www.domaci.de Forum Indeks Home
Portal • Forum • Novi upisi • Pretraga • Link do nas • Domaći filmovi • Lista korisnika • Tim sajta • Proverite privatne poruke • Prijava • Registracija
Pravilnik • FAQ • Profil • Favorites • Galerija slika • Top lista • Download MP3 • MP3 razno • Spotovi • Noviteti 2013 • Muzički noviteti 2014

Kanjiza
Strana 1, 2  sledeća
Upišite novu temu   Odgovorite na temu    www.domaci.de Forum Indeks -> ~ Svet i putovanja ~ -> ~ Znam za jedan grad ~
::  
Autor Poruka
Maja S.
Odomaćeni član
Odomaćeni član



Godine: 43

Datum registracije: 18 Jun 2005
Poruke: 1570

serbia.gif
PorukaPostavljena: Pon Avg 01, 2005 9:48 pm    Naslov poruke: Kanjiza Na vrh strane Na dno strane

evo, ja vec cetiri godine zivim u Kanjizi, misljenja sam svakojakog, ima i lepih i ruznih stvari ovde, kao i bilo gde drugde. Ali eto, volela bih da cujem vase misljenje.
Pozdrav.


 
Velja25
~ Sanjicin komšija ~
~ Sanjicin komšija ~



Godine: 37

Datum registracije: 20 Jan 2004
Poruke: 2594
Mesto: Novi Sad

serbia.gif
PorukaPostavljena: Sub Avg 20, 2005 5:54 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Kanjiža kao opština i centar opštine se nalazi na desnoj obali reke Tise, na najsevernijem delu Jugoslavije, za oko jedan šironski stepen bliže severnom polu nego ekvatoru. Ova teritorijalno-upravna jedinica se graniči sa istoka rekom Tisom, to jest opštinom Novi Kneževac, sa juga Sentom, sa zapada Suboticom, sa severa jugoslovensko-mađarskom granicom, prostire na 399 kvadratnih kilometara.
Opština, omeđena sa istoka rekom Tisom, odnosno opštinom Novi Kneževac (Trkkanizsa), sa juga Sentom (Zenta), sa zapada Suboticom (Szabadka), a sa severa jugoslovensko-mađarskom granicom, prostire na 399 kvadratnih kilometara. Današnja opština Kanjiža je stvorena 1. januara 1960. godine spajanjem tri ranije opštine - Kanjiže, Horgoša i Martonoša. Ona se sastoji od 13 naselja:
-Adorjan
-Doline
-Horgoš
-Kanjiža
-Male Pijace
-Mali Pesak
-Martonoš
-Novo Selo
-Orom
-Totovo Selo
-Trešnjevac
-Velebit
-Vojvoda Zimonjić

Ova naselja se nalaze delom pored Tise, delom na lesnoj terasi, a delom na lesnoj zaravni.
Pošto je ovo područje predstavlja jako istureni deo državne teritorije, u međunarodnom saobraćaju i robnom prometu kanjiški prostor ima specifičnu funkciju kao pogranična opština jedna je od najprometnijih izlazno-ulaznih vrata prema srednjoevropskim zemljama. Na teritoriji opštine se nalazi i drumski i železnički prelaz na jugoslovensko-mađarskoj državnoj granici kod Horgoša. Ovaj drumski prelaz spada među najprometnije granične prelaze. Aktiviranjem potiske železnice - koje je u toku - u međunarodnom tranzitnom prometu mogao bi se rešiti problem preopterećenosti subotičkog prometnog čvora. Rekonstrukcija ove potiske pruge bi imala ogroman ekonomski efekat. Posredstvom horgoškog prelaza kopnene veze su veoma dobre i sa zapadnim i sa severozapadnim zemljama naročito izgradnjom novog međunarodnog puta.
Kanjiža je i rečna opština. Rečni prelaz kod našeg grada u pisanim dokumentima prvi put se spominje 1093. godine. Kroz devet vekova Kanjiža je u svim državnim formacijama uživala prednosti koje proizlaze iz funkcije rečnog prelaza. Kod ovog prelaza su se ukrštale saobraćajnice zemaljskog značaja. Posle izgradnje mosta za drumski saobraćaj tranzitni karakter kanjiškog prostora još jače je izražen. Robni i putnički saobraćaj između severnog Banata i severne Bačka odvijaju se preko ovog mosta. Mogućnosti rečnog saobraćaja na Tisi nažalost nisu iskorišćeni.
Kanjiški prostor se nalazi na severoistočnom delu panonskog žitorodnog i intenzivnog stočarskog rejona, pripada panonsko-beogradskom rejonu. U odnosu na glavne energetske sisteme, potpunom izgradnjom sistema gasovoda - ima važnu ulogu. Jaka energetska baza na sopstvenom prostoru - nafta i zemni gas - ne služi u dovoljnoj meri neposrednim interesima privrednog razvoja opštine.
 
Xandros
Početnik Domaćeg.de
Početnik Domaćeg.de





Datum registracije: 01 Nov 2005
Poruke: 46

blank.gif
PorukaPostavljena: Uto Nov 01, 2005 5:39 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Posto sam vrlo cesto u Kanjizi mogu samo reci - jedan jako jako miran gradic. Mozda i previse miran.
 
Maja S.
Odomaćeni član
Odomaćeni član



Godine: 43

Datum registracije: 18 Jun 2005
Poruke: 1570

serbia.gif
PorukaPostavljena: Sub Dec 10, 2005 12:25 am    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Xandros je napisao/la sledeće:
Posto sam vrlo cesto u Kanjizi mogu samo reci - jedan jako jako miran gradic. Mozda i previse miran.


