Plitvice (Plitvicka Jezera)

aureliano · ♣ El Capitán ♠

Ajd' mozda i nije grad ali tu je valjda mjesto, pa pitam...

Je li netko nedavno bio na Plitvicama. Ja sam tamo bio vrlo davno a stvarno sam obozavao Plitvice (i moram opet tamo uskoro, cim mognem). Ako je tko bio, kako je sad?

Meni je tamo priroda nevidjena, fenomenalna, jedno od zasigurno najljepsih prirodnih bogatstava...

biljanaaa · Početnik Domaćeg.de

bila sam ja,kao sto i sam kazem prelepa riroda ostalo je sve isto Very Happy

puno rade na turizmu sve su stranci bili!!!

[ZG]Paneb · Početnik Domaćeg.de

Slobodno odi. Nemoj birat godisnje doba, svako ima svoje cari. Meni je predivno zimi i u proljece

Crno i zlatno · Šetaj svoju štiklu

Ja sam bila jednom prije nekoliko godina u ranu jesen. Šteta što je padala kiša Sad

Savršeno mjesto, netaknuta ljepota!

PEPPO · Upućeni član

Izmisljeno mjesto
samo da turisti ne zagade sve
sa svojim smecem

Crno i zlatno · Šetaj svoju štiklu

Nacionalni park Plitvička jezera

Proslavljena i toliko put otpjevana Plitvička jezera UNESCO je 1949 . godine uvrstio u Popis svjetske prirodne baštine .Nacionalni park , površine 266 km2 , smjestio se između Male Kapele i Ličke Plješivice , na visini od 400 do 1280 metara .Impresivna jezera i slapovi te bogat šumski pokrov (80% površine parka obraslo je šumom) osnovni su razlozi proglašenja Plitvičkih jezera nacionalnim parkom.

Jezgru parka čini niz od 16 jezera , koja dijelimo na gornja (izgledom nalikuju na planinska ) i donja jezera. Povezana su nizom slapova , od kojih je najpoznatiji slap Plitvice visok 78 metara .Vodom ih opskrbljuje niz potoka - Crna i Bijela rijeka, Rječica i Plitvica , te mnogi drugi podzemni vodotokovi .

Slap PlitviceKarakteristika Plitvičkih jezera su sedrene pregrade .Mlađeg su postanka , a nastaju na mjestima brzaca i vodopada , u vodi zasićenoj kalcijevim karbonatom i s malom količinom organskih tvari .Na takvim prostorima iz vode izlazi ugljični dioksid , a taloži se karbonat .Važno je znati da taloženje sedre ne dolazi ako se naruši izuzetno krhka prirodna ravnoteža .Sedrene pregrade danas najviše ugrožava smanjeni dotok vode i povećanje količine organske tvari ,čemu smo nažalost svakodnevni svjedoci .

Plitvice šumski pokrov oko samih jezera uravnotežuje količinu vode u tlu , sprječeva eroziju , a bitno je sklonište i izvor hrane divljim životinjama.Park obrasta niz šumskih zajednica , a najzastupljenija je šuma bukve i jele, u čiji je razvoj i obnavljanje zabranjeno uplitanje čovjeka .Prašuma se nalazi na Maloj Kapeli , na površini od 80 ha . Ovaj strogo zaštićeni specijalni rezervat šumske vegetecije jedna je od rijetkih prašuma sačuvanih u Europi .

U vodama jezera i pritocima najzastupljenije su pastrve i obični rakovi .Uz bogat ptičiji svijet ,(pupavci , vodomari , sjenice , vjetruše ), poznati su šumski stanovnici smeđi medvjedi , vukovi , divlje svinje , jeleni i tako dalje .

Crno i zlatno · Šetaj svoju štiklu

još malo slika

Crno i zlatno · Šetaj svoju štiklu

Vremenske i klimatske prilike Plitvičkih jezera uvjetovane su položajem jezera na planinskom prijevoju nadmorske visine od 700 do 800 m, oko 50 km zračne udaljenosti od mora, tamo gdje se gorski lanci usporedni s obalom počinju spuštati u blaže valovito kopneno područje. Jadranski utjecaj blage maritimne klime do tamo je znatno oslabljen, tako da prevladava prijelazni tip klime između primorske i kopnene. Iako mikrometeorološke prilike nisu posvuda u Nacionalnom parku jednake zbog različitosti reljefa tla, ipak im je zajedničko obilježje ugodno i sunčano ljeto te relativno duga, oštra i snijegom bogata zima.

