www.domaci.de Forum Indeks Home
Portal • Forum • Novi upisi • Pretraga • Link do nas • Domaći filmovi • Lista korisnika • Tim sajta • Proverite privatne poruke • Prijava • Registracija
Pravilnik • FAQ • Profil • Favorites • Galerija slika • Top lista • Download MP3 • MP3 razno • Spotovi • Noviteti 2013 • Muzički noviteti 2014

Backi Petrovac
Upišite novu temu   Odgovorite na temu    www.domaci.de Forum Indeks -> ~ Svet i putovanja ~ -> ~ Arhiva - Svet i putovanja ~
::  
Autor Poruka
msurovy
Početnik Domaćeg.de
Početnik Domaćeg.de



Godine: 39

Datum registracije: 15 Feb 2006
Poruke: 88
Mesto: Backi Petrovac

serbia.gif
PorukaPostavljena: Čet Feb 16, 2006 1:20 am    Naslov poruke: Backi Petrovac Na vrh strane Na dno strane

Backi Petrovac
Srbija i Crna Gora, Vojvodina, Backa.

Stanovnistvo oko 8000, glavni grad opstine B.Petrovca.
U B.Petrovacku opstinu spadaju Kulpin, Maglic i Glozan.
Backopetrovacku opsatinu naseljavaju vecinska slovacka nacijonalnost.

Rado cu napisati i vise ako Vas zanima!


 
pinkie
Prijatelj foruma
Prijatelj foruma



Godine: 44

Datum registracije: 01 Okt 2004
Poruke: 19325
Mesto: u skrivenom kutku

serbia.gif
PorukaPostavljena: Čet Feb 16, 2006 9:35 am    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Istorija

Opština Bački Petrovac je najmanja opština u Vojvodini. Takođe se i sa brojem naseljenih mesta ubraja u grupu najmanjih opština, čine je četi ri naselja: Bački Petrovac kao najveće i najrazvijenije naseljeno mesto, zatim Gložan, Kulpin i Maglić. Bački Petrovac kao i Gložan pretežno su nastanjena slovačkim stanovništvom, Kulpin takođe ima većinu stanovništva slovačke narodnosti, Maglić koji je prvobitno bio nastanjen Nemcima posle drugog svetskog rata naseljuju doseljenici iz raznih krajeva Jugoslavije.



Na području današnjeg Bačkog Petrovca još u praistorijskom periodu postojala su naselja. Pouzdaniji podaci o njegovoj istoriji datiraju iz srednjeg veka, kada je na njegovoj teritoriji postojalo više malih naselja ko što su «Bodonj», «Dragovo», «Bega», «Telek» i dr. imena ovih naselja svedoče da su prvi stanovnici ovag područja bili Mađari i Srbi, ova imena sačuvana su do današnjih dana u toponimici bačkopetrovačkog atara.

Pod svojim sadašnjim imenom Bački Petrovac prvi put se spominje u 13. veku, kada je ovo naselje priznato kao samostalna crkvena opština sa crkvom posvećenom Sv. Petru. Ime Petrovac pominje se i u istorijskim spisima i analima iz 15., 16. i 17. veka. Posle dolaska Turaka 1526. godine broj starosedeoca naglo se smanjio, dok se broj srpskih naseljenika povećao. O tome svedoče i imena pojedinih delova naselja – Racki kraj. U to vreme Petrovac se pominje kao naselje sa 19, zatim 5 a krajem 16. veka sa 28 porodica. Za vreme Rakocijevih buna Bodonj, Dragovo i druga naselja bila su spaljena i opustela, jedino je Petrovac ostao. Kasnije je na ovom području formirana vojna granica, koja je u svoje okvire ubrajala i Petrovac. Sedištem ovog novog vojnog oblika bio je Futog, veliko feudalno gazdinstvo, u koje je od 1718 godine spadao i Petrovac.
Prvi Slovaci su ovo područje počeli naseljavati u prvoj polovini 18. veka. Futoško gazdinstvo, jedno od najvećih u Bačkoj kupio je Mihajlo Čarnojević. Kako u Futogu nije mogao da nađe dovoljno radne snage, zamolio je svog impopulatora Mateja Čanija, koji je rodom bio iz Malinaca (Slovačka), da mu dovede podanike iz Slovačke. Pod njegovim vodstvom 1745 na futoško gazdinstvo došlo je 2000 Slovaka – evangelista koji su bili prvi doseljenici u Bačku. Od svog vlastelina Čarnojevića dobili su deo stare opštine Petrovac, deo u kojem je u to vreme bio nastanjeno 19 srpskih porodica. Prvi slovački doseljenici u Petrovac potiču iz Novohrada, Hontu, Gemera kao i Orave, Liptova, Zvolena i Turca (usput su se pridružili prvim doseljenicima). Iste godine 1745 u Petrovcu su osnovali osnovnu školu i kupili crkveni zvon, kojim su zvonili samo noću, kako evangelička vera nije imala prava na sveštenika, crkvu pa samim tim ni na zvon. Sa novim vlastelinom petrovčani su sklopili ugovor o naseljenju 25. maja 1747, kojim su tačno određene obaveze ugovorenih strana, na taj način su preci današnjih vojvođanskih Slovaka od «večitih» kmetova postali «ugovorni» a njihovi vlastelini više nisu imali prava uzimanja danka van ugovora.
Petrovac je zajedno sa svojim novim stanovnicima na svom dugom putu materijalnog i duhovnog razvoja preživeo mnoga iskušenja. Slovaci su na gazdinstvo Čarnojevića došli bez svojih narodnih patrona, inteligencije, učitelja i duhovnih vođa. Najiskusniji od njih bio je Matej Čani, koji ih je doveo. Jedino duhovno bogatstvo koje su sa sobom poneli kao pristalice reformacije i husista bila je Kralicka biblija i Tranoscius – knjiga crkvenih pesama. Dalji razvoj Petrovca zasniva se na dokumentima austrijskog cara Jozefa II. koji je 13. oktobra 1781 izdao dekret o verskoj toleranciji a 1. novembra 1781 dekret o ukidanju kmetstva, kojim je oslobodio seljake njihove ovisnosti od zemlje i feudala.


