www.domaci.de Forum Indeks Home
Portal • Forum • Novi upisi • Pretraga • Link do nas • Domaći filmovi • Lista korisnika • Tim sajta • Proverite privatne poruke • Prijava • Registracija
Pravilnik • FAQ • Profil • Favorites • Galerija slika • Top lista • Download MP3 • MP3 razno • Spotovi • Noviteti 2013 • Muzički noviteti 2014

Znamenita imena filozofije
Strana prethodna  1, 2, 3, 4  sledeća
Upišite novu temu   Ova tema je zaključana: ne možete menjati ili upisivati poruke.    www.domaci.de Forum Indeks -> ~ Filozofija ~
::  
Autor Poruka
mistik29
Prijatelj foruma
Prijatelj foruma



Godine: 47

Datum registracije: 30 Sep 2005
Poruke: 7173
Mesto: Zagreb

croatia.gif
PorukaPostavljena: Ned Okt 02, 2005 9:50 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Halil Džubran

Pjesnik, slikar, filozof, ličnost širokih pogleda na svijet, mnogo citiran ne samo u filozofskom svijetu nego i općenito.



_________________
JoŠ PoSToJe iSTiNe KoJe VoLe BoLJeTi
 
Toplica Milan
Banovan!

Balkanska korida
Balkanska korida



Godine: 51

Datum registracije: 20 Jul 2005
Poruke: 6574
Mesto: Senje - Cuprija

serbia.gif
PorukaPostavljena: Sub Nov 19, 2005 7:57 am    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Франсоа Мари Аруе Волтер 1694 – 1778
Француски Филозоф и књижевник,славни просветитељски мислилац.У Француској се у 18 веку развио просветитељски покрет,чије је основно обележје била борба против хришчанске религије као кочнице друштвеног напретка.Просветитељи француски филозофи 18.века истицали су улогу разума као основу државе,законодавства и права. Волтер је тврдио да је историја друштвеног напреткау ствари борба разума против неразумности,али је занемарио улогу развоја привреде и оцену тадашњег стања материјалне производње.Посебно је истицао улогу здравог разума у развоју друштва и човека уопште.Био је један од најистакнутијих сарадника енциклопедије (у 17 књига) које је покренуо Дидро.Своја филозофска гледишта Волтер је изнео у романима :
КАНДИД ; ЗАГИД ; МИКРОМЕГАС као и у филозофском речнику.Написао је неколико трагедија и комедија,филозофска писма и многа друга књижевна,научна и филозофска дела.

_________________

† Gospode Isuse Hriste sine Boga živoga pomiluj mene grešnoga.
 
Toplica Milan
Banovan!

Balkanska korida
Balkanska korida



Godine: 51

Datum registracije: 20 Jul 2005
Poruke: 6574
Mesto: Senje - Cuprija

serbia.gif
PorukaPostavljena: Uto Nov 22, 2005 7:31 am    Naslov poruke: Znamenita imena filozofije Na vrh strane Na dno strane

U ovoj temi pišemo o poznatim filozofima i njihovim delima.
Znači sve što se tiče filozofije od antike do današnjih dana.

_________________

† Gospode Isuse Hriste sine Boga živoga pomiluj mene grešnoga.
 
bmwjac
Početnik Domaćeg.de
Početnik Domaćeg.de



Godine: 32

Datum registracije: 23 Nov 2005
Poruke: 4
Mesto: KS

serbia.gif
PorukaPostavljena: Sre Nov 23, 2005 10:46 pm    Naslov poruke: dr.Ivan Kolaric Na vrh strane Na dno strane

Ivan M. Kolarić je rođen 1952. godine u Klenju, kod Šapca. Gimnaziju je završio u Loznici. Filozofiju je diplomirao, magistrirao i doktorirao na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Bio je gimnazijski profesor u Krupnju (Rađevina). Zatim profesor Filozofije sa etikom i Masovnih komunikacija, kao i šef Katedre za filozofiju i sociologiju na Učiteljskom fakultetu u Užicu. Takođe, bio je saradnik i profesor po pozivu za Filozofiju sa etikom na Učiteljskom fakultetu u Beogradu i na Višoj vaspitačkoj školi u Kruševcu. Sada je vanredni profesor Filozofije i Filozofije religije, kao i šef Filozofsko-sociološkog odseka na Filozofskom fakultetu u Srpskom Sarajevu.

