www.domaci.de Forum Indeks Home
Portal • Forum • Novi upisi • Pretraga • Link do nas • Domaći filmovi • Lista korisnika • Tim sajta • Proverite privatne poruke • Prijava • Registracija
Pravilnik • FAQ • Profil • Favorites • Galerija slika • Top lista • Download MP3 • MP3 razno • Spotovi • Noviteti 2013 • Muzički noviteti 2014

Sarajevo
Strana prethodna  1, 2, 3, ... 14, 15, 16  sledeća
Pređite na stranu broj:  
Upišite novu temu   Odgovorite na temu    www.domaci.de Forum Indeks -> ~ Svet i putovanja ~ -> ~ Znam za jedan grad ~
::  
Autor Poruka
hakynen
Odomaćeni član
Odomaćeni član



Godine: 44

Datum registracije: 12 Jun 2005
Poruke: 1588
Mesto: Sarajevo

bosnia_herzegovina.gif
PorukaPostavljena: Sub Apr 08, 2006 4:45 am    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

    Sarajevo (oko pola miliona stanovnika), glavni je grad te privredno i kulturno srediste Bosne i Hercegovine. Nalazi se na juznom rubu Sarajevsko-zenicke zavale, u istocnom djelu Sarajevskog polja, na mjestu gdje je stari stocarsko-karavanski put s jugoistoka silazio u zavalu.

    Kod sela Butmir, danas sastavnog dijela Sarajeva, pronadjeni su ostaci neolitskog naselja starog nekoliko hiljada godina. Rimljani su kod Ilidze podigli manji grad, a u 3. stoljecu naselje je imalo status kolonije; rimska naselja nastala su za vrijeme velikih seoba naroda.

    U 7. stoljecu naseljavaju se Slaveni, a od 10. stoljeca u Sarajevsko-zenickoj zavali pocinje se razvijati jezgra buduce bosanske drzave. U 15. stoljecu Sarajevo i Bosna dolaze pod tursku upravu, a grad postaje izrazito orijentalno obrtnicko-trgovacno naselje na najvaznijoj raskrsnici karavanskih puteva za Primorje (preko Ivan-sedla), Panoniju (dolinom Bosne), alpske krajeve na sjeverozapadu i Makedoniju na jugoistoku. S vremenom Sarajevo postaje jedan od najvecih gradova evropskog dijela Turske. Jezgru grada cinila je carsija, poslovni dio grada na raskrsnici glavnih puteva. Oko carsija sirile su se mahale (stambeni dijelovi) koje se grade uz rijeku Miljacku i po oklnim padinama. U 16. stoljecu Sarajevo je imalo preko 100 mahala i 104 dzamije, a stanovnistvo je brojilo oko 50000.

    U 19. stoljecu karavanske puteve zamjenjuju ceste, a u austrijskom razdoblju gradi se mreza uskotracnih zeljeznickih pruga sa sredistem u Sarajevu. Iako se zeljeznicke pruge nisu granale iz Sarajeva u svim smjerovima starih karavanskih puteva, stvoreni su uslovi za daljnji razvoj grada. Austrijska okupacija trajala je cetrdeset godina i oznacila je novo razdoblje sirenja grada. Uz staru orijentalnu jezgru razvio se novi dio grada srednjoevropskog tipa. Brojni doseljenici razlicitih krajeva Austro-Ugarske mijenjaju feudalnu drustvenu strukturu u kapitalisticku; Sarajevo dobiva prvu industriju (duhansku 1880, fabriku cilima 1888), a veca industrija razvila se u vezi s saobracajnim znacenjem zeljeznickog cvorista - izgradjene su zeljeznicke radionice kao najveci stari industrijski pogon. Sarajevo dobiva platnaru l892, pivaru 1893, tvornicu carapa i tvornicu namjestaja l896.

    Brzi ekonomski razvoj Bosne nakon drugog svjetskog rata doveo je do prosirenja starih i stvaranja novih industrijskih grana u Sarajevu.
    Sarajevo, koje je tek nakon drugog svjetskog rata dostiglo broj od 100000 stanovnika, danas je polumilionski grad, u kojem se razlikuju dvije urbane cjeline - carsija s mahalama na istoku i novi dijelovi grada koji se sire u dolinskoj ravni na zapadu.


    Sarajevo je dobio univerzitet poslije drugog svjetskog rata, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine osnovana je 1966. U okolici Sarajeva nalazi se veci broj izletista, a poznata banja Ilidza sa vrelom Bosne, uredjenim parkovima danas je sastavni dio uzeg podrucja grada.
    U Sarajevu su 1984. odrzane Zimske olimpijske igre. U gradu turiste najvise privlaci Bascarsija sa dzamijama i gradjevinama koje govore o vremenu najveceg uspona Sarajeva u proslosti.


 
hakynen
Odomaćeni član
Odomaćeni član



Godine: 44

Datum registracije: 12 Jun 2005
Poruke: 1588
Mesto: Sarajevo

bosnia_herzegovina.gif
PorukaPostavljena: Sub Apr 08, 2006 12:04 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane




    Vječiti gradski derby






  • Nogometni klub "Željezničar" i
    navijačka skupina "Manijaci"
    Historijat





    Dvije godine poslije završetka Prvog svjetskog rata, u jesen 1920. godine, radnici željeznicke radionice u Sarajevu pokrenuli su inicijativu za formiranje fudbalskog kluba koji je dobio ime Željeznicar. Prvi je tu ideju za formiranje kluba svojim kolegama predložio Dimitrije Dimitrijevic. Sredinom jula 1921. godine, podnesena je molba Sarajevskom podsavezu za primanje Željeznicara kao punopravnog clana podsaveza. Kako bi bio primljen u podsavez, Željeznicar je trebao odigrati dvije utakmice i mecevi su dogovoreni sa ekipama SAŠK-a i Sarajevskog ŠK. Prvu zvanicnu utakmicu Željeznicar je odigrao sa SAŠK-om 17. 09. 1921. godine i izgubio sa 5:1. Prvi gol u historiji kluba dao je Dimitrije Dimitrijevic. Dan nakon ovog susreta odigran je mec sa Sarajevskim ŠK i Željeznicar je ponovo bio poražen, ali ovog puta sa 2:1. Ono što je bilo najvažnije 19. 09. 1921. godine, Željeznicar postaje punopravni clan saveza.
    Prvu prvenstvenu utakmicu odigrao je 02. 10. 1921. godine sa ekipom ŠPARTE, a rezultat je bio nerješen 1:1. Bili su to počeci kluba, koji je evo nakon osam decenija postojanja, postao jedan od najboljih i najorganizovanijih timova u BiH.
    Kroz svoju historiju Željeznicar je doživljavao uspone i padove. Stekao je mnogobrojne simpatije ljubitelja fudbala, a ono što se sigurno može reci je da Željeznicar ima najbolje navijace u BiH.