U pravu si. To je strasno sto je tako. Dusu dalo za penzionere i decu.

_________________
"Strast je zaludjenost nekom osobom, želja za nekim...Kada strast prodje na svetlo izlazi ljubav. Jer ljubav znači voleti nečije mane, dok STRAST voli vrline..."
 
pinkie
Prijatelj foruma
Prijatelj foruma



Godine: 44

Datum registracije: 01 Okt 2004
Poruke: 19325
Mesto: u skrivenom kutku

serbia.gif
PorukaPostavljena: Sub Dec 10, 2005 11:54 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Početak nastanka
o svedočenju najnovijih arheoloških nalazaka, na priobalnom delu Kanjiže (danas: Ribarski trg), postoje tragovi ljudskih naseobina počev od bronzanog doba, dok najdrevniji tragovi čoveka na teritoriji opštine, u Trešnjevcu, vode nas do doba klesanog kamena (neolita). Formiranje ljudskih naselja u prastaro doba objašnjava se površinskim karakteristikama i obiljem vode ovog kraja kao i činjenicom da se ispod ušća Moriša, tu se nalazio jedan od najranije poznatih plićaka, prelaza, kroz Tisu.
Spominjanje Kanjiže (Kenesna)
u hronici Gesta Hungarorum
koju je napisao Anonimus.


Pored mesta prelaženja na Tisi, za obezbeđivanje prelaza, u rimsko doba, te za vreme seobe naroda, stvoreno je stražarsko mesto na najvišoj tačci prirodnog predela, a potom zemljano utvrđenje kod ušća potoka Kereš (Kőrös). Potok je u IX veku dobio ime od Slovena koji su tu živeli. Ovaj naziv se u prvim pisanim dokumentima po dolasku Mađara u domovinu, javlja u obliku CNESA, odnosno KENESNA, i predstavlja jedan od slovenskih toponima koji su očuvani u Potisju.
Prema poveljskim izvorima, Kanjiža je verovatno bila kraljevski posed, o kojem se u jednoj povelji koja se datira za 1093. godinu, tvrdi da pripada opatiji benediktinaca u Panonhalmi (Pannonhalma). Po toj povelji, ovaj posed koji se nalazi "pored ušća potoka Cnesa", bio je darovan manastiru benediktinaca, zajedno sa ribnjakom koji nosi naziv Miruth, od kralja Solomona (1066-1074). U arhivu glavne opatije benediktinaca u Panonhalmi i danas se čuvaju šest povelja iz razdoblja 1093-1240. godine, koje se odnose na Kanjižu.
Kanjiža se pominje i u opisnom izvoru, u istoriji dolaska Mađara u domovinu od Anonimusa (Anonymus: Bezimeni). U ovome se Kanjiža pominje kao mesto gde su Mađari 896. godine prešli kroz Tisu da bi osvojili predeo između Moriša, Tise i Dunava, da ga preotimaju od bugarskog kneza Glada. Ovaj izvor dokazuje da je Kanjiža na početku XIII veka, u vreme Anonimusevo, važila za poznat prelaz na Tisi.
U doba tatarske najezde, osvajači koji su pustošili Potisjom, verovatno su uništili i Kanjižu, jer se ona skoro sto godina ne pominje u istorijskim izvorima; ali 1335. godine se opet javlja kao "VILLA CANYSA", tj. selo Kanjiža, u povelji o obilasku atara susednog ADORJANA.
Od tadašnjih susednih naselja koja su preživela oluje istorije sve do današnjih dana, u izvorima se javlja Adorjan (1198), te u XIII veku MARTONOŠ (1237), a na početku XIV veka (1502) HORGOŠ. Ova bogata zemljoradnička, ribarska i stočarska naselja su postala žrtve turske najezde. Na početku turske vladavine, preostali Mađari su se povukli za Martonoš i Sentpeter (Szentpéter, pored Horgoša; u XVIII veku opustošen), dok su Turci posle 1553. naselili slovensko stanovništvo u napuštena sela - tako i u Kanjižu. Međutim, česti mađarsko-turski ratovi u XVII veku razbili su i ovo retko stanovništvo, primorali ih na stalnu seobu, na izgnanstvo.
mgr. Janoš Doboš

_________________
Cutanje je tesko samo onima koji ne misle(Ivo Andric)
Beskorisno je pobijati tudje misljenje; ponekad covijek uspije da pobjedi nekoga u diskusiji, ali da ga uvjeri -nikada.Misljenja su kao ekseri: sto vise udaramo po njima, to dublje prodiru (Dumas Aleksander)
 
pinkie
Prijatelj foruma
Prijatelj foruma



Godine: 44

Datum registracije: 01 Okt 2004
Poruke: 19325
Mesto: u skrivenom kutku

serbia.gif
PorukaPostavljena: Sub Dec 10, 2005 11:55 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Razdoblje posle
turaka
drugoj polovini XVII veka, Kanjižu potpuno napušta i srspko stanovništvo: iz podivljalog predela prirode ostali su još izdignuti samo šančevi starog zemljanog utvrđenja, u propadanju. Ali, u ovo vreme već nazaduje i turska vlast i uskoro počinje njeno potiskivanje. Hrišćanski savez, pod rukovodstvom habzburške Austrije, 1686. je oslobodio veći deo Ugarske, tako i teritoriju današnje opštine Kanjiža, 20. oktobra (stoga Kanjiža slavi 20. oktobar kao Dan opštine). Za vreme oslobodilačkih ratova protiv Turaka, Mađari napuštaju i zadnje naselje - Martonoš. Vojni savet u Beču, u zavisnosti od vojne situacije nužde, naseljava napuštena mesta, prvo Martonoš (1687), te po sklapanju Karlovačkog mira (1699) Kanjižu useljenim Srbima angažovanim u vojno-graničnoj službi. Vojnici-graničari raspoređeni u konjaničke i pešadijske jedinice obnovili su utvrđenja kod Kanjiže i Martonoša, koja su od bečkog Vojnog saveta 1700. godine bila uvrštena u sastav Potiske vojne krajine. Ponovo naseljeno kanjiško utvrđenje koje se u tursko vreme nazivalo Földvár [mađ. "Zemljano utvrđenje"] (FEUDVAR, 1560) sada dobija naziv ÓKANIZSA (Vetus K., Alt-K., Stara K.).
Tusrki sultani

