Dobriša Cesaric

Anna-Dada · Početnik Domaćeg.de

Moj najdraži pjesnik...a posebno volim njegovu pjesmu "U suton"...
jeste li vi čitali njegove pjesme i koje su vam najdraže?

jura4 · Početnik Domaćeg.de

vidi se da ima i zalutalih ptičica poput nas...

naravno da sam čitao i rado ću odgovoriti ali pričekaj još koji dan da se malo bolje pripremim.

u međuvremenu savjetujem ti jer vidim da imamo isti ukus da pročitaš Francesca Petrarcu Embarassed

Daca · ~Žena Sanjicinog švalera~

PJESMA MRTVOG PJESNIKA

Moj prijatelju, mene više nema

Al' nisam samo zemlja, samo trava.

Jer knjiga ta, što držiš je u ruci,

Samo je dio mene koji spava.

I ko je čita - u život me budi.

Probudi me, i bit ću tvoja java.

Ja nemam više proljeća i ljeta,

Jeseni svojih nemam, niti zima.

Siroti mrtvac ja sam, koji u se

Ništa od svijeta ne može da prima.

I što od svijetlog osta mi života,

U zagrljaju ostalo je rima.

Pred smrću ja se skrih (koliko mogoh)

U stihove. U žaru sam ih kov'o.

Al' zatvoriš li za njih svoje srce,

Oni su samo sjen i mrtvo slovo.

Otvori ga, i ja ću u tebe prijeći

K'o bujna rijeka u korito novo.

Još koji časak htio bih da živim

U grudima ti. Sve svoje ljepote

Ja ću ti dati. Sve misli, sve snove,

Sve što mi vrijeme nemilosrdno ote,

Sve zanose, sve ljubavi, sve nade,

Sve uspomene - o, mrtvi živote!

Povrati me u moje stare dane!

Ja hoću svjetla! Sunca, koje zlati

Sve čeg' se takne. Ja topline hoću

I obzorja, moj druže nepoznati.

I zanosa! I zvijezda, kojih nema

U mojoj noći. Njih mi, dragi vrati.

K'o oko svjetla leptirice noćne

Oko života tužaljke mi kruže.

Pomozi mi da dignem svoje vjeđe,

Da ruke mi se u čeznuću pruže.

Ja hoću biti mlad, ja hoću ljubit,

I biti ljubljen, moj neznani druže!

Sav moj život u tvojoj sad je ruci.

Probudi me! Proživjet ćemo oba

Sve moje stihom zadržane sate,

Sve sačuvane sne iz davnog doba.

Pred vratima života ja sam prosjak.

Čuj moje kucanje! Moj glas iz groba!

Dobriša Cesarić

Anna-Dada · Početnik Domaćeg.de

jura4 · Početnik Domaćeg.de

..I lije na uglu petrolejska lampa
Svjetlost crvenkastozutu
Na debelo blato kraj staroga plota
I dvije, tri cigle na putu.
I uvijek ista sirotinja udje
U njezinu svjetlost iz mraka,
I s licem na kojem su obicno brige
Predje je u par koraka.
A jedne veceri nekoga nema,
A mor'o bi proc;
I lampa gori,
I gori u magli,
I vec je noc.
I nema ga sutra, ni prekosutra ne,
I vele da bolestan lezi,
I nema ga mjesec, i nema ga dva,
I zima je vec,
I snijezi...
A prolaze kao i dosada ljudi,
I maj vec mirise -
A njega nema, i nema, i nema,
I nema ga vise...
I lije na uglu petrolejska lampa
Svjetlost crvenkastozutu
Na debelo blato kraj staroga plota
I dvije, tri cigle na putu.

jura4 · Početnik Domaćeg.de

1976. dobitnik nagrade Goranov vijenac

jura4 · Početnik Domaćeg.de

Kad budem trava

Mozda ce onda bolje da bude
Kada se jednoga dana preselim
U crve i u zemne grude.
Ljuljat cu se u travama veselim,
Mjesecinom i suncem poliven,
Rasitnjen i dobro skriven.
Nista mi nece ostat od uma,
Nijedna misao mrtvoga duha;
Ja necu imat ni uha ni sluha
Da slusam tisinu svojega suma.
Ako me kada stanu i kosit,
Nece mi bola nanijeti kosa -
Jedini teret koji cu nosit
U novom zivotu biti ce rosa.

jura4 · Početnik Domaćeg.de

Ma kako uzdiglo se srce
Klonuti mora, mora pasti.
Sudbino, prije no mi klone
O daj mu jos jednom cvasti!
Jos jednom opij ga i digni
Milinom jedne mlade zene,
Jos jedne zaljubljene oci
Za ove oci zanesene.
Kad vec se mora u tom srcu
Ugasit mladost, a za vazda,
Sa svojim blagom, slicno skrcu
Nek ne umre, vec nek razda!
Jos nekoliko jasnih dana
Da cijelog sebe u njih zgusnem,
I grleci se, ljubeci se
Ostatak mladosti da usnem.

jura4 · Početnik Domaćeg.de

ZNAM: ima jedna mrtva luka
I ko se u njoj nadje
Cut ce ujutro pjevanje cuka
I vidjet ce umorne ladje.

Brodovi u njoj vjecno snivaju
Kako se brodi,
A'l njihova sidra mirno pocivaju
U plitkoj vodi.

I tako u snovima gledaju srecu,
A plovit se boje.
Na jarbole sarene zastave mecu,

CTEBAH · Početnik Domaćeg.de

Свака част Јура, годе ми чврста дела!!!

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

Slap

Teče i teče, teče jedan slap;

Što u njem znači moja mala kap?

Gle, jedna duga u vodi se stvara,

I sja i dršće u hiljadu šara.

Taj san u slapu da bi mogo sjati,

I moja kaplja pomaže ga tkati.

Tiho, o tiho govori mi jesen
Tiho, o tiho govori mi jesen:

Šuštanjem lišća i šapatom kiše.

Al zima srcu govori još tiše.

I kada sniježi, a spušta se tama,

U pahuljama tišina je sama

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

Povratak

Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.

Krhko je znanje!)

Možda je pao trak istine u me,

A možda su sanje.

Još bi nam mogla desiti se ljubav

Desiti-velim,

Ali ja ne znam da li da je želim,

Ili ne želim.

U moru života što vječito kipi,

Što vječito hlapi,

Stvaraju se opet, sastaju se opet

Možda iste kapi -

I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem

Jedna vječnost pusta,

Mogla bi se opet u poljupcu naći

Neka ista usta.

Možda ćeš se jednom uveče pojavit

Prekrasna, u plavom,

Ne sluteći da si svoju svjetlost lila

Mojom davnom javom,

I ja, koji pišem srcem punim tebe

Ove čudne rime,

Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti,

Niti tvoje ime!

Pa ako i duša u tome trenutku

Svoje uho napne,

Sigurnim će glasom zaglušiti razum

Sve što slutnja šapne;

Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom

Pogledat ko stranci,

Bez imalo svijesti koliko nas vežu

Neki stari lanci

No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće

Ko sunce u krugu,

I nosi nam opet ono što je bilo:

I radost, i tugu.

I sinut će oči, naći će se ruke,

A srca se dići -

I slijepi za stope bivšega života

Njima ćemo ići