Makarska

zilika · Veštica sa bičem

moj divni grad i najlipse more na svitu!!!!!....evo jedna izlozbica od mene Very Happy

zilika · Veštica sa bičem

zilika · Veštica sa bičem

zilika · Veštica sa bičem

bane42 · Upućeni član

Bio sam ovde pre jedno 4 godine u Podgori, pa navratili i ovde i u Tucepe prekrasno je...

vebija · Dobro upućeni član

jedan od ljepših dalmatinskih gradova u hrvatskoj!!! 8)

pinkie · Prijatelj foruma

joj miline...zilika zavidim ti predivno je Rolling Eyes

zilika · Veštica sa bičem

dodji mi u posjetu pinkie Very Happy

pinkie · Prijatelj foruma

Uh da znas da bih i mogla doci..drage volje draga moja..drage volje Rolling Eyes

nego daj da dam i ja svoj doprinos temi..slike necu postavljati jer su tvoje slike vec dovoljno rekle sve..ali hajd malo statistike nije na odmet Wink

Broj stanovnika cca 15.000

Prosječna temperatura °C 16,9

Prosječni tlak zraka hPa 1010,6

Prosječna relativna vlažnost zraka % 58

Prosječna godišnja količina oborina mm 803

Vedri dani - ukupno 1997. godine 142

Oblačni dani - ukupno 1997. godine 56

pinkie · Prijatelj foruma

Biseri Makarske rivijere

Brela (1500 stan.) leže 15 km sjeverozapadno od Makarske na strmom biokovskom podgorju. Stanovništvo se bavi vinogradarstvom, maslinarstvom, uzgojem višnje maraske i smokve, te turizmom.
“Brela su vrela ljepote” zbog svojih prirodnih znamenitosti: guste borove šume koja se spušta do prekrasnih šljunčanih plaža i bistrog mora. Već su nekoliko desetljeća poznata kao jedno od najprivlačnijih turističkih mjesta u Hrvatskoj. Dobitnici su europske ekološke nagrade “Plava zastava” za 1999., 2000. i 2001. godinu.
U Brelima se nalazi mala marina za prihvat brodica i jahta.
Nastala su na mjestu rimskih naselja (1.-4. st.). Prvi put u povijesti spominje ih Konstantin Porfirogenet (oko 950. g.) pod nazivom Berulia. Današnje je naselje nastalo u novije doba doseljenjem stanovništva iz podbiokovskih zaselaka.
U Brelima se nalazi crkva Gospe od Karmena, važan spomenik arhitekture iz 18. st., i župna crkva sv. Stjepana iz 19. st. Na groblju je srednjovjekovna nekropola - danas arheološki park - s osam nadgrobnih ploča ukrašenih reljefima.

Baška Voda (2200 stan.) leži 9,5 km sjeverozapadno od Makarske. Stanovništvo se bavi poljodjelstvom (masline, vinova loza, višnja, smokva), ribarstvom i turizmom. Jedno je od najstarijih i najposjećenijih ljetovališta na Makarskoj rivijeri. Duge šljunčane plaže, gusta borova šuma i lijepo uređene ulice ukras su i odlika ovog mjesta.
Baška Voda ima lučicu, čiji je južni dio pogodan za prihvat plovila..
Bila je naseljena već u antičko doba. Na uzvisini Gradina tragovi su naselja i kasnoantičke bizantske utvrde.
Na širem području mjesta nađeno je sedam antičkih nadgrobnih spomenika - stela iz 2.-5. st. Ime Baške Vode spominje se početkom 18. st., kada su nakon izgona Turaka ovo područje naselili stanovnici Basta. Pod nazivom Baseta Voda spominje je i A. Fortis, talijanski biolog i putopisac. U mjestu je kasnobarokna crkva sv. Lovre nastala na antičkom lokalitetu, i župna crkva sv. Nikole sagrađena potkraj 19. st.
Nedaleko od Baške Vode nalazi se Baško Polje, novije turističko naselje. Iznad Baške Vode, na samim padinama Biokova, u okruženju njegovih vrleti smješten je Bast, tipično podbiokovsko selo s bijelim kamenim kućama, i zaselak Topići.