    Poslije prijema u Sarajevski podsavez pet narednih godina ekipa se takmici u drugom razredu da bi u sezoni 1926./27. godine Željeznicar postao clan prvog razreda Sarajevskog podsaveza. U ovom rangu takmicenja ostaje sve do pocetka Drugog svjetskog rata, tacnije do 1941. godine. Poslije završetka rata, dolazi do reaktiviranja kluba koji odmah nastavlja takmicenje.

    U sezoni 1945./46. godine, Željeznicar se takmici u prvenstvu grada Sarajeva i u konkurenciji tri ekipe osvaja prvo mjesto.

    Samo godinu dana kasnije, u kvalifikacijama, Željeznicar postaje član Prve savezne lige Jugoslavije. U to vrijeme nastaju veliki problemi, jer se od strane Fiskulturnog saveza BiH vrši pritisak na Željeznicar kako bi svoje igrace ustupio fudbalskom klubu Torpedo. Sedam igraca prelazi u Torpedo i u klubu nastaje kriza.
    Od 1947. godine pa u narednih šesnaest godina tim se takmici u prvoj, drugoj, republickoj i podsaveznoj ligi.
    Vec od 1962. godine, ekipa postaje stabilan prvoligaš i pocinje stvarati generacije fudbalera koji ce ostvariti najbolje rezultate.

    Prvi znacajniji uspjeh na euro-sceni napravljen je u sezoni 1968./69. u Srednjoevropskom kupu. Željeznicar je uspio doci do polufinala a u prethodnim mecevima savladao je ekipu Honveda iz Madarske, potom Banjik dok je u polufinalu izgubio od Union Teplica, ekipe koja je takoder iz bivše cehoslovacke. U prvom susretu u Sarajevu bilo je 1:1 da bi u gostima Željeznicar izgubio sa 2:1.

    U sezoni 1970./71. godine, Željeznicar postaje vicešampion bivše Jugoslavije sa 45 bodova. Hajduk je te sezone bio prvak sa 49 bodova. Izlazak na evropsku scenu donio je izuzetno dobre rezultate. Naime, Željeznicar se takmicio u kupu UEFA i uspio je doci do cetvrtfinala. Pobjede nad belgijskim Brižom, italijanskom Bolonjom i škotskim ST. Džonstonom bile su ravne podvigu, ali u cetvrtfinalnom mecu Željeznicar je izgubio od madarskog Ferencvaroša na penale.
    Da nisu slucajno ostvarili tako dobre rezultate, kako na medunarodnoj sceni tako i u prvenstvu, fudbaleri Željeznicara pokazuju vec naredne sezone kada postaju šampioni Jugoslavije. U poslednjem kolu te sezone savladan je Partizan u Beogradu sa 4:0. Bilo je to 15. juna 1972. godine, šampionsku generaciju sacinjavali su:Janjuš, D. Kojovic, Becirspahic, Bratic, Katalinski, Hadžiabdic, Jelušic, Jankovic, Bukal, Spreco i Derakovic. Tokom te sezone još su igrali:
    S. Kojovic, Hrvat, M. Radovic, Ibrahimovic i Rodic. Trener te sjajne generacije fudbalera bio je Milan Ribar sa pomocnicima Kulovicem i Požegijom. Željeznicar se popeo na sam vrh jugoslovenskog fudbala, a ekipe Partizana, Dinama, Crvene Zvezde, Hajduka dobile su velikog konkurenta.

    Teški trenuci u ekipi ponovo nastaju u sezoni 1977./78. godine kada Željeznicar seli u niži rang takmicenja, ali se u narednoj sezoni ponovo vratio u elitno društvo.
    Novi veliki uspjeh ostvaruje se 1981. godine kada tim sa Grbavice dolazi do finala kupa bivše države i u finalnom mecu gubi od mostarskog Veleža sa 3:2. Susret se igrao na stadionu Marakana, 24. 05. 1981. godine pred oko 50 000 gledalaca. Oba gola za Željeznicar postigao je Mehmed Baždarevic. U finalu kupa igrali su: Njeguš, Berjan, Lušic, Cilic, Bahtic, Odovic, Paprica, Baždarevic, Nikic, Grabo, Komšic, Saracevic i Vlaški. Na klupi su još bili Arnautovic, Baljic, Ivanovic, ]uric i N. Pehlivanovic.

    U Prvoj saveznoj ligi Jugoslavije nastupa sve do pocetka agresije na BiH, tacnije do 1992. godine. Najveci uspjeh na euro-takmicenju i u svojoj historiji uopšte, Željeznicar ostvaruje u sezoni 1984./85. godine kada se uspijeva plasirati u polufinale kupa UEFA. Tu utakmicu ljubitelji fudbala u bivšoj državi, a posebno navijaci Željeznicara, dugo ce pamtiti. Madarski Videoton je u prvom mecu bio bolji od Željeznicara pobjedivši sa 3:1. U uzvratnom susretu na Grbavici Željeznicar je imao povoljan rezultat sve od 2:0 sve do 90 minute kada igrac Videotona, Cuhaji, postiže pogodak i na taj nacin svom timu obezbjeduje plasman u finale kupa UEFA. Generaciju koja je ostvarila ovaj uspjeh predvodio je najbolji trener sa ovih prostora Ivica Osim a ekipu su sacinjavali: Škrba, Berjan, Baljic, Šabanadžovic, Komšic, Cilic, Bahtic, Curic, Paprica, Baždarevic, Škoro, Mihajlovic, Samardžija i Nikic.