Petrovac je bio i narodno i crkveno kompaktan – slovački i evangelički a prema popisu stanovništva iz 1900 godine Slovaci su u poređenju sa ostalim stanovnicima u celom Novosadskom okrugu imali brojčanu prevagu. Sadašnja demografska slike ove sredine je dosta izmenjena, iako na ovim prostorima Slovaci ni sada ni u čemu ne zaostaju. Drugim istorijskim obeležjem Petrovca je njegova relativna nepromenljivost, kada govorimo o populaciji, ali i organizaciji crkve i opštine. Od godine 1818 do 1957 tu su radili samo tri sveštenika (Jan Stehlo u peridu 1818-1868, Juraj Mrva – 1867-1915 i Samuel Štarke – 1915-1957). Još za vreme Jana Stehlu u Petrovcu je bio sagrađen velelepni evangelički hram, koji i danas služi svojoj nameni. Mnogi bivši kapelani, pošto su stekli reputaciju u Petrovcu radili su kao sveštenici u drugim slovačkim parohijama, tako da je Petrovac bio ognjištem slovačke inteligencije na crkvenom polju.
Carskom poveljom godine 1841 priznato je zanatsko udruženje u Petrovcu, koje je brojalo 70 članova a čijom zaslugom od 1844 organizuju se bogate (pijace) tržnice. Od 1848 godine Petrovac je posebnim povlasticama vlasti bio povišen sa dosadašnjeg statusa naselja (sela) – pagus na mestašce – oppidum i u njemu se četiri puta godišnje održavaju na daleko poznati vašari.
Na pragu druge polovine 19. veka Petrovac je postao centar ovdašnjih intelektualaca, koji su se zalagali protiv nadolazujućeg širenja mađarizacije u Ugarskoj. Jan Stehlo, koji je kao sveštenik predstavljao petrovčane od 1841 godine pisao je proteste, žalbe, članke i peticije za Slovake protiv mađarizacije na sve moguće adrese – županjski ured, ugarsku vladu pa čak i caru, čime je Petrovac postao poznat kao najtvrđi bedem Slovačkog jezika i kulture u Ugarskoj.
Dolaskom Štefana Homolu u Petrovac 1845 godine za kapelana, osniva se Nedeljna škola kao vaspitno – obrazovna ustanova u kojoj odrasli stiču znanja iz poljoprivrede, matematike, biologije, včelarstva i drugih oblasti privređivanja. Škola je radila nedeljom i otud potiče i njeno ime. U Petrovcu je 1845 osnovana i Slovačka biblioteka kao prava javna ustanova ovakvog tipa na ovim prostorima «Dolnej zemi» naseljenim Slovacima, takođe počinju da se osnivaju i druga udruženja građana.
Za vreme pobune 1848-1849 petrovčani se nisu priklonili ni jednoj od revolučnih snaga, ni srpskom ni mađarskom taboru, delovali su uglavnom defanzivno u cilju samoodbrane i što manje nepotrebnih žrtava. Deset godina je trajao obračun vlasti sa pobunjenicima nakon ugušenja pobune raznim pritiscima, sve do donošenja Oktobarskog diploma cara Františeka Jozefa 1860 godine, kojim se građanima obećaju građanska prava, pripadnicima narodnosti – narodnosne slobode a državi – ustavno uređenje. Počinje oživljavanje javnog života i bolji uslovi za sve. Prestala je germanizacija Slovaka a kako nove mađarizacije nije bilo, za Slovake koji su živeli na ovim prostorima nastaju bolja vremena unatoč tome što su svi slovački inteligenti – kapelani i učitelji još uvek dolazili iz Slovačke.
U periodu 1861-1868 Petrovac je pretrpeo više teških udara (požar 1861 u kojem je izgorelo 400 kuća, pobuna 1864 protiv priključenja dela Petrovca futoškom gazdinstvu) ali nije pokleknuo duhom, tako da je 27. avgusta 1866 u Petrovcu priređena prva amaterska pozorišna predstava.
U ugarski parlament kao predstavnik u periodu 1869-1872 izabran je poslanik Kulpinskog izbornog okruga Viliam Pauliny – Toth, kojeg su praktično na taj položaj svojim glasovima doveli građani Petrovca i Nedelja škola, čime se i potvrdila njihova snaga.
Za vreme ponovne mađarizacije (početkom 70 godina) dolazi do pogoršanja uslova obavljanja matičnih i drugih aktivnosti u Slovačkoj, dok u Petrovcu zahvaljujući izvojevanim pobedama slovačkih ideja i misli iz proteklih godina, podrške srpskih lidera dolazi do poboljšanja aktivnosti. Kapelan Felix Kutlik, koji je u Petrovac došao 1870 godine, učvrstio je tekovine petrovčana u crkvi, nedeljnoj školi, javnom životu, politici, literaturi i dr. samim tim Petrovac postaje trajno ognjište slovačkog narodnog života, koje ni za vreme mađarskog liberalizma, zatvaranja slovačkih srednjih škola u Ugarskoj, ukidanja matice slovačke, ukidanja nedeljne škole u Petrovcu (mart 1878) kao i konsfiskovanja njenje biblioteke nije jenjavao, iako su mnogi slovački pregalci bili proganjani za slovački jezik.