U drugoj polovini XVII veka, Kanjižu potpuno napušta i srspko stanovništvo: iz podivljalog predela prirode ostali su još izdignuti samo šančevi starog zemljanog utvrđenja, u propadanju. Ali, u ovo vreme već nazaduje i turska vlast i uskoro počinje njeno potiskivanje. Hrišćanski savez, pod rukovodstvom habzburške Austrije, 1686. je oslobodio veći deo Ugarske, tako i teritoriju današnje opštine Kanjiža, 20. oktobra (stoga Kanjiža slavi 20. oktobar kao Dan opštine). Za vreme oslobodilačkih ratova protiv Turaka, Mađari napuštaju i zadnje naselje - Martonoš. Vojni savet u Beču, u zavisnosti od vojne situacije nužde, naseljava napuštena mesta, prvo Martonoš (1687), te po sklapanju Karlovačkog mira (1699) Kanjižu useljenim Srbima angažovanim u vojno-graničnoj službi. Vojnici-graničari raspoređeni u konjaničke i pešadijske jedinice obnovili su utvrđenja kod Kanjiže i Martonoša, koja su od bečkog Vojnog saveta 1700. godine bila uvrštena u sastav Potiske vojne krajine. Ponovo naseljeno kanjiško utvrđenje koje se u tursko vreme nazivalo Földvár Šmađ. "Zemljano utvrđenje"Ć (FEUDVAR, 1560) sada dobija naziv ÓKANIZSA (Vetus K., Alt-K., Stara K.).
Početkom XVIII veka, Turci su potisnuti i sa leve (banatske) strane Tise, reka prestaje da bude granica, stoga se 1741. ukine vojna krajina, a 1751. ona ulazi u sastav civilne strukture države. Da bi i dalje mogli da uživaju privilegije, deo graničara se odselio, a manje njih je ostalo ovde: tada su graničari dobili zemljišta, a njihovi oficiri plemićke titule; za zaštitu kolektivnih prava, obrazovali su privilegizovani Krunski distrikt s ove strane Tise kojim su bili obuhvaćeni i Martonoš i Kanjiža. Međutim, sam Distrikt je postao deo županije Bač-Bodrog (Bács-Bodrog), a Stara Kanjiža dobija titulu palanke i pravo ubiranja skelarine. Da bi nadomestila odseljene srpske graničare, Mađarska komora opet naseljava Mađare iz severnijih županija u potiska mesta, tako 1753. u Kanjižu, 1771. u Martonoš, te 1772. vlastelin Mikloš Karas (Kárász Miklós) i u Horgoš. Pravni status useljenih Mađara se 1774. izjednačava sa statusom Srba; od toga je Stara Kanjiža (Ókanizsa), po pretežnoj većini stanovništva, poznata i pod imenom Magyarkanizsa (Mađarska Kanjiža), dok preko Tise susedna Révkanizsa (Pristanišna Kanjiža) ili Kiskanizsa (Mala Kanjiža) posle 1699 dobija atribut "Török" (Turska), zadržan u mađarskoj toponimi i po 1718, sve do danas. Pustaru Adorjan, priključenu 1700. kanjiškom utvrđenju, takođe počinju da iskorišćavaju vlasnici salaša, te baštovani duvana-želiri; ovi zadnji će obnoviti i srednjevekovno naselje pored Tise.
U prvoj polovini XIX veka Kanjiža se brže razvijala u okviru privilegizovanog Krunskog distrikta od susednog Martonoša, ali je zaostajala u odnosu na susednu Sentu. Sa severne strane je bila pritešnjena kapricioznim koritom potoka Kereš, a sa juga pak, ogromnim ritom (nekadašnjim jezerom Miruth) u Tisin ćošak; atar naselja sa zapada je slatinast, oranica ima malo. Zemljište zaista pogodno za zemljoradnju, za intenzivnije gospodarenje, počinjalo je tek na 12-15 kilometara udaljenosti od naselja, na rubu tzv. "Orompartok" -a (Brežuljci). Zbog specifičnosti prostorno-geografskih okolnosti, mada je u ataru grada stvoren svet salaša na velikoj prostranjenosti, sa imućnim posednicima-gazdama, oni ipak nisu toliko aktivno učestvovali u životu palanke kao Senćani; Martonoš je pak, usled nesrećnijeg geografskog položaja - ležao je u zakutku Tise, daleko od puta Kanjiža-Segedin - došao u još nepovoljniji položaj. Najbrže se razvijao Horgoš, zahvaljujući geografskom položaju, činjenici što je ležao na putu Segedin-Subotica, na raskršću sa putnim pravcem prema Senti. Istovremeno, promet Kanjiže je bio povećan zahvaljujući prelazu na Tisi i činjenici da je naselje ležalo na poštanskom putu Subotica-Temišvar. U Kanjiži se rano nastanjivala esnafska industrija (prva esnafska organizacija je osnovana 1777. godine), značajna joj je bila mlinska industrija (samo je na Tisi bilo u pogonu tridesetih godina više od trideset vodenica, ne računajući suve mlinove i vetrenjače) i prometna je nedeljna pijaca svakog četvrtka (pravo na pijacu je Kanjiža stekla 1751., a i danas je četvrtak jedan od dana održavanja nedeljne pijace, dok drugi - nedelja).
mgr. Janoš Doboš

