Pogled u nebo....

Milena Carica · Dobro upućeni član

Rekto gledam u nebo. Prvo sto pomislim je kako je onome ko gore sedi i deli pravdu?
Da li je uzeo u obzir sve moje grehe ili je neki preskocio?
Sta mi nosi novo sutra?

Pados63 · Početnik Domaćeg.de

Kad pogledam nebo, uvek se nadam ca cu videti neku kupolu kako jezdi(kupolu padobrana) a inace kad gledam zvezde nisam sam, i obicno mastam, zamisljam sta i kako je tamo gore, kako je bilo.i onda ona sklopi oci, i ja Very Happy

Bonžita · Početnik Domaćeg.de

Najlepše je leti, noću. Beskraj, okićen kao novogodišnjim lampicama Wink

. Padalice mame želje...

filicka · *hoppípolla*

Dok gledam u nebo uvek mislim na moju ljubav i razmisljam da li on ponekad isto gleda u nebo i sta pri tom misli...Nebo je tako plavo kao njegove oci i ona se uvek rastuzim jer mi vise nismo zajedno...

Idealno_losha · **Опасница ©**

Kad pogledan u nebo, sitin se svega sta san mogla napravit....i šta zelin napravit... Very Happy

Ugard · Početnik Domaćeg.de

Kad pogledam u nebo uvijek se pitam iz kog dijela svemira smo dopremljeni na Zemlju i da li ce oni sto su nas dopremili, jednog dana doci da nas posjete???? Wink

poison · **~Chase The Sun~**

volim gledat u nebo,pogotovo nocu ili za onih ljetnih dana kad je nebo cisto plavo s pokojim bijelim oblacicem, to je posebna carolija.daje mi osjecaj neke druge dimenzije.dok gledam zvijezde divim se tome sto meni iz ove perspektive izgledaju kao neke carobne sljokice, a zapravo su ogromni zasebni svijetovi godinama daleko.fascinira me taj privid velicine.odavde izgledju tako maleno, bezazleno i beznacajno.samo ukras nebu a zapravo su tamo negdje daleko mozda vece od nase zemlje.divno je to nebo...

nebo se ne da opisat, kladim se da svi isto ocjecamo kad pogledamo taj nepregledni prostor.dok ga gledam shvatim kakvo je zapravo cudo zivot.shvatim njegovu velicini i shvatim kolko je zemlja zapravo mala.shvatim da je sve sto postoji netko dobro isplanirao.dok gledam nebo divim se cinjenici da sve sto postoji postoji po nekom protokolu i ako se samo sitnica poremeti moze sve prestat postojati.nebo me natjera da shvatim o kolko smo stvari zapravo ovisni a da toga nismo ni svjesni.shvatim kolka je covjek zapravo sitnica u svemu ovome..da postoji nesto jace od nas,vece, nesto sto nikad necemo shvatit.a iako ne shvacamo i ne mozemo utjecat na to ono ipak dobro funkcionira.shvatim kolko smo zapravo nezasticeni u tom nepreglednom redu ili kaosu, ne znam sta od to dvoje.nezasticeni smo a ipak postojimo i sve je u redu.shvatim da sam samo jenda od mnogih na svijetu i da za mene sve funkcionira isto ko i za njih.zato kad sam tuzna volim pogledat u nebo jer me podsjeti da sam samo jedna u tom ogromnom necem.nebo me podsjeti koliko je sve oko nas zapravo magicno i lijepo, te da nikad necemo moc bit dovoljno zahvalni sto postojimo.

zivilo nebo 8)

A_Djema · Početnik Domaćeg.de

Cesto gledam u nebo i to svejedno u kom delu dana, prosto me asocira da kad se zamisim gledam u nebo, i imam osecaj kao da pricam sa nekim nepoznatim prijateljem koji me razume vise od svih...a za to je najlepse vedro plavo nebo, tako je setno i jedinstveno...