Petar Preradovic

jura4 · Početnik Domaćeg.de

Laku noć

Sunce zađe, mrak proteže
Po obzoru svoju moć;
Sanak spušta svoje mreže
I sve hvata - laku noć!

Opet jedan danak prođe,
Kao što će i svi proć,
Dozvati ga nitko odje
Već ne može - laku noć!

Dan za danom tako gine,
Motajuć nam život proć,
I posljednji dok ne mine,
I Smrt reče: Laku noć! -

jura4 · Početnik Domaćeg.de

Kad!

Kad te vidim na prozoru,
Ja ugledam bielu zoru
Iza mrkle noći tad;
Ali riedko, riedko kad!

Kad te sliedim, kad sam ušo
U trag tebi mili dušo,
Svoju sreću slijedim tad;
Ali riedko, riedko kad!

Kad me grli tvoja ruka
Ispod njenog nježnog luka,
Svu slast zemlje ćutim tad;
Ali riedko, riedko kad!

Tvoje usne rumen-ruže
Kad mi sladki cjelov pruže,
Rajsku slast okusim tad;
Ali riedko, riedko kad!

Kad ću tebe uviek gledat,
Ljubit, grlit i ne predat
Više, ko što predam sad,
Kad ćeš moja biti kad?

jura4 · Početnik Domaćeg.de

Tuga

Odkad, dušo, ti mi ode
Mome oku iz okruga,
Na srce mi pade tuga
Kao mraz na jadan cviet.

Moje misli bez slobode,
Kano pčele usred zime,
Neće da se leta prime,
Studen mi je cio sviet.

Ne znam nigdje mira za se,
Simo-tamo hodajući,
Kad sam vani moram kući,
A iz kuće moram van.

Tako trajem moje čase;
Vrieme. kao iz olova,
Pritiskuje prsa ova,
Vječnost mi se čini dan.

Niti spavam, niti bdijem,
Već onako čudno 'e meni,
Živim samo u spomeni da si živa još mi ti.

Jeste, dušo, reći smijem:
Da si život žitje moga,
Da si prva mi do Boga,
Angjeo njeg've ljubavi!

jura4 · Početnik Domaćeg.de

Svraćanje

Misli moje, kud bludite
U tu tamnu noć?
Kuda vjerom za nevjerom,
Kud mislite poć?

Zalud vam je za Njom hrlit
Kroz daljine sve,
Vraćat bi ju samo mogle,
Ali vratit ne.

Tuđom Ona stazom ode,
Tuđin joj je cilj,
Tuđe cvieće nju već resi,
Ne domaći smilj.

Smirite se moje misli,
Ostanite tu,
Ovdje samo ako dođe,
Dočekajte ju.

Crno i zlatno · Šetaj svoju štiklu

GLAVNA IZDANJA DJELA PETRA PRERADOVIĆA

Pervenci. Različne piesme od P. Preradovića. Tiskom Demarchi- Rougier'ovim. U Zadru 1846.
Nove pjesme P. Preradovića. Tiskom Franje Župana.U Zagrebu 1851.

Proslov k svečanom otvorenju Narodnoga kazališta dne 29. siječnja 1852. Od P. P. Brzotiskom dra. Ljudevita Gaja.

Spiritizam na prosto razložen. Kratak nacrt nauka o duhovnih i njihovih priopćivanjih , franceski napisao Alban Kardec (tj.Hippolyte Léon Denizard Rivail). Preveo jedan privrženik duhoslovlja (Petar Preradović). Predgovor prevoditeljev.

Poesie di Pietro Preradović. Traduzione di Giovanni Nikolić. Tip. Demarchi- Rougier. Zara, 1866.

Fiume gegenüber von Croatien. (Orig : Rijeka prema Hrvatskoj.) Von dr.Franz Rački. Aus dem kroatischen übers von X.Y.(tj. Petar Preradović). Agram, 1869.

Crno i zlatno · Šetaj svoju štiklu

UKRATKO O PRERADOVIĆEVU STVARALAŠTVU

Prvi objavljeni Preradovićevi stihovi napisani su na njemačkom jeziku (Das Uskoken-Mädchen, 1841). Iako je za vrijeme školovanja u Bečkom Novom Mjestu bio đak češkog preporoditelja Tomaša Buriana, koji je preporoditeljske ideje prenosio i svojim učenicima, Preradović se hrvatskom kulturom i književnošću oduševljava tek nakon susreta s Ivanom Kukuljevićem Sakcinskim i Špirom Dimitrovićem. Pjesnička poslanica Šimi Dimitroviću prva je Preradovićeva pjesma na hrvatskom jeziku (1843.), a Zora puca prva hrvatska objavljena pjesma, i to u zadarskom listu Zora Dalmatinska (1844.). Prvu zbirku Prvenci tiskao je u Zadru 1846. godine, dok je drugu zbirku, naslovljenu Nove pjesme, tiskao pet godina kasnije u Zagrebu. Sam je pak svoj opus podijelio tematski u tri dijela: rodoljupke, ljubovke i različne pjesme, dok posebnu skupinu čine prepjevi, tuđinke, te ciklus izvanredno uspjelih nadgrobnica nazvan Milim pokojnikom. Inspiriran sveslavenstvom, kao i europskim romantizmom Preradović je autor rodoljubne, ali i ljubavne lirike (Mrtva ljubav i dr.) kojom je oduševljavao onodobne čitatelje. Njegova domoljubna lirika obrađuje različite aspekte domoljublja, tematizirajući neslogu (Braća i dr.), ljubav (Dvije ptice i dr.), nostalgiju (Pozdrav domovini i dr.) i budućnost (Car Dušan i dr.). Autor je brojnih soneta, oda, prigodnica, himni, balada, elegija, romanci i nadgrobnica.

Sve što ja pišem, to kao iz sna vadim, iz sna prvih ljeta moga života, gdje nijesam druge glase nego materine slušao. Preveć su me tuđi običaji, tuđa čuvstva, tuđe mišljenje nadrasli, za da bih ja mogo izvorni, domorodni spasitelj postati; ja ću uvijek u sumraku basati međ tuđom noći i domorodnim danom. Po tih razlozih morao bih pero bacati, prekrstiti ruke i plakati. Ali opet pamet mi veli: s plačom nećeš ni sebi ni drugima pomoći- čini što možeš- krpaj ako ne znaš šiti.
(Iz korespondencije sa Stankom Vrazom)