U novembru 1904 u Petrovcu održala se srpsko – slovačka skupština, koja je protiv mađarskog predloga zakona o školstvu donela protesnu rezoluciju i iznela je Ugarskom parlamentu. Za nastupajuće izbore u Ugarski parlament predložen je bio Milan Hodža, koji je na izborima 26. januara 1905 uverljivo pobedio. Godinu dana kasnije na ponovljenim izborima u Kulpinu isti kandidat – Milan Hodža pobedio je kao zajednički slovačko – srpski kandidat.

Nakon prevrta (državnog udara) 1918 Slovaci iz južnih delova Ugarske obreli su se u severnim delovima Jugoslavije, njihov samostalan razvoj u novoj državi naglo je pošao napred. Osnovana je gimnazija u Petrovcu, štamparija, novine, matica slovačka - čija je generalna konstitutivna skupština održana u terminu održavanja Narodnih svečanosti u Petrovcu (14. i 15. avgust 1932) a za njenog prvog predsednika izabran je Dr Jan Bulik, muzej, časopis za literaturu «Naš život» i dr.



Drugi svetski rat osetili su i Petrovčani. Okupacija horthijevskih mađarskih odreda, obeležena krvlju počela je 13. aprila 1941. Organizovan je pokret otpora, koji je vršio akcije sabotaže, kulminacijom kojih je bila akcija paljenja konoplji gde su pale i prve žrtve 28. oktobra 1941. Mnogi su izgubili živote u koncentračnim logorima i frontovima daleko od rodnog mesta. Najviše žrtava palo je u završnim borbama za oslobođenje naše domovine.

Društveno – politički položaj naše opštine pre oslobođenja kao i neposredno posle, u oktobru 1944 u okviru celokupne situacije u zemlji imao je sledeće osobine: pre rata blizinu Novog Sada, koji je bio sreski grad i sedište Podunavske banovine, a koji je obuhvatao i naselja naše opštine sa njenim organima moći prema važećoj organizaciji u staroj Jugoslaviji. Za vreme mađarske okupacije na teritoriji naše opštine kao i njenim naseljenim mestima bili su obrazovani organi okupacione moći sa svojom organizacijom, u službi okupatora u ostvarivanju njegovih ciljeva. Pod tim uslovima, u ilegali marta 1944 obrazovan je I. narodnooslobodilački odbor u Petrovcu, i još tri odbora. Poslednji, četvrti odbor delovao je do konačnog oslobođenja zemlje, do izbora (8. jula 1945) kada su osnovani novi narodni odbori. Ovo razdoblje po završetku rata bilo je burno, obilovao je problemima i celokupnom situacijom u državi. Narodni odbori (bilo ih je zajedno 4) rešavali su osnovna pitanja života i rada građana u ovoj sredini. Nove promene u teritorijalnom uređenju opštine i okruga nastale su 1955, uvođenjem i izgradnjom komunalnog sistema. Osnovnim činiocima postaju opština i njeni organi, odnosno narodni odbori. Donošenjem Ustava SFRJ (1963) dolazi do novih promena u položaju opštine i njenih organa. Umesto narodnog odbora uvodi se termin opštinska skupština. Ustav iz 1974 ne donosi nikakve novosti u odnosu na položaj i ulogu opštine u društvenom sistemu. Opština je i nadalje osnovna društveno – politička zajednica na kojoj se temelji izgradnja celokupnog društveno – političkog sistema. U periodu od 1974 – 1989 sprovedeno je 5 delegacionih izbora i konstituovano 5 delegacionih skupština. Novim Ustavom iz 1990 opština se utvrđuje kao teritorijalna jedinica u kojoj se ostvaruje lokalna samouprava. Prvi višestranački izbori održani su 31.05.1992. godine. U opštini se danas beleže, iako ne velike, ali ipak pozitivne promene i skromni rezultati na privrednom i društvenom planu. Živimo u nadi da će naseljena mesta naše opštine pronaći svoje mesto u izgradnji lepšeg i bogatijeg života svojih građana.

http://www.backipetrovac.com/

_________________
Cutanje je tesko samo onima koji ne misle(Ivo Andric)
Beskorisno je pobijati tudje misljenje; ponekad covijek uspije da pobjedi nekoga u diskusiji, ali da ga uvjeri -nikada.Misljenja su kao ekseri: sto vise udaramo po njima, to dublje prodiru (Dumas Aleksander)
 
pinkie
Prijatelj foruma
Prijatelj foruma



Godine: 44

Datum registracije: 01 Okt 2004
Poruke: 19325
Mesto: u skrivenom kutku

serbia.gif
PorukaPostavljena: Čet Feb 16, 2006 9:38 am    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Bački Petrovac je najveće mesto u opštini sa najrazvijenijim sekundarnim i tercijalnim delatnostima koje su znak njegove privrede i brojnih funkcija koje vrši za druga naselja. Sem privrede on ima razvijene društvene službe koje su u stanju da obavljaju poslove i za susedna sela.


