www.domaci.de Forum Indeks Home
Portal • Forum • Novi upisi • Pretraga • Link do nas • Domaći filmovi • Lista korisnika • Tim sajta • Proverite privatne poruke • Prijava • Registracija
Pravilnik • FAQ • Profil • Favorites • Galerija slika • Top lista • Download MP3 • MP3 razno • Spotovi • Noviteti 2013 • Muzički noviteti 2014

Prevodilaštvo i prevodioci
Strana 1, 2, 3  sledeća
Upišite novu temu   Odgovorite na temu    www.domaci.de Forum Indeks -> ~ Jezik je produžetak misli, osećaja, znanja ~
::  
Autor Poruka
Annabel_Lee
ஐ NaUgHtGeLiC ஐ
<b>ஐ NaUgHtGeLiC ஐ</b>



Godine: 41

Datum registracije: 02 Feb 2005
Poruke: 30310

blank.gif
PorukaPostavljena: Pet Sep 01, 2006 9:17 pm    Naslov poruke: Prevodilaštvo i prevodioci Na vrh strane Na dno strane

Hmmm...ono što mi prvo pada na pamet (a takvih slučajeva ima, nažalost, puno Rolling Eyes ) je film 'In Her Shoes' gde se 'Her' odnosi na 'her sister', što je kod nas prevedeno sa 'U sestrinim cipelama' Shocked Shocked Shocked Rolling Eyes Rolling Eyes Rolling Eyes :38: :48: :55: Zar postoji prevodilac koji nije čuo da idiom 'in smb's shoes' znači 'u nečijoj koži/na nečijem mestu' Pa, i ako nije znao/la, postoji rečnik sa kojim se treba konsultovati Rolling Eyes No, očigledno je da takvi ljudi postoje...nažalost, da...

Evo zvanične definicije:

Prema Jedinstvenoj nomenklaturi zanimanja (JNZ), u grupi 88 (Ostala zanimanja kulture, umetnosti i informisanja) taksativno su navedena tri nova filološka profila zajedno sa odgovarajućim šiframa.

To su:

lektor (71.88.41)
terminolog (71.88.42)
prevodilac (71.88.43),

pri čemu se pod pojmom "prevodilac" podrazumeva svako visokoobrazovano lice (stepen stručnosti VII1), koje u vidu zanimanja obavlja sve poslove prevođenja, bez obzira na karakter izvornika (dakle: književno i naučno-stručno prevođenje) i na način njegove realizacije (pismeno i/ili usmeno). Upotrebom naziva "prevodilac" u njegovom širem značenju izostavljen je naziv "tumač", što bi bila oznaka za onoga koji isključivo prevodi usmeno.


Onaj ko prevodi poeziju mora biti pomalo pesnik; onaj ko prevodi tekst o medicini, mora da se razume u medicinsku terminologiju; onaj ko prevodi filmove i serije, mora da bude upućen u savremeni engleski jezik; simultani prevodilac mora da bude britkog uma i domišljat. Naravno Very Happy , uz sve ovo neizostavno se podrazumeva i obrazovanje i iskustvo Very Happy neophodno jednom prevodiocu koga bismo mogli nazvati kvalitetnim.

Kakva su Vaša iskustva sa prevodima, prevođenjem, prevodiocima?
Na kakve ste nailazili i koliko su bili kvalitetni?
Šta mislite da su glavne karakteristike jednog dobrog prevoda?

Podelite sa nama 'bisere' Rolling Eyes poput onog sa početka ovog posta Wink



_________________
ƸӜƷ Tread softly because you tread on my dreams ƸӜƷ
 
pinkie
Prijatelj foruma
Prijatelj foruma



Godine: 44

Datum registracije: 01 Okt 2004
Poruke: 19325
Mesto: u skrivenom kutku

serbia.gif
PorukaPostavljena: Pon Sep 04, 2006 10:52 am    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

hm...sad razmisljam da li je moj primer adekvatan za ovu temu, ali ajde da navedem ja par prevoda koji su me ostavili onako Shocked zatecenom Laughing
Recimo, on the face of the place.../ na licu mesta Shocked Bukvalan prevod...e da kad rekoh bukvalan..tu je i rec buqally Shocked Shocked Shocked koja ne postoji u apslotuno nijednom recniku narocito ne u englesko srpskom u odrednici bukvalan /literal prevod Laughing Mislim prevodioca ima svakakvih Laughing Posto sam i ja zavrsila engleski, srecom sve svoje prevode radim sama, ali desavalo se da i ja dodjem u teske situacije kad recimo dobijem zadatak da prevedem neki medicinski tekst, ili strucan prevod neke knjige koja se bavi elektrodama, magnetnim poljima isl...zaista je jaaaaako tesko naci adekvatne izraze za neke oblasti, za neke pojmove za koje ni na srpskom ni na engleskom ne znamo bas sta znace.Pa onda izgubim dvostruko vise vremena pre svega proucavajuci istu oblast na sprskom pa je onda prevodim na engleski. Shocked Tesko je prevesti poeziju na engleski..Original je original.Pesma sa rimom napisana na srpskom u svom prevdu na bilo koji strani jezik gubi ili rimu ili identicnost..ili citav smisao...Procitajte samo neke od prevoda nasih pesama na engleski...Nekad prosto da ne vidim naslov ne bih prepoznala o kojoj je pesmi rec Shocked Onaj ko zna engleski ukoliko ne samo cita tekst koji se prikazuje na dnu ekrana u toku filma, primetice da vrlo cesto titl (opet strana rec) vrlo cesto nema ama bas nikakve veze sa onim sto glumci izgovaraju..pa se onda zapitam ko je ovde blesav Rolling Eyes

_________________
Cutanje je tesko samo onima koji ne misle(Ivo Andric)
Beskorisno je pobijati tudje misljenje; ponekad covijek uspije da pobjedi nekoga u diskusiji, ali da ga uvjeri -nikada.Misljenja su kao ekseri: sto vise udaramo po njima, to dublje prodiru (Dumas Aleksander)
 
Moytsa
Prijatelj foruma
Prijatelj foruma



Godine: 42

Datum registracije: 11 Dec 2005
Poruke: 5000
Mesto: St

croatia.gif
PorukaPostavljena: Ned Sep 10, 2006 12:27 am    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

He, he!!! Odlicna tema! Meni se osobno jako svida jer sam i sama apsolventica engleskog jezika i knjizevnosti i naravno da sam i sama imala na fakultetu 'Prijevodne vjezbe'. Neko vrijeme seminara je bilo posveceno i televizijskom prevodjenju. Tada su nam objasnili da vrlo cesto prevodioci nemaju potpunu slobodu u prevodjenju. Npr. kada se prevodi ime nekog filma, nije dovoljno prevesti znacenje naslova vec znacenje samog filma. Prevodjenje nije prebacivanje rijeci iz jednog jezika u drugi, vec njhovog znacenja!! [B]
Slazem se s tobom u vezi loseg prijevoda naslova filma 'In Her Shoes', ali treba imati na umu da su prevodioci vrlo cesto suoceni s brojnim poteskocama (kao i u svakom drugom poslu zapravo). Kod nas je taj naslov preveden 'Bas kao ona'.
Sjecam se primjera iz jednog starog filma u kojem jedan glumac namjerava izletjeti iz sklonista ne bi li zapucao na protivnike, prijatelj ga zadrzava i kaze: 'Don't do that! You're a fool!' Prijevod je glasio:'Nemoj! Ti si pun!'

He, he... no comment.

_________________
~We are all in the gutter, but some of us are looking at the stars.~
Oscar Wilde
 
Boky
¤ The King of Kolo ¤
<b>¤ The King of Kolo ¤</b>



Godine: 39

Datum registracije: 23 Maj 2004
Poruke: 29947
Mesto: Kiciner

canada.gif
PorukaPostavljena: Ned Sep 10, 2006 12:34 am    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Evo da se i ja javim povodom ovoga .. sta da vam kazem ljudi .. nije nikome lako sto se tice prevodjenja i tako toga .. ima dosta ljudi koji gledaju to veoma strogo i veoma opako .. pa zar vi mislite da su englezi razmisljali o tome kada su pravili reci da ce to tako da izgleda .. ili takodje da li ste razmisljali da je Vuk Karadzic isto razmisljao da ce biti dosta jezika gde se ne koristi princip " Pisi kao sto govoris, citaj kako je napisano " .. jezik ne treba da se gleda prema tome kako zvuci na drugom jeziku nego prema tome kako zvuci na jeziku kojim se prica .. ja recimo pricam, barem po meni, perfektno engleski i srpsko-hrvatski ( i dalje koristim taj izraz posto .. ah ne bih sad o tome da trosim redove ) i nikad sebe nisam doveo u pitanje da recimo ako nekome prevedem nesto sa engleskom na srpsko-hrvatski ili obratno da kazem .. " Stani pa to ne zvuci nikako kao ono sto sam ja hteo da mu kazem " .. dakle mora da se malo gleda sustina tog prevoda i sustina jezika.