Objavio je zbirku kratkih priča Dar reke Drine (1991), zbirku filozofskih eseja Kristali osmišljavanja (1996), monografiju Sveti Sava Srpski -- harizma i mit (1998), vremeplov mudroljublja pod naslovom Filozofija (1998), jedinstvenu Filozofsku hrestomatiju (2000) i Filozofsko-teološki leksikon (2000). Uskoro treba da se publikuje Kolarićeva zbirka haikua Vreme trešanja i zbirka od 111 haibuna Srpski koloplet. Autor je i prvog edukativnog CD-a iz Filozofije u Jugoslaviji. Inače, oko 15 godina u okviru podlistka Prosvetnog pregleda Pedagoška praksa, vodi stručno usavršavanje nastavnika društveno-istorijskih nauka.

Prof dr. Ivan Kolarić je objavio preko 150 stručnih radova (rasprava, studija, eseja, feljtona, prikaza i članaka) iz filozofije, sociologije, komunikologije, pedagogije, psihologije i književnosti - publikovanih u renomiranim domaćim i stranim listovima i časopisima. Mnogi stručni i književni Kolarićevi radovi su nagrađivani, kao i prevođeni (ili se prevode) na: engleski, nemački, francuski, ruski, slovenački, makedonski i grčki jezik.
 
foryou10
Iskusni član
Iskusni član



Godine: 63

Datum registracije: 13 Jan 2006
Poruke: 903

bosnia_herzegovina.gif
PorukaPostavljena: Ned Feb 12, 2006 11:49 pm    Naslov poruke: Moji najdraži filozofi Na vrh strane Na dno strane

Parmenid

Parmenid (5.st. p.n.e.) je bio antički grčki filozof rođen u Eleji, grčkom gradu na jugu Italije. On je jedan od najznačajnijih predsokratovskih filozofa. On je govorio da je svakodnevno shvatanje realnosti fizičkog svijeta greška; i da je relanost svijeta Jedno Biće: nemjenjajuća i neuništiva cjelina. Biće je jedinstvena, puna materijalna lopta koje se ne kreće. Biće nije nastalo, niti će nestati. Ono oduvjek postoji i vječno je (metafizički materijalizam).
On je osnivač Elejske škole, u kojoj su, pored njega, bili i Zenon i Melisus.
Njegovo djelo "O prirodi" je preostalo samo u fragmentima i sastavljeno je od dva djela i predgovora. U dijelu knjige Put istine on govori o tome šta je realnost, a u Varljivom putu šta je iluzija. Govorio je da je kretanje nemoguće jer ono zahtjeva pomjeranje u prazninu, a prazninu je definisao kao ništavilo, što prema definiciji ne može postojati. Za njega sve što je mnoštveno, što je isprekidano ne postoji, to je privid- ne biće.
U gnoseologiji Parmenid je racionalista. Biće se jedino može shvatiti razumom. Čulima spoznajemo nebiće a to nije istina- to je privid


Ibn Sina, Avicena, Abu Ali Husain ebn Abdallah Ebn-e Sina ili Abu Ali Al-Husain (980-1037), vodeći je islamski filozof i neoplatonista. Studirao je teologiju, fiziku, matematiku, medicinu, filozofiju i logiku. On svoju filozofiju temelji na Aristotelovom učenju. Njegovo najpoznatije djelo je "Kanon medicine". On smatra da je zadatak filozofije da osvijetli i dokaže istine koje je Allah objavio. Takođe, smatra da um ne može dokazati sve istine.


Ibn Rušd (Abu Al-Walid Muhammad Ibn Ahmad Ibn Muhammad Ibn Ahmad Ibn Ahmad Ibn Rushd ili Averoes, 1126-1198) je najistaknutiji i najutjecajniji islamski aristotelovac. Rođen je u Kordobi. Bio je pravnik i ljekar, a bavio se i filozofijom. Isticao je da filozofija nije za široke mase jer one nisu sposobne za takav način mišljenja. Povezivao je filozofiju sa religijom, pa je proglašen nevjernikom i bio je prognan u Maroko (Marakeš) gdje je i umro.