Proljeće počinje kasno, hladno je i kišovito. U travnju dnevno Sunčevo zračenje u prosjeku prijeđe 1,4 kJ cm2, ali je srednja dnevna temperatura zraka još uvijek niža od 8°C. Jutarnja temperatura ispod ništice može se pojaviti i u lipnju.

Ljeti je dnevna prosječna količina Sunčeva zračenja oko 2 kJ cm2, prosječna podnevna temperatura zraka 24°C, a najviša ne prelazi 36°C ni u najtoplijim danima. Vrućih dana, s temperaturom višom od 30°C, ima samo jedan ili dva u mjesecu. Prevladava sunčano vrijeme pa bude mjesečno oko 10 dana bez oblaka, a onih kad je cijeli dan oblačan ima samo tri ili četiri. Jutra su svježa. Čak u srpnju i kolovozu prosječna je minimalna temperatura oko 9°C. Vjetar je slab, osim u dane s kišom, a smjer mu je najčešće jugozapadni. Prosječno osam dana u mjesecu ima kišu koja pada u obliku pljuska, obilno, ali ne dugo.

Početak je jeseni vrlo ugodan. U rujnu je dnevno dozračena sunčana energija oko 1,5 kJ cm2, potpuno sunčanih dana ima barem pet, a onih bez sunca oko sedam. Srednja je temperatura zraka 13°C, u podne 20°C, a jutarnja oko 6°C, no dogodi se da se spusti i do ništice. Jesen je inače kratka i već u studenom prelazi u zimu.

Studeni je najtmurniji mjesec zbog mnogo oblaka i magle. Zato se sunčana energija od 0,4 kJ cm2 praktički ne razlikuje od one koju tlo prima u prosincu, kad su dani najkraći. Srednja temperatura zraka je 5°C. U prosincu bude samo jedan ili dva vedra dana, a potpuno oblačnih ima prosječno 18. U cjelini uzevši najhladniji je mjesec obično siječanj (-3°C u prosjeku), ali je najniža temperatura izmjerena u veljači (-23°C). No, u ta dva mjeseca ima manje oblaka nego krajem godine i dani postaju dulji, svjetlije je, a primljena sunčana energija sve je veća. Može se dogoditi da podnevna temperatura zraka dosegne čak 15 ili 20° C. Zimska je oborina uglavnom snijeg, rjeđe kiša. Najviše je ima u studenom (oko 200 mm prosječno), a najmanje u veljači (oko 80 mm). Prvi snijeg padne obično u studenom, a posljednji početkom travnja, ali može ga biti i u svibnju.

Na tlu se snijeg zadrži najdulje u prosincu, siječnju i veljači - po 20 do 25 dana. Debljina mu je promjenjiva. Ima slučajeva da u jednom danu napada sloj debljine 150 cm (primjerice 26. 3. 1962.). Svakako, za vožnju na saonicama i skijaško trčanje snijega ima dovoljno, a za odvijanje prometa često i previše. Događa se, naime, da zimi u više navrata promet mora biti obustavljen jer snijeg toliko gusto i obilno pada da zimska služba ne može održavati ceste prohodnima. Osobito velike neprilike zadaju prometu mokar snijeg i poledica. Vjetar je zimi, kao i u proljeće, pretežno sjeveroistočnjak.

Crno i zlatno · Šetaj svoju štiklu

Životinjski svijet Plitvičkih jezera

Kao malo gdje u svijetu na području Nacionalnog parka Plitvička jezera danas žive sve vrste životinja koje su ovdje autohtone. Prirodna obilježja prostora ostala su dovoljno očuvana od utjecaja čovjeka, tako da su i staništa životinja svih taksonomskih i ekoloških kategorija i dalje nastanjena populacijama vrsta koje su ovdje živjele i prije nego je čovjek preplavio cijeli planet Zemlju. Za životinje je posebno važno da Nacionalni park Plitvička jezera nisu samo očuvani i zaštićeni otok prirode u urbaniziranom okolišu, nego da su i okolna područja njihovo neprekinuto stanište koje im omogućava zadovoljavanje svih životnih potreba i stalni protok gena. Životinjski svijet nekog područja u pravilu je određen svojim zemljopisnim i vegetacijskim svojstvima. Geografska širina, raspon nadmorskih visina, udaljenost od mora i prevladavajući vjetrovi glavne su odrednice klime koja reljefom i podlogom uvjetuje vegetacijski pokrov.

