Kaktusi i sukulenti

Yasmin · Prijatelj foruma

PRIPREMA SUPSTRATA

Zemlja za kaktuse mora u hemijskom pogledu da ima zastupljene sve makro i mikroelemente: azot, fosfor i kalijum kao i ugljenik, vodonik i kiseonik. Svi ti elementi moraju se nalaziti u takvom obliku da biljka može da ih primi i to u odgovarajućim, dovoljnim količinama. Važna je i hemijska reakcija zemljišta. Zemljište ne sme biti ni sa suviše kiselo, niti sa suviše alkalnom reakcijom. Za većinu kaktusa najpovoljnija je slabo kisela reakcija zemljišta čija je pH vrednost oko 6, ali i tu ima izuzetaka.

Što se tiče fizičkih i mehaničkih osobina zemljište za kaktuse mora biti vazdušasto i propusno, s tim da sadrži dovoljnu količinu finih, sitnih čestica humusa. To se može postići mešanjem nekoliko osnovnih supstrata:

Treset: ako je čist i nije obogaćivan ima veoma malo hranljivih materija, veoma je kiseo i porozan. Dobro zadržava vodu i hranljive materije.
Kompost: nastaje raspadanjem lišća. Njegove osobine zavise od vrsta lišća čijim je raspadanjem nastao. Najbolji je bukov kompost iz šuma sa krečnjačkom podlogom, ima neutralnu reakciju. Kompost od hrastovog i kestenovog lišća je kiseo.
Kompost četinara: ovaj kompost raspadnutih četina (iglica) bora ili jele je znatno kiseo i dodajemo ga alkalnim supstratima. Zamenjuje treset od koga je bolji.
Stajnjak: je najbolji od goveđe prostirke. Što je stariji i pregoreliji to je bolji. On ima neutralnu do slabo alkalnu reakciju.
Pesak: upotrebljavamo za poboljšanje zemljišnih mešavina.
Komadi sitne cigle: takođe poboljšavaju fizičke osobine zemljišta. Pesak i izdrobljenu ciglu dodajemo u mešavine za kaktuse najmanje jednu trećinu, a za osetljive vrste i više, ponekad čak 90%.
Napomena: zdrobljene ciglice isprati od prašine koja povećava alkalnost.
Osnovnu mešavinu za kaktuse sastavljamo na sledeći način: 2-3 dela treseta ili pregolelog lišća četinara; 1,5 deo peska, 1,5 deo isitnjene cigle, 2 dela pregorelog stajnjaka. Ovu osnovnu mešavinu možemo izmeniti dodavanjem ili oduzimanjem nekih elemenata, već prema tome za koje kaktuse je predviđena. Tako na primer: za cereuse dodajemo kompost, za mamilarije (uglavnom bele) odvadimo treset, a dodamo isitnjenu ciglu. Za astrofite npr. krečnjački kompost i od 70-80% peska i isitnjene cigle.

Biljku možemo i nezavisno od supstrata, zalivati specijalnim đubrivom za kaktuse u periodu vegetacije i to jedanput u 20 dana.

Yasmin · Prijatelj foruma

POSUDE ZA SAĐENJE
Tradicionalne saksije od pečene gline imaju mnogo nedostataka: zemlja u malim saksijama se brzo suši - tako da je moramo stalno zalivati. Međutim, ni stalno zalivanje ne vredi mnogo, jer su zidovi saksije jako porozni te upijaju vlagu iz korenovog sistema. Nastaje strujanje vlage u pravcu zidova saksije, a zajedno sa vlagom putuju i rastvorene hranljive materije. Za tim strujanjem povodi se korenje koje se oko zida saksije veoma razgrana, a zatim sklupča, tako da stalnim zalivanjem supstrat gubi svoju hranljivu vrednost.

U praksi je danas mnogo praktičnije i korisnije za kaktuse upotrebljavati neporozne plastične posude. Ove saksije su lagane, ne razbijaju se, tanjih su zidova i još ako su četvrtaste na istu površinu možemo smestiti za 20% više kaktusa nego ako su posude od pečene gline. Jedino što je potrebno ako su (a jesu) obično neke tamne boje (crne, braon) zaštititi na neki način od prejakog sunca, tj. od prejakog zagrevanja.