    Teške godine po klub bile su, svakako, od 1992. do 1995. godine kada je trajala agresija na našu zemlju, jer se rad ekipe odvijao u izuzetno teškim uslovima, a stadion Grbavica je bio nedostupan za treniranje. Poslije završetka rata u našoj zemlji Željeznicar nastavlja takmicenje u Premijer ligi BiH.

    Epitet šampiona ponio je u sezoni 1997./98. godine kada je u finalu play off-a savladao vjecitog rivala, tim Sarajeva sa 1:0, pogotkom Hadisa Zubanovica u poslednjim minutama utakmice. Titula šampiona je osvojena pod dirigentskom palicom Envera Hadžiabdica a u ekipi su igrali: Gušo, Huric, Burek, Pehlivanovic,
    Kunic, Bišcevic, Mulaosmanovic, Buljubašic, Fatic, Gredic, S. Žeric, Šopovic, Zubanovic i Vazda. Iste godine ova generacija osvaja još jedan vrijedan trofej, Superkup. Utakmica Superkupa igrala se na stadionu Grbavica ponovo izmedu gradskih rivala Željeznicara i Sarajeva. Željeznicar je te iste godine osvojio prvenstvo, a Sarajevo kup BiH. U tom susretu Željeznicar je slavio ubjedljivu pobjedu od 4:0. Treba svakako naglasiti plasman u finale i polufinale kupa BiH 1997. odnosno 1998./99. godine.

    U sezoni 1999./2000. godine, Željeznicar zauzima prvo mjesto na tabeli sa izglednim šansama da ponovo dode do šampionske titule.
    U sezoni 1999/2000.g. FK "Željezničar" osvaja titulu KUP-a BiH, kada u finalnoj utakmici na stadionu «Grbavica» pobjeđuje ekipu Slobode iz Tuzle rezultatom 3:1 (Žerić,Muratović,Mekić). Kao osvajač KUP-a BiH, FK "Željezničar" u okviru KUP-A UEFA igra protiv Poljskog protivnika Wisle (0:0 i 3:1) – pa u konačnom rezultatu 3:1 Wisla prolazi dalje.

    U sezoni 2000/2001 dolaskom Amara Osima na čelo Stručnog štaba FK "Željezničar" osvaja obje titule. Iz tog perioda pamtiće se i veličanstvena proslava ispred Vječne vatre u Sarajevu. Takođe će se pamtiti i pobjeda u finalu KUP-a BiH nad gradskim rivalom Sarajevom od 3.2, a golove za Željezničar dali su Alihodžić 2 i Muharemović. Te godine se FK "Željezničar" po prvi put kao predstavnik Bosne i Hercegovine kvalifikuje u najelitnije klupsko evropsko takmičenje UEFA Ligu prvaka. U prvom kvalifikacionom krugu Lige prvaka Željezničar igra protiv Levskog iz Bugarske. U prvoj utakmici odigranoj u Sofiji Levski pobjeđuje Željezničar sa 4.0, a u revanš utakmici u Sarajevu bilo je za Levski sasvim dovoljno 0:0 za prolaz u dalje takmičenje. A Željezničar i naredne godine nastavlja sa dominacijom u nacionalnom prvenstvu.

    U sezoni 2001/2002 Željezničar je ponovo šampion, a u KUP- u dolazi do finala gdje od gradskog rivala Sarajeva gubi titulu pobjednika KUP-a sa rezultatom od 2:1 u korist Sarajeva, a gol za Željezničar postiže Gredić.

    Potom nastupa Željin pohod po Evropi, gdje će ga u nastojanjima da uđe u grupnu fazu takmičenja UEFA Lige prvaka zaustaviti slavni Newcastl iz Engleske.

    FK "Željezničar" – UEFA Liga Prvaka:

    Željezničar – Akranes (3:0-1:0)

    Lillestrom – Željezničar (0:1-0:1)

    Željezničar – Newcastl (0:1-0:4)

    Ispadanjem iz trećeg kruga kvalifikacija za Ligu Prvaka FK "Željezničar" se plasira u I kolo KUP-a UEFA, gdje za protivnika dobija FC Malaga (Španija), međutim da je bilo malo više sportske sreće FK "Željezničar" plasirao bi se dalje jer je u prvoj utakmici odigranoj u Sarajevu rezultat bio 0:0, a u revanš utakmici Malaga na početku utakmice iz penala postiže gol , što je ispostaviće se, bio i konačan rezultat utakmice.

    U sezoni 2002/2003 Željezničar je viceprvak BiH i osvajač KUP-a BiH, te se plasira u pretkolo KUP-a UEFA,gdje je voljom žrijeba izvukao ekipu Anorthosis (Kipar). Prva utakmica se igra 14.08.2003.g u Sarajevu a revanš 28.08.2003.g. na Kipru. Takmičenje u ovoj sezoni ostaće zapamćeno i po tome što se odvija na čitavom prostoru Bosne i Hercegovine.

    Najvatreniji navijaci NK "Zeljeznicar", poznati kao Manijaci spadaju u sami vrh navijackih grupa u BiH. Tu tradiciju pronose jos iz bivse drzave gdje su svrstavani u drugu kvalitativnu grupu zajedno sa "Hordama zla", "Armadom", i "Red Firm". Ime pod kojim su poznati nose od kraja osamdesetih godina, ali bi bilo pogresno smatrati da je to pocetak vatrenog navijanja na Grbavici.