Toliko od mene...

_________________
Bojan Cvjetković @ Domaci.com; Ovako je sve počelo
Bolje da me mrze zbog onog što jesam, nego da me vole zbog onog što nisam
Omiljeni delovi foruma: Vesti; Trač; Igre bez granica; Sport; Dijaspora.
 
Annabel_Lee
ஐ NaUgHtGeLiC ஐ
<b>ஐ NaUgHtGeLiC ஐ</b>



Godine: 41

Datum registracije: 02 Feb 2005
Poruke: 30310

blank.gif
PorukaPostavljena: Ned Sep 10, 2006 11:44 am    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Citat:
Slazem se s tobom u vezi loseg prijevoda naslova filma 'In Her Shoes', ali treba imati na umu da su prevodioci vrlo cesto suoceni s brojnim poteskocama (kao i u svakom drugom poslu zapravo). Kod nas je taj naslov preveden 'Bas kao ona'.


Taj prevod je približniji izvornom značenju Wink

Citat:
ili takodje da li ste razmisljali da je Vuk Karadzic isto razmisljao da ce biti dosta jezika gde se ne koristi princip " Pisi kao sto govoris, citaj kako je napisano " .. jezik ne treba da se gleda prema tome kako zvuci na drugom jeziku nego prema tome kako zvuci na jeziku kojim se prica ..


@Boky, mislim da si malko pomešao babe i žabe pokušavajući da se objasniš Wink , no, možda bi mogao da mi pomogneš šta si hteo reći Very Happy

Naime, kada predajem o engleskom jeziku uopšte i njihovom alfabetu, ono na što ljudima skrenem pažnju jeste da oni, nažalost, nisu imali Vuka Karadžića, te se zato mnoge reči u engleskom čitaju apsolutno drugačije od onoga kako su napisane i da nema puno (bolje rečeno, uopšte Rolling Eyes ) pravila. Međutim, ovo zalazi u problematiku pisma tj. azbuke tj. alfabeta, jezika kao sistema znakova, grafologije, a i fonologije Wink A mi, elem, ovde diskutujemo o prevođenju Wink No, možda, ako mi pojasniš, shvatim o čem' se zapravo radi Wink

Prevođenje je upravo premošćivanje jezičkih granica, za manje narode-uvođenje u svet. Citirala bih g-dina Ranka Bugarskog:

"Prevođenje se može široko odrediti kao oblik komunikacije pri kome se neki sadržaj, prethodno izražen sredstvima jednog jezika, prenosi u neki drugi jezik. Pri tome ono nije samo jezička operacija nego je i kulturni čin."

On takođe kaže da je princip prevođenja podložan raznim ograničenjima. Npr. naučna i filozofska dela ne bi se mogla prevoditi na jezike primitivnih zajednica koje nemaju ni potrebu ni odgovarajuči rečnik u tim oblastima. Isto tako, teško je prevesti na zapadnoevropske jezike naše reči kao što su apsolvent, udarnik ili samoupravljač. To su leksički problemi koji nastaju usled nepodudarnosti u rečnicima dvaju jezika, tj. pojmovi specifični za jednu zajednicu su nepoznati u drugoj. ALI, javljaju se i gramatički problemi. Npr. pri prevođenju sa engleskog na srpski i obratno-engleski ne pravi gramatičku razliku između intimnog i formalnog oslovljavanja: ti i Vi. Takođe, neke su reči u različitim jezicima različitog roda. G-din Ranko Bugarski daje primer reči greh koja je u našem jeziku muškog roda, a u ruskom i nemačkom-ženskog, te je nemoguće prevesti kakvu nemačku pesmu o grehu punu ženske simbolike na srpski.

Teorija prevođenja je naučno područje koje se bavi procesom prevođenja.

Pred prevodiocima nije lak posao, to stoji, znam i po sebi. Međutim, ako se čega prihvatimo, to treba da bude kvalitetno. Ko radi, taj i greši, ali dozvoliti sebi takve greške kao što je prevođenje kakvog idioma bukvalno, c, c, c,...to je neoprostivo, to govori o nepoznavanju jezika i posla kojim se "bavite" Rolling Eyes

_________________
ƸӜƷ Tread softly because you tread on my dreams ƸӜƷ
 
pinkie
Prijatelj foruma
Prijatelj foruma



Godine: 44

Datum registracije: 01 Okt 2004
Poruke: 19325
Mesto: u skrivenom kutku

serbia.gif
PorukaPostavljena: Uto Sep 12, 2006 8:44 am    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Annabel_Lee je napisao/la sledeće:


Pred prevodiocima nije lak posao, to stoji, znam i po sebi. Međutim, ako se čega prihvatimo, to treba da bude kvalitetno. Ko radi, taj i greši, ali dozvoliti sebi takve greške kao što je prevođenje kakvog idioma bukvalno, c, c, c,...to je neoprostivo, to govori o nepoznavanju jezika i posla kojim se "bavite" Rolling Eyes

Sa ovim se definitivno slazem. Potrebno je poznavati ne samo jezik koji prevodis niti jezik na koji prevodis.Potrebno je poznavati i kulturu samog tog naroda, potrebno je poznavati i njihov frazeoloski recnik, ne samo bukvalno prevoditi od reci do reci. Naravno ne moze se sve prevesti a da bude potpuno identicno, to smo vec utvrdili. No u svakom slucaju treba naci najadekvatniji prevod. recimo, ukoliko englez kaze :It's raining cats and dogs" Nikako ne znaci da pada kisa u obliku kucica i macica, vec da lije kao iz kabla. Ovo je vise tema za frazeologiju, ali morala sam otici malo u off topic. Embarassed U krajnjem, cinjenica je da se deo znacenja moze izgubiti u prevodu, a ne mora, sve je to do znanja i sposobnosti prevodioca. Desavalo se milion puta da prevodim sa jednog jezika na drugi i da nesto sto je neko rekao u jednoj sekundi ja prevodim dva minuta(karikiram) ..Upravo iz razloga sto ne zelim da prevod izgubi svoj smisao i ma koliko neobicno delovalo, trudim se da prevod zaista zvuci onako kako zvuci na originalnom jeziku. Ponekad me stvarno glava zaboli kad cujem pojedine prevode, ili jos gore procitam..pa to blage veze s mozgom nema...Ne poznaju se pravila sklapanja recenica, ne poznaje se frazeologija niti jednog niti drugog jezika..Ma uzas jedan Rolling Eyes Mislim, u krajnjem , ne postoje dzabe kursevi za sudske tumace niti fakulteti stranih jezika Wink No, Boze moj, kako rece Anabela,proucavanje jezika i lingvistika se bave prevodjenjem i teorijom prevodjenja kao posebnom oblascu lingvistike, i ko zaista zeli da se bavi poslom prevodioca mora da dobro poznaje pre svega teoriju prevodjenja pa onda sve ostalo sto sam vec nabrojala. A ukoliko se radi o nekom neobaveznom prevodu cisto radi prevoda, onda je to nesto sasvim drugo. Wink

_________________
Cutanje je tesko samo onima koji ne misle(Ivo Andric)
Beskorisno je pobijati tudje misljenje; ponekad covijek uspije da pobjedi nekoga u diskusiji, ali da ga uvjeri -nikada.Misljenja su kao ekseri: sto vise udaramo po njima, to dublje prodiru (Dumas Aleksander)
 
knknpnkn
* Đavolkova žena *
* Đavolkova žena *



Godine: 45

Datum registracije: 03 Dec 2004
Poruke: 4162
Mesto: Zemlja cuda

blank.gif
PorukaPostavljena: Uto Sep 12, 2006 11:17 am    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Ja se izvinjavam sto upadam, ali kod nas se neretko, koliko ja znam, za opis "u njenoj kozi", koristi izraz u "njenim/njegovim cipelama"! Confused
Drugo, ko je odgledao film, znace zasto "u njenim cipelama". Meni to ima mnooooogo vise logike, nego "u njenoj kozi", jer njih dve, nikako nisu "u kozi ove druge", jer su totalne suprotnosti: sever i jug!
Drugo, koliko ja znam, a to sam gledala jednom prilikom na "ETV-u" , objasnjeno je zasto naslov "In her shoes". Wink Sta vise, to "Bas kao ona", nema mi nikakve logike i nikakve veze sa filmom (ponavljam, ko je video film, zna o cemu pricam)! Eto, moje skromno misljenje, laicko! Wink