Etnički elementi su vrlo značajni, ako ne i značajniji od saobraćajnih i ekonomskih elemenata. Bački Petrovac je najveće slovačko naselje u Bačkoj (kao i u državi). To je etnički, kulturno-prometni, a ranije i religijski centar Slovaka u Srbiji i Crnoj Gori. Slovačka gimnazija - odeljenje Učiteljskog fakulteta na slovačkom jeziku i Slovačko vojvođansko pozorište su najviše nastavne i kulturne institucije za sve Slovake u našoj zemlji. Izdavačka delatnost, dnevna i periodična štampa ovde sagledava prve časove svoga pojavljivanja. Bački Petrovac je pored svega i centar mnogobrojnih kulturnih, prosvetnih, muzičkih, folklornih i mnogih drugih manifestacija.

Bački Petrovac se po obliku razlikuje od ostalih naselja u opštini. Dok su sva naselja panonskog tipa i ušorena, urađena prema unapred pripremljenom planovima, dotle je Bački Petrovac primer naselja, koje se razvijalo stihijski, bez uticaja ondašnjih civilnih i vojnih vlasti.

Najkarakterističnije crte topografskog razvitka Bačkog Petrovca jeste postojanje starog jezgra – centra naselja – sa uzanim, zbijenim i krivudavim uličicama, mestimično i slepim, zatim malim stambenim četvrtima i kućnim placevima, neobičnim za vojvođanske prilike. Ovo jezgro, zbijeno na malom prostoru, bilo je naselje kmetova i poniklo je na levoj obali Begeja. Ono je i danas geometrijsko središte mesta, u kome se sreću brojni putevi. Od ovog jezgra radijalno prolaze ulice, izgrađene u novije vreme. One su šire, duže i pravilnije, kao i kuće i placevi, koje su prostranije i veće.

Ovakav tip naselja sa izrazitim kontrastima predstavlja pravi kuriozitet među naseljima panonskog tipa. Ovakvo stanje se objašnjava time, da se od nekadašnjeg jezgra preko pašnjaka koji su onda opkoljavali jezgro, polazile staze na njive oko sela. Na praznim parcelama duž ovih puteva i staza ljudi su prema svome nahođenju gradili kuće.

Istorija

Najraniji pomen o Bačkom Petrovcu je iz XIV veka. Sredinom XVIII veka Bački Petrovac naseljavaju Mađari, a najviše Slovaci, kojima je ovo mesto ostalo glavno središte. U XVIII i XIX veku ovde je bilo veliko vlastelinstvo - futoško, koje je obuhvatalo Gložan i Petrovac. Bački Petrovac je imao znatan doprinos u borbi sa okupatorom i to u okviru Novosadskog partizanskog odreda, sve do konačnog oslobođenja 1944. godine.
Slovačka gimnazija osnovana je 1919. godine i Učiteljska škola bile su najviše nastavne institucije za sve Slovake u našoj zemlji.

Kultura
Bački Petrovac je i centar mnogobrojnih kulturnih, prosvetnih, muzičkih, folklornih i drugih kulturno-umetničkih manifestacija. Među znamenitijim spomenicima istorije je spomenik obešenim prvoborcima 1941. godne i stara crkva iz 1813. u Kulpinu. U Bačkom Petrovcu su poznati Slovačka gimnazija, Narodni muzej i druge obrazovne i kulturne institucije.

_________________
Cutanje je tesko samo onima koji ne misle(Ivo Andric)
Beskorisno je pobijati tudje misljenje; ponekad covijek uspije da pobjedi nekoga u diskusiji, ali da ga uvjeri -nikada.Misljenja su kao ekseri: sto vise udaramo po njima, to dublje prodiru (Dumas Aleksander)
 