Promajna (230 stan.) leži 6 km sjeverozapadno od Makarske. Smještena je tik uz more, u prekrasnom mediteranskom krajoliku. Obalnom šetnicom povezana je s Baškom Vodom.
Naseljena je u 18. st. Slučajni grobni nalaz zlatnog nakita i terminacijski cipus s uklesanim križem smatraju se najznačajnijim nalazima iz razdoblja kasne antike na cijelome Makarskom primorju.

Bratuš (50 stan.) leži 5 km sjeverozapadno od Makarske. Tipično je ribarsko naselje uza samu morsku obalu u kojemu je sačuvan sklad tradicionalne pučke arhitekture.

Krvavica (110 stan.) leži 4 km sjeverozapadno od Makarske, u prekrasnoj uvali u kojoj je izgrađen turistički kompleks s dominantnom središnjom zgradom kružnog tlorisa.
O kontinuitetu kultura na malom prostoru mjesta svjedoče slučajni nalazi na položaju Zakuče, gdje je otkrivena antička nekropola i srednjovjekovni lokalitet Manastirine, na kojem je pronađen jedan o najljepših stećaka na Makarskom primorju.

Makarska (15 000 stan.) leži u podnožju Biokova, u prirodnoj luci koju s jugoistoka zatvara rt Osejava a sa sjeverozapadne poluotok sv. Petar. Makarska je gospodarsko, kulturno i turističko središte Makarskog primorja. U luci je trajektni pristan za Sumartin na otoku Braču. Sastoji se od stare jezgre mediteranskog tipa i novijeg dijela s hotelima, restauracijama, trgovinama itd. Ima prekrasnu 1500 m dugu plažu u borovoj šumi i mnoge pješčane uvale.
Nastala je od Makra, naselja podno Biokova koje se kao Muccurum spomine 4. svibnja 533.g. u spisima crkvenog sabora u staroj Saloni. Tek početkom 16. st. u turskim, hrvatskim i latinskim izvorima nalazimo naziv Makarska.
Na velikom stromom gradskom trgu nazvanom u čast pjesnika Andrije Kačića Miošića uzdiže se njegov spomenik (1889., rad Ivana Rendića) i crkva sv. Marka iz 17. st., u kojoj se čuvaju vrijedne kiparske i slikarske umjetnine te djela primijenjene umjetnosti. Najljepši oltar u crkvi djelo je mletačkog kipara Petra Onigha. Ispred crkve je barokna česma iz 18. st. Na poluotoku sv. Petar nalazi se istoimena crkva iz 9. st., srušena u potresu 1962., a obnovljena 1992. g. U franjevačkom samostanu sv. Marije iz 16. st. smještena je veoma bogata knjižnica, Malakološki muzej s jednom od najbogatijih zbirki školjaka na svijetu i zbirka baroknog crkvenog slikarstva. Na obali je kasnobarokna crkva sv. Filipa Nerija i Gradski muzej. Spomenik u obliku vitke piramide, podignut 1808.g. u čast francuskog maršala Marmonta nalazi se na ulazu u grad.
Nedaleko od Makarske je Vepric svetište Gospe Lurdske. Zbog svoje prirodne ljepote i posvećenog ugođaja nadaleko je poznato mjesto hodočašća.
Kao zaštitinici Makarske u podnožju Biokova smjestila su se sela Veliko Brdo, Puharići, Makar i Kotišina, u kojoj se nalazi Biokovski botanički vrt. Ta su mjesta sačuvala ljepotu izvornoga pučkog graditeljstva, pa su danas privlačna izletišta.

Tučepi (1770 stan.) leže 4 km jugoistočno od Makarske. Do potresa 1962.g. većina stanovništva živjela je u zaseocima podno Biokova. Stanovništvo se danas bavi poljodjelstvom i turizmom. Tučepi su postali jedno od najatraktivnijih ljetovališta u Hrvatskoj. Krasi ih najljepša i najdulja šljunčana plaža na Makarskoj rivijeri, borova šuma, maslinici, luksuzni hoteli, lijepe kuće i sportski tereni. U mjestu se nalazi marina koja je vanjskim lukobranom zaštićena od vjetra.
Nastanjeni su u antičko doba. Na groblju su otkriveni ulomci namještaja starokršćanske crkve iz 5.-6. st. i nekoliko srednjovjekovnih nadgrobnih ploča. Pod današnjim imenom se prvi put spominje 1434.g. Crkva sv. Jurja sagrađena je u prijelaznome romaničko-gotičkom stilu potkraj 13. st. Uz crkvu je rimska nadgrobna ploča i dva velika stećka. Na ovome mjestu, prema pučkoj legendi, sahranjen je mletački dužd Pietro Candian. U 18.st. bogate makarske obitelji u Tučepima grade barokne vile. Ljetnikovac opata Grubišića dana je hotel “Kaštelet”

