u dojci. Tzv. mikrokalcifikati mogu biti rani znak raka. Ovisno o rezultatima, liječnik može tražiti biopsiju. Većina liječnika preporučuje ženama iznad 40 godina mamografiju svakih 1-2 godine.
Promjene na dojkama mogu se pojaviti tijekom menstrualnog ciklusa, trudnoće, menopauze, uzimanje kontracepcijskih pilula ili drugih hormona.

PREPOZNAVANJE SIMPTOMA

Raniji stadiji karcinoma dojke obično ne uzrokuju bol. Najčešće uopće nema simptoma, ali kako karcinom raste, mogu se uočiti promjene:
Oteklina dojke, okolnog područja ili pazušne jame
Promjena veličine ili oblika dojke
Promjene bradavice , kao npr. uvlačenje unutra
Koža dojke može naličit na narančinu koru
Promjene izgleda ili osjeta dojke, areole ili bradavice (toplina, oteklina, crvenilo)
Zbog bilo kojeg od ovih simptoma potrebno je što prije posjetiti liječnika, zbog što ranijeg prepoznavanja i liječenja.

DIJAGNOSTICIRANJE RAKA DOJKE

Važan je temeljit fizički pregled i anamneza. Ukoliko liječnik napipa promjenu, može odrediti veličinu, konzistenciju, te pomičnost. Zatim se rade mamografija, ultrasonografija( ultrazvuk ) - uporabom visokofrekventnih zvučnih valova može se otkriti da li tvorba sadrži tekućinu (cista) ili je solidna masa (koja može i ne mora biti rak).

BIOPSIJA

Potrebno je uzeti uzorak tekućine ili tkiva da bi se došlo do dijagnoze. U tu svrhu rade se:
Aspiracija pomoću igle, kojom se uzima uzorak tekućine i/ili stanica
Biopsija iglom - specijalnim tehnikama ukloni se tkivo iglom iz suspektnog područja na mamogramu, koje se ne može napipati. To tkivo upućuje se patologu na provjeru.
Kirurška biopsija- kirurg uzme uzorak tkiva suspektnog područja ili mase. Također može ukloniti cijelu masu uključujući i područje okolnog zdravog tkiva. Uzorak pregleda patolog.

KADA JE RAK OTKRIVEN

Najčešći tip je duktalni karcinom. Kada je rak otkriven, patolog može reći kojeg je porijekla i da li je invazivan. Laboratorijski testovi, npr. testovi na receptore hormona (estrogen i progesteron) mogu pomoći u određivanju da li hormoni pogoduju rastu tumora. Ako pogoduju, provodi se hormonska terapija kojom zloćudne stanice bivaju lišene estrogena.
Mogu se raditi genske provjere, pa zatim pregled kostiju, jetra ili pluća u slučaju proširenja.