_________________


 
pachule
Upućeni član
Upućeni član





Datum registracije: 06 Maj 2006
Poruke: 433

serbia.gif
PorukaPostavljena: Uto Sep 12, 2006 12:27 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

A u videoteci kad sam videla ovo: The day after tomorrow - Prekosutra, malo je falilo da se onesvestim od smeha Very Happy ili da placem od tuge Crying or Very sad , nisam mogla da odlucim sta bi bilo primerenije.....
 
pinkie
Prijatelj foruma
Prijatelj foruma



Godine: 44

Datum registracije: 01 Okt 2004
Poruke: 19325
Mesto: u skrivenom kutku

serbia.gif
PorukaPostavljena: Uto Sep 12, 2006 2:26 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Evo teksta Moja kola su umrla (Prevodioci za koje su engleski idiomi  španska sela), koji donosimo bez navodnika da bismo izbegli brojne polunavodnike:
Još u vreme dok je bio gradonačelnik Beograda, 1981. godine, Živorad Kovačević je otkrio svoju lingvističku vokaciju. Napisao je tada NIN-u jedno pismo koje će doživeti da bude citirano najmanje u dve knjige o jeziku, pošto je sa zadivljujućom iscrpnošću i preciznošću nabrojao sve najtipičnije fraze tadašnjeg politikantskog žargona.

Poslednjih godina Kovačević se pročuo pre svega kao autor dva obimna i uspela rečnika idioma, srpsko-engleskog i englesko-
-srpskog. Za čoveka s takvim znanjem mora da je mučenje gledati filmove i serije na televiziji, u prevodu ljudi za koje su engleski idiomi  španska sela.

Evo samo nekoliko primera iz podužeg spiska grešaka koje mi je poslao Kovačević, zabeleženih na raznim TV kanalima.

"Are you with me?", kaže jedna ličnost drugoj tokom razgovora, što znači "Pratiš li me?" Prevodilac, međutim, prevodi bukvalno i potpuno besmisleno: "Da li si sa mnom?"

U filmu o Šerloku Holmsu, doktor Votson kaže ženi koju je sreo na brodu: "You look so familiar", to jest "Činite mi se tako poznati". Prema prevodu, on je rekao: "Mislim da smo se sprijateljili"...

Kad u filmu "Tragač" jedna devojka kaže "My car is dead", to se moglo prevesti "Moja kola su u kvaru" ili još vernije "Moja kola su crkla". Ali prevedeno je, verovali ili ne, "Moja kola su umrla"...

Psihijatar, u prevodu, kaže glavnom junaku: "Ne morate više da čuvate kostur u ormanu." A u filmu nema ni kostura ni ormana. Figurativni izraz "a skeleton in the closet"označava neku bruku, neku brižljivo čuvanu (obično porodičnu) tajnu.

Mlada žena prebacuje svekrvi da joj je svojevremeno, kad joj se obratila za pomoć, odgovorila "da se baci u jezero". Opet, ni o kakvom jezeru nije reč. Kolokvijalni izraz "Go jump in the lake" znači "More nosi se", "Zaveži i kidaj" i slično.

Detektiv obećava zatvoreniku koji mu je ponudio saradnju da će mu biti oproštena kazna, ali, dodaje, "mnogo crvene trake treba još da prođemo". Prevodilac očigledno pojma nema da red tape znači "birokratija" ili "administrativna okapanja".

U seriji tužilac po završetku saslušanja kaže: "Narod je zadovoljan." Koji narod?! Dovoljno je gledati nekoliko serija ili filmova sa scenama iz sudnice, pa shvatiti da američki javni tužioci uvek svoju stranu nazivaju "the People" (pošto se smatra da zastupaju narod dotične savezne države), baš kao što britanski kažu "the Crown". Moglo se prevesti "Država je zadovoljna".

Prevodioci znaju da u prostonarodnom govoru balls (doslovno "lopte") označava par muških organa tog oblika. Oduševljeni vulgarizmom, nažalost, neki od njih zaboravili su na osnovno značenje te imenice. Otuda u filmu "Čovek s puškom" jedan lik kaže drugome: "Jesi li ti čudotvorac? Imaš li kristalna jaja?" :lolj: Besmislenost takvog pitanja kao da ni najmanje nije zasmetala prevodiocu (tačnije prevoditeljki). A crystal ball nije ništa drugo do ona kristalna kugla u kojoj vračare gledaju budućnost, pa je trebalo prevesti, kao što predlaže Kovačević, "Možda vračaš u bob"?

I tako dalje, u istom stilu: "Remember when you proposed to me?" prevedeno je sa "Sećaš se kad si mi predložio?" umesto "Sećaš li se kad si mi ponudio brak?"; "Save your breath" prevedena je sa "Štedi dah" umesto "Ne troši reči badava"; "by the book"  "po knjizi" umesto "strogo po propisu"; "It's history"  "Odlazi u istoriju" a treba "To je već prošlost" ili "Nekad bilo"; "everything being equal"  "nama je to sve jedno", a pravo značenje je "ako sve drugo ostavimo po strani"; "no strings attached"  "diskrecija zagarantovana" umesto ispravnog "bez posebnih uslova"; "poetic justice"  "poetska pravda" a znači "božija pravda" ili "zaslužena kazna"; "with a vengeance"  "sa osvetom" a znači "žestoko, svom silinom"...

Ostaje nam nada da će se prevodioci koje mrzi da otvaraju rečnike bar udostojiti da pročitaju ovu stranu NIN-a. Najbolje se uči na sopstvenim greškama.

4. Nažalost, mnogo je onih među prevodiocima, naročito s engleskog na srpski, koji engleski jezik slabo znaju, što je čest slučaj i s poznavanjem maternjega, srpskog jezika. Odbor bi se mogao založiti da sva javna glasila poprave sliku svojih prevoda sa stranih jezika na taj način što bi se organizovali prevodilački kursevi, ili na taj način što bi se uvele zakonske obaveze da prevodioci u javnim glasilima moraju polagati ispit iz prevodilaštva.

_________________
Cutanje je tesko samo onima koji ne misle(Ivo Andric)
Beskorisno je pobijati tudje misljenje; ponekad covijek uspije da pobjedi nekoga u diskusiji, ali da ga uvjeri -nikada.Misljenja su kao ekseri: sto vise udaramo po njima, to dublje prodiru (Dumas Aleksander)
 
Annabel_Lee
ஐ NaUgHtGeLiC ஐ
<b>ஐ NaUgHtGeLiC ஐ</b>



Godine: 41

Datum registracije: 02 Feb 2005
Poruke: 30310

blank.gif
PorukaPostavljena: Pet Sep 15, 2006 11:17 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Tekst je odličan, uverite se, a biće ih još Wink

Jelena Stakic
Zedni preko vode/Ogled o prevodjenju

Nesto o prevodjenju (I)


Pisanja ove knjige, godinama odlaganog, konacno sam se latila u Arlu, u tamosnjem prevodilackom centru ili, zvanicnije, Medjunarodnom koledzu knjizevnih prevodilaca (Collège International des traducteurs littéraires), mestu stvorenom za prevodjenje i idealnom za razmisljanje i pisanje o prevodilastvu. Od Republickog zavoda za medjunarodnu tehnicku, naucnu, i prosve- tno-kulturnu saradnju dobila sam novcanu pomoc da otputujem tamo.


Non-fiction

Da bi knjizevno prevodilastvo dobilo - ili povratilo - ugled koji mu pripada, treba sto jasnije reci sta je ono.
Uzimam rec kao knjizevni prevodilac-prakticar, prevodilac po opredeljenju, koji pokusava da zivi iskljucivo od prevodjenja, koji na trazenje izdavaca prevodi knjige koje mu se ponude. Prevodilac, dakle, kome - za razliku od mnogih veoma cenjenih kolega - prvenstveni cilj nije da citaocima otkrije pisca ili knjigu, da s njima podeli svoje uzivanje, koji nije ambasador ove ili one strane knjizevnosti u svojoj sredini, koji nije mnoge godine svog najdragocenijeg rada i znanja posvetio prevodjenju nekog kapitalnog dela koje ce unaprediti kulturu njegove sredine, prevodilac koji ne prevodi iz ciste ljubavi, nego knjizevni prevodilac-profesionalac koji se svojim poslom bavi u vidu zanata. Tako ja vidim sebe, ne iskljucujuci nista od gorepomenutog, naprotiv. Ali, smatram da je u mom slucaju bitno to sto prevodim knjige (uglavnom dobre) i pokusavam da od toga zivim i ucestvujem u izdrzavanju porodice.