Sve su životinje u prehrambenom lancu konzumenti, te izravno ili posredno, ako su mesožderi, ovise o tipu i bogatstvu producenata, odnosno biljnog pokrova. Nakon tropskih vlažnih šuma, kopneni ekosustavi kakve nalazimo na Plitvičkim jezerima pripadaju skupini onih s najvećom biološkom raznolikošću. Posjetitelj treba uočiti raznovrsnost staništa koja omogućuje tu raznolikost životinjskog svijeta. Poneke vrste specijalizirale su se za pojedina od tih staništa, a druge trebaju i više različitih staništa da bi zadovoljile sve životne potrebe. Najbogatiji je "nevidljivi" svijet mikroorganizama i jednostaničnih životinja, te malih višestaničnih beskralješnjaka koji razgrađuju neživu organsku tvar, ali proždiru i biljke kao i jedni druge. Mnoge vrste žive i kao nametnici na većim životinjama i tako u nenarušenom ekosustavu upotpunjuju ekološku ravnotežu održavajući optimalne veličine populacija.

Medu sisavcima najbrojniji su vrstama pripadnici sitnih sisavaca, a tu pak dominiraju glodavci. Ovdje opisujemo srednje i veće sisavce.

Zec (Lepus europaeus). Obični ili europski zec živi na sušnijim travnjacima, poljima i šikarama. Odrasli zec ima masu od oko 5 kg. Čisti je biljožder koji pomoću zubi zvanih glodnjaci usitnjava razne trave, zeljaste biljke i stabljike. Pažljiviji posjetitelj brzo će na nekoj livadi naći tvrde kuglice njihova izmeta. Žive pojedinačno, aktivni su pretežno noću, a danju miruju zaklonjeni u šiblju, travi ili brazdi oranice.

Vuk (Canis lupus) planski istrebljivan kao "štetočina" nestao je iz svih područja gdje je prisutna stalna ljudska populacija. U Hrvatskoj živi dio populacije Dinarskog masiva. Razdoblje uništavanja vukova je prošlost u civiliziranom svijetu, te se njihova brojnost i rasprostranjenost ponovno povećavaju. To daje posebnu vrijednost činjenici da je u Hrvatskoj opstao autohtoni vuk, te da ovdje osim njega žive i smeđi medvjed i ris, odnosno sva tri najveća predatora Europe. Još 1894. godine vuk je živio na cijelom području naše domovine i vjerojatno je njegova populacija od tada pa sve do prije trideset godina bila između 600 i 1000 primjeraka. Danas je vuk potisnut na brdska područja Gorskog kotara i Like, a populacija je vjerojatno oko 50 jedinki. Smatra se ugroženom vrstom, te je od 1995. godine pod zakonskom zaštitom.

Muški vukovi u Hrvatskoj prosječno imaju masu od 35 kg, a ženski od 29 kg. Najčešći su im prirodni plijen srne, jeleni, divlje svinje i sitni sisavci, a od domaćih životinja psi i ovce. Žive u manjim čoporima koji su porodične skupine od roditelja i mladunčadi iz jednog ili dvaju posljednjih legla. Roditelji su alfa mužjak i ženka koji su jedini reproduktivni par u zajednici. Svaki čopor ima svoj teritorij koji stalno obilježava urinom i brani od upada drugog čopora. Područje Nacionalnog parka Plitvička jezera vjerojatno dijeli nekoliko čopora čiji teritoriji međutim i izlaze i daleko izvan granica Parka. Kao i psi mogu doživjeti 15 godina, ali u stvamosti stradavaju mnogo prije.

Lisica (Vulpes vulpes) je vrsta koja uspješno živi uz čovjeka te je proširena po šumama, obrađenim ravnicama i okolini naselja. Lisice narastu do mase od 6 do 10 kg. Plitvičke su lisice u pravilu dosta velike, a posjetitelju se može posrećiti da ih vidi u lovu na sitne sisavce uz rub poneke livade. Osim sitnim sisavcima hrane se i pticama i manjim domaćim životinjama, te strvinama, kukcima i biljnim plodovima. Najviše su aktivne noću.