PLANIRANJE LIJEČENJA

Sa liječenjem se obično započinje nekoliko tjedana nakon dijagnoze. Svoja mišljenja o terapiji mogu dati i onkolog, plastični kirurg, radiolog.
Terapija može biti lokalna ili sistemska. Kirurški zahvat i radioterapija su lokalne, dok su kemoterapija, hormonska terapija i biološka terapija sistemske.
Kirurško liječenje najčešći je način tretiranja raka dojke, a postoji nekoliko tipova zahvata:
Operacija kojom se uklanja tumor, ali ne i dojka, naziva se poštedna terapija. Limfektomija i segmentalna mastektomija tipovi su ovakve operacije. Nakon zahvata, većina žena podvrgne se radioterapiji koja uništava preostale zloćudne stanice.
Operacija gdje se uklanja dojka je mastektomija. Rekonstrukcija dojke često se provodi za vrijeme ili nakon operacije.
U većini slučajeva, kirurg također uklanja limfne čvorove pazušne jame, da se utvrdi jesu li zloćudne stanice invadirale limfni sustav
Kod limfektomije kirurg uklanja tumor i nešto zdravog okolnog tkiva. Često se uklanjaju i pazušni limfni čvorovi.
Kod segmentalne mastektomije, kirurg uklanja tumor i šire područje okolnog normalnog tkiva. Ponekad se ukloni i dio tkiva između tumora i prsnog mišića, a također i pazušni limfni čvorovi.
Kod totalne mastektomije uklanja se cijela dojka i limfni čvorovi pazušne jame.
Kod modificirane radikalne mastektomije uklanja se cijela dojka, većina limfnih čvorova pazušne jame i često i tkivo koje prekriva prsne mišiće. Manji od dva prsna mišića može se također ukloniti.
Kod radikalne mastektomije (Halstedova radikalna mastektomija) kirurg uklanja dojku, oba prsna mišića, pazušne limfne čvorove i nešto masnog tkiva i kože. Ova se operacija danas rijetko izvodi.
Rekonstrukcija dojke(zahvat kojim se ponovo izgrađuje dojka), često se napravi nakon mastektomije.
Radioterapija- visokoenergetske zrake uništavaju zloćudne stanice. Može se raditi o vanjskoj radioterapiji pomoću uređaja ili o unutarnjoj, gdje se u dojku stavljaju plastične cjevčice koje sadržavaju radioaktivni materijal.
Vanjska radioterapija provodi se 5 dana u tjednu kroz period od nekoliko tjedana. Kod unutarnje je pacijent hospitaliziran.
Ponekad se radioterapija primjenjuje nakon kirurškog zahvata, osobito nakon poštednog.
Prije zahvata može se primijeniti sama ili u kombinaciji sa kemoterapijom i hormonskom terapijom sa svrhom uništavanja zloćudnih stanica i smanjenja tumora. Provodi se u slučajevima kada je tumor velik i teško ga je ukloniti.
Kemoterapija je upotreba lijekova sa svrhom uništenja zloćudnih stanica. Često se radi o kombinaciji lijekova koji se uzimaju u obliku pilula ili injekcija.
Hormonska terapija uskraćuje zloćudnim stanicama hormone koji su im potrebni za rast. Može se raditi o lijekovima koji mijenjaju učinak hormona ili o operaciji kojom se uklanjaju jajnici.
Biološka terapija oblik je liječenja koji jaca prirodnu obranu organizma od raka. Npr. Herceptin je monoklonalno protutijelo koje pogađa stanice raka dojke koje sadržavaju protein-receptor za ljudski epidermalni faktor rasta. Blokirajući receptor, usporava se i zaustavlja rast ovih stanica.

IZBOR LIJEČENJA

Ovisi o dobi, menopauzi, općem zdravstvenom stanju, veličini i lokalizaciji tumora, stadiju, laboratorijskim nalazima, veličini dojke. Određivanje stadija bazira se na veličini tumora i tome da li se proširio.
Stadij 0- neinvazivni karcinom ili karcinom in situ(lobularni, duktalni)
Stadiji I i II rani su stadiji kod kojih se tumor proširio i zahvatio okolno tkivo. Pazušni čvorovi mogu i ne moraju biti zahvaćeni. Kao terapija koristi se kirurški zahvat nakon čega slijedi radioterapija. Obično se uklanjaju i limfni čvorovi. Nakon zahvata može se primijeniti i kemoterapija i/ili hormonska terapija sto se naziva adjuvantno liječenje.
Stadij III- tumor je velik i proširio se u pazušne limfne čvorove. Terapija je lokalna(kirurško odstranjivanje i/ili radioterapija). Sistemska terapija je kemoterapija, hormonska ili oboje.
Stadij IV je metastatski tumor koji se proširio i u druge dijelove tijela. Provode se kemoterapija i/ili hormonska terapija kojima se uništavaju zloćudne stanice i kontrolira bolest. Može se izvesti zahvat ili radioterapija zbog ograničavanja tumora u dojci.
Tumor se može ponovo pojaviti unatoč liječenju ako zaostanu zloćudne stanice negdje u tijelu. Većina ih se pojavljuje 2-3 godine nakon liječenja, ali može se pojaviti i nakon više godina.