    U sampionskoj sezoni, "Zelje", 1971/72, navijaci su svoj klub pratili sirom zemlje, a vrhunac je bio na stadionu "JNA" kada je u zadnjem kolu ovjerena titula. Po povratku u Sarajevo napravljen je tzv."karusel", tj. cijelu noc su po gradu kruzili automobili okiceni zastavama, uz neizbjezno sviranje svim raspolozivim sredstvima (trube, automobilske sirene i sl.). Nakon godina uspjeha, doslo je do smjene generacija u ekipi pa je "Zeljo" dospio i do Druge savezne lige, ali ni tada navijaci nisu napustili plave. Prosjek posjete na utakmicama u Sarajevu bio je blizu 10.000 gledalaca.

    U to vrijeme najvatreniji su se na Grbavici okupljali na brdu iznad juzne tribine (tada jos nije bio dogradjen gornji dio juga na kome se "Manijaci" danas nalaze). Po povratku u drustvo najboljih postepeno je stvaran jak tim, a 1981. je "Zeljo" stigao do finala kupa. Utakmica je privukla oko 60.000 gledalaca sto je bila najveca posjeta na jednoj finalnoj utakmici (izuzev onih koje su igrali klubovi iz Beograda). Vise hiljada navijaca plavih je stiglo na "Marakanu", a smjestili su se na istocnoj tribini stadiona ("Velezovi" su bili na zapadu). Uprkos gromoglasnoj podrsci "Zeljo" je izgubio (2:3), ali je ova utakmica bila povod za mnoge da se u odabiru kluba opredjele za "Zeljeznicar".

    U prvoj polovini osamdesetih godina atmosfera na Grbavici se donekle razlikovala od ove danasnje (inace je navijacki trend u to vrijeme izgledao malo drugacije). Cijenile su se zastave na kopljima (na Grbavici je tada kao najveca slovila ona plavobijela na kojoj je bila nacrtana lokomotiva sa vagonima koja je predstavljala "Zeljin voz"), a atmosferu su stvarale i brodske sirene montirane na pumpe automobilskih gima, te cegrtaljke, zvona, pistalljke. Navijalo se na svim utakmicama, a posebno su se cijenili susreti sa timovima "velike cetvorke", "Velezom" i naravno gradski derbi protiv "Sarajeva" . Za tu utakmicu se spremalo mjesecima, atmosfera na stadionu je dovodjena do usijanja, a obicaj je bio da se nakon pobjede organizuje pohod navijaca kroz grad do Bascarsije gdje se sve zavrsavalo pred jednom slasticarnom ciji je vlasnik bio vatreni navijac komsija sa Koseva.

    Jedne prilike, u novembru 1982.godine nakon utakmice na Grbavici (1:0 za "Zelju") na celu kolone je isao transparent na koji je postavljena ranije postavljena i odstampana saljiva smrtovnica posvecena bordo timu. Najsvijetliji trenuci su dozivljeni u sezoni 1984/85 kada je tim sa Grbavice uspjesno nastupao u kupu UEFA. Na Grbavici su tada vidjani transparenti navijaca van Sarajeva, iz sredine gdje je "Zeljo" tradicionalno imao veliki broj navijaca (Konjic, Travnik, Kiseljak, mala Gornja Dobostica kod Lukavca, a podrska je pruzana i od strane uprave, igraca i navijaca NK "Urania" iz baske Vode). Inace "Zeljo" je uvijek imao svoju publiku i u Tuzli, Zenici, Mostaru, Rijeci, Ljubljani, a pred rat je u Novom Sadu egzistirala jedna grupa od oko pedesetak "Manijaka". Navijaci "Zelje" su i pjesmama opjevani-"Pjesma Zeljinih navijaca" iz sedamdesetih, koja se i danas emituje prije svake utakmice na Grbavici, te "Zeljo to je moj tim" sarajevske grupe "Bombaj stampa".

    U drugoj polovini osamdesetih dolazi do vece organizacije najvatrenijih navijaca, i oni tada daju sebi ime "The Maniacs". Osim ove grupe stvaraju se i "Blue Tigers" i "Joint Union", te jos nekoliko manjih grupa ali svi oni sacinjavaju maticnu grupaciju "Manijaka". Pocinje izrada navijackih vezenih salova sa imenom grupe (sal "Joint Union" je uzivao veliko postovanje i na tribinama sirom tadasnje Jugoslavije), nabavka pirotehnickih sredstava-bakljada na utakmici protiv "C.Zvezde" u jesen 1990.godine je bila dotada najveca u BiH, a putuje se organizovano na gostovanja sa klubom.

    Tokom rata je Grbavica ostala na okupiranoj teritoriji, drvena zapadna tribina je zapaljena a oko samog stadiona su se vodile zestoke bitke. U srcu svakog "Manijaka" je bilo samo jedno-kada ponovo na Grbavicu. Po reintegraciji Sarajeva stadion je zatecen u losem stanju, ali su uprava i navijaci prionuli na posao, te je kako-tako stadion osposobljen za utakmicu protiv "Sarajeva" na, za Sarajevo simbolican datum drugog maja 1996. Tesko je opisati izraz na licima "Manijaka" tokom te antologijske utakmice. Mjesavina nevjerice, tuge ali i neizmjerne radosti sto su ponovo na svojoj Grbavici.

    Navijaci "Zelje" su kao i svi drugi tokom svog postojanja imali svog vodju. Njih je tokom svih ovih godina bilo vise, ali se jedno ime ipak vise istice od ostalih. To je rahm. Dzevad Begic-Djilda koji je herojski poginuo prve ratne godine. Njegovo ime se danas na Grbavici izgovara sa posebnim postovanjem.

    I tako ostaju "Manijaci" na svom jugu mada je postalo nepisano pravilo da se sa punjenjem odredjenog navijackog staza oni stariji sele na sjever, pa tako "Zeljo" sada ima vatrenu podrsku sa obadvije strane. Bitno je da uvijek Grbavicom odzvanja ono poznato: "Naprijed Zeljo ceto plava…"




  • Fudbalski klub "Sarajevo" i
    navijačka skupina "Horde zla"
    Historijat



    Mjesec nakon oslobodjenja grada Sarajeva 1945.god., u glavnom gradu BiH doslo je do obnove sportskog zivota. Na inicijativu Rate Dugonjica u zgradi Hipotekarne banke sastali su se mladici, kojima su se pridruzili svi poznati sportski radnici iz prijeratnog perioda (1941-1945).