Podgora (1500 stan.) leži 7 km jugoistočno od Makarske. Stanovništvo je bavi poljodjelstvom (vinova loza, maslina, smokva), pomorstvom, ribarstvom i turizmom. Sastoji se od starijih zaselaka na obroncima Biokova, koja su danas slabo nastanjena, i novijeg dijela uz more. Na području Podgore nalaze se mnoga vrela pitke vode i ljetovito slano vrelo Klokun. Privlačna je zbog svojih prirodnih ljepota, prekrasnih šljunčanih plaža i obilja zelenila.
Naseljena je u srednjem vijeku. U vrijeme turskih provala postaje važno mletačko uporište. Crkva sv. Tekle podignuta je na srednjovjekovnom lokalitetu Sutikla i prvi se put spominje u 18.st. Na groblju se nalaze srednjovjekovne nadgrobne ploče i spomenik književniku i političaru Mihovilu Pavlinoviću (Podgora, 1831.-1887.g.), djelo Ivana Rendića. Od ljetnikovca obitelji Mrkušić, koji se ubraja u vodeće primjerke barokne arhitekture, sačuvani su portal i kapela.
Na uzvisini iznad luke uzdiže se monumentalni spomenik Galebova krila podignut 1962.g.
Duga turistička tradicija ovog mjesta ogleda se u brojnim luksuznim hotelima i raznovrsnim turističkim sadržajima. Podgora danas ima dvije lučice: jednu u nekadašnjem starom portu, a drugu u Čakljama.

Drašnice (330 stan.) leže 12 km jugoistočno od Makarske. Malo su ribarsko i turističko naselje. Stanovništvo se bavi i poljodjelstvom (maslina, vinova loza, smokva). Kraj uz more dijelom je pod borovom šumom i maslinicima, uzduž obale nižu se lijepe šljunčane plaže. Strme ulice i stare dalmatinske kuće te prirodne ljepote čine ovo mjesto ugodnim kutkom za odmor.
Uz more se uzdiže nova crkva sv. Jure i crkva Bezgrješnog Začeća Blažene Djevice Marija s ugrađenim baroknim segmentima starije crkve. Nadgrobne ploče iz 15.-18. st. postavljene su uokolo novog zdanja. Iznad sela je gotička crkva sv. Stjepana u kojoj je nađen rimski natpis iz 2. st. i natpis iz 1446.g., koji spominje hercega Stjepana.

Igrane (400 stan.) leže 17 km jugoistočno od Makarske. Stanovništvo se bavi poljodjelstvom (uljara s tehnologijom hladnog prešanja), ribarstvom i turizmom. Naselje se terasasto spušta prema moru stvarajući divnu arhitektonsku cjelinu. Smješteno je na poluotočiću čiju istočnu obalu zauzima prostrana pješčana plaža. U luci je lukobran uz koji mogu pristajati manje jahte. Od vrha na kojem se uzdiže zvonik barokne župne crkve Gospe od Ružarija (nadograđen 1925.g.) i Zalina kula (17. st.) pa do mora grozdasto su nanizane kuće s vrtovima.
Igrane obiluju povijesnim spomenicima. Naselje je postojalo već u rimsko doba. Ovdje je sačuvan “Ljetopis popa Dukljanina”, vrlo važan dokument za hrvatsku povijest i kulturu. U maslinicima iznad sela nalazi se najznačajniji srednjovjekovni spomenik u Makarskom primorju, crkva sv. Mihovila (11.-12. st.). Tu su i ruševine stare kule, zvane Kulina. Na groblju je sačuvana apsida srednjovjekovne crkvice. Na obali se nalazi zanimljiv dvorac, barokni ljetnikovac obitelji Šimić-Ivanišević, sagrađen 1760.g.