Prvo, zelela bih da govor o prevodjenju oslobodim patetike i lepih metafora. Prevodim prozu - price, romane i esejistiku - pa bih i da govorim u prozi. Ovo ne znaci da se ne slazem s poeticnijim ili duhovitijim odredbama prevodilastva, naprotiv (ponovo). No poeticniji i duhovitiji od mene tako ce i pisati o prevodilastvu, a ja ovako, prakticno i prozaicno.

Prevodjenje je, dakle, za mene zanat. Posto se zanati medjusobno razlikuju, to i prevodjenje ima svoje posebnosti, a zajednicko s ostalim zanatima mu je to sto je za njega potreban materijal, alat, umece, izrada, zavrsna obrada i - majstor-profesionalac. U onim pateticnim i neprakticnim opisima prevodilackog posla istice se da je prevodilac "umetnik", "stvaralac", pa i "koautor". U svemu tome ima mnogo istine, ali u prakticnom zivotu ta istina nema dobrih posledica po prevodioce. S umetnicima, ako nisu pod necijom narocitom zastitom, moze se i ovako i onako, a sa zanatlijama - automehanicarem ili vodoinstalaterom - bogme, ne moze: morate biti fini s njima ako hocete da vam popravi cesmu ili auto, mo- rate optrcavati oko njega, nabavljati mu materijal, cuvati alat, hraniti ga i pojiti, i morate mu platiti, smesta, i koliko trazi. Tek posle mo- zete da ga psujete... Licno, vise bih volela da me cene kao automehanicara ili nekog drugog nezaobilaznog majstora, a za ono drugo, uglednije postovanje, borim se sama, svojim radom.

Treba osloboditi patetike shvatanje knjizevnog prevodioca kao umetnika. On to zacelo jeste, ali to shvatanje ne sme biti pokrice za to da se s njim postupa kao s robom, ili budalom.

Treba osloboditi patetike i shvatanje prevodioca kao stvaraoca. Knjizevni prevodilac zacelo jeste i stvaralac. Licno, vise dozivljavam sebe kao tumaca. Ali, to su ipak samo reci. Kod nas rec "stvaralac" (ma kakvo ostvarenje tog stvaraoca bilo) ima mnogo vecu tezinu nego rec "tumac" ili "reproduktivac" (opet, bez ikakve veze s kvalitetom onoga sto je "reprodukovano"). Vrata Srpske akademije nauka, recimo, zatvorena su za prevodioce, zato sto se smatra da nisu "stvaraoci" nego "reproduktivci". Meni je svejedno, ali verovatno su neke moje kolege ruzno prikracene zbog toga. To je zbog reci koje prikrivaju sustinu. A sustina je da prevodilacki posao podrazumeva ne samo mnogo vise znanja, umeca, vrednoce, nego i nadahnuca i kreativnosti od nekih drugih poslova koji su okvalifikovani kao "stvaralacki".

Time sam stigla do glavnog: do prevodilackog posla. I shvatanje tog posla treba osloboditi patetike: nije knjizevno prevodjenje samo posao koji se radi "iz ljubavi", dok ostalo nije vazno. Sve ostalo jeste vazno, a ako ima i ljubavi, utoliko bolje po onoga ko voli svoj posao. Da je knjizevno prevodilastvo cenjen i postovan posao, verovatno bi se manje pricalo o prevodilackoj ljubavi, a vise bi se njime bavili i ljudi koji ga ne vole toliko - sto uopste ne znaci da ga ne bi dobro obavljali. Mnoge osobe koje bi bile izvrsni knjizevni prevodioci nece to da budu bas zbog toga sto je prevodjenje potcenjeno i obezvredjeno.

Treba osloboditi patetike i tu potcenjenost: nista lakse nego jadi- kovati kako smo lose placeni, kako nas ne postuju, kako nas izostavljaju i preskacu u svakoj dobroj prilici, kako je svima koji imaju bilo kakva posla s knjigom bolje nego nama. Bude nam lakse sto smo se isplakali, pa sta? Nas se polozaj ne popravlja.

Osnovna stvar, koja deluje otrcano, ali izgleda da je nikad nije suvisno ponoviti je ova: na srpskom jesu napisana sjajna knjizevna dela, ali nisu i sva velika i manje velika dela svetske knjizevnosti: ni Andersen, ni Sekspir, ni Tolstoj, ni Balzak, ni Herman Hese, ni Agata Kristi - pomislite sami na bilo kog stranog pisca, na bilo kog velikog svetskog filosofa, psihologa, istoricara - moglo bi se nabrajati u nedogled - niko od njih nije pisao na srpskom, nego svaki na svom jeziku, a citaoci kod nas poznaju njihova dela po prevodima na srpski. Ma koliko velicali sopstvenu kulturu - to, uostalom, rade i drugi - i ma koliko neki tvrdili da nam ne treba nista sa strane (uzgred: to ne kazu kad su kola ili video-rikorderi u pitanju), izbacite svekoliku prevodnu knjizevnost (pocev od Svetoga pisma), i sve sto je u nasoj sredini nastalo pod njenim uticajem, ili po uzoru na nju, ili kao njen nastavak, pa pogledajte sta je ostalo. Jos ako uradite slicno i sa slikarstvom, arhitekturom, naukom, industrijom... moja masta nije dovoljno crna da to zamisli.

Prevodna knjizevnost jeste, i to je osnovno, deo, vazan deo, neodvojiv deo, nacionalne kulture.

_________________
ƸӜƷ Tread softly because you tread on my dreams ƸӜƷ


Poslednja prepravka: Annabel_Lee on Pet Sep 15, 2006 11:30 pm; ukupno izmenjena 2 puta
 
Annabel_Lee
ஐ NaUgHtGeLiC ஐ
<b>ஐ NaUgHtGeLiC ஐ</b>



Godine: 41

Datum registracije: 02 Feb 2005
Poruke: 30310

blank.gif
PorukaPostavljena: Pet Sep 15, 2006 11:20 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Prevodilacki samoopis u nekoliko crtica

Prevodjenje kraj jaruge

Koliko se secam, za radnju zvanu prevodjenje prvi put sam cula u trecem osnovne, u jednom zabitom kucerku na obali recice Jaruge, u Zajecaru. Tamo je otac, kao gradjevinski inzenjer u vreme izgradnje i obnove, "dobio premestaj", pa sam tako i ja "dobila premestaj" u cetvrtu skolu u svom nedugom skolovanju. U drugom delu istog kucerka, u koji se ulazilo iz zajednickog dvorista koje je, dalje, vodilo pravo do Jaruge, stanovao je moj vrsnjak i skolski drug Nane, ciji je otac zbog neceg bio u Nemackoj. Nane je hteo da pise ocu na nemackom (zasto? ne secam se, a mozda nisam ni znala...)

Secam se da mi je objasnjavao kako ce to da izvede: uzmes lepo recnik, pa potrazis kako se na nemackom kaze "dragi" i to prepises iz recnika na papir; onda pogledas kako se kaze "tata", pa i to prepises pored one prve reci. I sve tako, tumacio je Nane, sasvim prosto. Odmah smo hteli da nastavimo pismo, sad je islo ono "kako si", i tu su nastale izvesne teskoce. Nane je i dalje tvrdio da je prevodjenje prosto, ali u mojoj glavi su pocele da se roje sumnje koje nisam umela da srocim niti ih jasno pamtim, ali mislim da su se odnosile na padeze i glagolske oblike. Ili mi je to moj skepticni duh, na nivou devetogodisnjeg deteta, ali ipak skeptican, dosaptavao da stvari nikad nisu niti mogu biti sasvim proste, narocito ako ti je nesto vazno, kao sto je Nanetu bilo vazno da svom tati napise pismo na nemackom.