    Fuzijom fudbalskih klubova "Udarnik" i "Sloboda", 24.oktobra 1946.god., osnovano je S.D. "Torpedo". Za predsjednika Drustva izabran je Safet Dzinovic, a za potpredsjednike Vojo Markovic i Alojz Stankovic. U avgustu 1947.god. Sportsko drustvo "Torpedo" promijenilo je ime u S.D. Metalaca "Sarajevo". Od 20.5.1949.god., FK Sarajevo djeluje kao sportska organizacija. Prvu utakmicu pod imenom FK Torpedo, Sarajevo je odigralo 03.11.1946.god. Tadasnji sastav ekipe "Torpedo" izgledao je ovako: 1.Hodzic, 2.Vlajcic, 3.Sarenkapa, 4.Mantula, 5.Paukovic, 6.Glavocevic, 7.Tosic, 8.Pecelj, 9.Novo, 10.Fizovic, 11.Strinic.

    Da puna obnova fudbala u glavnom gradu BiH nece biti brza i lahka, potvrdila su prva prvenstvena takmicenja. U direktinim kvalifikacijama za ulazak u Prvu saveznu ligu, Sarajevo je eliminisalo novosadsku "Slogu" (3-3 / 5-1). Tada je Sarajevo bilo pojacano sa nekoliko tadaąnjih prvotimaca "Zeljeznicara" (Golac, Lazarevic, Alajbegovic, Konjevod, Lovric, Silic i Rajnic). Te prve godine, FK Sarajevonije uspjelo sacuvati status prvoligasa; u drustvu najboljih ostaju samo jedno ljeto. Nakon toga, 1950.god., ponovo su medju najboljim. Jos samo jednu sezonu (1957/58.) Sarajevo nije nastupalo u Prvoj ligi. FK Sarajevo postaje stabilan prvoligas i pocinju se redati uspjesi. Prvu titulu prvaka Sarajlije osvajaju 1966./67., a drugu 1984./85. Klub je jos dva puta bio vice-prvak (1965. i 1980.) i tri puta finalista Kupa Jugoslavije (1947., 1966. i 1982. godine). Ovaj kolektiv ne biljezi uspjehe samo u seniorskoj konkurenciji; poznata je orijentacija ka vlastitim snagama, a mladje selekcije su takodje imale uspjeha. FK Sarajevo je igralo u Kupu evropskih sampiona, Srednjoevropskom kupa, Rapan Kupu, Balkanskom Kupu i Kupu UEFA, gostovalo je u mnogim zemljama na cetri kontinenta. Svuda su bili lijepo primljeni, a o njihovoj igri pisalo se u superlativima. Potvrda za ove cinjenice su brojni pehari kojih ima oko 950, a za svaki od njih vezana je neka lijepa uspomena. Imena Asima Ferhatovica, Safeta Susica, Mirsada Fazlagica, Vahidina Musemica, Boska Antica, Edhema Sljive i danas se spominju u pricama o velikim fudbalskim znalcima. FK Sarajevo imalo je brojne entuzijaste, sportske radnike koji su svojim radom stvorili uslove za sve uspjehe.

    Sarajevo je tradicionalno imalo sjajne navijace uz ciju pomoc se i osvaja titula '84./'85. Te sampionske godine pratili su Sarajevo gotovo na svim gostovanjima, a na "krilima" su redane pobjede na Kosevu. Poslije te sampionske generacije FK Sarajevo pada u veliku krizu i godinama ce se nalaziti na dnu prvoligaąke ljestvice. Ali sa losim rezultatima FK Sarajeva dolaze godine kada navijaci Sarajeva bivaju ti koji predstavljaju klub i grad. Godinama su se navijaci Sarajeva nalazili na istocnoj tribini i zvali se "Pitarima".

    Ova stalna grupacija je brojala oko 300 mladica, a ovaj broj bi se povecavao na 1000 i cak 2000 na utakmicama sa klubovima velike cetvorke. Na utakmici sa Crvenom Zvezdom 1987.god., kada su se navijaci jos uvijek nalazili na istocnoj tribini, jedan od "Pitara" ofarbao je pravu zmiju (poskoka) u boju kluba (bordo-bijelu) i bacio je na klupu sa rezervnim igracima Zvezde. Odmah nakon tog dogadjaja "Pitari" su proglaseni opasnim po okolinu i prebaceni su na sjevernu tribinu. Upravo ovaj potez tjera navijace da razmislju o promjeni imena, a iste te godine ideja je sprovedena u djelo. Naime, u tadasnjem hotelu "Beograd" (danasnja "Bosna") sastaje se grupa navijaca Sarajeva: Kemo Lilic, Edin Celik, Almir Puzic-Puza, Cosic Dzemal i drugi, koja je smislila ime navijacke grupacije "Horde zla". Igrom slucaja na stolu gdje se sjedilo nalazio se crtani roman Zagor sa nazivom "Horde zla" ąto je bio osnovni razlog navijacka skupina dobije ovaj naziv.

    Odmah po osnivanju uspostavili smo kontakt sa upravom Kluba sa tadasnim direktorom Svetozarom Vujovicem. Kao rezultat dobrih odnosa ubrzo smo dobili svoje prostorije u "Cedusu". HZ ulaze u Omladinski savez Sarajeva i dobijamo registraciju pod imenom "Horde zla marketing" i registrujemo se na sudu. Putem "Horde zla marketinga" i putem clanarine "Horde zla" dobijaju stvari koje ce ih ciniti prepoznatljivim u cijeloj Jugoslaviji, izradjuju se sablonski transparenti, salovi, kape, majice, bedzevi, a sve u cilju predstavljanja grupe u najboljem svjetlu. Od novca sakupljenog od prodaje rekvizita i od clanarine dobijaju se sredstva za nabavku pirotehnike. Nezaboravne su koreografije "Hordi zla" protiv Dinama (bakljada koja je proglacena trecom u Jugoslaviji), Hajduka, C.Zvezde, Zelje. Pirotehnika je predstavljala jedan nacin izrazavanja u koreografijama, ali grupa je i dalje koristila tipicne engleske animacije kao ąto su grlo i dlan. Poznato je da Horde zla drze i rekord u neprekidnom navijanju, koje je trajalo punih 45 minuta. Krajem osamdesetih i pocetkom devedesetih godina FK Sarajevo igralo je vrlo lose, ali pomoc Hordi zla da Klub opstane u Prvoj ligi bila je mozda i kljucna. HZ su pratile Sarajevo po mnogim gradovima ex-Jugoslavije kao sto su Osijek, Novi Sad, Beograd, Zagreb, Mostar, Ljubljana, Tuzla. HZ u tim godinam prate i KK Bosnu u "Skenderiji", a poznata su i gostovanja u "Pioniru" i "Ciboni".