Živogošće (460 stan.) leži 20 km jugoistočno od Makarske. Gospodarska osnova je poljodjelstvo, ribarstvo i turizam. Sastoji se od nekoliko zaselaka, ali većina stanovnika živi uz more. Smješteno je na obroncima Biokova i obrubljeno lijepim šljunčanim plažama.
Na području sela nalaze se ilirske gomile. Živogošće se prvi put spominje polovinom 13. st., a hrvatskim jezikom 1434.g. Na litici zvanoj Pokrivenica nalazi se natpis iz antičkog doba u obliku pjesme zahvalnice za okrepljujući izvor hladne vode, što ga je uklesao Licinijan, predvodnik poslanstva Rimskog Carstva koji je ovuda prolazio radi sklapanja mira s Gotima. Na istočnoj strani Živogošća nalazi se franjevački samostan iz 18.st., koji s crkvom i zvonikom čini arhitektonsku cjelinu. Samostan je za vrijeme francuske okupacije bio porušen. Obnovljen je početkom 20.st. U njemu se nalazi bogata knjižnica i arhiv.

Drvenik (350 stan.) leži u dvije uvale (Gornja vala i Donja vala) 24 km jugoistočno od Makarske. Stanovništvo se bavi ribarstvom, vinogradarstvom, maslinarstvom i turizmom. Lijepe šumovite uvale s izvorima pitke vode daju mu osobitu draž. U Drveniku je trajektno pristanište za Sućuraj na otoku Hvaru i za otok Korčulu.
Drvenik se spominje već u 13. st. U temelje lađe gotičke crkve sv. Jurja, kasnije barokizirani, uzidane su srednjovjekovne nadgrobne ploče. Jedan od važnijih spomenika - utvrda na Makarskom primorju je tvrđava Drvenik na glavici iznad sela, sagrađena u 17. st.

Zaostrog (350 stan.) leži 33 km jugoistočno od Makarske. Gospodarska je osnova poljodjelstvo, ribarstvo i turizam. Bjelina pješčanih plaža i zelenilo borovih šuma i maslinika daju Zaostrogu osebujnu ljepotu. Sastoji se od starijeg dijela, neposredno ipod strmog Biokova, i novijeg naselja uz more.
Prema epigrafskim spomenicima i reljefima, Zaostrog je bio naseljen u rimsko doba. Nekadašnju utvrdu Ostrog spominje još Konstantin Porfirogenet u 10. st. Prvi se put ime Zaostrog spominje 1494. g. U 15. st. na samoj obali podignut je samostan sv. Marije koji s crkvom zatvara dvorište s klaustrom. U njemu se nalaze mnogi predmeti umjetničkog obrta. U crkvi je barokni drveni kor, orgulje i nadgrobna poprsja pjesnika Andrije Kačića Miošića i Ivana Despota, a nad portalom natpis na bosančici. Samostan ima bogatu knjižnicu i arhiv, etnografsku zbirku i zbirku likovnih djela Mladena Veže. Na seoskom groblju je gotička crkva sv. Barbare koja je obnovljena u baroku.

Podaca (660 stan.) leži 35 km jugoistočno od Makarske. Stanovništvo se bavi poljodjelstvom, ribarstvom i turizmom. Iz staroga podbiokovskog naselja puca pogled na otoke Hvar i Korčulu te poluotok Pelješac. Novo naselje uz more obrubljeno je prekrasnom plažom.
Usred groblja nalazi se crkva sv. Ivana iz 12./13. st., najreprezentativniji sačuvani spomenik ranosrednjovjekovnog graditeljstva na Makarskom primorju, koja svjedoči o dugoj povijesti ovoga mjesta. Uz nju je u 18. st. sagrađena barokna župna crkva.