Bertrand Arthur William Russell (Bertrand Artur Vilijam Rasel; Trelleck, 18. maj 1872. - kraj Penrhyndendraethea, 2. februar 1970.), engleski, filozof, matematičar i društveni reformator
Na Trinity Collegeu u Cambridgeu studirao je filozofiju i matematiku, gdje po završetku studija 1895. počinje univerzitetsku karijeru, ali je 1916. udaljen zbog borbene proturatne agitacije, a 1918. je iz istog razloga zatvoren na šest mjeseci. Potomak je ugledne plemićke obitelji, ali ubrzo i sam stječe glas slobodnog mislioca, pacifista, kritičara građanskog morala i borca za ljudsku jednakost. Politički se angažira na lijevom krilu laburističke stranke, ali na zastupničkim izborima 1922. i 1923. nema uspjeha. Od 1938. do 1944. predavao je na različitim univerzitetima u SAD-u, a tek je 1944. ponovno izabran za profesora na Trinity Collegeu. I nakon Drugog svjetskog rata nastavlja s političkim aktivnošću humanista: bori se protiv "ludila hladnog rata", predsjedava "Međunarodnom sudu za utvrđivanje ratnih zločina u Vijetnamu", pa je u 89. godini drugi put zatvoren kao vođa i sudionik antinuklearnih demonstracija. Godine 1950. dobio je Nobelovu nagradu za književnost. Njegovo prvo filozofsko zanimanje vezano je uz matematički prilaz filozofije, a iz te faze proizašlo je monumentalno djelo "Principia mathematica" nastalo u suradnji s A. N. Whiteheadom, koje je obojici autora donijelo svjetsku slavu i postalo ishodište novog smjera u filozofiji i matematici. Već 1901. istaknuo se kao briljantan logičar, uočivši paradoks koji je proizlazio iz petog aksioma Fregeove logičke analize aritmetike (Russellov paradoks, također, paradoks berberina je jedan od poznatijih paradoksa koji se bavi teorijom skupova). U svojoj konkretnoj društvenoj borbi decidirani je kritičar svake dominacije, proizlazila ona iz vlasništva, države ili iz međurasnih i međuspolnih odnosa.


Jean-Paul Sartre (Žan-Pol Sartr; 21. juni 1905. - 15. april 1980.), bio je francuski filozof egzistencijalizma, dramaturg, novelist, kritičar i vodeći francuski intelektualac svog vremena. Sartre se opredijelio za marksističko tumačenje društva (i svijeta uopće), ali smatra da mu egzistencijalizam mora biti dopuna jer otkriva stvarnost u kojoj se pojedinac nalazi. Godine 1964. Sartre je odbacio književnost jer je smatrao da je buržoazija koristi kao zamjenu za pravo angažiranje u svijetu. Iste godine dodijeljena mu je Nobelova nagrada za književnost koju je on, u skladu sa svojim mišljenjem, odbio primiti.
Sartreovo prvo filozofsko djelo je "Bitak i ništa" (L'Etre et le neant, 1943). On tu razlikuje "Bitak po sebi"/pour soi i "Bitak za sebe"/en-soi ("Biće po sebi" i "Biće za sebe"). Bitak po sebi je masivna materija, ona je vječna i ona sve u sebe uvlači. Bitak za sebe je svijest. Egzistencija čovjeka se stalno suprostavlja bitku po sebi.
Sartre je smatrao da je čovjek slobodan i odgovoran, ali da je nemoćan u odnosu na svijet- sve je slučajno. Slučajnost je apsolutna ,savršena, bezrazložnost.
U svom drugom djelu "Egzistencijalizam kao humanizam" (L'Existentialisme est un humanisme, 1946) Sartre objašnjava egzistencijalizam kao humanističku filozofiju. On smatra da "egzistirati" znači jednostavno biti tu i da ne postoji ništa što bi čovjeku moglo definirati karakter, ciljeve u životu i drugo. Samo čovjek može odrediti bit za sebe samoga:
Čovjek prije svega egzistira, susreće sebe samoga, uranja u svijet - i definira sebe kasnije
Smatrao je da je savremeni svijet okrutan, ružan, dehumaniziran i da je život stalna muka i neuspjeh. Zbog toga je potreban egzistencijalizam kao filozofija koja ljudski život čini mogućim, jer pokreće čovjeka na djelovanje da postane ono što od sebe načini - ukupnost svojih djelovanja. To pokazuje da je sloboda u strukturi egzistencije. Zbog toga je egzistencijalizam humanizam. Ovo se najbolje može izraziti citatom:
Svagda za kukavicu postoji mogućnost da više ne bude kukavica, a za heroja da prestane biti heroj