pinkie
Prijatelj foruma
Prijatelj foruma



Godine: 44

Datum registracije: 01 Okt 2004
Poruke: 19325
Mesto: u skrivenom kutku

serbia.gif
PorukaPostavljena: Čet Feb 16, 2006 9:40 am    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Maglić se pominje već u srednjem veku, kada je Bačka bila srazmerno dosta naseljena. Od 50 tadašnjih naselja poznat je bio i Buljkes, čije ime se prvi put javlja već u XIII veku kao mađarsko naselje Keszi (Kesi). Ugarski kralj Štefan V darovao je kao nagradu za vernu službu braći Martinu i Kelemenu Marcel 1263. godine dobro zvano Keszi. Na ovom velikom vlastelinskom gazdinstvu bilo je u ono vreme osam sela, od kojih su tokom vremena, a pogotovo posle Rakocijeve bune, sačuvana samo dva, Petrovac i Buljkes. Imenima tih naselja zvanih Keszi, da bi su se međusobno razlikovala, dodavana su u prefiksu imena njihovih vlasnika odnosno posednika. Tako je vlasnik sela bio Savolj, prema kome je i naselje nazvano Savolj-keszi, kasnije u svojoj etimološkoj evoluciji transformisano u Bouljkeszi, Buljkeszi i na kraju u Bukljes.
Kasnije se ovo naselje pominje i u turskim tefterima (poreskim spisima), najpre 1554. godine kao naselje u bačkoj nahiji sa 2, 1570. sa 3 i 1590. sa 7 poreskih obveznih kuća. Posle proterivanja Turaka ovo selo je, pošto se nije javio zakonski naslednik, pripalo krunskom posedu. Godine 1717. opet se pominje Buljkes koji se kao pustara šest godina kasnije pripaja graničarima. Na ovu pustaru graničari su isterivali rogatu stoku na ispašu. Godine 1728. ova pustara je bila naseljena, ali 1737. g. pominje se samo njeno ime. Posle ukidanja vojne granice 1745. pustara se opet pripaja krunskom posedu.
Za vreme terezijanske kolonizacije ovu pustaru naseljavaju 1786. g. prvi Nemci i to u prilično velikom broju. Nemački kolonisti su poreklom bili najviše iz Baden-Wirtemberga, Rajnske oblasti a najmanje iz severoistočne Francuske (iz Alzasa i Lotaringije). Mnogo ih je bilo iz švapskih krajeva (Schwabenlanda), iz okoline Stuttgarta, Mannheima i dr., pa su ih pripadnici ostalih naroda nazvali „Švabama". Oko 1100 duša uselilo se u 230 kuća. Ovi nemački naseljenici, kolonisti imali su u odnosu na ostale stanovnike, pretežno kmetove, prilične povlastice i niz privilegija, što im je omogućilo da za kratko vreme organizuju život, da osnuju reformatorsku crkvenu opštinu, da razviju i unaprede poljoprivrednu i zanatsku proizvodnju.
Buljkes je tokom 18. i 19. veka prilično brzo rastao i 1900. godine imao je preko 3000 stanovnika.
Za vreme drugog svetskog rata stanovnici nemačke narodnosti su se stavili u službu mađarskim i nemačkim okupatorima. U Bukljesu su ostali do kraja rata, kada su se delom povukli sa okupatorima a delom su proterani u Nemačku. Buljkes je sasvim opusteo, sva zemlja i sva imanja u okolini sela i u selu su nacionalizovana.
Selo je ostalo bez stanovnika, ali kuće su ostale opremljene. U maju 1945. godine u ove nameštene kuće doselilo se 4650 grčkih izbeglica, pripadnika narodnooslobodilačke armije „ELAS" (komesari, komandanti, partijski rukovodioci). Među njima bilo je samo 8 žena.
Buljkes je u to vreme imao status eksteritorijalne opštine Grčke u kojoj su važili grčki zakonski propisi i koje je Jugoslavija priznavala. Ovo izuzeće iz jurisdikcije bilo je bez presedana, kuriozitet u našoj državničkoj praksi. U početku je to bio samo sabirni logor, u koji su vojnici dolazili na oporavak, no kasnije je život u Buljkesu organizovaniji. O redu se brinula policija „IKA". Imali su svoju štampariju koja je izdavala „Glas Buljkes". Sredstvo plaćanja bila je grčka moneta - drahme. Za vreme svog boravka u Bukljesu Grci su vodili i matične knjige rođenih, venčanih i umrlih.
Rezolucija Informbira podelila je Grke u Buljkesu. Jedni su podržavali Rezoluciju a drugi KPJ. Da bi se sprečilo međusobno trvenje pa i ubijanje donesena je u proleće 1949. g. odluka da Grci koji su za Rezoluciju budu iseljeni, a oni koji su verni KPJ imali su pravo slobodnog izbora.
Posle ovog masovnog raseljavanja u Buljkesu je ostalo oko 800 grčkih izbeglica, od kojih je gro emigrirao u južnu Makedoniju, nekoliko njih je ostalo i danas ovde žive kao državljani SRJ.
Buljkes ponovo nije bio naseljen. Naseljavanje počinje u drugoj polovini a naročito pred kraj 1949. godine. Prvi i najbrojniji doseljenici su bili iz jugoistočnog Banata i drugih delova Vojvodine, iz Bosne i Hercegovine, Like i drugih krajeva. Useljavali su se u napuštene i prazne kuće i zapošljavali na Državnoj ekonomiji.
Najmasovniji talas doseljavanja započinje pred sam kraj 1949. godine a naročito 1950. g. doseljenicima iz Srbije sa područja Grdeličke klisure. Završetkom ovog doseljavanja označen je i kraj doseljavanja, jer su skoro sve kuće bile useljene.
Kako sve seobe sa sobom nose i određene rizike, tako je i posle ove najmasovnije došlo do nekih nezadovoljstva, nestabilnosti, pa čak i nostalgije za rodnim krajem, te zbog svega toga dolazi i do masovnog povratka ovih doseljenika u stari zavičaj.
Konačan proces naseljavanja i stabilizacije stanovništva završava se 1953/54. godine, kada je selo postalo Jugoslavija u malom.
Da bi simbolizovali jedinstvo svih naroda i narodnosti i radi uspomene na stari zavičaj, građani su krajem 1949. g. odlučili da naziv mesta Buljkes promene u Maglić, po planini Maglić koja se nalazi na tromeđi Bosne, Hercegovine i Crne Gore.
I tako se završava burna prošlost ovog mesta, koje u svom razvoju ima četiri faze: srednjevekovnu, nemačku (1786-1945), grčku (1945-1949) i jugoslovensku, u kojoj su stvoreni preduslovi za sveopšti napredak i izgradnju modernog i razvijenog naselja.