Brist (450 stan.) leži 37 km jugoistočno od Makarske, na obali Neretvanskog kanala. Stanovništvo se bavi poljodjelstvom, maslinarstvom, ribarstvom i turizmom.
Brist je mjesto bogate povijesne i kutlurne baštine. Rodno je mjesto fra Andrije Kačića Miošića (1704. - 1760. g.). Spomenik ovom znamenitom filozofu, teologu i pučkom prosvjetitelju, djelo Ivana Meštrovića, podignut je uz novu župnu crkvu. U staroj župnoj crkvi sv. Margarite, sagrađenoj 1741.g., nalaze se grobovi obitelji Kačić, a u njezinoj blizini veliki je srušeni stećak.

Gradac (1560 stan.) leži 40 km jugoistočno od Makarske. Stanovništvo se bavi poljodjelstvom, ribarstvom i turizmom. Smješten je na blagim i pitomim obroncima Biokova obraslim maslinama i borom. Krasi ga nadaleko poznata duga šljunčana plaža.
Gradac je mjesto bogatih arheoloških nalaza i kulturne baštine. Od sakralnih građevina poznate su župna crkva sv. Mihovila iz 19. st. i crkva sv. Ante iz 18. st., koja je na groblju.

pinkie · Prijatelj foruma

Povijest grada

Zemljopisnim položajem i kulturno-povijesnim značajem Makarska je od svog postanka središte hrvatske mikroregije - Makarskog primorja. Smještena u prirodno zaštićenoj luci, zatvorenoj s jugoistoka rtom Osejava, a sa sjeverozapada poluotokom Sv. Petar. Grad se amfiteatralno širi prema padinama planine Biokovo

Prvi spomen antičkog naselja Inaronia, kao stanice na obalnoj cesti Salona - Narona, donosi Tabula Peutingeriana u prvoj polovici 4. stoljeća, a postojanje naselja potvrđuju i arheološki ostaci. Antički nalazi na poluotoku Sv. Petar, središnjem gradskom trgu, u blizini franjevačkog samostana i uz Donju luku svejedoče da je današni grad na mjestu nekadašnjeg rimskog, a možda i starijeg pretpovijesnog naselja.

U aktima salonitanskog sabora od 4. svibnja 533. godine navodi se Mucurum kao mjesto u kojem je utemeljena biskupija.

U Revenatovu itineraru iz 7. stoljeća, naselje se spominje i kao Aronia id est Mucru. Tijekom 7. stoljeća hrvatska plemena zaposjedaju primorje od rijeke Cetine do Neretve. Bizantski car Konstantin Porfirogenet, polovinom 10. stoljeća, u svom djelu "De administrando imperio" naziva ih Arentanima (Neretvanima), a njihovu zemlju Paganijom. Isti izvor navode županiju Mokro, "koja blizu mora ima lađe". Upravo je stoga mletački dužd Petar Kandijan došao pod Mucules 18. rujna 887. godine, gdje je poražen u pomorskoj bitci, te je Venecija morala plaćati danak Neretvanima za slobodnu plovidbu morem.

Moć Neretvanske kneževine polako se gasi u 13. stoljeću. U narednim stoljećima, u borbama za vlast, smjenjivali su se bribirski knezovi, bosansko-hercegovački vladari, ugarsko-hrvatski kraljevi i Venecija. U vremenima koja slijede većina dalmatinskih gradova razvija se pod okriljem Mletačke republike, a Makarska postaje poprište borbi mletačko-turskih interesa.

Pod današnjim imenom Makarska se prvi put spominje 1502.g. u dokumentu fočanskog kadije Muhameda Musina. U to doba Makarska je bila središte nahije Primorje i u njoj su Turci držali vojnu i svog predstavnika emina. Najveću pozornost posvećivali su održavanju skele preko koje se obavljali trgovina Turske sa zemljama na Jadranu. Kako bi grad zaštitili od mletačkih napada, Turci su sredinom 16. st. utvrdili Makarsku s tri kule povezane obranbenim zidovima. Njihov izgled sačuvan je na grafici mletačkog kartografa G.F. Camozia iz 1572. godine, što je i najstariji sačuvani izgled grada Makarske. Na poluotoku Sv. Petra uočljiva je istoimena crkva, a na istočnoj strani, izvan gradskih utvrda, već je postojao franjevački samostan s crkvom Sv. Marije.