Tvor (Mustela putorius) se posebno zimi rado približava ljudskim nastambama i tako mu prisutnost čovjeka povećava zimsko preživljavanje i omogućava održavanje razmjerno visoke populacije. Rasprostranjen je po cijelom području Hrvatske. Tvor je pripadnik porodice kuna, te naraste do 1,2 kg. Brani se izbacivanjem smrdljivog sadržaja žlijezda smještenih pokraj izmetnog otvora. Živi u poljima, livadama, uz močvare, a sklanja se u rupe kunića ili ih sam iskopa. Pretežno je aktivan noću kad se hrani sitnim sisavcima, vodozemcima, gmazovima, ribama, ptičjim jajima i mladuncima, beskralješnjacima i biljnim plodovima.

Lasica (Mustela nivalis) koristi sva raspoloživa staništa uključujući i blizinu ljudskih naselja. Lasica je naša najmanja zvijer iz porodice kuna i ima masu od samo 0,1 kg. Živi u poljima i šumama, a sklanja se u rupama, medu stijenama ili u podzemnim hodnicima. Hrani se svim malim životinjama i time je koristan regulator njihovih populacija.

Vidra (Lutra lutra) je autohtona u cijeloj Europi, ali je u mnogim područjima danas istrijebljena ili bitno prorijeđena. Čovjek ju je ubijao radi krzna i kao "štetočinu" na ribnjacima, a danas im je stanište narušeno regulacijom vodotoka, nestankom riba i onečišćavanjem. Od 1972. vidra je trajno zaštićena. Na Plitvicama ju možemo očekivati uz mirnije dijelove Crne i Bijele rijeke te Prošćanskog i Ciginovačkog jezera. Naraste do 15 kg. Oblik tijela, dlaka i noge s kožicama između prstiju prilagođeni su životu uz vodu, odnosno plivanju i ronjenju. Sklanja se u podzemne hodnike, te između korijenja stabala i u priobalno raslinje. Od vode se udaljava samo da bi prešla do neke druge vodene površine. Hrani se ribom, rakovima i vodozemcima, a rjeđe lovi sisavce i ptice.

Jazavac (Meles meles) živi u dubokim podzemnim skloništima. Noćna aktivnost i širok izbor vrsta hrane omogućili su mu preživljavanje u blizini ljudi. Jazavac je naša najveća zvijer iz porodice kuna i ima masu do 17 kg. Živi u šumama blizu livada i polja, a sklanja se u iskopanim jazbinama dubokim do 5 metara. U području Nacionalnog parka Plitvička jezera može se naći nekoliko aktivnih jazbina, a vrlo ih je zanimljivo pronaći i razgledati zbog njihovih dimenzija, brojnih otvora i količine iskopanog materijala. Jazavac se hrani svim beskralješnjacima i malim kralješnjacima koje uspije uhvatiti ali jede i strvine, žitarice, žir, voćne plodove i korijenje.

Kuna zlatica (Martes martes) pretežno se zadržava u šumama, te je smanjenjem šumskih površina izgubila dio staništa. U Hrvatskoj je posvuda prisutna ali je najčešća u šumama planinskih krajeva. Na grlu i prsima ima dlaku žute boje, a vrh njuške je crn. U šumskom staništu je aktivna danju i noću, dobro se penje i skače, a boravi u šupljinama stabala. Hrani se sitnim sisavcima (često vjevericama), pticama (mladima i jajima), kukcima ali i raznim biljnim plodovima.

Kuna bjelica (Martes foina) je sklona zadržavanju uz ljudska naselja gdje koristi zaklon i hranu koje joj to stanište pruža. U Hrvatskoj je posvuda prisutna ali je češća u kamenjarima i uz gospodarske zgrade. Na grlu i prsima ima dlaku bijele boje, a vrh njuške je ružičast. U blizini čovjeka je aktivna noću. Lovi štakore i miševe, ali jede i perad i njihova jaja.