_________________
Cutanje je tesko samo onima koji ne misle(Ivo Andric)
Beskorisno je pobijati tudje misljenje; ponekad covijek uspije da pobjedi nekoga u diskusiji, ali da ga uvjeri -nikada.Misljenja su kao ekseri: sto vise udaramo po njima, to dublje prodiru (Dumas Aleksander)
 
pinkie
Prijatelj foruma
Prijatelj foruma



Godine: 44

Datum registracije: 01 Okt 2004
Poruke: 19325
Mesto: u skrivenom kutku

serbia.gif
PorukaPostavljena: Čet Feb 16, 2006 9:43 am    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

O nastanku naselja Gložan ne postoje pouzdani podaci. Pominje se još u turskim tefterima (poreskim spisima) u Bačkoj nahiji pod imenom Galožan godine 1153. sa 16 kuća od kojih je 8 kuća plaćalo porez a 8 ne. U poreskim spisima godine 1690. pominje se Galožan kao naselje odnosno kao naseljena pustara. Još 1745. godine Gložan je bio pustara, kompaktno naselje sa razbacanim kućama koje je od 1703. godine pripadalo futoškom gazdinstvu. Kada se govori o dolasku slovačkih naseljenika u Gložan, postoji direktna povezanost sa naseljavanjem slovačkih najamnih radnika u Petrovac 1745. godine.

3. maja 1759. godine Pavle i Simon Čarnojević, suvlasnici futoškog gazdinstva, zaključili su ugovor sa svojim novim naseljenim mestom Gložan. U daljem razdoblju Gložan je dobijao karakter slovačkog naselja, jer vremenom srpsko stanovništvo je u sve većoj meri odlazilo, dok se slovačko stanovništvo prirodnim priraštajem kao i dolaskom novih naseljenika povećavalo. O situaciji u Gložanu postoji popriličan materijal, naročito o drugoj polovini 18. veka dok je manje materijala za prvu polovinu, čak do 70-tih godina 19. veka. Neke od događaja (snažna oluja leta 1803, čica zima 1805. grad 1808., zemljotres 1809., poplave, suša koja je uništavale rod na poljima i prouzrokovala nestašicu letine i hleba) zabeležio je drugi evangelički pop Juraj Rohoni koji je radio u periodu od 1803. – 1831. godine u Gložanu. Takođe su kolera i požari na stanovnike Gložana ostavili tragove. Uslovi u kakvim su živeli podanici nisu bili laki, te mnogi Slovaci iz Gložana otišli su, u potrazi za boljim životom, u druga naselja. Tu nisu imali ni crkvu, ni hram, ni sveštenika pripadali su futoškoj rimsko – katoličkoj parohiji.

Krajem 18. i početkom 19. veka, kao kometovi svojim vrednim radom nisu besposličili, već su se zalagali za razvoj i unapređenje svoje evangeličke crkve, vere, prosvete i kulture. Prvi učitelj je bio skroman i požrtvovan sugrađanin Jozef Svoboda (u periodu od 1770 – 1786. godine). Od 1787. godine Gložančani su imali svog evangeličkog sveštenika Petra Jesenskog a do 1851. godine samo jednu školu.

O političkoj istoriji malo toga se zna, posebno o razdoblju druge polovine 18. i prve polovine 19. veka, jer su svi spisi nestali za vreme požara, prvi put 1846. godine a drugi put 1854. Kolera je harala ovim naseljem 1831., 1849. i 1873. godine.

Unatoč teškom životu naseljenika i njihovih potomaka Gložan beleži postupan porast slovačkog građanstva.

Na duhovnom uzdizanju slovačkog i srpskog naroda radile su dve crkve: evangelička i pravoslavna.

Narodni pokret Gložančana došao je do izražaja u drugoj polovini 19. i početkom 20. veka za vreme kulpinskih Pauliniovskih i Hodžovskih izbora godine1869. i 1905.

Gložančani su učestvovali u oba svetska rata. U rat nisu odlazili vlastitom voljom, već zato što su bili primorani. Ova tvrdnja se pre svega odnosi na prvi svetski rat 1914 – 1918. godine, kada su Gložančane silnom regrutovani u austro – ugarsku vojsku. Ginuli su ne za svoje, već za interese drugih naroda.

Razpadom Austro – Ugarske nastale su dve nove države. Vojvođanski Slovaci, kao i Gložančani, našli su se ponovo kao manjina u novoformiranoj jugoslovenskoj državi.

Za vreme drugog svetskog rata koji je zahvatio i Kraljevinu Jugoslaviju, Gložančani su se uključili u antifašističku borbu. Mnogi od njih su poginuli.

Rat koji je izazvan raspadom SFRJ takođe je ostavio traga i na stanovnike ovog naseljenog mesta.