_________________
Cutanje je tesko samo onima koji ne misle(Ivo Andric)
Beskorisno je pobijati tudje misljenje; ponekad covijek uspije da pobjedi nekoga u diskusiji, ali da ga uvjeri -nikada.Misljenja su kao ekseri: sto vise udaramo po njima, to dublje prodiru (Dumas Aleksander)
 
pinkie
Prijatelj foruma
Prijatelj foruma



Godine: 44

Datum registracije: 01 Okt 2004
Poruke: 19325
Mesto: u skrivenom kutku

serbia.gif
PorukaPostavljena: Sub Dec 10, 2005 11:57 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Mađarska revolucija
1848.
U razvoju Kanjiže dolazi do prekida sredinom XIX veka: u periodu mađarske građanske revolucije, socijalne i nacionalne suprotnosti su dovele do krvave borbe, u toku koje su Kanjižani učestvovali u prvoj, neuspeloj opsadi Sentomaša (Szenttamás, danas: Srbobran), te po povratku, za neuspeh su okrivili Srbe, razoružali su srpske članove Nacionalne garde u Kanjiži i tom prilikom je više Srba nastradalo u linču. Početkom iduće, 1849. godine, Srbi, potpomognuti od dobrovoljaca iz Srbije, prodrli su uz Tisu, pa su početkom februara potisnuli domobrance iz Kanjiže i Martonoša. Mađarsko stanovništvo, bojeći se od osvete, masovno je prebeglo u Horgoš i Segedin.
Lajoš Košut, vođa mađarske
revolucije, god. 1848/49.

U martu je okrenuta vojna situacija, sada su domobranci i gardisti potisnuli iz Martonoša i Kanjiže srpske trupe koje su se borile na strani austrijskog cara, pa je srpsko stanovništvo bežalo preko Tise u Banat. U ponovnom osvajanju grada učestvovali su i gardisti iz Horgoša i subotičke jedinice generala Percela. Tom prilikom su već razoren i opljačkan grad spalili.
Kanjiža je za vreme revolucije dobila uređeno veće kao i grb: u dosadašnjem pečatnom grbu dugoljastog oblika, srpski graničar je zamenjen mađarskim husarom, štit je dobio oblik sa šiljastim donjim delom i zamenjen je dvoglavi orao Habzburgovaca, umesto njega primenjena je obična grbna kruna. Međutim, pad revolucije je odneo ove promene: careva vojska je 5. avgusta 1849. zauzela grad i nakon teške borbe je prešla preko Tise, potisnući mađarske umorne trupe generala Gijona (Guyon). Na kraju borbe za slobodu, od 1311 kuća u Kanjiži ostalo je svega 105, dok ljudski gubici nisu zbrojani ni na jednoj ni na drugoj strani.


mgr. Janoš Doboš

_________________
Cutanje je tesko samo onima koji ne misle(Ivo Andric)
Beskorisno je pobijati tudje misljenje; ponekad covijek uspije da pobjedi nekoga u diskusiji, ali da ga uvjeri -nikada.Misljenja su kao ekseri: sto vise udaramo po njima, to dublje prodiru (Dumas Aleksander)
 
pinkie
Prijatelj foruma
Prijatelj foruma



Godine: 44

Datum registracije: 01 Okt 2004
Poruke: 19325
Mesto: u skrivenom kutku

serbia.gif
PorukaPostavljena: Sub Dec 10, 2005 11:58 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Epoha procvata

Borba za slobodu je stvorila osnove za građansku ravnopravnost i epohalnu promenu u privredi: ukinut je Krunski distrikt, kmetovi su postali gazde-zemljoradnici a i Kanjiži je postepeno vraćen izgled gradića. U njenom ataru, pored Adorjana, obrazuje se 1850. godine, na rubu Orompartoka, novo naselje: Kishegyes, po kasnijem uređivanju naziva naselja (1904) Oromhegyes (danas Trešnjevac). Južnozapadno od njega rasejano duž paralelnih duži, salaši kanjiški (oromski). Posle Nagodbe (1867) ubrza se razvoj: na kraju osamdesetih godina Kanjiža ima isti broj kuća koliko je imala 1848. godine, pa je već prugom povezana preko susedne Sente, odnosno Segedina sa udaljenijim krajevima zemlje i sveta. Opština iz sopstvenih sredstava završi izgradnju odbrambenog nasipa duž Tise (1856), odvodnjava i zaštićuje od poplave Veliki rit, te 1870. zajedno sa drugim opštinama iz bivšeg Krunskog distrikta, otkupi javne pašnjake koji pripadaju opštini. Međutim, pašujake nije podelila među posednicima, već ih zadrži pod opštinskim upravljanjem, finansirajući iz njihovih prihoda narasle javne troškove.
Vigado, sagrađen u 1893.

Banja Kanjiža, 1913.