Dugacka, zahuktala recenica o svemu i svacemu, samo ne o prevodjenju

Dve godine kasnije, u prvom gimnazije (petom osnovne, tad je bas pocinjala prva od mnogobrojnih velikih reforama nasega skolstva: osnovne skole prerastale su u osmogodisnje, ali su gimnazije i dalje bile gimnazije, a sve su skole postajale mesovite - mene je zakacila jedna godina cisto zenskog odeljenja u koje je, po kazni, odnekud bio premesten jedan decak, i to u skoli koja se u jednoj smeni zvala "Sedma mesovita", a u drugoj "Druga zenska", e, u tom prvom#petom razredu pocela sam da ucim francuski, a cetiri godine posle toga, ponovo u prvom#petom razredu, ovaj put gimnazije (prvom po novom, petom po starom, a u gimnaziji koja se zvala "Druga muska" i gde sam pripadala prvoj ili drugoj generaciji devojcica pripustenih u tu znamenitu ustanovu, prezirali su nas bezmalo svi profesori, a narocito profesorke), pocela sam da ucim i engleski - koji sam uostalom, vec dve godine s mnogo radosti ucila privatno kod i danas mi drage "ticerke", pokoj joj dusi - i, da predjem na stvar, tokom osam godina ucenja jednog stranog jezika u skoli, i cetiri godine drugog, i sest godina "ucenja privatno" - ja se ne secam ama bas nicega sto bi moglo biti nekakvo upucivanje u prevodjenje.

Bela lala i krava na nozi

Prvo svesno secanje koje se odnosi na prevodjenje, posle onog Nanetovog pisma ocu, jeste s Kolarca, s kurseva francuskog kod tad veoma, i s razlogom, popularne Zane Ilic, koja je svaki cas, pre nego sto ce reci svoje uobicajeno "Je vous rend votre liberté", zavrsavala time sto nam je zadavala da na francuski prevedemo neki kratak tekst iz novina, "Politike", mislim. Meni je to bilo strasno tesko, toliko da sam pozelela da joj se osvetim. Skupivsi svu svoju pubertetsku hrabrost, prisla sam joj posle casa i pitala kako se na francuskom kaze "kao bela lala" i "stala mu krava na nogu". Gospodja Zana me je shvatila ozbiljno, razmislila, za belu lalu slegla ramenima i rekla "pa, mozda, 'comme l'eau njui coule'", a sto se krave na nozi tice, pobojala se da Francuzi nemaju "une eljpression aussi pittoresnjue".

Kod Zane Ilic se moglo mnogo nauciti, i ja sam imala zarku zelju da naucim, ali tumbanja koja su mi nametale moje godine i priroda nisu mi dali da valjano iskoristim ni tu, kao ni mnoge druge povoljne prilike koje su mi se pruzale u zivotu.

Konkretan upad u prevodjenje

Moj prevodilacki prapocetak bio je bedan i neslavan, a kiks zbog kojeg je ispao takav zasluzuje da udje u zasad nepostojecu (ili meni nepoznatu) antologiju najboljih prevodilackih kikseva.

Nepune dve godine posto sam diplomirala na Grupi za psihologiju Beogradskog univerziteta, i tek sto sam se kao mlad, perspektivan i sarmantan kadar zaposlila u Institutu (zvucnog imena, da ga sad ne pominjem, sve sto mu je davalo zvucnost i znacaj otislo je u nepovrat), uspela sam da od M. D. iskukam da mi namesti neku tezgu, da zaradim nesto preko plate a i inace, da i ja nesto radim... Francuski i engleski sam znala onoliko koliko se nauci u skoli, na fakultetu, kursevima na Kolarcu i, najvise, na privatnim casovima. Citala na stranim jezicima nisam, putovala nisam, stranih prijatelja imala nisam. Ali, smatralo se da ja vladam stranim jezicima, cak sam i sama donekle verovala u to.

Tih dana umro je Korbizje i tadasnjem listu "Sport i svet" hitno je bio potreban prevod s engleskog jednog prigodnog i ne sasvim kratkog teksta. Hoces tezgu, evo ti tezge! Prevedi odmah, list vec ide u stampu!

Znala sam u tom trenutku da je Korbizje arhitekta, vazan za modernu arhitekturu. Nisam znala:

- da je opasno prihvatati prevod koji treba da bude gotov isto popodne;

- da je za prevodjenje bilo kog teksta, pa i za novine, potreban veci recnik od skolskog;

- da, ako vec ne znacenje svake strane reci, a ono bar svake koja iole strci kao neko strano telo u prevedenom tekstu, ma i poznata bila, neizostavno treba proveriti.

Znojila sam se nad tekstom i huktala, a posrednik u pribavljanju tezge, nestrpljiv, zajedljivo me je pitao treba li mi konzilijum da bih prevela jedan novinski clanak.

Jos dve stvari nisam znala:

- da novine gutaju sve, i da se prevodjenje za novine ne racuna ni u sta. Prevodioce ne razlikuju od lektora ili korektora, sto samo pokazuje kako su sva tri zanimanja potcenjena do obezvredjenosti;

- najvaznije od svega sto nisam znala bilo je znacenje engleske reci "concrete": ja sam verovala da znaci konkretno. Znaci beton.

Primena betonskih konstrukcija je, otprilike, govorim kao potpuni laik, nesto veoma vazno, valjda i bitno, u Korbizjeovom delu. U mom prevodu to su sve, od pocetka do kraja clanka, bile konkretne konstrukcije, uvodjenje konkretnog u neimarstvo... vrlo konkretno prevedeno, tako i objavljeno. Koju sam glupost napravila shvatila sam, doduse, cim mi je prevod otet iz ruku i odnet u stampariju, i cim sam progovorila dve reci s ocem gradjevincem, ali spasti se nije moglo nista: tako sam lepo doterala tekst da nije bilo dovoljno promeniti rec konkretno u rec betonsko; ja sam napisala neki sasvim novi tekst (pa nek sad neko kaze da prevodjenje nije stvaralastvo...); u gramaticki ispravnim i na izgled smislenim recenicama meni, doduse, mnogo toga nije bilo jasno, ali to sam pripisivala svojoj neukosti i nepoznavanju filosofije koja je nadahnjivala Korbizjeovu arhitekturu.

U sledecem broju "Sporta i sveta" izislo je protestno pismo jednog citaoca. Redakcija mu je odgovorila da je u pravu, da se izvinjava, i da prevodilac vec snosi konsekvence.

"Konsekvence" su bile to sto su mi se smejali: ne zato sto sam pogresila, nego zato sto se zderem zbog toga. Nudili su mi nove prevode... Godinama sam odbijala.


*
Kakav bi moj zivot bio da se tada nisam onoliko preplasila prevodilacke odgovornosti? Lako sam mogla da se ubacim u prve redove prevodilaca-koji-prevode-levom-nogom za razne listove koji su u ono doba pocinjali da se pojavljuju. Lova do krova, povrh plate. Veze s redakcijama. Traganje za primamljivim tekstovima po zanimljivim stranim knjigama i casopisima...

Linija veceg otpora

Umesto svega toga, ostala sam po strani, i u Institutu. Cesci dodiri sa strancima pomogli su mi da shvatim sta je strani jezik. Kad je dosla jedna americka istrazivacka ekipa s kojom sam saradjivala i prijateljevala duze od godinu dana, moj engleski je bitno uznapredovao, ali dobar nikad nije postao.

U to vreme sam iz cista mira zapela da prevedem jedan strucni clanak nekog njihovog velikog mozga, da bih bolje shvatila istrazivanje u kojem sam ucestvovala.

Ni tada nisam znala mnogo stvari:

- da angloamericki autori u oblasti drustvenih nauka mnogo vole da lepe etikete po svakoj intelektualnoj radnji i da su njihove glasovite teorije i hipoteze koje valja proveriti samo jedan, vrlo slozen nacin da se saopsti neka najcesce sasvim jednostavna istina ili, naprosto, misao, ili pretpostavka; da se sve veci "boddz of knodjledge" koji oni skupljaju smisljajuci nove hipoteze, zatim metodologiju kojom ce ove "operaciona- lizovati", i tako "operacionalizovane" ih proveravati na narocito odabranim uzorcima populacija, da bi zatim izlozili rezultate obrazlazuci zasto hipoteze jesu ili nisu dokazane (prakticno je svejedno) - da je taj "boddz of knodjledge" nesto sasvim nepotrebno, neprimenljivo i nezanimljivo, a najnezanimljivije bas onima koje bi trebalo najvise da zanima e da bi na osnovu toga planirali neku politiku - politicarima, recimo.

Ovo je digresija, ali ima veze s mojim buducim prevodilackim radom. Evo sta jos nisam znala:

- da se taj "boddz of knodjledge" gradi jednim zargonom koji s knjizevnim jezikom nema, niti hoce da ima bilo kakve veze, naprotiv. I nisu angloamericki autori jedini koji misle da ono sto je lepo i jasno receno nije dovoljno "naucno".