_________________
Da sam ja neko,kako bi se zivjelo i kako bi se voljelo i kako bi sve dobro bilo.
 
admirp
Početnik Domaćeg.de
Početnik Domaćeg.de



Godine: 37

Datum registracije: 04 Feb 2006
Poruke: 57
Mesto: sarajevo

bosnia_herzegovina.gif
PorukaPostavljena: Pon Feb 13, 2006 12:53 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

rene descartes
mene je fascinirala njegova recenica:sumnjam, dakle nisam savrsen
a naravno tu je i aristotel koji je rekao da je Bog nepokretni pokretac svega

_________________
you'll never walk alone
 
Zoii
Početnik Domaćeg.de
Početnik Domaćeg.de





Datum registracije: 01 Feb 2006
Poruke: 110
Mesto: Loznica

serbia.gif
PorukaPostavljena: Uto Feb 14, 2006 2:41 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Zadnje sto smo ucili je Kant i mogu reci da mi se bas svidja. KAtegoricki imperativ je extra, kao i ona izjava da se niko ne radja ni dobar ni los, vec da sami biramo kakvi cemo postati. Sviddja mi se i Volter i njegov stav prema religiji:)

_________________
Smile
 
M@RCHELLO
MUSIC WIZZARD
MUSIC WIZZARD



Godine: 36

Datum registracije: 30 Dec 2005
Poruke: 3300
Mesto: Odzaci

serbia.gif
PorukaPostavljena: Uto Feb 14, 2006 4:50 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Emanuel Kant i njegove teorije,to je sad trenutno najnovije...........mada sam ja najveci ljubitelj sokrata koji je znao da nista nije znao i postao jedan od najvecih filozofa sve do danas

_________________


Love don't let me go
 
autentični srpski junak
Banovan!

Početnik Domaćeg.de
Početnik Domaćeg.de



Godine: 51

Datum registracije: 08 Jan 2007
Poruke: 249
Mesto: SENJE - Ćuprija

serbia.gif
PorukaPostavljena: Ned Jan 21, 2007 12:52 am    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

sokratova smirenost dok
su izvršavali smrtnu kaznu nad njim...
to me fascinira...
 
Eliot je sreda
Odomaćeni član
Odomaćeni član





Datum registracije: 15 Jul 2005
Poruke: 1128

blank.gif
PorukaPostavljena: Čet Mar 01, 2007 7:52 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Heraklit



Heraklit je grčki filozof koji je živio od 544. - 484. pr. Kr

Vatra jako dobro odražava bit svijeta kao kretanja - sve se kreće, sve se mijenja - Panta rei. Svaka stvar u sebi nosi svoju suprotnost, i sve je puno suprotnosti koje se slažu. Svijet je borba i harmonija suprotnosti istovremeno. Tek po suprotnom možemo nešto spoznati.

Također mu se pripisuje ideja logosa, jer vjeruje da logos kao jedinstveni red ili ustroj vlada svijetom. Naglašava zakon reda kao prirodnog događaja, kao i načela društvenog života ljudi.

Za Heraklita osnovno ono o čemu on naučava je da je stvar jedna.Svaka stvarnost je za sebe stvarnost no ona je istovremeno i različita. Veličina Heraklita je da ističe dvije glavne karakteristike da smo mi ono što jesmo, jedna jedinka ali istovremeno da se svi mijenjamo. Cilj Heraklitova učenja je ujediniti različitosti i promjenu. Sve stvari koje mi poznamo nastaju, mijenjaju se i propadaju. Ostaje samo ono trajno, univerzalni sklad koji sve ujedinjuje, a to je logos.