U međuvremenu se razvija i naselje u jedinom mogućem pravcu, prema zapadu, na desnoj obali potoka Kereš i pored Velikog rita, na "Tópart"-u (Obala jezera), pored nekadašnjeg jezera Gyékény-tó (\ekenj-to: Rogozno jezero), prateći liniju najviših tačaka prirodnog predela. Tako se stvaraju četiri kvarta grada, koji se u početku, sredinom XIX veka još zovu "desetine": Desetina Kereš, Desetina Topart, Pijačni trg (centar naselja između dve crkve: rimokatoličke i pravoslavne) i Part (Obala) na mestu nekadašnjeg kanjiškog šanca. Između obale Kereša i Toparta u početku su se nalazili vinogradi i bašte, 1850. je ovde izgrađeno 60 kuća, te im je broj u narednih 35 godina utrostručen. Ovo je postalo peti kvart Kanjiže, "Újváros" - Novi grad (njegov naziv je najpre nestao iz pamćenja).
Rašireno, močvarno ušće Kereša dugo je sprečavalo razvijanje naselja prema severu; preko potoka, prostirali su se vinogradi. Drum za Martonoš je presekao ušće Kereša, stoga je ovde izgrađen nasip i most šezdesetih godina. Na južnom delu mosta je stajao spomenik Svetog Jovana podignut 1866. Sedamdesetih godina je započeto parcelisanje i izgradnja i na zemljištu preko Kereša, pored druma za Martonoš, formiranjem poprečnih sokaka; ovo je postalo šesti kvart grada, "Falu" (Selo). Tu je izgrađeno 1872. pristanište grada na Tisi.
Kanjižu je u razvoju pratio Horgoš, naročito u drugoj polovini XIX veka: već je 1863. tu otvorena železnička stanica na pruzi Segedin-Fijume (Rijeka). U užem regionu pored postaje na pruzi Segedin-Temišvar kod Valkanja, ova je bila najbliža železnička stanica. Veza preko železnice nije približavala Horgoša Kanjiži već Segedinu i Subotici; Horgoš je pripadao i prema administrativnoj podeli iz tog doba Segedinu, odnosno županji Csongrád (Čongrad), tamo mu se nalazila i viša vlast, sreski sud, poreski i zemljišnoknjižni ured. Horgoš je prilikom novog naseljavanja izvršenog 1772. godine, dobio geodetski planiranu i izmerenu strukturu naselja, zahvaljujući brižljivosti Kárász Miklósa (Mikloš Karas), koji je izvršio naseljavanje. Ovaj izgled naselja, sa širokim ulicama i prostranim unutrašnjim zemljištima, mogao je da bude samo pokvaren novinama i naseljavanjima u XX veku. Uređenost naselja i odnosi u rasporedu stanovništva bili su bolji nego u Kanjiži: na prekretnici stoleća pet sedmine stanovništva je živelo u Horgošu i samo dve sedmine u okolnim majurima: Budžaku, Malom pesku (Kishomok), Kraljevom bregu (Királyhalom), Öttömösu (Etemeš), Buzogánypuszti (Buzoganj-pusta), Tiszaszentpéteru (Tiszaszentpeter) i Kőrösoldalu (Kerešoldal).
Martonoš, isto kao i Kanjiža, pripadao je Potiskom krunskom distriktu s ove strane Tise do 1848. godine, potom 1870. g. slično drugim opštinama, novcem otkupi svoje prašnjake i 1871. postaje opština u Gornjem Tisinom srezu županije Bács-Bodrog (Bač-Bodrog), a sedište sreza je bilo u Senti. Tako je Martonoš (u početku zajedno sa Kanjižom) pripadao senćanskom srezu blizu sto godina.
Naselje leži u dubljoj okuci Tise; položaj mu je pogodovao u tursko doba (nije se nalazio na putu kojim su se kretali osvajači-pljačkaši), međutim u novije doba, u XIX veku taj isti položaj ga je hendikepirao, jer je bilo udaljeno od druma Senta-Segedin (1882), a prolazio je daleko od centra naselja i železnički krak (1889). Martonoš je tako ostao ostrvo na kopnu, što se ogledalo i u broju populacije: 1860. je imao 4955, a 1890. već samo 3725 stanovnika. Pretežna većina stanovništva se bavi sve do danas zemljoradnjom i stočarstvom. Naselje nije bilo u stanju da se aktivno uključuje u robni promet, zato je na zapadnoj ivici njegovog atara, gde su za to uslovi mnogo bolji, u XX veku formirano novo naselje u čijem imenu je sadržana i njegova uloga: Kispiac (Male Pijace).
Na kraju XIX veka, na prostoru između Segedina i Sente, Kanjiža stupa na čelo razvoja: broj njenih stanovnika se sporo ali bez kolebanja povećava, njena privreda zasnovana na lokalnim prirodnim resursima, razvija se. Broj stanovnika Kanjiže 1850. iznosi 9407, godine 1857. - 11.074, godine 1880. - 13.689, godine 1890. - 15.494 i godine 1900. - 16.532, od toga 16.057 Mađara, 398 Srba, 67 Nemaca i 10 ostalih nacionalnosti.
Na prekretnici stoleća, atar opštine se prostire na 35.819 katastarskih jutara, od toga je oranica 20.615 jutara a javni pašnjak 9.289 jutara. Opština je javni pašnjak vodila na jednom posedovnom listu, tj. javni posed je iznosio 15.266 jutara, uključujući i ritske trščare, bare, golice, puteve i ostala neplodna zemljišta.