_________________
Cutanje je tesko samo onima koji ne misle(Ivo Andric)
Beskorisno je pobijati tudje misljenje; ponekad covijek uspije da pobjedi nekoga u diskusiji, ali da ga uvjeri -nikada.Misljenja su kao ekseri: sto vise udaramo po njima, to dublje prodiru (Dumas Aleksander)
 
pinkie
Prijatelj foruma
Prijatelj foruma



Godine: 44

Datum registracije: 01 Okt 2004
Poruke: 19325
Mesto: u skrivenom kutku

serbia.gif
PorukaPostavljena: Čet Feb 16, 2006 9:45 am    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Ima podataka da je Kulpin morao biti naseljen u vreme kralja Bele IV (1235-1270), jer je dospelo u posed porodice Poš donacijom kralja.
Po Mađarskim izvorima ovo mesto se spominje između 1345-1348 kao Kurpee, a godine 1418. i 1442. sa imenom Kwalpi kao naselje u županiji Bač.
U doba turske okupacije mađarsko stanovništvo je napustilo naselje. Srbi su zaposeli napušteno naselje i od tada mu je ime promenjeno u Kulpin.
Prema svedočenju turskih teftera 1554. u naselju su bile svega tri kuće, oko 1570. godine bilo je 6 kuća a 1590. godine 20 oporezovanih kuća.
Na kraju turske ere Kulpin postaje pustara koju je kasnije u svoj posed uzela palanačka vojnokrajiška vojska. Godine 1718. kulpinska pustara pripada novoj bodroškoj županiji. U to doba prema crkvenom popisu ovde je bilo 105 kuća ili porodica. Kulpinska pustara pripadala je 1737. godine iločkoj baronici Bernjaković.
Po srpskim izvorima Kulpin se pominje među mestima koja je u Ugarskoj držao u prvoj polovini 15. veka ?urađ i Branković..
Nije sporna činjenica da su današnji Kulpin osnovali Stratimirovići. Dana 16. jula (po srpskim izvorima) ili 10. jula (po mađarskim) 1745. godine porodica Stratimirović je dobila Kulpin donacijom (10.000 jutara zemlje) od Marije Terezije. Iako je donacija glasila na Bogića i Ivana, braća su ravnomerno podelila zemlju na četiri dela (bila su još dva brata - Toma i Nikola), za sebe su zadržali 3.200 jutara a ostala zemlja podeljena je novodoseljenim porodicama (oko 200) iz Hercegovine koje su Stratimirovići naknadno naselili. Stratimirovići imaju velikih zasluga za brzi razvitak naselja. Sazidali su dva dvorca u mestu. Njihova uloga je značajna i u osnivanju srpske pravoslavne parohije i u osnivanju srpske pravoslavne osnovne škole (1754). Iz ove porodice bilo je više obrazovanih i značajnih ljudi, najistaknutiji su Stevan i ?orđe Stratimirović.
E ovim bi se dragi moji zavrsila, bar za sada moja prezentacija naselja Beckog Petrovca, kao i samog gradica...zaista lepo, morate priznati Wink

_________________
Cutanje je tesko samo onima koji ne misle(Ivo Andric)
Beskorisno je pobijati tudje misljenje; ponekad covijek uspije da pobjedi nekoga u diskusiji, ali da ga uvjeri -nikada.Misljenja su kao ekseri: sto vise udaramo po njima, to dublje prodiru (Dumas Aleksander)
 
msurovy
Početnik Domaćeg.de
Početnik Domaćeg.de



Godine: 39

Datum registracije: 15 Feb 2006
Poruke: 88
Mesto: Backi Petrovac

serbia.gif
PorukaPostavljena: Čet Feb 16, 2006 11:32 am    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Lepo. Cela istorija B.Petrovacke opstine. Pinky da mi nisi onda zemljak?
 
pinkie
Prijatelj foruma
Prijatelj foruma



Godine: 44

Datum registracije: 01 Okt 2004
Poruke: 19325
Mesto: u skrivenom kutku

serbia.gif
PorukaPostavljena: Čet Feb 16, 2006 1:44 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Wink ko bi znao jel da Wink Cudni su putevi Boziji Laughing Laughing Laughing zaista je ovaj grad zasluzio i jos bolju prezentaciju, ne samo ovo Wink

_________________
Cutanje je tesko samo onima koji ne misle(Ivo Andric)
Beskorisno je pobijati tudje misljenje; ponekad covijek uspije da pobjedi nekoga u diskusiji, ali da ga uvjeri -nikada.Misljenja su kao ekseri: sto vise udaramo po njima, to dublje prodiru (Dumas Aleksander)
 
maucetung
Prijatelj foruma
Prijatelj foruma



Godine: 43

Datum registracije: 04 Dec 2005
Poruke: 4360
Mesto: Sremski Karlovci

blank.gif
PorukaPostavljena: Sub Apr 29, 2006 7:50 am    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Kada čujem za Bački Petrovoc ,setim se svega što me vezuje za to mesto.Moja najbolja drugarica Andrea i njeni zive u ovom "mističnom "mestu.Zadnji put sa bila na dočeku 2006 .Ljudi bislim prvenstveno na starosedeoce su divni ,ljubazni...
Znate kako se kaze "prva ljubav zaborava nema"....Diskoteka koliba,kanal.igraliste sve mi to vraca uspomene....A najlepse je sto i moj dragi muz vodi poreklo iz tog mesta,Sudjeni su mui slovaci i dobro jelo Razz Very Happy

_________________
Ta tvoja oka dva,dva mala badema
sto mi ih posla Bog protiv vradzbina.
Umesto ordena na mojim grudima,
nocas su zaspala!
 
maucetung
Prijatelj foruma
Prijatelj foruma



Godine: 43

Datum registracije: 04 Dec 2005
Poruke: 4360
Mesto: Sremski Karlovci

blank.gif
PorukaPostavljena: Ned Apr 30, 2006 12:46 am    Naslov poruke: Kulpin Na vrh strane Na dno strane

KULPIN – poljoprivredni muzej - sastoji se iz Velikog dvorca tzv. „Kaštela i Manjeg tzv. „Starog dvorca“. Oba zdanja stilski i vremenski pripadaju epohi klasicizma. Stavljeni su pod zaštitu države kao spomenički objekti. Poljoprivredni muzej u Kulpinu, kao jedina specijalizovana muzejska ustanova u zemlji za izučavanje agrarne prošlosti je osnovan 20. januara 1993.