NUSPOJAVE LIJECENJA

Teško je zaštititi normalne stanice od negativnih utjecaja liječenja. Zbog toga nastaju nuspojave.
Kirurški zahvat uzrokuje bol u kratkom razdoblju u području zahvata. Postoji rizik od infekcije, krvarenja, reakcija na anesteziju. Zbog ozljede živaca, žena može osjećati bockanje u prsima, ispod ruke, u ramenu. Ove nuspojave obično nestanu kroz nekoliko tjedana ili mjeseci. Zbog uklanjanja pazušnih limfnih čvorova može doći do nakupljanja tekućine u ruci i otekline.
Radioterapija može uzrokovati umor, te isušenje, crvenilo i svrbež kože iznad tretiranog područja.
Kemoterapija- kako ovakvi lijekovi utječu na stanice koje se brzo dijele, uzrokuju i oštećenja krvnih stanica, pa su pacijentice sklonije infekcijama, krvarenju, ozljedama, slabosti i umoru. Mogu biti pogođene i stanice probavnog sustava i vlasišta, pa dolazi do gubitka kose, smanjenja apetita, mučnine i povraćanja, proljeva te infekcije usne šupljine. Neki lijekovi mogu oštetiti jajnike, pa može doći do simptoma menopauze, kod žena starijih od 35 i do neplodnosti.
Hormonska terapija- najčešće korišten lijek je Tamoxifen. Može uzrokovati nalete vrućine, vaginalnu iritaciju, mučninu i neredovite cikluse; ozbiljnije nuspojave su rijetke.
Biološka terapija- osip i otekline nisu rijetki u području injiciranja lijeka. Mogu se pojaviti i simptomi nalik gripi. Herceptin može uzrokovati oštećenje srca, pluća, pa je potrebno nadzirati pacijenticu.

REKONSTRUKCIJA DOJKE

Nakon mastektomije neke žene odluče nositi protezu, dok se druge odluče za rekonstrukciju, koja se učini u vrijeme mastektomije ili poslije. Zahvat se izvodi pomoću implantata ili tkiva s drugog dijela tijela, što ovisi o dobi, te vrsti operacije koja se učinila.

REHABILITACIJA

Oporavak je drukčiji od osobe do osobe, a ovisi o raširenosti tumora, vrsti liječenja.
Bitno je vježbati ruku i rame i vratiti snagu tog područja, te umanjiti bol i napetost u vratu i leđima i oteknuće ruke.
Nakon zahvata bitni su redoviti pregledi, a treba obratiti na bilo kakve fizičke tegobe, npr. bol, gubitak težine ili apetita, promjene menstrualnog ciklusa, zamućenje vida i sl., te obavijestiti liječnika.

POTPORA ŽENAMA OBOLJELIM OD KARCINOMA DOJKE

Promjene koje donosi ovakva dijagnoza mogu pacijentici biti teške za podnijeti. Važnu ulogu u pružanju potpore imaju prijatelji i rođaci, zatim liječnici, medicinske sestre i drugi članovi liječničkog tima, koji mogu dati odgovore na brojna pitanja. Uvelike doprinosi i razgovor s grupom oboljelih od ove bolesti.

ZNANSTVENE STUDIJE

Ovakve studije kojima se dobrovoljno pristupa, česte su, a uključuju nove ili poboljšane načine detekcije, prevencije, dijagnoze i liječenja. Osobe koje sudjeluju u ovakvim studijama, prve imaju priliku osjetiti pozitivan učinak novih pristupa.

UZROCI I PREVENCIJA

Najnovije studije sugeriraju da redovito vježbanje može umanjiti rizik kod mlađih žena. Ispituju se i načini prevencije promjenama u prehrani. Postoji genetska povezanost- ako je u obitelji bilo slučajeva oboljenja.
Znanstvenici rade na istraživanju lijekova koji bi mogli spriječiti nastanak raka dojke kao npr. tamoxifena i raloxifena.

DETEKCIJA I DIJAGNOSTICIRANJE

Danas je mamogam najučinkovitije oružje u detekciji karcinoma dojke. Istražuju se i druge mogućnosti, poput magnetske rezonancije, ultrasonografije i pozitronske emisijske tomografije radi dobivanja detaljnijih slika. Proučavaju se i tumorski markeri koji se mogu pronaći u krvi i urinu ili iscjetku iz bradavice, ali do sada niti jedan od testova nije pouzdan u otkrivanju tumora.

LIJEČENJE

Studijama liječnici pokušavaju pronaći nove, učinkovitije načine liječenja. Rezultati studija uspoređuju se s rezultatima standardnog pristupa. Istražuju se i načini reduciranja nuspojava, poboljšanja kvalitete života i smanjenja boli. Traže se i načini pomaganja krvnim stanicama u oporavku, da bi se mogle primijeniti više doze kemoterapije, koristi se i biološka terapija, te presađivanje koštane srži.

Materijal je prijevod izvornog materijala sa www.cancer.gov a što je u cilju što bolje informiranosti građana o malignim bolestima omogućio WIREDinternational nevladina organizacija iz SAD-a koja diljem svijeta pruža potporu u davanju medicinskih informacija liječnicima i stanovništvu i kao takova usko surađuje s Nacionalnim institutom za zdravlje SAD-a vlasnikom autorskih prava materijala.