Ris (Lynx lynx) - autohtoni europski je ris opstao samo u Karpatima i dijelu Dinarida, ali je posljednjih nekoliko desetljeća uspješno vraćen u Švicarsku i dio Francuske, kao i u sjevemi i središnji dio Dinarida, što znači i u Hrvatsku. Autohtoni ris istrijebljen je u Hrvatskoj 1903. godine, a zadnji ostaci Dinarskih riseva još preživljavaju u Makedoniji i vjerojatno Albaniji. Nakon što su 1973. u Kočevlju u Sloveniji ispuštena 3 para risova, koji su uneseni iz slovačkih Karpata, oni su se proširili do 1978. i u Hrvatsku, a zatim i do Bosne i Hercegovine. Na Plitvičkim je jezerima prvi put viđen početkom 1980-ih. Tako je ta reintrodukcija bila najuspješnija od svih provedenih u Europi. Danas ris u Hrvatskoj ima status rijetke vrste i zaštićen je Zakonom o zaštiti prirode od 1982. godine. Procjenjuje se da danas u Hrvatskoj živi oko 60 risova, i to u Gorskom kotaru, Lici, Hrvatskom primorju i sjevernoj Istri.

Odrasli ris ima 18 do 30 kg. Kao i druge mačke ima oštre pandže koje uvlači medu mekuši. Živi u šumskim staništima svih biljnih zajednica. Ovisno o gustoći plijena svakom je risu potrebno 10 do 40 km. Dobro se penje i skače, aktivan može biti i danju i noću, a lovi pretežno prikradanjem. Hrani se sisavcima svih veličina, od miševa i puhova do srna i jelena. Hvata i sporije ptice, te domaće životinje.

Divlja mačka (Felis silvestris) u Hrvatskoj je proširena po cijelom prostoru s tim da je u područjima južno od rijeke Save rjeda i tamo je pod zakonskom zaštitom. Divlja mačka naraste do 15 kg. Osim što je znatno veća od domaće mačke ima i izrazito deblji rep s kolutovima i vrškom od tamne dlake. Živi u šumi, a boravi u šupljinama, špiljama ili rupama kunića, jazavaca ili lisica. Hrani se svim sitnim kralješnjacima, a može zaklati i lane.

Divlja svinja (Sus scrofa) skrivanjem u gustišima, oprezom i noćnom aktivnošću, te uspješnom reprodukcijom i svežderstvom održava razmjerno visoku populaciju u staništu u čovjekovoj blizini. Mužjak divlje svinje naraste do 200 kg. Iako su ista životinjska vrsta kao i domaće svinje razlikuju se oblikom tijela, tamnim čekinjastim krznom i velikim kljovama u mužjaka. Vole vlažne šikaraste šume, a u brdima se redovito kaljužaju u nekoj lokvi. Hranu traže pretežno noću rovanjem tla pri čemu jedu gotovo sve: žir, bukvicu, korijenje, gljive, sitne kralješnjake i beskralješnjake, te strvine. Izrovane livade jedan su od najuočljivijih tragova divljih životinja na Plitvicama. Žive u krdima.

Jelen (Cervus elaphus) živi u svim šumskim područjima, od nizinskih poplavnih šuma uz rijeke do planina. U Hrvatskoj se procjenjuje da ih živi oko 11000, a najviše ih je u Posavini i Podravini, te u Gorskom kotaru, a u posljednja dva desetljeća širi se prema Lici i Istri. Prije dvadesetak godina na Plitvicama ga gotovo i nije bilo, a sada se pojavljuje u manjem broju. Košuta naraste do 130 kg, a mužjak više od 200 kg. Stariji mužjak ima velike rogove s više od 10 parožaka koje koristi u borbama s drugim mužjacima u vrijeme parenja. Povoljno su mu stanište bjelogorične šume i pridruženi travnjaci. Osim trave jede žir, bukvicu i druge plodove, te lišće i koru. Ženke i telad žive u stadima.

Srna (Capreolus capreolus) je najčešći europski preživač i vrijedan pripadnik autohtone faune. U Hrvatskoj je češća u kontinentalnom dijelu dok je u priobalju vrlo rijetka. Od svih velikih sisavaca posjetitelj će na Plitvičkim jezerima najčešće moći vidjeti srne. Tihim prilaženjem nekoj livadi rano uj utro ili pred večer može ih vidjeti na paši. Srna ima masu od 15 do 30 kg. Najpogodniji su životni prostor srne šumarci s livadama i pašnjacima, a rado izlazi i na polja. Živi u manjim porodičnim skupinama, a zimi se okuplja u veća stada. Aktivna je danju i noću, a hrani se travom, zeljastim biljkama, žirom, lišćem i žitaricama.