    U bivsoj drzavi, u politickom smislu, HZ se ogradjuju od nacionalizma jer ova grupa je oduvijek etnicki sarolika i cine je Bosnjaci, Hrvati, Srbi i drugi. Tako je i danas. Okosnicu HZ čine muckarci, ali ni broj navijacica (koje se nazivaju "Kraljice zla") nije za potcjenjivanje. U proslosti su HZ imale i svoj bend, koji se zvao "Visosti Horde zla" (VHZ). Povodom trogodisnjice postojanja, 6.oktobra, HZ organizuju "Bordo vece" na kojem je prisustvovalo 3000 mladih ljudi, a gosti te veceri bili su Tifa Band (Sarajevo), Jura Stublic (Zagreb) i Partibrejkersi (Beograd). Kasnije se radi promocija fotografija Dragana Dj.-Straznog i knjige "Huligani" u "Crvenoj galeriji" u Sarajevu. Da su Horde Zla jaka navijacka skupina pokazuje i njihova brojnost na utakmicama Prve lige bivse Jugoslavije (znalo se okupiti i do 5000 navijaca). Tim podatkom su se mogli pohvaliti samo navijaci C.Zvezde, Hajduka, Partizana i Dinama.

    Poslije ovih sjajnih uspjeha i niza godina provedenih sa svojim ljubimcima uslijedilo je pakleno ratno vrijeme i agresija na BiH i Sarajevo. Tada vecina pripadnika "Hordi zla" staje na branik svoje domovine u redovima Armije BiH i MUP-a. Poslije toga slijedi novo poglavlje u historijatu FK Sarajeva i HZ. FK Sarajevo konsoliduje svoje redove i polahko se vraca u vrh fudbala u BiH; osvaja Kup BiH 1996/97, Super Kup 1996/97, Kup 1997/98 i titulu sampiona 1998/99. Na isti nacin se i Horde zla dizu iz pepela i iz nicega se ponovo stvara najjaca navijacka skupina u BiH. Iz tog poslijeratnog preioda treba izdvojiti gostovanja 1996. godine u Jablanici, dok su oko Sarajeva jos uvijek bili cetnički topovi, kao i odlazak u Kakanj i Travnik iste godine. Ali pravi povratak HZ prave za svoj 10. rođendan 1997. godine. Horde zla su uvijek i svugdje sa svojim klubom i tako obilaze sve gradove u BiH gdje je igralo Sarajevo. Poslije tog velikog "come back"-a HZ idu korak dalje, vracajuci puni sjaj svoje grupe, ali postizu i nesto vise. Na proljece 1998. prave najvecu bakljadu na Balkanu sa preko 300 baklji odjednom upaljenih, a samo dvije godine iza toga prave i najvecu zastavu na Balkanu.
 
hakynen
Odomaćeni član
Odomaćeni član



Godine: 44

Datum registracije: 12 Jun 2005
Poruke: 1588
Mesto: Sarajevo

bosnia_herzegovina.gif
PorukaPostavljena: Sub Apr 08, 2006 12:33 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

    Sarajevske ljetne bašte
























 
hakynen
Odomaćeni član
Odomaćeni član



Godine: 44

Datum registracije: 12 Jun 2005
Poruke: 1588
Mesto: Sarajevo

bosnia_herzegovina.gif
PorukaPostavljena: Sub Apr 08, 2006 12:37 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane





















 
hakynen
Odomaćeni član
Odomaćeni član



Godine: 44

Datum registracije: 12 Jun 2005
Poruke: 1588
Mesto: Sarajevo

bosnia_herzegovina.gif
PorukaPostavljena: Sub Apr 08, 2006 12:56 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Himna grada Sarajeva - "Sarajevo ljubavi moja"


Sarajevo ljubavi moja
Kemal Monteno


Zajedno smo rasli, grade ja i Ti,
Isto plavo nebo poklonilo nam stih...
Ispod Trebevica sanjali smo sne,
Ko ce brze rasti ko ce ljepsi biti...

Ti si bio velik, a rodio se ja,
S Igmana uz osmijeh slao si mi san...
Djecak koji raste zavolio Te tad,
Ostao je ovdje vezan za svoj grad...

Bilo gdje da krenem o Tebi sanjam,
Putevi me svi Tebi vode...
Cekam s nekom ceznjom na svjetla Tvoja,
Sarajevo ljubavi moja...

Pjesme svoje imas i ja ih pjevam,
Zelim da Ti kazem sta sanjam...
Radosti su moje i sreca Tvoja,
Sarajevo ljubavi moja...

Kada prodju zime i dodje lijepi maj,
Djevojke su ljepse ljubavi im daj...
Setaliste tamno uzdasima zri,
Neke oci plave, neke rijeci njezne...

Sad je djecak covjek i zima pokri brijeg,
Park i kosa bijeli, al otici ce snijeg...
Proljece i mladost ispunit ce tad,
Sarajevo moje, jedini moj grad...