Već 1646. godine plemići i narod Krajine priznali su vlast Venecije, a tek 1681. godine je Makarska de facto pripojena Veneciji. Pod stogodišnjom vladavinom mletačkog lava nastajali su temelji budućeg grada. O izgledu grada u tom razdoblju svjedoči talijanski putopisac Alberto Fortis koji se divi ljepotama novih zgrada i trima zvonicima. Krajem 17. st. u baroknom stilu, obnavlja se crkva Sv. Petra. Prvi put u izvorima spominje se već u 14. st., koju su nakon toga porušili Turci. U svojoj će budućnosti doživjeti još jedno rušenje, ovaj put uzrok će biti potres 1962. godina, te će tek 1992. godine crkva biti ponovo podignuta i rekonstruirana. Obnavlja se i proširuje franjevački samostan.

Za vrijeme biskupovanja Nikole Bijankovića, koji je i najzaslužniji što grad zadobiva suvremene vizure, počela se graditi i katedralna crkva Sv. Marka, a posvećena je 1766. godine. Pred njom je oblikovan veliki trg i 1775. godine izgrađena kasnobarokna česma. Na obali se 1758. godine podiže crkva i oratorij Sv. Filipa Nerija. Zahvaljujući inteziviranju trgovine i sticanju dobara grad Makarska se širi i prema zapadu. Mlado plemstvo gradi raskošne kuće i palače u stilu dalmatinskog baroka. Vrijedno je spomenuti baroknu palaču obitelji Ivanišević u istočnom djelu stare jezgre grada, te palaču obitelji Tonolli u kojoj se danas nalazi Gradski muzej.

Ugovorom u Campoformiju, 1797. godine, Makarska je pripala Austriji, da bi Požunskim mirom 1805. godine potpala pod francusku vlast. Francuska je vlast novim mjerama nastojala podići razinu školstva, gospodarstva i infrastrukture. Iz tog vremena sačuvao nam se obelisk podignut u čast francuskog maršala Marmonta, koji se danas nalazi na zapadnom ulazu u grad.

Godine 1813. Makarska je ponovo pod austrijskom krunom. U 19. stoljeću slobodarski duh Makarana prihvaća ideje hrvatskog narodnog preporoda. Nije slučajno da narodnjaci upravo u Makarskoj, među prvima u Dalmaciji, osvajaju političku prevlast na izborima i u javnom životu i to 24. listopada 1865. godine, dan kojega danas slavimo kao Dan grada. Krunu narodnih težnji k sjedinjenju hrvatskih zemalja čini svečanost 1890. godine u povodu podizanja spomenika fra Andriji Kačiću Miošiću, rad kipara Ivana Rendića. Tijekom 19. st. čitaonice i knjižnice su središte društvenog, javnog i političkog života primorskih gradova, pa tako i Makarske. Zahvaljujući nadbiskupu Antunu Kadčiću, Makarska je, prva u Dalmaciji, imala javnu gradsku biblioteku već sredinom 18. stoljeća. Na toj tradiciji razvija se i kasniji kulturni i javni život. O tadašnjem aktivnom društvenom životu svjedoči nam postojanje kazališta, filharmonije, dramskih i pjevačkih društava. Iz filharmonije proizašla je Gradska glazba, a u prvim godinama 20. st. osniva se niz sportskih društava (veslačko, planinarsko, nogometno,...).

Za vrijeme austrijske vladavine podižu se nove kuće i javne zgrade. Iznad crkve Sv. Marka, izdiže se jasucustučka zgrada "stare škole", građena u drugoj polovici 19. st. za glagoljaško sjemenište. Danas se u njoj nalazi Gradska galerija Antuna Gojaka, Gradska knjižnica, Osnovna glazbena škola, uredništvo gradskog glasila "Makarsko primorje" i lokalna radio-postaja "Radio Makarska rivijera". Na Maloj obali - Marineti nalazi se palača plemićke obitelji Kačića-Peke, s kraja 19. stoljeća, s romantičnim oblicima utvrđenog neorenesansnog dvorca.