Opština 1904. prima naziv "Magyarkanizsa" (Mađarska Kanjiža) koji je ona koristila od 1774, a 1848. joj je i ozakonjen, te isti zadrži i 1908. prilikom dobijanja uređenog veća, i koristi sve do 1920. U godini sticanja ranga grada (1908) dobije grb: u sredini štita sa šiljastim donjim delom stoji mađarski konjanik koji u desnoj ruci drži mač sa vrhom na gore, a u levoj ruci ralo oslonjeno na zemlju, dok se iznad štita nalazi grbna kruna. Grad u ovo vreme raspolaže sa toliko bogatim prihodima od pašarina da od njih može da pokrije sve troškove opštinske uprave, komunalnih poslova, javnog zdravstva i obrazovanja.
Početkom XX veka su za privredni život grada karakteristični: relativno razvijeno prerađivačko zanatstvo, nekoliko manufaktura, te mlinska industrija i proizvodnja građevinskog materijala koje dostižu nivo mehanizovanosti. Broj zanatlija, okupljanih u udruženje, kreće se između 210 i 300 do sredine XX veka. Mlinska industrija je bila zastupljena od XVIII veka vodenicama, vetrenjačama i suvim mlinovima; bilo je vremena kad je na Tisi radilo više od trideset mlinova, na početku XIX veka. Vetrenjače i suvi mlinovi su u XIX veku bili zamenjeni parnim i motornim mlinovima (kruparama) koji su se nalazili u vlasništvu preduzetnika-kapitalista.
Proizvodnja građevinskog materijala se bazira na bogatom sloju lesa, žutoj zemlji koja je već u XVIII veku korišćena za pečenje opeke. Majstora i manufaktura za proizvodnju opeke, bilo je već u XIX veku, ali sa mehanizovanom proizvodnjom se krenulo u 1903. godini kada je jedan od sposobnih preduzetnika u Kanjiži, Grünfeld Hermann (Herman Grinfeld), osnovao deoničko društvo "Prva parna ciglana i crepana u Kanjiži". Time je započeta sve do danas najznačajnija industrijsko-privredna delatnost: proizvodnja građevinskog materijala.
U trgovini je Kanjiža dobila ulogu samo kao centar manjeg rejona: pod njenim uticajem se nalazi Martonoš, predeo salaša i Turska Kanjiža (danas: Novi Kneževac) na drugoj obali Tise. Od pojedinih ogranaka trgovine relativno je bila razvijena trgovina žitaricama i stokom. Turska Kanjiža je uključena u kanjiški rejon robnog prometa naročito posle 1886. godine, pošto su Kanjižani postavili pontonski most kupljen od Segedina. Robni promet se postepeno povećavao na zemaljskim vašarima i nedeljnim pijacama opština, te su se na prekretnici stoleća u ove tri opštine otvorile, pored radionica zanatlija, i trgovine kolonijalnom, drvenom, tekstilnom, metalnom i mešovitom robom.
Bogat razvoj je bio potpomognut i od kreditnih zavoda. Prvi u redu takvih poduhvata zvao se "Staro- i turskokanjiška štedionica", a osnovana je 1869. godine. Ovu je sledila 1884. "Starokanjiška samopomagajuća zadruga". Međutim, kreditne mogućnosti su bile dosta skučene, u poljoprivredi se mehanizacija ograničavala samo na vršidbu, dok je prerađivačka industrija bila zastupljena sa nekoliko manjih mlinova. Proizvodnja opeke i crepa, pilana zasnovana na borovini splavarenoj po Morišu, zahtevale su nešto više radne snage samo u letnjem periodu. Industrija nije bila u stanju da zaposli višak agrarnog stanovništva: deo njih je životario na zemljanim radovima na strani (čuveni su bili kanjiški kubikaši po svojoj radnoj snazi), dok su se drugi iselili na prekretnici stoleća u Novi svet, Severnu i Južnu Ameriku.
U društvenom životu grada u drugoj polovini XIX veka vodeću ulogu igraju gazde-zemljoposednici, malobrojna inteligencija i imućni preudzetnici, trgovci, zanatlije. Njihovi predstavnici su ulazili u opštinsku skupštinu po pravu viriliteta (plaćali su najviše poreza u opštini), a imali su odlučujući uticaj i u mesnim organizacijama zemaljskih političkih stranaka i u društvenim udruženjima. Veleposednici su se udružili u "Gazdakör" (Kolo gazdi), intelektualci su posećivali Kasinu, a zantlije Udruženje zanatlija. Društvenim raslojavanjem po nacionalnoj, rasnoj i verskoj osnovi je stvoren šarolik mozaik: konfesionalne škole, nacionalni čitalački kružoci, sindikati, momačke družine, udruženja za udaju devojaka i vatrogasna društva. Prva glumačka družina je osnovana 1845. godine, Dobrovoljno vatrogasno društvo 1889., a mesna sindikalna podružnica zemljanih radnika 1897. Na kraju stoleća pokrenuti su prvi lokalni listovi, za imućnije je 1895. izgrađen "Vigadó" (Veselište) u Narodnom parku, a za golje Sirotište 1900. godine.
Početkom XX veka Kanjiža ponovo stiče status grada sa uređenim većem i 1908. opet dobije jednom već stečen, grb grada. Tada je izgrađena Gradska kuća koja i danas služi kao sedište gradske uprave (1911) i katolička crkva Svetog Pavla (1912). U blizini grada je otkrivena lekovita voda i uskoro se izgradi (1913) u Narodnom parku banja koja je do danas razvijena u Centar za rehabilitaciju i rekreaciju. Veleposednik Tóth József (Jožef Tot) na svom imanju podiže crkvu i oko crkve naseljava selo (1905.) koje po njemu dobije naziv TÓTHFALU (Totovo Selo). Svetski rat preseče poletnu urbanizaciju, grad izgubi pet stotine ljudi i trijanonskim mirom menja državu: pripada Jugoslaviji.