A ja sam pokusavala, unoseci dusu svoju, i upinjuci se iz petnih zila, da tacno, tecno, lepo i u duhu naseg jezika prevedem jedno profesorsko umovanje o tome, otprilike, da su neki sadrzaji, iz nekih razloga, vazniji za neke pojedince od drugih sadrzaja, iz drugih razloga, za neke druge pojedince... Oko prevoda sam se zaista potrudila, uzbunila okolinu i u kuci i u Institutu, trazila savete na sve strane... na kraju su me pohvalili, cak mi i platili, kao ekstra-posao za internu upotrebu. (Jos jedna digresija: koliko sam samo stvari radila za "internu upotrebu"... znacilo je to zapravo uraditi nesto i predati uradjeno, a onda "pas nit kosku glodje, nit je drugom daje": odlaze je u fioku, do velikog spremanja. Tad se koski, to jest mom trudu, gubi trag, ali nije tesko naslutiti kuda vodi.)

Prevodeci taj besmisleni clanak nesto sam i naucila: da tragam po recnicima, da otkrivam znacenja reci i konstrukcija; da podjem za jednom reci, a dospem ko zna kud. To mi se silno dopalo. Nekim trackom svesti nazirala sam da drazi prevodjenja mozda leze u tom meandriranju, a ne u tome sto prevodjenje moze da bude tezga.

Nesto kasnije, i dalje u Institutu, prevodila sam ponovo neku ame- ricku profesorsku muckalicu, napisanu nemogucim jezikom. Dok sam je citala, jos mi se i cinilo da nesto razumem, ali za prevodjenje je bila izuzetno teska. Prevodila sam rec po rec, pa od te gomile reci sastavljala recenice na srpskom, uporedjivala ih s izvornikom, doterivala. Desavalo se da deo recenice, pa i cela recenica, odjednom odjekne, blesne na srpskom. Ne rec po rec, i ne doslovno, nego se njen smisao iznenada izluci, iskoci iz hrpe reci u kojima je bio zapreten i sam se od sebe sroci na mom jeziku. Iskoristim li taj tren, ruka sama ispise, ceo, ispravan i manje-vise valjano preveden iskaz.

To je bilo otkrivenje. Uvidela sam da prevodjenje moze ponekad prijatno da iznenadi, da donosi zadovoljstvo.

I tako sam se odmetnula u prevodioce

Knjizevni prevodilac se postaje na razne nacine: mlada osoba studira strane jezike, otkrije neku knjigu, pozeli da je prevede i tako podeli s drugima; ili studira nesto drugo, upozna neku zanimljivu oblast drustvenih nauka, strani jezik vec zna, i opet pozeli da prevede odredjenu knjigu; osoba zna strani jezik i smatra da je prevodjenje najbrzi nacin da dodje do para koje joj trebaju; osoba zna strani jezik, i poznaje izdavaca: izdavacu je potrebno da mu se nesto prevede, a nije spreman mnogo da plati niti dugo da ceka na prevod... Koliko prevodilaca, toliko prica o tome kako su poceli.

Ja sam prevodjenje izabrala kao nacin zivota: rad kod svoje kuce, po sopstvenom ritmu, ili rad van mesta boravka, negde gde je lepo (kad se jos moglo nekuda ici, vikendice nemam). Znala sam da me ceka mnogo rada za malo para, ali i to mi se cinilo bolje od redovne plate zaradjene radom za necije fioke i sedenjem na samoupravnim sastancima. Jer, prvih deset godina svog radnog veka provela sam "u stalnom radnom odnosu", i to onda kad je samoupravljanje bilo u punom jeku. To je znacilo beskrajno "sastancenje" u radno vreme i van njega, sasvim besmisleno, dosadno i bedno. Karikatura onoga sto je trebalo da bude (onako kako sam ga ja, tad jos idealisticki, shvatala), ili mozda bas ono sto je neko i hteo da ono bude... zaglupljivanje i ubijanje vremena. Ja sam to dozivljavala kao kradju sopstvenog vremena, iako bi moje kolege s posla verovatno imale stosta da kazu povodom mojih radnih navika i ponasanja na radnom mestu. Svi su me, povodom moje ideje da se "otposlim", najvise plasili bas upozorenjem da cu morati mnogo da radim. A posto mislim da je ono "niko ne moze tako malo da me plati koliko malo ja mogu da radim" dobro kao dosetka, ali da se ne odnosi na mene, prihvatila sam rizik i, odmah da kazem, nikad, ali nikad nisam zazalila zbog toga.

Na pravo knjizevno prevodjenje nisam ni pomisljala. To je bilo nesto previsoko za mene. Verovala sam da cu ziveti od prevodjenja tekstova iz oblasti drustvenih nauka, oblasti koje sam poznavala. Tad nisam znala da ne pisu svi zargonom americkih univerzitetskih profesora, nego da medju esejistima, da ih tako nazovem kratkoce radi, ima izvrsnih pisaca, te da se granica izmedju onoga dokle je sezala moja prvobitna ambicija i pravog, knjizevnog prevodjenja ne moze tako lako povuci. Iz clanka u studiju, iz studije u deo knjige, iz dela knjige u celu knjigu, iz teorijske knjige u pricu i roman, i eto mene medju knjizevnim prevodiocima.

_________________
ƸӜƷ Tread softly because you tread on my dreams ƸӜƷ
 
Annabel_Lee
ஐ NaUgHtGeLiC ஐ
<b>ஐ NaUgHtGeLiC ஐ</b>



Godine: 41

Datum registracije: 02 Feb 2005
Poruke: 30310

blank.gif
PorukaPostavljena: Pet Sep 15, 2006 11:22 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

U carobnoj zemlji

Znanje, neznanje

Zar i to spada u prevodilacki posao?
Neke stvari u tekstu treba objasniti citaocu, sam tekst ne govori dovoljno za sebe. Neke stvari ni sam prevodilac ne zna - pri tome ne mislim na jezicke zakucastosti, nego na strane, a nedovoljno poznate reci upotrebljene u izvornom tekstu, na izvesne datume, ili licnosti, ili pojave za koje prevodilac (a, pretpostavlja se, ni obican citalac) ne zna, a oseca da su bitne za razumevanje teksta. Desava se da se za razjasnjavanje takvih mesta utrosi vise vremena i napora nego za prevod cele knjige.

Ishod je ona beleska ispisana u dnu strane sitnim slovcima, iza cega sledi zagrada, a u njoj kurzivom napisana skracenica prim. prev. Koliko citalaca zna da ona znaci "primedba prevodioca"? Koliko ih je svesno truda koji je bio potreban da se ona sroci?

Malo. No to nije ni vazno. Iscudjavanje "zar i to spada u prevodilacki posao" samo pokazuje nepoznavanje tog posla, i bezopasno je kad potice od citaoca. Opasnije je kad ga izrazava sam prevodilac, bolje receno neko ko zeli da postane knjizevni prevodilac. Uverenje da on treba "samo da prevede" knjigu, a da teska mesta, ili mesta koja pripadaju nekoj oblasti izvan same knjige, resava "neko drugi", prilicno je uvrezeno kod mnogih koji bi da se bave knjizevnim prevodjenjem. Kad shvate da nije tako, neki odustaju od te profesije. Neki, medjutim, nastavljaju.

Kad rukopis njihovog prevoda dospe u ruke izdavaca, ovome predstoje poprilicne muke. Ima izdavaca koji u svom potcenjivanju prevodilastva takodje nisu svesni sta sve spada u prevodilacki posao, ima ih koji cak nisu svesni ni toga da su dobili manjkav prevod. Oni su se prevarili u izboru prevodioca - najcesce zato da bi sto pre dobili prevod, ili da bi ga manje platili...

Dara je obicno skuplja nego mera: neki prevodi, cak i veoma debelih knjiga, moraju se ponovo uraditi. Druge treba mnogo doradjivati i preradjivati da bi uopste mogli da krenu u stampu. "Nemate vi pojma sta mi sve spasavamo, kako ispisujemo red iznad reda u 'gotovome" prevodu", priznao mi je jedan urednik u velikoj izdavackoj kuci kad sam mu skrenula paznju na jedino mesto u knjizi koje nikako nisam uspela da razresim i, uz izvinjenje, zatrazila pomoc.

Angazovanje, od samog pocetka, strucnog redaktora - ako se prevodilac i izdavac sloze da je to potrebno - vise je izuzetak nego pravilo. Ima prevodilaca koji "nekom drugom" prepustaju da naknadno obavi deo posla za koji veruju da nije njihov, a mnogi izdavaci radije improvizuju i od krnjeg prevoda spasavaju sta se spasti moze nego da misle unapred.