Yasmin · Prijatelj foruma

PRESAĐIVANJE

Kaktuse obično presađujemo u proleće. Zemlja u koju kaktus presađujemo ne treba ni da je suviše mokra, ni mnogo suva. Presađivati ih možemo ne samo u proleće, već i pri kraju letnje stagnacije, tj. krajem jula i početkom avgusta. Za kaktuse koji cvetaju u proleće to je čak i bolje. Sve biljke presađene u pomenutom vremenu još do jeseni veoma dobro rastu, često bolje nego one koje nismo presadili. Prilikom sađenja moramo se držati nekih osnovnih pravila. Važno je da su žilice korena dobro raspoređene. Velika je greška ako su žile korena presavijene ili čak okrenute nagore. Takvi kaktusi prinudno "sede". Ako je koren dugačak, bolje je da ga malo podrežemo. U tom slučaju ne sadimo biljku odmah, već je ostavimo da leži na suvom mestu da rane zarastu, a tek posle toga je sadimo. Sledeće pravilo je da staru zemlju odstranimo Ako je zemlja zalepljena za koren, nastojimo da je oprezno odstranimo i možemo se poslužiti nekom četkicom.

U svakoj posudi za sađenje moramo obezbediti oticanje suvišne vode. Obavezno je na otvore saksije staviti drenažu, tj. krhotine stare saksije. Krhotine položimo uzdignutom stranom nagore, kako bi voda kod njih mogla slobodno proticati.

Tehnika sađenja u saksiju: levom rukom držimo kaktus na potrebnoj visini, desnom nameštamo koren da slobodno visi - zatim uz koren sipamo supstrat. U loncu ne smeju ostati nikakve šupljine. Da bi supstrat dopro do korenčića pomažemo se ili nekim drvcetom ili, još bolje ručicom supene kašike. Sve to radimo pažljivo pazeći da ne oštetimo koren. Na kraju lonac malo lupnemo sa strane, dnom lupimo o dlan leve ruke, a supstrat dopunimo do vrha naokolo. Zemlju oko korena nikad ne sabijamo.

Crtež 1. Sađenje kaktusa: levo - pravilan položaj korena, desno - nepravilan položaj (koren je savijen nagore), S - levo je crep dobro položen, s izbočenom stanom nagore, desno je nepravilan položaj, D - drenaža.

Crtež 2. Sandučići i činije moraju imati otvore za oticanje vode u sva čtetiri ugla posude. Ako je otvor za oticanje vode samo u sredini, prilikom naginjanja posude ostaje na dnu dosta vode. Biljke u gornjem delu posude tada trpe usled nedostatka vlage, dok je u donjem delu koren ugrožen prekomernom vlagom.

Zalivanje je najbolje vršiti u ranim jutarnjim ili kasnim večernjim časovima, nipošto za vreme jakog sunca. Kaktuse zalivamo kad je supstrat suv, ali ne smemo ga pustiti da se previše osuši. Kad ih zalivamo ne bi trebalo da biljku direktno polivamo, već pažljivo oko biljke. Kao što se zna, kaktusi se zalivaju ređe, ali zato kada ih zalijemo treba to oblino uraditi. Najbolje je koristiti za zalivanje kantu za lulu, ili flašu, tako da se telo kaktusa ne pokvasi. Dobro je još i zalivanje navlaživanjem, kada kaktus (kaktuse) u saksiji stavimo u sud sa vodom do pola, i čekamo da se na površini zemlja ovlaži što je znak da je saksija upila dovoljno vode i da je treba izvaditi.

Crtež 3. Zalivanje: 1 - na lulu, 2 - pomoću ruže, s tim da voda pada na biljku u što sitnijim kapljicama, 3 - natapanjem.

Yasmin · Prijatelj foruma

LETNJA STAGNACIJA
U julu i prvoj polovini avgusta često nastaje razdoblje letnjih žega. U tom vremenu sunce sija po ceo dan, vazduh je veoma suv, a noćne temperature su veoma visoke. Takvi uslovi obično izazovu obustavljanje rasta kaktusa, naročito kod biljaka sa udaljenih geografskih širina. Posebno je to karakteristično za kaktuse koji su u proleće cvetali, pa su iscrpljeni cvetanjem i stvaranjem ploda. Odmah da razjasnimo, letnja stagnacija se ne javlja kod svih vrsta kaktusa. Naprotiv, neki kaktusi baš u tom periodu najbolje rastu i stvaraju lepe bodlje. U te vrste spadaju: mamilarije, fero kaktusi, astrofti, telo kaktusi, cefalocereusi.