mgr. Janoš Doboš

_________________
Cutanje je tesko samo onima koji ne misle(Ivo Andric)
Beskorisno je pobijati tudje misljenje; ponekad covijek uspije da pobjedi nekoga u diskusiji, ali da ga uvjeri -nikada.Misljenja su kao ekseri: sto vise udaramo po njima, to dublje prodiru (Dumas Aleksander)
 
pinkie
Prijatelj foruma
Prijatelj foruma



Godine: 44

Datum registracije: 01 Okt 2004
Poruke: 19325
Mesto: u skrivenom kutku

serbia.gif
PorukaPostavljena: Ned Dec 11, 2005 12:00 am    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Period između Prvog i Drugog svetskog rata

Unovoj državi pogranični položaj i nedržavotvorno stanovništvo grada zaustavili su ekonomski razvoj Kanjiže (od 1920: STARA KANJIŽA) koji ni do tada nije bio naročito dinamičan. Jugoslovenskom politikom agrarne reforme i naseljavanja, shodno nacionalnim interesima, na neokrčene javne pašnjake je naseljavano slovensko stanovništvo. Kolonistima iz Like osnovana su zatvorena naselja u ataru Kanjiže pod nazivima VELEBIT (1941: 924 stanovnika) i VOJVODA ZIMONJIĆ (1948: 472 stanovnika). U nedostatku sredstava za proizvodnju i odgovarajućih iskustava, kolonisti iz planinskih krajeva su se teško prilagođavali, a istovremeno urođeni agrarni proletarijat nije imao udela u zemljištu podeljenom putem agrarne reforme.
Poslastičarnica, 1936


Panorama, 1941


Za vreme Drugog svetskog rata kada je Kanjiža vraćena Kraljevini Mađarskoj, slovenski kolinisti su internirani i u njihova naselja su dovezeni doseljenici - Sekleri iz Bukovine (Velebit = Fogadjisten [Pomozbog]). Njih je južnoslovenski režim, povratkom nakon tri godine, iselio. Drugom jugoslovenskom (socijalističkom) agrarnom reformom su sada dodeljena zemljišta, pored novijih slovenskih doseljenika, i ovdašnjim zemljanim radnicima Mađarima, time ublažavajući oštrinu atrociteta putem kojih su Mađari bili kažnjavani zbog zlostavljanja južnoslovenskog stanovništva iz 1941. godine. Kolektivizacija poljoprivredne proizvodnje, nacionalizacija pogona i fabrika, te raskid sa Staljinovim režimom - doneli su sve novije potrese zbog kojih ni poljoprivredna, ni industrijska proizvodnja nisu uspevale da se odmaknu sa mrtve tačke. Istovremeno, ubrzano je propadanje privređivanja na salašima, odnosno stvaranje novih naselja u salaškom predelu: pored železničke pruge Senta-Subotica pod nazivima OROM i DOLINE (Völgyes), te kasnije pored Oroma NOVO SELO (Újfalu), a između Malih Pijaca i Martonoša MALI PESAK (Kishomok).

_________________
Cutanje je tesko samo onima koji ne misle(Ivo Andric)
Beskorisno je pobijati tudje misljenje; ponekad covijek uspije da pobjedi nekoga u diskusiji, ali da ga uvjeri -nikada.Misljenja su kao ekseri: sto vise udaramo po njima, to dublje prodiru (Dumas Aleksander)
 
pinkie
Prijatelj foruma
Prijatelj foruma



Godine: 44

Datum registracije: 01 Okt 2004
Poruke: 19325
Mesto: u skrivenom kutku

serbia.gif
PorukaPostavljena: Ned Dec 11, 2005 12:12 am    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Nedavna prošlost


o sredine XX veka stanovništvo Kanjiže je opalo na 11.842, te 1961. godine na 10.722. Tada je opet pokrenut privredni razvoj što se ogleda i na povećanju broja duša: 1971. je popisano 11.240, a 1981. godine 11.687 stanovnika. Potom je, nakon određenog kolebanja u toku osamdesetih godina, od 1991. je opet usledilo bitno opadanje broja stanovnika. Međutim, kretanje broja stanovnika na nivou opštine je u opadanju već od sredine veka: 1953: 35.590, 1961: 34.960, 1971: 33.817, 1981: 32.529 i 1991: 30.692. Prvenstveni razlog smanjenja stanovnika je u nazadovanju prirasta i odseljenju, čiji su uzročnici ekonomske i društvene prirode. Demografske promene u nacionalnoj strukturi od 1920. pokazuju umereno povećavanje južnoslovenske populacije i takođe umereno smanjivanje Mađara. Devedesetih godina se ova tendencija ubrzala (1981: Mađari 89,0%, Srbi 6,2%, Jugosloveni 2,8%).