FANTAST – Kada putnik namernik u nepreglednoj vojvođanskoj ravnici ugleda dvorac Fantast, odmah mu je jasno da je zalutao u jednu od nekadašnjih grofovija koja krije sudbine svojih vlasnika – uspone, padove, ljubav i mržnju. Fantast je bio posed Bogdana Dunđerskog i odslikavao je njegovu moć i bogatstvo. Više od polovine imanja pripadalo je ergeli koja je pre rata brojala 1400 rasnih konja. Po oslobođenju preostali konji su prodati Italijanima po klaničnoj ceni Danas na imanju ima 80 konja. Na ergeli se može videti i grob čuvenog konja Inkvizatora, inače najtrofejnijeg pastuva
 
Daca
~Žena Sanjicinog švalera~
~Žena Sanjicinog švalera~



Godine: 51

Datum registracije: 16 Apr 2004
Poruke: 2617
Mesto: Beograd

yugoslavia.gif
PorukaPostavljena: Pon Maj 01, 2006 12:15 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

POLJOPRIVREDNI MUZEJ U KULPINU


Poljoprivredni muzej je osnovan 20. januara 1993. godine. Smešten je u dvorcu Đoke Dunđerskog, koji čini kompleks objekata i 5 hektara parka.

Osnovni ciljevi Muzeja su da zaustavi propadanje i nestajanje materijalnih dokaza bogate agrarne prošlosti našeg podneblja, potom prikupljanje, muzeološka obrada i izlaganje predmeta, naučno - stručno istraživanje i obrađivanje naše agrarne prošlosti.

U toku proteklih godina Muzej je priredio 7 stalnih tematskih izložbi iz istorije poljoprivrede i to: Istorijat gajenja sirka metlasa, Istorijat hmeljarstva, Poljoprivredni fakultet u Novom Sadu, Istorijat konoplje, Istorijat gajenja pšenice, Istorijat mlekarstva, Istorijat govedarstva.

Osim tematskih izložbi u starom žitnom magacinu, gde se nalazi galerijski prostor, organizuju se izložbe umetničkih radova.

U okviru kompleksa Đoke Dunđerskog nalazi se park sa starim i retkim primercima drveća, starih i preko sto godina.



Istorijat zgrade muzeja

Godina izgradnje dvorca u okviru kompleksa Đoke Dunđerskog nije poznata. Istorijski podaci govore da su građeni za plemićku porodicu Stratimirović. Ova porodica je 1745. godine za vojne zasluge u ratu protiv Turaka na strani Austrije dobila od Marije Terezije posed i plemićku titulu. Pretpostavlja se da su prvo gradili zgrade za stanovanje, crkvu i školu. Godine 1754. počela je sa radom prvo srpska škola, a 1789. godine škola sa dvojezičnom nastavom (na srpskom i slovačkom jeziku).Porodica Stratimirović je imala svoje posede u Kulpinu oko 120 godina i u to vreme je Kulpin bio jedan od značajnijih centara srpske prosvete i kulture. Godine 1863. veći deo njihovog poseda prešao je u vlasništvo mađarske porodice Semze, a krajem 19. veka (1889.) u vlasništvo porodice Dunđerski. U vlasništvu ove porodice imanje je ostalo do 1945. godine.

Stilski i vremenski obe građevine pripadaju epohi klasicizma. Veliki dvorac, tzv. "Kastel", današnji izgled je dobio prilikom restauracije 1912. godine izvedene prema projektu arh. Momčila Tapavice. Manji, tzv. "Stari dvorac" je prizemna zgrada i primer je klasicističke stilske šeme.

Od 1945. do 1990. godine u dvorcima i pratećim objektima smenjivale su se razne institucije, ali najviše je bio prazan i prepušten zubu vremena.







 
Prikaz poruka:   
Upišite novu temu   Odgovorite na temu    www.domaci.de Forum Indeks -> ~ Svet i putovanja ~ -> ~ Arhiva - Svet i putovanja ~ -> Backi Petrovac Vreme je podešeno za GMT + 1 sat
Strana 1 od 1

 
Pređite u:  
Vi ne možete otvarati nove teme u ovom forumu
Vi ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Vi ne možete menjati Vaše poruke u ovom forumu
Vi ne možete brisati Vaše poruke u ovom forumu
Vi ne možete glasati u anketama u ovom forumu
Vi ne možete postavljati fajlove u ovom forumu
Vi ne možete preuzeti fajlove sa ovog foruma





- Burek Forum - Doček Nove 2018. godine - Venčanja, svadbe - Proslave - TipoTravel - Kuda večeras - Anwalt - legal -

Bookmark to: Twitter Bookmark to: Facebook Bookmark to: Digg Bookmark to: Del.icio.us Bookmark to: StumbleUpon