Prevodilac i fusnota

Na prevodilacku fusnotu moze se gledati dvojako: kao na dokaz prevodilacke nemoci, i kao na pokazivanje prevodilacke svemoci. - Mislim da se vecina prevodilaca trudi (kao i ja, ranije) da se sto manje uplice u izvorni tekst, te nastoji da prevede i ono sto na prvi pogled izgleda neprevodivo. Cinjenica da u tome cesto uspeva navodi ga na pomisao da je, ako je prevodjenje uopste mogucno (a valjda jeste, kad se toliki, pa i on, bave njime), onda mogucno i sve prevesti. Utoliko je vise ozlojedjen i ojadjen kad naidje na nesto sto mu u sopstvenom prevodu nikako ne drzi vodu: ili nedostaje neka nijansa, i to bas ona koja svemu daje boju, ili je podatak, na kojem sve pociva, potpuno nepoznat citaocima, ili su posredi igre reci, obrti koji ne postoje u jeziku prevoda. U takvim trenucima cini mu se da je njegov prevod manjkaviji nego sto stvarno jeste i tad se, obeshrabren, odlucuje da u fusnoti objasni sporno mesto i to objasnjenje potpise s pomenutim kurzivnim i skracenim prim. prev.

Koliko je njegov prvobitni utisak o neophodnosti fusnote kao priznanju prevodilacke nemoci bio ispravan ili ne - to pokazuje vreme. Vratimo se svojim starim, beleskama dopunjenim prevodima, pa pogledajmo: verujem da nisam jedina koja se nekih svojih fusnota stidi isto koliko i nekad napravljenih prevodilackih gresaka. Jer, fusnota otkriva kako prevodiocevo znanje, tako i njegovo neznanje. Ono za sta sam nekad verovala da pripada kategoriji neprevodivosti, ili podaci koje sam sebi razjasnila mukotrpnim kopanjem po drugim knjigama, u stvari je bilo samo nesto sto u ono vreme nisam znala, a trebalo je da znam, i da pretpostavim da ce i citaoci znati. I da, prema tome, fusnota uopste nije bila potrebna. Fusnote koje smo sastavili, dakle, otkrivaju ne samo nasu prevodilacku nemoc, nego i nase neznanje, nasu nedovoljnu obavestenost.

Ali, i sujetu. Posreci nam se pa uspesno resimo i najslozeniji prevodilacki problem te sve tece kao po loju, a mi ipak intervenisemo s prim. prev. Tad to ne znaci "primedba prevodioca", nego poziv: primeti prevod(ioca). Primeti kako je sjajno preveo tako tesko mesto, primeti kako je ucen, pametan, primeti kako on sve moze.

Oholost, kojoj je sujeta bliska, smrtni je greh. Prevodilac najcesce biva kaznjen time sto citaoca uopste nije briga za njegovu belesku.

To i jeste nevolja s beleskama u dnu strane: smetaju. Smetaju prilikom citanja, smetaju i prilikom prevodjenja. Zar se ne mrstimo svi na tekst uz koji ide mnogo fusnota: prekidaju nas u radu, moramo da pazimo da koju ne preskocimo, da ih ne izmesamo, stampane su sitnim slogom pa se mucimo da ih procitamo, a najcesce govore na kojoj se strani nekog drugog dela nalazi navod dat u tekstu, znaci, uza sve - jos su i dosadne. A mi, prevodioci, vecinom smo ljudi skromni i stidljivi i nerado smetamo. Pa se zato uzdrzavamo od pravljenja sopstvenih fusnota. Pa onda naidjemo na mesto kad nam se ucini da cemo ostati duzni citaocu ako mu ne ponudimo i objasnjenje potpisano s prim. prev...

Pokusavam da budem postena i prema sebi, i prema autoru, i prema citaocima. Postena prema sebi - to znaci da ne primoravam sebe da se preterano naprezem da bih ostvarila neki prevodilacki podvig za koji cu jednog dana utvrditi da i nije bio neki podvig; mislim da prevodilacku energiju, kao i svaku energiju, treba trositi racionalno - i ako se malim objasnjenjem umesto nasilnim prevodjenjem moze ustedeti mnogo energije koja se korisnije moze upotrebiti na nekom drugom mestu, onda treba tako i postupiti. U kom slucaju treba uraditi ovako, a u kom onako, stvar je iskustva, ali i raspolozenja ili sticaja okolnosti. Fusnote koje smo napravili, ili koje nismo napravili, razlog su vise da, ako je ikako moguce, pustimo da prevod odlezi, da bismo mu se kasnije vratili: tad cemo neke fusnote izbaciti kao nepotrebne, a za neke, od kojih smo se bili uzdrzali, uvideti da su ipak neophodne.

U tim vracanjima, znamo svi, otkrivamo mnogo gluposti koje smo napravili. A kad god se povede rec o fusnotama, ne mogu da se ne setim ogromne gluposti koju je u jednom mom prevodu napravio izdavac, i to u dnu poslednje stranice knjige, dakle na mestu vrlo uocljivom. Autorova fusnota, u mom prevodu, glasila je: "Tapui. Hijeroglifski znak koji Samoanci upotrebljavaju da bi svoju imovinu zastitili od lopova." A u odstampanoj knjizi stoji ovako: "... Hidrogliserski znak kojemu Samoanci pribegavaju..."

Torzestvenost ovako srocene fusnote na stranu, kad bolje razmislim, ima u njoj i neke logike: da te lopovi ne bi opeljesili, najbolje da zbrises sa sve imovinom, a posto je Samoa grupa ostrva, moze i hidrogliserom...

Prevedi mi nesto lako i kratko na brzaka

Svaki se prevodilac s vremena na vreme suocava s molbom prijatelja ili poznanika da mu se hitno prevede "nesto sitno": pismo, rezime naucnog rada, uputstvo za upotrebu neke sprave, opis leka...

Ovi nepretenciozni zahtevi, za koje njihovi molioci smatraju da su beznacajni, da je njihovo ispunjenje sasvim lako nekome ko se i inace bavi prevodjenjem, otkrivaju i jednoj i drugoj strani nenadane zamke prevodilackog posla.

Molilac redovno dolazi s napomenom da mu prevod treba "samo kao informacija", ne treba mnogo da se trudimo, da ciframo stvar, nije to ni Andric ni Flober... On zuri, ovo mu je trebalo jos juce; uveren je da je dovoljno da bacimo pogled na tekst koji nam je doneo i da ga iz mesta, bez po muke, izrecitujemo na srpskom (mada svi vise vole napismeno, prekucano na masini...). Ljuti se na nas ako ga zadrzavamo proveravajuci reci u recniku.

Nasim u prevodilastvo neupucenim prijateljima tad se cini da je svako zavirivanje u recnik cisto tracenje vremena (njihovog, pre svega, iako im je i zbog naseg krivo), neumesno zadrzavanje i trazenje finesa tamo gde im nema mesta. Oni od nas, profesionalnih prevodilaca, ocekuju da znamo sve reci, ili bar sva znacenja najcesce upotrebljavanih reci. Postoji, medjutim, pojava koju je neko opisao kao "sve razumem, osim onog najvaznijeg": svaka je rec za sebe jasna, i celu recenicu lako prevodimo, samo sto ona ne znaci nista. Na to se nailazi i u vrlo jednostavnim i u vrlo slozenim tekstovima.

U jednostavnima se zamka lakse otkriva. Tad treba proveriti tacno znacenje jedne ili dve reci, ili nekog idioma, i problem je resen. U slozenom tekstu, medjutim, cesto izmedju vise problema koje istovremeno resavamo jedan previdjamo i pri tome pravimo gresku koja se potom gra- na i od naseg prevoda pravi tesko razmrsivo klupko.

Koliko sam puta uhvatila sebe kako previse dugo i sasvim bespomocno zurim u tekst koji prevodim ne moguci da dokucim sta je pisac hteo da kaze. Izmrcvarim se nastojeci da od inace poznatih reci iscupam smisao, pa tek kad ne uspem - setim se da je recnik ispred mene i da treba samo da potrazim...

No prijatelji koji nam dolaze s malim i nepretencioznim, ali presnim zahtevima, ne veruju da provera znacenja reci nije znak naseg perfekcionizma, cepanja dlake nacetvoro, nego nuznost ako hocemo da nas prevod bude onakav kakav svaki, pa i najnezahtevniji prevod mora biti - tacan. A tacnost je, narocito u slucajevima o kojima sam govorila, upravo ono sto ce nas mali prevod uciniti korisnim ili neupotrebljivim.