Od šezdesetih godina počinje postepen ekonomski uspon u poljoprivredi, prerađivačkoj i uslužnoj industriji. Značajne promene su usledile započetom eksploatacijom nafte, u saobraćaju modernizacijom puteva, otvaranjem mosta na Tisi i ukidanjem železničkog kraka Horgoš-Senta. Posle poplave Tise u 1970. godini, izgrađen je na istočnom kraju grada nov nasip preko poplavnog područja i Velikog ostrva koje se tu nalazi. Iz Tise je refulacijom peska nasut Kereš, te se ovde formira novo stambeno naselje. Impozantan razvoj je zabeležen u građevinskoj industriji i proizvodnji građevinskog materijala (Potisje), javlja se u vidu nove oblasti metalna industrija (Metal) i proivodnja izolacionog materijala (FIM). Pokrenuta je 1980. nova lekovita banja i rekreacioni centar. Izvršena je rekonstrukcija i u starim oblastima privrede: u poljoprivredi (mehanizacija, zalivni sistem, promena kulture, staklena bašta, intenzivno stočarstvo), u mlinskoj, drvnoj, tekstilnoj i prehrambenoj industriji. Krajem osamdesetih godina socijalistički sistem je zahvaćen krizom, pa je stalo i sa ekonomskim razvojem opštine. Promena sistema ni do dan danas nije završena zbog nagomilavanja i nerešenosti političkih problema (socijalistički ustrojena Jugoslavija je 1992. godine raspala).
Dve decenije uspona bile su praćene značajnim rezultatima i u društvenim delatnostima: institucionalnim sistemom predškolskog vaspitanja (jaslice, obdaništa, zabavišta) obuhvaćena su sva deca u opštini, a školska deca su takođe pohađala osam razreda osnovne škole na maternjem jeziku. Opština 1965. godine osnuje srednju poljoprivrednu školu koja sve do danas obrazuje srednji kadar za celu Vojvodinu. Vaspitne i obrazovne ustanove su dobijale nove zgrade, savremenu opremu od Horgoša do Adorjana. Međutim, efikasnost obrazovnog sistema je bila usporavana nepromišljenošću neprestanih reformi i reorganizacija. Ostvareni su značajni rezultati i u kulturi: u Horgošu je izgrađen Dom kulture, a u Kanjiži bioskopska sala (kao deo zgrade planiranog kulturnog centra). U svim naseljima opštine rade kulturno-umetnička društva, a koja su u proteklim decenijama postizala lepe rezultate i na regionalnom, pokrajinskom i zemaljskom nivou. Mreža biblioteka opštine funkcioniše pod stručnim upravljanjem od strane Biblioteke "József Attila" (Atila Jožef) u Kanjiži; inače, ova je takođe jedna od ustanova - organizatora tradicionalne kanjiške Kolonije književnika. Kolonija književnika u Kanjiži okuplja već 45 godina na susret pozvane književnike iz Vojvodine, Jugoslavije i inostranstva. Decenijama su imale reginalni značaj pozorišne priredbe u Kanjiži pod nazivom Potiske igre, međutim, u nedostatku pozorišne zgrade, one se već nekoliko godina ne održavaju. Na planu javnog informisanja, opština je bila prisutna u regionalnom nedeljniku "Tiszavidék" (Potisje, 1968-1993), a u novije vreme izdaje dvonedeljnik pod nazivom "Új Kanizsai Újság" (Nove kanjiške novine). Grad, koji inače raspolaže i muzičkom školom, odnedavno je domaćin i muzičkih priredbi - Međunarodnog džez-festivala.
Sportski život opštine ima vekovnu tradiciju: u spomen toga se svake godine održava Atletski i plivački maraton u Kanjiži. Nogomet, gimnastika, atletika, rukomet, odbojka, (maratonsko) trčanje, rvanje, streljaštvo i kajakaštvo - bile su najpopularnije sportske discipline XX veka u kojima je opština dala velik broj izvrsnih takmičara i sportskih radnika.


mgr. Janoš Doboš

_________________
Cutanje je tesko samo onima koji ne misle(Ivo Andric)
Beskorisno je pobijati tudje misljenje; ponekad covijek uspije da pobjedi nekoga u diskusiji, ali da ga uvjeri -nikada.Misljenja su kao ekseri: sto vise udaramo po njima, to dublje prodiru (Dumas Aleksander)
 
vujke13
Upozorenja: 1 od 3

Početnik Domaćeg.de
Početnik Domaćeg.de



Godine: 37

Datum registracije: 02 Dec 2005
Poruke: 239
Mesto: Subotica/ Novi Sad/ Podgorica

serbia.gif
PorukaPostavljena: Pon Jan 09, 2006 1:43 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Kanjizu volim jer mi je najbolji drug odatle...
Bilo je super na 18. u sakudu... Twisted Evil

_________________
Vujanic je zakon
 
mimy
Upućeni član
Upućeni član



Godine: 40

Datum registracije: 30 Mar 2005
Poruke: 313

serbia.gif
PorukaPostavljena: Ned Apr 16, 2006 10:47 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

pa u kanjizi ima vise madjara nego srba...mislim nisam nacionalista i nemam nista protiv njih(imam dve jako dobre prijateljice tamo),ali meni jednostavno ne lezi taj njihov mentalitet...suvise su mirni..verovatno je zato kanjiza takva kakva jeste...mirna Sad
 
Prikaz poruka:   
Upišite novu temu   Odgovorite na temu    www.domaci.de Forum Indeks -> ~ Svet i putovanja ~ -> ~ Znam za jedan grad ~ -> Kanjiza Vreme je podešeno za GMT + 1 sat
Strana 1, 2  sledeća
Strana 1 od 2

 
Pređite u:  
Vi ne možete otvarati nove teme u ovom forumu
Vi ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Vi ne možete menjati Vaše poruke u ovom forumu
Vi ne možete brisati Vaše poruke u ovom forumu
Vi ne možete glasati u anketama u ovom forumu
Vi ne možete postavljati fajlove u ovom forumu
Vi ne možete preuzeti fajlove sa ovog foruma





- Burek Forum - Doček Nove 2018. godine - Venčanja, svadbe - Proslave - TipoTravel - Kuda večeras - Anwalt - legal -

Bookmark to: Twitter Bookmark to: Facebook Bookmark to: Digg Bookmark to: Del.icio.us Bookmark to: StumbleUpon