Bilo gdje da krenem o Tebi sanjam,
Putevi me svi Tebi vode...
Cekam s nekom ceznjom na svijetla Tvoja,
Sarajevo ljubavi moja...




 
hakynen
Odomaćeni član
Odomaćeni član



Godine: 44

Datum registracije: 12 Jun 2005
Poruke: 1588
Mesto: Sarajevo

bosnia_herzegovina.gif
PorukaPostavljena: Pet Jun 02, 2006 3:23 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

    Zemaljski muzej



    Do uspostavljanja austro-ugarske uprave u Bosni i Hercegovini nije postojala niti jedna naučna ustanova. Godine 1885. osnovano je Muzejsko društvo a 1888. Zemaljski muzej čija se prvobitna zgrada nalazila u gradskom centru. Zgradu današnjeg muzeja projektovao je Karl Paržik u renesansnom stilu. Gradnja je završena 1913. godine. Muzej danas čini više odjeljenja: za prirodne nauke, sa impresivnim Botaničkim vrtom, odjeljenje za arheologiju i historiju te odjeljenje za etnologiju ali, premalo je mjesta na papiru da se opiše sve što se tamo može vidjeti. Posebnu vrijednost i atrakciju muzeja čini nedavno otvorena Hagada soba, posvećena ovom originalnom primjerku najsvetije židovske knjige.


    Likovna akademija



    Po projektu arhitekte Karla Paržika, jednog od najplodnijih graditelja austro-ugarskog perioda u Sarajevu 1898/99. godine na obali Miljacke izgrađena je Evangelistička crkva. Za nju je karakterističan ranokršćansko-bizantski stil. Danas je u njoj smještena Akademija likovnih umjetnosti.


    Narodno pozorište



    Začeci pozorišnog života u Sarajevu javljaju se sredinom XIX stoljeća zahvaljujući brojnim putujućim družinama koje su posjetile naš grad. Ipak preokret se desio otvaranjem zgrade Narodnog pozorišta 1921. godine, kada je izvođenjem programa tri večeri zaredom ozvaničen početak rada te kuće. Godine 1946. započela je svoju umjetničku djelatnost Sarajevska opera, svečanom premijerom Smetanine "Prodane nevjeste". Time je učinjen veliki napredak u razvijanju muzičke kulture u Bosni i Hercegovini. Sarajevski Balet osnovan je iste godine, ali je svoju prvu samostalnu predstavu "Žetva" B. Papandopula izveo tek 1950. godine, što je ujedno bio i početak njegovog pravog profesionalnog postojanja. O uspjehu i napredovanju Narodnog pozorišta Sarajevo, najbolje govore učešća na festivalima i gostovanjima u zemlji i inostranstvu, kao i mnoge nagrade i priznanja koje su dobili njegovi umjetnici i ansambli za kvalitet svojih izvedbi. Ova kuća je, takođe, ugostila veliki broj umjetničkih ansambla i renomiranih umjetnika iz cijelog svijeta i tako stvorila priliku da naša publika vidi nove i drugačije interpretacije umjetničkih djela. Između ostalih, u Narodnom pozorištu su gostovali i L. Pavaroti, H. Kareras, Z. Mehta, J. Menjuhin i mnogi drugi u svijetu priznati umjetnici.
 
sarajka-86
Početnik Domaćeg.de
Početnik Domaćeg.de





Datum registracije: 02 Jun 2006
Poruke: 2

croatia.gif
PorukaPostavljena: Pet Jun 02, 2006 10:36 pm    Naslov poruke: pozdrav sarajlijama Na vrh strane Na dno strane

sarajevooooooooooo grade moj
prosla sam mnogo svijta i upoznala dosta ljudi al sarajevo ko grad i raju nigdje nasla nisam
svaka cast svima al sarajevo je sarajevo :D
 
dupin10
Početnik Domaćeg.de
Početnik Domaćeg.de





Datum registracije: 03 Jun 2006
Poruke: 69

croatia.gif
PorukaPostavljena: Sub Jun 03, 2006 3:03 pm    Naslov poruke: lol Na vrh strane Na dno strane

sarajevo je nešto predivno-nargila,parkić,gitara,ćevapi i popkoja kafana mmm...takva su moja iskustva,preludo!!!grad ima pravu dušu

htjedoh reć da nikad nisan bila u gradu koji toliko zraći nečim...neznam,ić ću sad ubrzo opet tamo...yes

Editovala Daca
Sve moze stati u jedan post
Wink
 
hakynen
Odomaćeni član
Odomaćeni član



Godine: 44

Datum registracije: 12 Jun 2005
Poruke: 1588
Mesto: Sarajevo

bosnia_herzegovina.gif
PorukaPostavljena: Ned Jun 04, 2006 5:56 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

    Značajniji sakralni objekti u Sarajevu


    Careva džamija



    Na mjestu današnje Careve džamije, Isa-beg Ishaković je 1459. godine, izgradivši svoju džamiju, udario temelje razvoju Sarajeva. Onakva kakvu je danas vidimo izgrađena je 1566. godine po naređenju sultana Sulejmana I Kanunija. Ovo remek djelo graditeljstva iz osmanskog perioda dopunjeno je 1912. godine, izgradnjom zgrade Ulema medžlisa koju je projektovao Karl Paržik. Za Carevu džamiju karakteristična je osmougaona munara, za koju se smatra da je jedna od najljepših na ovim prostorima.




    Begova džamija



    Gazi Husrev-begova džamija izgrađena je od vakufa istoimenog sandžak-bega koji je boravio u Bosni od 1521. do 1541. godine. To je jedna od najznačajnijih osmanskih građevina koja svojim izgledom, 45 metara visokom munarom i sahat kulom dominira starim dijelom Sarajeva. Gazi Husrev-beg je gradnju povjerio jednom od najvećih graditelja onog vremena u Carstvu, Perzijancu Adžem Esir Aliju. Gradnja je počela 1530/31. godine, a nakon njenog završetka osvanula je smjela i lepršava arhitektonska znamenitost čija je glavna kupola široka 13 metara i okružena je manjim. Manje kupole se nazivaju tetime a imale su posebne ulaze te su služile za primanje putujućih derviša. Poslije velikog požara u Sarajevu 1697. godine, uništena je arabeska i najveći dio onoga što je Esir Ali ostavio iza sebe. Džamija je obnovljena tek 1762. godine da bi je 127 godina kasnije ponovo progutala vatra. Novo obnavljanje doživjela je 1886. godine. Kao takva dočekala je i 1992. godinu a nakon pretrpljenih oštećenja u ratu, ponovo je obnovljena.