Kod vrsta 'letnje stagnacije" u tom periodu ograničimo zalivanje, zasenimo malo biljke - tako da zemlja bude prilično suva. Ako bismo u tom periodu prirodnog zastoja rasta mnogo zalivali, došlo bi do truljenja korena. Kada je leto hladno i kišovito zastoj rasta nije izrazit, ali se ipak javlja.

Letnji zastoj možemo iskoristiti za presađivanje, kao što smo to ranije naveli.

Yasmin · Prijatelj foruma

RAZMNOŽAVANJE KAKTUSA
Kaktuse možemo razmnožavati vegetativno (izdancima, reznicama) i generativno tj. semenom. Vegetativnim razmnožavanjem potomstvo zadržava sve osobine matične biljke. Generativnim razmnožavanjem dobija se veliki broj potomstva tj. veliki broj kombinacija roditeljskih osobina, što ostavlja prostor za stvaranje prelepih mutacija koje da bi se sačuvale dalje vegetativno razmnožavamo.

IZDANCI I REZNICE
Izdanci su delovi biljke izrasli iz neke areole ili aksile starijeg kaktusa. Ponekad je dovoljan i dodir pa da se izdanak odvoji od matične biljke. Znači lako ih otkinemo i vidimo da su bili prirasli samo tankom cevčicom sprovodnih snopića. Posle odvajanja ostala je samo neznatna ranica, pored koje često zapazimo već dobro razvijene korenčiće. Posle sađenja i oživljavanja izdanak raste normalno, kao samostalna biljka.

Reznica je deo biljke koji se odsecanjem (oštrim nožem) odvaja od matične biljke. Ovakvim reznicama možemo umnožavati mnoge vrste kaktusa. Pošto je na reznici povreda veća, dobro je da je odmah posle odvajanja dezinfikujemo jer bi mesto gde je rez načinjen moglo postati ulaz za infekciju. Negujemo, dakle, i ranu na matičnoj biljci i na reznici. Za dezinfekciju rane koristimo prah drvenog uglja. Reznice ne sadimo tako brzo kao izdanke. Rana se mora dobro isušiti, mora se stvoriti kalus, a pored toga reznica mora dobiti dovoljno vremena da se ukoreni. Ne treba se plašiti što reznicu ostavljamo nezasađenu sve dok se ne pojave začeci korena. To zavisi od spoljašnje temperature i vrste kaktusa, pa traje od 10-30 dana. Reznice je najbolje ožiljavati u proleće kad počinje vegetacija.

Crtež 4. Rezovi: 1 - rez korena cereusa često je sa strane, 2 - isečak iz sredine u obliku konusa, 3 - odrezak Epiphylluma ispod suprotno postavljenih areola, 4 - konačan oblik odreska koji se pri sađenju privezuje uz držač.

Yasmin · Prijatelj foruma

RAZMNOŽAVANJE KAKTUSA SEMENOM

Odmah na početku da kažem da svi kaktusi kad dostignu svoju fiziološku zrelost cvetaju svake godine. Mnogi su ukrašeni cvetovima, od proleća pa sve do jeseni. Većina ipak cveta jedanput u sezoni u određenom periodu. U našim uslovima gajenja ne cvetaju samo neke vrste zato što nemaju mogućnosti da dostignu potrebnu veličinu. U prirodi su to visoka stabla ili široki grmovi - a toliki prostor im se u našim uslovima gajenja ne može obezbediti.

Da bismo dobili kvalitetno seme, a samim tim i kvalitetno potomstvo, neophodno je imati više primeraka jedne vrste radi uspešnog oprašivanja. Samo oprašivanje vršimo prenosom polena prašnika cveta jedne biljke na žig tučka druge biljke. To možemo raditi finim četkicama. Mali je broj biljaka kod kojih možemo oprašiti cvetove na istoj individui ili čak polenom cveta žig tučka tog istog cveta. Zato je potrebno imati bar dve različite (genetski) biljke iste vrste.