Poznati citati:

"Ja sam proučio sama sebe"
"Nijedan čovjek ne može dva puta prijeći istu rijeku, jer ni rijeka ni čovjek više neće biti isti."
"Rat je otac svemu, svemu kralj: jedne je iznio kao bogove, druge kao ljude, jedne je učinio robovima, a druge slobodnima"


preuzeto sa wikipedia.org
 
ralfy
Početnik Domaćeg.de
Početnik Domaćeg.de





Datum registracije: 01 Jul 2006
Poruke: 63

blank.gif
PorukaPostavljena: Čet Mar 08, 2007 1:38 am    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Mislim da je stvarno jedan od najplodonosnijih filosofa ikada Barthes. Ne znam...ipak mi je nekako favorit jer sve sto napise za mene ima debelog smisla...ako ne i vise Smile
 
Lilly lovedoll
*GiMmE mOrE*
<b>*GiMmE mOrE*</b>





Datum registracije: 26 Maj 2006
Poruke: 3257

north_korea.gif
PorukaPostavljena: Ned Mar 11, 2007 5:16 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Seneka Filozof (lat: Lucius Annaeus Seneca, rođen oko 4. pne. u Kordobi — umro 65.), rimski književnik, glavni predstavnik modernog, „novog stila" u vreme Neronove vladavine.
KNjIŽEVNOST
rimska književnost
latinski jezik
izgovori latinskog jezika

Njegovo književno delo je veoma značajna pojava u istoriji rimske književnosti i svedok jednog stilskog pravca koji je ostavio traga i u potonjim vekovima ne samo rimske već i evropske književnosti uopšte.

Životopis

Poreklom iz bogate viteške porodice Seneka Filozof je imao lak i ugodan život u kome su neprilike dolazile samo od Senekinih političkih neprijatelja i državničkih ambicija. Pod okriljem svoga učenoga oca Seneke Retora studirao je retoriku i filozofiju u Rimu. Ceo niz moćnih i uvaženih Anaja, članova njegove uže porodice, nalazio se na visokim državnim položajima u Rimu i u provincijama. Tako je Seneka Filozof, rođen kao i njegov otac u španskoj Kordovi (Corduba), imao sve uslove da dođe do najboljeg obrazovanja koje mu je njegovo vreme moglo pružiti i da brzo napreduje po lestvici visokih i najviših državnih položaja. Od kuće već je poneo ljubav za retoriku i poeziju, kojoj se pridružila i sklonost za filozofiju i nauku, naročito fiziku i etnografiju. Od filozofskih pravaca naročito ga je privlačila moralistička ozbiljnost i gotovo asketska strogost koju su propovedali mlađi stoičari, a u Rimu sprovodili u delo sekstijevci, spajajući stoička shvatanja sa platonskim i novopitagorskim. Pored sekstijevca Papirija Fabijana i Senekina sekstijevcima bliskog učitelja Sotiona (Sotio), na Seneku Filozofa utiče naročito stoičar Atal (Attalus) koji je bio prijatelj njegova oca. Efektnu besedničku rečitost staviće u službu svojih moralnih pouka i Seneka Filozof, pa u toj besedničkoj veštini i novoj stilistici leži glavni umetnički značaj Senekina filozofskog dela.