Smeđi medvjed (Ursus arctos). Europski smeđi medvjed podvrsta je smeđeg medvjeda koji je nekada bio rasprostranjen po cijeloj Euroaziji i Sjevernoj Americi. U Hrvatskoj živi dio populacije Dinarskog masiva, a ta je, nakon Karpatske, druga po veličini u Europi. U zapadnoj Europi smeđi je medvjed gotovo istrijebljen, a preostale populacije su male, međusobno odvojene i u nestajanju. Medvjedi u Hrvatskoj, zajedno s onima u susjednoj Sloveniji, predstavljaju genetski potpuno srodnu i najzapadniju stabilnu populaciju koja je posljednji mogući izvor za spas medvjeda u Europi. Sve to stavlja smeđeg medvjeda na sam vrh vrijednosti prirodne baštine u Hrvatskoj.

U Hrvatskoj smeđi medvjedi žive na oko 10.000 km2 pretežno šumovitog prostora u Dinaridima, i to u Gorskom kotaru i Lici, odnosno od Snježnika i Risnjaka preko - na području Plitvičkih jezera - Velike i Male Kapele do Plješevice i Velebita. Procjenjuje se da je veličina populacije oko 400 jedinki što odgovara kapacitetu staništa. Medvjed je danas u Hrvatskoj rijetka vrsta, a izvan zaštićenih područja njime se lovno gospodari. Oko 40 medvjeda stradava godišnje od lovnog gospodarenja i ostalih uzroka smrtnosti. Ograničena veličina raspoloživih staništa i veliki prostor potreban za život svakog medvjeda onemogućavaju daljnji rast populacije, i to uvjetuje status rijetke vrste.

Medvjedi su najveći kopneni mesožderi. U Hrvatskoj odrasle ženke imaju prosječno 100 kg, a mužjaci 150 kg, s tim da poneki primjerci prijeđu i 300 kg. Iako su po tjelesnom ustrojstvu pravi mesožderi, medvjedi oko 95% svojih prehrambenih potreba zadovoljavaju biljnom hranom, a udio životinjskih bjelančevina sastoji se uglavnom od beskralješnjaka i lešina većih životinja. Od biljne hrane u proljeće i ljeti dominiraju zeljaste biljke i trave, ljeti se pridružuju razni mekani plodovi, a u jesen i bukvica kao glavna hrana za prikupljanje zimskih zaliha potkožne masti.

Zimu provode u brlogu ali se aktivne jedinke mogu naći tijekom cijele zime. Najdulje je zimsko mirovanje gravidnih ženki koje u siječnju rađaju l do 4 slijepa mladunčeta mase oko 1/3 kg. Medvjedići se hrane izuzetno hranjivim majčinim mlijekom s više od 20% masti, te do travnja dovoljno narastu da mogu napustiti brlog i slijediti majku u potrazi za hranom. S majkom provedu cijelu prvu godinu života i sljedeću zimu u brlogu, a odvajaju se u dobi od oko 1,5 godine. U prirodi mogu doživjeti 10 do 20 godina, s tim da je prosječna dob naše lovno gospodarene populacije oko 5 godina. Za život trebaju velika prostranstva, jer se mužjaci kreću na više od 200 km2, a ženke na više od 100 km2.

Očuvanje staništa i prirodne prehrane bitni su uvjeti za trajni opstanak smeđih medvjeda. Smeđi medvjed svakako je i najatraktivnija životinjska vrsta u Nacionalnom parku Plitvička jezera. Pozdravlja vas i sa simbola Parka. Ipak, malo je vjerojatno da ćete ga uspjeti vidjeti. Lakše je pronaći neke od tragova koje on ostavlja.

Crno i zlatno · Šetaj svoju štiklu

Veselite se susretu sa svakom životinjom, promatrajte ih i snimajte ako to prilike omogućuju, ali ih nemojte hvatati, hraniti ili na bilo koji način uznemiravati!

ametist heart · Odomaćeni član

jaoo..ja obozavam Plitvice. Tamo cesto idem, i stvarno je velicanstveno gledati tu snagu vode, i jenodtsvno vas cijela ona priproda mami da ostanete sto duze unutra. Jedino sto ima dosta turista, pa imam osjecaj kao da se nigdje ne mogu sakriti tamo. ALi ipak, mjesto je velicanstveno i nije za dzabe jedno od najljepsih mjesta u Hrvatskoj. Treba ga svatko obavezno posjetiti.... A i ti aureliano se vracaj nazad tu. Laughing

SKARLET2004 · Upućeni član

jedno od najlepsih mesta gde sam bila.ako Bog da,ici cu ponovo sledece godine!