Posle uspešnog oprašivanja i oplođenja, plodnik se transformiše u plod. Ostavljamo ga da dobro sazri kako bi seme bilo zrelo i dobre klijavosti. Zrelost semena najlakše ocenjujemo kod vrsta čiji zreo plod bobica puca. Na takvom plodu se vidi jedna vertikalna pukotina kroz koju se uoči seme - tad ga tek treba ubrati.

SETVA KAKTUSOVOG SEMENA

Setva kaktusovog semena je najzanimljiviji posao u gajenju ovih biljaka. Prednosti ovakvog načina razmnožavanja su: brže dobijamo veći broj biljaka, iz semena izrastu nove - zdrave generacije.

Posude za setvu su duboke od 3-5cm da bi ispod stakla kojim zasejani supstrat pokrivamo ostao prazan, šupalj prostor visine barem dva centimetra, kako se usev na sunčevoj svetlosti ne bi pregrejao. U praksi, svaki uzgajivač je došao do nekih svojih podataka o tome kakav treba biti supstrat, kako zalivati itd. Opisaću vam kako ja to radim.

Priprema supstrata za setvu:
Za setvu koristim smesu od 70% peska i 30% zemlje. Prvo se pesak proseje kroz najsitniju cetku za supu. Onda prosejemo zemlju. Neka to bude obična zemlja koju imate ispred zagrade, kuće, znači ne ona iz cvećare, već baštenska. Potom izmešamo pesak i zemlju, stavimo u dobro opranu teglu, zatvorimo poklopac, spustimo sud sa vodom i kuvamo tako oko jedan sat. To je neophodno da bi se supstrat sterilisao. Ostavimo ga da se ohladi, ali ga ne vadimo i ne otvaramo teglu.

Priprema posude:
Dno mora da ima izbušene rupice. Na dno posude stavimo sloj fate koja će da upija i održava vlažnost. Na nju sipamo ohlađeni supstrat, u već navedenoj debljini (2-3cm). Dobro izravnamo površinu i utapkamo. Na površini supstrata napravimo drvcima čačkalice mala polja u koja ćemo da sadimo seme. Pre same setve dobro je seme uvaljati u neki fungicid ("benomil - WP50"). Takvo seme stavimo na površinu supstrata, ne zatrpavamo ga, već ga nežno utisnemo npr. vrhom tehničke olovke do polovine njegove debljine u supstrat. Sledi zalivanje koje ne vršimo odozgo jer bi izgubili svo seme, koje inače zna da bude veoma sitno. Zalivamo potapanjem tj. navlaživanjem. To radimo tako što posudu sa semenom potopimo u sud sa vodom do pola njene visine. Držimo dok se supstrat ne natopi vodom. Potom izvadimo posudu. Dobro je u vodu za zalivanje rastvoriti malo fungicida.

Posle zalivanja treba se pobrinuti da posejano seme dobije odgovarajuću toplotu. Neka optimalna temperatura za većinu kaktusa se kreće od 15-25�C. Posle prve faze, kad se pojave prvi sojanci, nastaje druga faza - kada isklija većina biljčica. Zatim nastaje treća faza - doklijavanje. Možemo smatrati da je taj proces završen 14 dana posle početka klijanja. Sve do klijanja, kao i do doklijavanja semena površina mora biti pokrivena staklom. Površina u sudu se ne sme osušiti, jer bi klijanje bilo poremećeno. Posle 2-3 meseca sejance pikujemo, na razmak koji odgovara njihovom prečniku. Gušće rasađeni sejanci mnogo brže i bolje napreduju.

Miss Nikakve Sanse · Odomaćeni član

... evo da podjelim s vama meni (jedan od) najdraži primjerak... neobičan, predivan, zanimljiva imena i još zanimljivije povjesti... "Mihanović" čudo prirode...

Yasmin · Prijatelj foruma

jao ovakav roze sam imala i ja...dok mi ga komsinica nije potopila kao i jos tridesetak drugih.... Crying or Very sad

Miss Nikakve Sanse · Odomaćeni član

... a evo kako je kaktus dobio ime... (mrzilo me da prevodim, čim nađem vremena odradit ću i to Wink

)...