Poznato je da je mladi Seneka sa velikim oduševljenjem prihvatio učenja mlađih stoičara, pa i novopitagorsko učenje o selidbi duša i vegetarijanstvo. Ali bogati gospodin otac, koji nije mario mnogo za filozofiju (philosophiam oderat) vratio je sina „životu zajednice" (ad civitatis vitam). A taj život znači za rimsku aristokratiju krenuti putem državnih službi, dokopati se što višeg i što uglednijeg položaja. Seneka Filozof će do smrti ostati u svakodnevnom životu umeren i skroman, čovek malih ličnih potreba. Ali njegove asketsko-filozofske tendencije presekao je njegov otac. Seneka Retor pošalje svoga odviše asketski i filozofski raspoloženog sina na neko vreme u Egipat, rođaku koji je bio prefekt te rimske provincije. Po povratku u Rim sasvim se predao državnoj službi i besedničkom poslu. Već za vreme Kaliguline vladavine istakao se kao pisac i besednik, ali je zbog nekih beseda u Senatu, pao u nemilost. Od smrtne kazne kao da ga je spaslo samo to što se činilo da će ga uskoro sahraniti tuberkuloza. I u vreme Klaudijevo bio je upleten u neke dvorske intrige, pa je na želju Klaudijeve žene Mesaline poslat u izgnanstvo na Korziku godine 41. n. e. Bio je prognan zbog nemorala, odnosno vanbračnih veza sa Julijom Livilom, sestrom Kaligulinom. Na Korzici ostaje sve dok se prilike na dvoru nisu promenile. Neronova majka Agripina izdejstvovala je njegov povratak u Rim, pa i mnogo više: Seneka Filozof zajedno sa Afranijem Burom, prefektom pretorijanske garde, postaje tutor maloletnome Neronu, njegov vaspitač i glavni savetnik u državnim poslovima. Ustvari, u prvo vreme dok se Neron nije osamostalio i sasvim raspojasao, Seneka je bio stvarni vladar u Rimu, nešto nalik na prvog ministra.

To prvo vreme Neronove vladavine, kada je Seneka postao i konzul, bilo prilično mirno i podnošljivo, svakako i zahvaljujući ličnom uticaju Senekinu. Vremenom je Senaka postajao Neronu sve neugodniji, i ne samo kao vaspitač već naročito kao moćni prvi ministar. Tako se Seneka sve više pretvarao u dvorjanina, popustljiva i smerna. Kada je Neron ubio svoju majku Agripinu godine 59. n. e., knjiški moralista Seneka, kojega je Agripina dovela iz progonstva na najviše državne položaje, sastavio je za Nerona besedu u kojoj se Neron opravdavao i branio. Kada je umro ili kada je možda „uklonjen" i Bur, godine 62. n. e., izgubio je Seneka svoj glavni oslonac, pretorijansku gardu. Bio je stekao ogromno imanje pa je pokušao da se na lep način raziđe s Neronom. Povukao se u Kampaniju na svoja dobra. Ali mu nije pošlo za rukom da izmakne nepoverljivom i okrutnom Neronu, koga je već ogromno imanje Senekino izazivalo. Upleten — stvarno ili ne, to se ne zna — u Pisonovu zaveru protiv Nerona, dobio je Seneka milostivu dozvolu da izvrši samoubistvo godine 65. n. e. I tada je, na kraju, ovaj bogataš, političar , i dvorjanin doista postao i u životu, a ne samo u knjigama, hrabar stoičar. Mirno i dostojanstveno se povukao iz života, kao „zasićeni gost" (conviva satur) (stoička terminologija). Bio je moralista Salustijeva stila, poznavao je kao političar dobro sve ljudske slabosti i sebe je samoga smatrao tek za čoveka. Kazivao je da piše ono što treba činiti i kako valja živeti, a ne ono što čini i kako živi. To je bila zgodna formula da se moralne pouke njegovih spisa spoje kako tako sa njegovim životom diplomate i multimilionara. Pa ipak Seneka se kao složena ličnost ne sme svesti na jednostavnu formulu pridvorice i licemera, iako je istinita stara optužba: „drugačije govoriš a drugačije živiš" (aliter loqueris, aliter vivis). Njegova ljubav za stoičku filozofiju i naučnu problematiku bila je realna, a nikakve naročite koristi ili praktične potrebe nije imao da velik deo svoga slobodnoga vremena pokloni književnoj delatnosti, filozofiji i nauci.