    Ali-pašina džamija



    Džamija je podignuta od vakufa budimskog beglerbega Hadim Ali-paše u vrijeme kada je upravljao Bosanskim pašalukom (1560/61.). Ova džamija nije impozantna po svojoj veličini ali je karakteriše proporcionalnost i sklad koji do dana današnjeg na ovim prostorima nisu prevaziđeni. Izgrađena je u klasičnom istanbulskom stilu, sa velikom kupolom koja pokriva prostor za namaz, te sa tri male kupole koje natkrivaju trijem.




    Mezarje Alfakovac



    Gotovo na svakom koraku možemo vidjeti groblje. Iako pogled zna zamagliti, ne može se proći pored mezarja ili turbeta a da u mislima ne ostane dostojanstveno držanje nišana. Ako prođete pored mezarja Alfakovac, shvatićete zašto se ono smatra jednim od najljepših primjera memorijalne islamske kulture i remek djelom ondašnjih majstora.




    Stara Pravoslavna crkva



    Nema pouzdanog podataka kada je crkva sagrađena, jer se prvi put spominje 1539. godine. Izvjesno je da je među najstarijim sakralnim objektima na ovim prostorima. Crkva je izuzetan arhitektonski spomenik, a njena je unutrašnjost riznica izvanrednih primjeraka drvoklesarskog umijeća i ikonopisne umjetnosti. Zanimljivost tlocrtnog rješenja, gdje je širina veća od dužine, te inventar, a posebno ikonastas iz 1734. i zbirka starih ikona, te muzej, koga je 1889. godine uredio klisar crkve Jeftan Despić, predstavljaju posebno izuzetno značajan objekat našeg naslijeđa.




    Nova Pravoslavna crkva



    Uz svesrdnu pomoć Rusije preko njenog konzula u Sarajevu 1872. godine, počela je gradnja nove pravoslavne, Saborne crkve u Sarajevu. Kao graditelj potpisao se Makedonac Dimitrov koji je gradio i Vojnu kasarnu, za čiju je izvedbu dobio orden od samog sultana. U toku rata 1992-1995 crkva je pretrpila veća oštećenja a obnovljena je 1999. godine uz pomoć grčke vlade.




    Katedrala



    Na placu usred novonastalih gradskih blokova građenih po ugledu na gradove Srednje Evrope, od 1884. do 1889. godine građena je rimokatolička katedrala, djelo arhitekte Josipa Vancaša. Arhitektonski, to je sinteza stila rane gotike i romanike, u dobrom zaostatku za najboljim primjercima i jednog i drugog. No, postala je istinskim središtem bosanskih katolika.




    Stara Jevrejska sinagoga



    Njena gradnja počela je u drugoj polovini XVI stoljeća, dvije decenije po dolasku Jevreja Sefarda, nakon njihovog izgona iz Španije. Danas je to Muzej Jevreja koji čuva svjedočanstva o njihovom dolasku i životu u Bosni i Hercegovini i holokaustu što su ga doživjeli u II svjetskom ratu. Ipak, najznačajniji jevrejski kulturni spomenik i dokument, Sarajevska Hagada nalazi se u zbirci Zemaljskog muzeja u Sarajevu.

_________________
 
goran k
Početnik Domaćeg.de
Početnik Domaćeg.de





Datum registracije: 26 Apr 2006
Poruke: 58
Mesto: beograd

serbia.gif
PorukaPostavljena: Ned Jun 04, 2006 11:28 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Sarajevo mi je ostalo kao jedno od neostvarenih zelja,ali mislim da cu naci slobodnog vremena da posetim i taj grad o kome sam mnogo slusao od svojih prijatelja.
 
mala_206
Iskusni član
Iskusni član



Godine: 41

Datum registracije: 10 Jan 2006
Poruke: 902

bosnia_herzegovina.gif
PorukaPostavljena: Sre Jun 07, 2006 10:38 am    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

hakynen svaka čast na prezentaciji!
bilo koje godišnje doba da izaberete za dolazak u Sarajevo nećete se pokajati. Ja bih vam preporučila zimu, zbog okolnih planina i zimskih sportova - Jahorina i Bjelašnica. Obje planine su po 30 minuta vožnje od Sarajeva, tako da imate i planine i prelijepi grad - sve u jednom!
 
Ziggy
Dobro upućeni član
Dobro upućeni član





Datum registracije: 30 Sep 2005
Poruke: 705

blank.gif
PorukaPostavljena: Sre Jun 07, 2006 5:46 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Naj ljepši grad u galaksiji za mene definitivno, gdje god odem jedva čekam da se vratim u šeher Very Happy
 
Prikaz poruka:   
Upišite novu temu   Odgovorite na temu    www.domaci.de Forum Indeks -> ~ Svet i putovanja ~ -> ~ Znam za jedan grad ~ -> Sarajevo Vreme je podešeno za GMT + 1 sat
Strana prethodna  1, 2, 3, ... 14, 15, 16  sledeća
Strana 2 od 16

 
Pređite u:  
Vi ne možete otvarati nove teme u ovom forumu
Vi ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Vi ne možete menjati Vaše poruke u ovom forumu
Vi ne možete brisati Vaše poruke u ovom forumu
Vi ne možete glasati u anketama u ovom forumu
Vi ne možete postavljati fajlove u ovom forumu
Vi ne možete preuzeti fajlove sa ovog foruma





- Burek Forum - Doček Nove 2018. godine - Venčanja, svadbe - Proslave - TipoTravel - Kuda večeras - Anwalt - legal -

Bookmark to: Twitter Bookmark to: Facebook Bookmark to: Digg Bookmark to: Del.icio.us Bookmark to: StumbleUpon