This happened in 1905. At the very end of his second trip across South America, Albert Friи 1 was stranded by a severe flooding in a sparsely populated region of Mato Grosso, which is located inside the continent, in the basin of the Rio San Lorenzo. Water flows rushing down from the mountains flooded wide plains and forests. To survive, Friи had to spend two months in a small settlement of Bahia Negra. He lost almost all of the previously collected plants. Only few specimens survived, including cacti which he found in Puerto Casado. In his memoirs Friи vividly describes how he had to wade barefoot, up to the neck in the muddy waters. In the place where he did not expect to find anything worthy he suddenly stepped upon a cactus. We can imagine his feelings at that moment! Just these few cacti had survived.

Upon Friи'es return to Europe, his friend Prof. Gьrke named this cactus Gymnocalycium mihanovichii. The name was suggested by Friи himself. At that time the origin of the name did not arouse any interest, having become habitual in the scientific literature. So, who is Mr. Mihanovich?

Recently in a second-hand bookstore I found a book about a trip to America, published in 1913. The author, an amateur traveler Joseph Korjenski was a teacher by trade. In the end of the 19th century he traveled around the world and described his impressions in the book The cultural sketches. Traveling down the La Plata River he noticed big posters with a name that seemed to have a Slavic origin. It was explained to him that Mr. Mihanovich had numerous property in this area - banks, fleets, ports and warehouses. Mihanovich was originally from Yugoslavia, which at that time was a part of the Austro-Hungary, as well as Czechia.

Gymnocalycium nishiki

Nicola Mihanovich was born in 1846 in Dubrovnik. He started his career as a rescue sailor on a boat belonging to his uncle. With the first good opportunity he went overseas and found himself in Montevideo. There was a war at that time, and he almost started to think about returning back home. But everything worked out and Mihanovich found a job as a port worker. He was carrying on his back passengers who were landing off the ships in small boats, to the shore. With time he managed to get rich, hence he bought his first steam ship sailing down the La Plata. The business grew up and the name of Mihanovich became the most respected along the entire river, being then the only way of transportation. Gradually, he became an owner of three hundred steam ships, thus surpassing the biggest at that time Hamburg-American shipping company.

In his notes, Korjenski mentions that Mihanovich had never refused aiding to any Slav. In the evidence of this, Mihanovich nearly free of charge shipped the collected plants to Prague when Friи stranded by the flood asked for help in sending his freight to Europe. As an appreciation the cactus discovered by Friи under such unforgettable circumstances was named after this man. Friи believed that the flood could have destroyed all the plants in the habitat and he will never be able to find that area again, and therefore the survived cacti were unique. It's been almost a century since that time. Both Albert V. Friи and Nicola Mihanovich would have been very surprised if they knew how successful cactus growers were in propagating these plants. Nowadays they can be found in almost any collection. Particularly prominent were the Japanese who made G. mihanovichii renowned worldwide due to its colored mutants.

Yasmin · Prijatelj foruma

Šareno, šarenije: kaktusi

Zanima vas da imate neku zabavnu biljčicu; neku koju ne morate svakog časa da zalivate. Probali ste već sa nekom simpatičnom biljkicom, ali se osušila jer ste zaboravili da je zalivate - pa, uz sve obaveze i provod, i društvo, i dečka ili devojku, ko će još i na biljku da misli? Što ne može da viče ako je žedna? Bilo bi lepo kad ne biste morali čak ni o nabavci saksije da razmišljate (jer, kupite biljku u saksijici, pa biljka poraste, pa treba da nađete veću saksiju u koju ćete da je presadite...). Ipak bi bilo lepo da imate neku biljkicu da se njome povremeno zanimate. Eto, preveliki su vam zahtevi o niskim prohtevima biljke. Možda ipak postoji nešto tako čudesno?

Postoji: kaktus! Njega ne samo da ne morate često da zalivate nego je to čak i štetno. Za kaktus je glavno da je na mestu sa puno sunca. Pored toga, za kaktus vam nije zaista neophodna saksija. Kako to? Kaktusu treba sasvim malo zemlje da bi se ukorenio, tako da možete da ga gajite čak i u čaši ispunjenoj šljunkom sa malo zemlje. Kaktus poraste i treba mu više prostora? Zamolite majku da vam da veću čašu za vaše "bodljikavo mezimče".