Ruzna greska u lepom okruzenju

Sme li u prevodu biti gresaka? Najstrozi bi rekli da ne sme, te bi prevodioci dospeli medju one najodabranije, kojima nikad nije dozvoljeno da grese. Ali, nek se prvi baci kamenom onaj ko...

Najcesce se misli da greske prilikom prevodjenja nastaju zbog prevodiocevog neznanja jezika s kog prevodi, i zato mu se zbog njih posebno ostro zamera: zasto se trpa u posao kad ne zna ni osnovnu stvar, znacenje reci? Netacno prevedene reci zaista spadaju u najdrasticnije prevodilacke greske, ali one ne nastaju uvek iz neznanja.

Pokusacu ne da odbranim - jer greske ne treba braniti - nego da objasnim nastanak nekih gresaka u knjizevnim prevodima. Jedno objasnjenje moze se naci u kontekstu u kom je greska napravljena.

Prevodiocu na sto dolaze, po njegovom izboru ili izboru izdavaca, svejedno, i knjige koje govore o pojavama, krajevima, obicajima, istorijskim razdobljima o kojima on tako reci nista ne zna, o kojima gotovo niko nista nije znao dok autor nije napisao knjigu. U takvom tekstu prevodilac, kom je glava puna osobenosti nepoznatih mu (i vec iscezlih) civilizacija, recimo, ume da se oklizne i na najobicnijoj reci jezika s kog prevodi i da na sopstvenom napravi grubu gresku. Od silnog obracanja paznje na to da dobro napise neku egzoticnu rec, protumaci obicaj, poveze cudne podatke u suvislu celinu, od silnog truda da ono sto je sam naucio sto bolje prenese citaocima, on pravi apsurdne greske.

Meni se to dogodilo s engleskom reci "djait", koja znaci cekati, ali i posluzivati (ko ne zna da se konobar, ili kelner, na engleskom kaze "djaiter"?). U vrlo poznatoj knjizi americkog antropologa Margaret Mid Sazrevanje na Samoi, knjizi prema kojoj sam osecala posebnu odgovornost zato sto se pominjala i na studijama psihologije, na nekoliko se mesta govori o gostoljubivosti Samoanaca. Kad dodju posetioci sa strane, najlepse samoanske devojke "djait" oko stola - posluzuju domace uglednike i goste, jasno, ali u mom prevodu one - cekaju. Posredi nisu bili ni neznanje ni previd, nego prenapetost i nemogucnost da u glavi obradim prevelik broj novih informacija (a posto zivim od prevodjenja, ponekad sam prinudjena da u sebe primim vise novih informacija nego sto moze da stane). Negde je moralo da pukne, i puklo je na obicnoj, svakodnevnoj reci, i obicnom kontekstu koji sam "oneobicila" stavljajuci jedan obican obicaj u isti red s raznim neobicnostima opisanim u knjizi.

Ima redaktora i lektora koji kao da su obdareni narocitim culom da uocavaju takve pogreske. To su dragoceni saradnici, i prevodiocevi, i izdavacevi. Kad bi izdavaci bili malo sire ruke, kad bi insistirali na valjanoj redakturi svakog teksta i bili spremni da taj rad plate, do citalaca bi stizali prevodi s manje gresaka.

Greska u objavljenom prevodu ostaje dokle god postoji ma i jedan primerak knjige u kojoj se zatekla. Ispravke se mogu uneti rukom, na svakom primerku posebno, u knjigu se moze ubaciti i listic "errata", greska se moze ispraviti u eventualnom novom izdanju... Ali, na mestu gde je odstampana ostaje i opominje: na previd, omasku, neopreznost, neznanje, brzopletost. Samo na jedno ne, ili ne bi smelo da se desi: na zlonamernost. Postoji, doduse, izreka da je put u pakao poplocan dobrim namerama, ali mislim da zlonamernost ipak izaziva vise nesrece na ovom svetu. Zelim da verujem da, u tome barem, knjizevni prevodioci nemaju udela.

Kupatilo moje milo

(Jednog cu dana zaboraviti zasto mi se ovaj naslov toliko uvukao u usi da sam ga i ovamo unela, pa da se podsetim: medju novim firmama koje uvoze robu za nove bogatase ima i neki "Premijer" koji uvozi opremu za kupatila - pozlacene slavine, plocice na lepe cvetice, kompleti lavabo- -kada-klozetska solja-bide u raznim bojama, oblicima i dezenima, itd - i on se preko televizije reklamira pesmicom "ke belle plocice, ke bella kada..." Pri tome, u kupatilo utrcavaju i iz njega istrcavaju clanovi porodice - od dede koji pred ogledalom ceslja brkove, preko mame koja se pirlita do devojcice koja nasred guzve sedi na nosi. Na kraju reklame decji glasic pijuce: "Kupatilo moje milo"...)

A ja sam, u svome kupatilu u Arlu, pronasla resenje za jednu prevodilacku spoticalicu koju sam vec bila resila da ostavim neresenu. Doterivala sam prevod knjige o dadaizmu. Jedan od kljucnih trenutaka u tome pokretu bio je kad na prvi njujorski salon nezavisnih, 1917, nije bila primljena posiljka Marsela Disana, sto je izazvalo zestoku reakciju dadaista. Disan je poslao jedan pisoar, prekrstivsi ga u "Fontanu", i potpisavsi se imenom Richard Mutt. Dadaisticka posla, pomislila sam u prvi mah. Medjutim, autori knjige objasnili su da je Rihard Mut "ekvivalent naseg (francuskog) Jacob-Delafon".

Ko je sad taj? U enciklopedijama ni traga o toj osobi; francuske kolege koje sam pitala vele da im je ime poznato, ali da ne znaju ko je. U ostalim knjigama o dadaizmu sto sam ih nasla u Arlu, ni reci o njemu. Samo mi je jos on falio... Toliko ima sasvim sporednih licnosti medju dadaistima koje se pominju samo jednom, imena im se pisu cudno, ne mogu da utvrdim koje su narodnosti i kako im se cita ime, a moram nesto da napisem, knjiga se stampa cirilicom.

I onda, u kupatilu, i meni se ucini poznato ono Jacob-Delafon. Njegovo je ime stajalo na slavinama, na lavabou, na kadi... verovatno i na nekim drugim, manje vidljivim mestima. Pa to mora da je neki poznati francuski proizvodjac sanitarnih uredjaja i opreme za kupatilo... a takav nemacki se zove, ili se zvao, Richard Mutt.

Odjednom, u mome su se prevodu slozile kockice: Disan je jedan sanitarni uredjaj - pisoar - potpisao imenom nemackog proizvodjaca i tako ga poslao, da se odbor Nezavisnih, u kojem se i sam nalazio, ne bi dosetio.

Drzao bi se moj prevod i bez tog objasnjenja, ali kad ga vec imam, bolje je. Tek da zabelezim da se resenja za probleme na koje nailazimo u prevodima mogu naci bukvalno svuda, a ne samo u knjigama, recnicima i enciklopedijama. Zato je vazno da sto cesce budemo u zemlji i medju ljudima s cijeg jezika prevodimo, i da pri tome drzimo usi naculjene i oci sirom otvorene. Ono "sto cesce" ne zavisi uvek od nas, ali ovo za oci i usi zavisi.

_________________
ƸӜƷ Tread softly because you tread on my dreams ƸӜƷ
 
Prikaz poruka:   
Upišite novu temu   Odgovorite na temu    www.domaci.de Forum Indeks -> ~ Jezik je produžetak misli, osećaja, znanja ~ -> Prevodilaštvo i prevodioci Vreme je podešeno za GMT + 1 sat
Strana 1, 2, 3  sledeća
Strana 1 od 3

 
Pređite u:  
Vi ne možete otvarati nove teme u ovom forumu
Vi ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Vi ne možete menjati Vaše poruke u ovom forumu
Vi ne možete brisati Vaše poruke u ovom forumu
Vi ne možete glasati u anketama u ovom forumu
Vi ne možete postavljati fajlove u ovom forumu
Vi ne možete preuzeti fajlove sa ovog foruma





- Burek Forum - Doček Nove 2018. godine - Venčanja, svadbe - Proslave - TipoTravel - Kuda večeras - Anwalt - legal -

Bookmark to: Twitter Bookmark to: Facebook Bookmark to: Digg Bookmark to: Del.icio.us Bookmark to: StumbleUpon