Naučni rad [uredi]

Izgubljena dela

Književni rad Seneke Filozofa bio je veoma opsežan i prilično raznolik. Bavio se pre svega pisanjem filozofskih dijaloga, rasprava i pisama, zatim prirodnim naukama, koje su uvek privlačile stoičare, etnografijom i geografijom, pa pesništvom, kao pisac epigrama i tragedija, da i ne govorimo o pojedinim delima i o Senekinu besedništvu, koje nije poznato. Osim beseda su izgubljena dela filozofska i naučna, čiji naslovi govore o širini Senekina interesovanja. To su Filozofija morala (Moralis philosophiae libri), O moralnim obavezama (De officiis), Pozivi na filozofiranje (Exhortationes), O preranoj smrti (De immatura morte), O praznoverju (De superstitione), O braku (De matrimonio), Kako treba čuvati prijateljstvo (Quomodo amicitia continenda sit), pa geografski i prirodnjački spisi O položaju Indije (De situ Indiae), O položaju Egipta i njegovim hramovima (De situ et sacris Aegyptiorum), O zemljotresu (De motu terrarum), O obliku sveta (De forma mundi), O prirodi kamenja (De lapidum natura), O ppupodi riba (De piscium natura).

Sačuvana dela Veliki korpus koji čine Senekina sačuvana dela obuhvata spise grupisane i pod zajedničkim naslovima. Deset spisa sastavljeno je pod zajedničkim naslovom Dijalozi (Dialogi, 12 knj.) netačnim stoga što oni nemaju svi redom dijaloški oblik. Tri „dijaloga" su retorske utehe — consolationes — i nazvane su prema licima kojima su upućene. Mada su predmeti ovih „uteha" uzeti iz životne stvarnosti, čak i iz života samoga pisca, to su ipak pretežno eseji u kojima se teorijski raspravlja o ljudskoj prirodi, o bolu i tuzi, o „lekovima" koje valja primeniti da bi se čovek utešio. Mahom Seneka samo iznosi opšta mesta stoičke mudrosti. Ipak je svaki od ovih eseja vezan različitim nitima za život, a u svakome se cilj piščev i njegov ton menjaju.

Dijalozi [uredi]

Prva uteha upućena je Markiji, kćeri istoričara republikanca Kremutija Korda, i to povodom smrti njenog deteta. Slavi Seneka slobodni duh i slobodnu reč Kremutija Korda, slavi njegovu smrt, i smrt uopšte. Ha ovome ranom primeru Senekine umetničke proze već se jasno mogu uočiti njegove deklamatorske, moralizatorske i stoičke crte, koje su potom dobro došle hrišćanskim besednicima i njihovim predikama.
Druga uteha upućena uticajnom oslobođeniku cara Klaudija, Polibiju, povodom smrti Polibijeva brata, ustvari je pokušaj Seneke da se iz izgnanstva dodvori ovome moćnom čoveku i samome caru Klaudiju.
Iz izgnanstva piše i treću utehu, majci Helviji. Mada u njoj ima dosta mesta koja zvuče iskreno i ona je krcata konvencionalnim i šablonskim elementima stoičke filozofije i završava ponešto komičnim savetom majci, rastuženoj zbog njegova progonstva, da potraži utehu u izučavanju filozofije.
Ostalih sedam „dijaloga" su monografije o moralnim i filozofskim pitanjima, sve prema uobičajenim stoičkim šablonima: O proviđenju (De providentia), O postojanosti mudraca (De constantia sapientis), O gnevu.

Spoljašnje veze

Literatura

Kategorije stranica: Članci bez izvora · Rimska književnost · Rimsko carstvo · Državnici · Filozofi


Sa Wkipedije.
 
Prikaz poruka:   
Upišite novu temu   Ova tema je zaključana: ne možete menjati ili upisivati poruke.    www.domaci.de Forum Indeks -> ~ Filozofija ~ -> Znamenita imena filozofije Vreme je podešeno za GMT + 1 sat
Strana prethodna  1, 2, 3, 4  sledeća
Strana 3 od 4

 
Pređite u:  
Vi ne možete otvarati nove teme u ovom forumu
Vi ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Vi ne možete menjati Vaše poruke u ovom forumu
Vi ne možete brisati Vaše poruke u ovom forumu
Vi ne možete glasati u anketama u ovom forumu
Vi ne možete postavljati fajlove u ovom forumu
Vi ne možete preuzeti fajlove sa ovog foruma





- Burek Forum - Doček Nove 2018. godine - Venčanja, svadbe - Proslave - TipoTravel - Kuda večeras - Anwalt - legal -

Bookmark to: Twitter Bookmark to: Facebook Bookmark to: Digg Bookmark to: Del.icio.us Bookmark to: StumbleUpon