Ako imate umetničko-aranžerskih sklonosti, možete i njih uposliti oko svog kaktusa. Kako? Nije da čaša mora da bude napunjena šljunkom i sa malo zemlje. Možete je, recimo, napuniti raznobojnim slojevima šljunka, peska (i jedno i drugo možete da obojite i sami), staklenim klikerima različitih boja, pa na vrh staviti malo zemlje da vaš kaktus ima gde da se ukoreni. Tako ćete dobiti zaista atraktivan ukras za sobu.

Plus, kompletan ovaj "aranžman čaše" možete obaviti za jedno popodne kada se dosađujete (a i ne izlazi vam se baš uvek po ovoj vrućinčini) i potom povremeno zalivati kaktus - i dalje imate sve ostalo vreme za letnje ludiranje i nikakve velike obaveze oko kaktusa. Šta ako vam dosadi "aranžman u čaši"? Za još jedno popodne napravite drugi (budite nežni prema kaktusu dok ga presađujete i neće se mnogo buniti) i eto potpuno drugačijeg ukrasa za sobu, sa istim kaktusom. Zanimljiv hobi za letnje dane.

malcho · Početnik Domaćeg.de

ne volim katuse ama bas nikako.....

Daca · ~Žena Sanjicinog švalera~

TIHA LEPOTA

Graptopetalum bellum ( tactitus bellus ). Biljka sa mozda najlepsim imenom, TIHA LEPOTA. Otkrivena je 1972. godine u Meksiku. Spada u familiju crassulaceae, podfamilija echeveriadeae.

Oblika je rozete, promera velicine od 8 - 12 cm., a raste poleglo po zemlji. Razmnozava se izdancima, koji izrastaju u korenovoj osnovi, ispod strelastih listica. Izdanci se obicno javljaju posle druge, ili trece godine starosti. Odvajaju se od maticne biljke kada dostignu promer 1 - 2 cm., i posebno se sade. Moze se razmnozavati i od krajnjih, najkrupnijih listica iz same rozete, a koji se lako odvajaju od biljke. Listici se ostave dva - tri dana na suvom i senovitom mestu, da im se mesto odvajanja to jest rana koja je nastala, potpuno zasusi. Nakon toga se listici blago, polozeno pobodu u supstrat za kaktuse, posuda sa izdancima - listicima se opet drzi na zasencenom mestu da nebi doslo do isusivanja listica. Povremeno se zemlja i listici poprskaju fajtalicom tek toliko da ima dovoljno vode da bi se stvarao korenov sistem.

Nakon dvadesetak do tridesetak dana pocinje da se stvara korenov sistem. Iz korenovog sistema ce poceti da izrasta nova biljcica, odmah oblika rozete precnika od oko 5 mm. Kada biljka dostigne precnik 2 - 3 cm. mozete je presaditi u zasebnu saksiju.

Biljka cveta tek posle trece godine, mada se desava da procveta i u drugoj. Iz sredine biljke se jos u toku zime stvaraju pupoljci koji izrastaju u nekoliko stapki. Iz svake stapke opet pak izrasta po nekoliko pupoljaka cvetica. Cvetici procvetaju u rano prolece u aprilu, a mogu da cvetaju sve do juna, a sve u zavisnosti od zimskih uslova cuvanja. Cvetovi su tamno roze ili crvene boje sa po pet latica. Cvetovi traju i po nekoliko dana tako da biljka izgleda fantasticno lepo.

Biljku preko leta treba drzati u blagom zasencenju, bez duzih perioda direktnog izlaganja direktnom suncevom zracenju. Zalivanje je isto kao i kod ostalih kaktusa, to jest sukulenata, jednom do dva puta u toku nedelje obilno, bez donjih tanjirica za zadrzavanje vode, vec je potrebno da se sav visak vode ocedi iz saksije. Zimi biljku cuvati na svetlom mestu, na temperaturi od 5 - 12 *c. Potrebno je da se biljka dva do tri puta u toku zime povremeno zalije sa vrlo malo vode, i to samo kada su spoljne temperature preko 12 *c.

Ova sukulenta bez bodlji vam moze pruziti pravo zadovoljstvo, pa je zato i gajite i cuvajte u svojim kolekcijama.