Zbog svoje ljepote, urbane uređenosti i prirodnih pogodnosti, već u počecima 20. st. bilježimo zametke onoga što danas nazivamo turističkim privređivanjem. Zahvaljujući turizmu danas grad Makarska (15.000 stanovnika) osuvremenjuje infrastrukturni, gospodarski, zdravstveni, turističko-ugostiteljski, športsko-rekreativni i kulturni sustav. Podbiokovska sela: Veliko Brdo, Puharići, Makar i Kotišina atraktivna su izletišta, po svojem prirodnom bogatstvu, fortifikacijskim, sakralnim i ruralnim graditeljstvom, te zadržanim tradicijskim načinom života. Odatle vode uredne i označene staze prema vrhovima Biokova. Planina je zanimljiva po perivojima, kotlinama, jamama i livadama; obiluje endemskim biljem, a bogata je i visokom divljači - muflonima i divokozama, čime je omogućena tradicija lovnog turizma.

Raznolike športske sadržaje nudi Športski centar, kao i brojni klubovi koji djeluju u gradu. Športskoj ponudi pridonosi i Tenis centar. U specijaliziranom hotelu "Biokovka" razvijen je rekreacijsko-zdravstveni turizam.

pinkie · Prijatelj foruma

Franjevačka crkva

Stara samostanska crkva Crkva Sv. Marije postojala je u Makarskoj najkasnije u 15. stoljeću. Više je puta paljena i oštećena ali i popravljana. Kod tih popravaka unašani su novi elementi, često nabavljani kod otočnih graditelja što jeftinije i stoga neki imaju zastarjele oblike. Zna se da je popravljena, a moguće i proširena 1502. Ponovno je proširena i dobila sakristiju u vrijeme kad se popravljao samostan (o. 1576). Nakon g. 1671. postavljeno je pjevalište, kamena ograda pred oltarom, nabavljen je kip sv. Ante i raspelo te posebno poliptih Petra Costera, Uznesenje Marijino (1680) i velika slika Antonija Molinarija, Sudnji dan (1680. državna zaštita 24/86-69, reg. br. 125). Crkva je početkom XVIII. st. ukrašena kamenim oltarom sv. Ante i propovjedaonicom koji su iz klesarske radionice, koja je zadržala renesansne elemente tada već zastarjele. U XVIII. st. veliki oltar i oltar sv. Ante ukrašeni su baroknim antepedijima, baroknim srebrnim raspelima, drvenim kipovima, a nabavljeni su kaleži i drugi crkveni namještaj. Crkva je i kasnije popravljana te je na pročelju dobila dva neoromanička prozora. U crkvi su nadgrobne ploče, mnoge s hrvatskim natpisima. Među njima je i obitelji Kačića s njihovim grbom. Kako je crkva dugo služila kao stolnica makarske biskupije, u njoj su ukopana dva biskupa fra Petar Kačić (+ 1660. ili 1661) i fra Marijan Lišnjić (+ 1686). Nalazi iz tih grobova čuvaju se u zbirci (sakristiji). Uz crkvu je zvonik na dva kata, s ukrasnim glavama na lukovima. Počeo se graditi g. 1712. a dovršio g. 1715. Gradio ga je Andrija Ruspini. Zvonik je grom oštetio te je g. 1721-1722. popravljen a jednako i g. 1881. te 1996-1997.

Nova samostanska crkva

Stara je crkva nakon prijelaza cijele bogoslovije u Makarsku postala pretijesna, pa se počelo oko g. 1910. misliti na gradnju nove crkve a i pripremati materijal. Međutim, tek g. 1930. počela je gradnja nove crkve prema nacrtima arh. Stjepana Podhorskog. Crkva je dovršena i posvećena 1940. Ona je tip centralne građevine s kupolom. Veliki oltar je od mramora a iznad njega je baldahin. U lađi su jednostavni mramorni oltari Bezgrešne i sv. Ante, rad klesara Ante Franka. U crkvi je barokni Križni put, iz stare crkve. God. 1961-2. smještene su i male orgulje tvrtke Rieger, koje s prije bile na Dobrome u Splitu.

U apsidi je veličanstveni mozaik koji prikazuje Krista, stvaralačku Božju Mudrost, i njegovo darivanje vlastitog života onima koji ga prihvaćaju (u nizu su hrvatski sveci, blaženici i obični vjernici). Mozaik je rad slikara Josipa Biffela.

Prema tekstu: Josip Soldo, Franjevčka Provincija Presvetog Otkupitelja, Split 1979, 163-166.