Pablo Neruda

ellen · Početnik Domaćeg.de

OVE NOCI

Ove noci mogu napisati najtuznije stihove.
Napisati na primer: "Noc je puna zvezda,
trepere modre zvezde u daljini".
Nocni vetar kruzi nebom i peva.
Ove noci mogu napisati najtuznije stihove.
Volio sam je, a katkad je i ona mene volela.
U nocima, kao ova, drzao sam je u svom narucju.
Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.
Volela me je, a katkada sam i ja nju voleo.
Kako da ne ljubim njene velike nepomicne oci.
Ove noci mogu napisati najtuznije stihove.
Pomisao da je nema. Osjecaj da sam je izgubio.
Slusati beskrajnu noc, bez nje jos beskrajniju.
I stih pada na dusu kao rosa na livadu.
Nije vazno sto je moja ljubav nije mogla zadrzati.
Noc je zvezdovita i ona nije uz mene.
I to je sve.U daljini netko peva. U daljini.
Moja je dusa nespokojna sto ju je izgubila.
Kao da je zeli pribliziti moj je pogled trazi.
Moje srce je trazi, a ona nije uz mene.
Ista noc odeva belinom ista stabla.
Mi sami, oni od nekada, nismo vise isti.
Vise je ne volim, zaista, a mozda je ipak volim.
Tako je kratka ljubav, a tako dug zaborav.
Jer sam je u nocima, kao ova, drzao u svom narucju,
moja je dusa nespokojna sto ju je izgubila.
Iako je ovo poslednja bol koju mi ona zadaje,
i ovi stihovi poslednji koje za nju pisem.

Pablo Neruda

ellen · Početnik Domaćeg.de

LJUBAVI

Ljubavi, od zrna do zrna, od planete do planete,
mreza vetra sa svojim senovitim mestima,
rat sa svojim cokulama krvavim,
ili dan i noc klasa.
Kuda prodjosmo, otoci, mostovi ili zastave,
violine prolazne jeseni izbodene,
radost je ponavljala usne kaleza,
bol nas je zaustavljala svojom lekcijom placa.
U svim republikama razvijao je vetar
svoju neporocnu zastavu, svoju ledenu kosu
i zatim se vratio cvet svome cvetanju.
Ali jesen u nama nikada nije ovapnela.
U nasoj domovini stalnoj nicala je i rasla
ljubav sa svim zakonima rose.

Pablo Neruda

ellen · Početnik Domaćeg.de

KUCA

Kuca ujutro s nejasnom istinom
ponjava i perja i pocetak dana
bez smera, lutajuca kao uboga lada,
izmedu horizonata, reda i snova.
Stvari kao da zele ostaviti tragove,
privrzenost bez cilja, hladna nasledja,
papiri skrivaju zguzvane vokale
i htelo bi vino u boci slediti svoje juce.
Gospodarice, prolazis drscuci kao pcela,
dirajuci podrucja izgubljena u seni,
osvajajuci svetlo svojom belom snagom.
I tada se ponovo podize svetlost:
stvari se pokoravaju vetru zivota
i red uspostavlja svoj hljeb i svoju golubicu.

ellen · Početnik Domaćeg.de

SVIDJAS MI SE KAD SUTIS...

Svidjas mi se kad sutis jer si kao odsutna,
i cujes me izdaleka, i glas moj ne dodiruje te.
Cini mi se kao da su ti letjele oci
i cini se da ti je poljubac jedan zatvorio usta.
Kako su stvari sve ispunjene dusom mojom
izranjas iz stvari, ispunjena dusom mojom.
Leptirice sna, dusi mojoj si slicna,
i slicna si reci melankolija.
Svidjas mi se kada sutis i kad si kao udaljena.
I kada kao da se zalis, leptiricu u gukanju.
I cujes me izdaleka, i glas moj ne dostize te:
Pusti me da sutim s mucanjem tvojim.
Pusti me da ti govorim takodjer s tvojom sutnjom
jasnom kao sveca jedna, prostom kao jedan prsten.
kao noc si, sutljiva, zvezdana.
Sutnja tvoja je zvezdana, tako daleka i jednostavna.
Svidjas mi se kad sutis jer si kao odsutna.
Udaljena i bolna kao da si umrla.
Jedna rec tada, osmeh dovoljan je jedan.
I veseo sam, veseo sto nije tacno.

ellen · Početnik Domaćeg.de

SRCE MOJE

Srce moje, kraljice nacave i celera
leopardu mali i konca i luka
rado gledam gdje blista tvoje malo carstvo,
oruzje od voska, od vina i ulja,
od cesnjaka i zemlje otvorene tvojim rukama,
od modre tvari upaljene u tvojim rukama,
i seoba i seljenja od snova do salate,
reptila savijenog poput gumena creva.
Ti podizes miris svojom kosilicom,
ti sto rukujes sapunima u peni,
ti koja se uspinjes mojim ludim stubistem,
ti koja se sluzis znakom mog rukopisa
i nalazis u pesku moje biljeznice
izgubljena slova sto traze tvoja usta..

Pablo Neruda

Tajana · Početnik Domaćeg.de

POĆI ĆEŠ SA MNOM

"Poći ćeš sa mnom"-rekoh- i nitko nije znao
gdje i kako drhti moja bolna duša
i ne bijaše za me karanfila i barkarola,
ništa, jedino rana ljubavlju otvorena.

Ponovih: pođi sa mnom, kao da već umirem
i nitko ne vidje mjesec na usni što mi krvari,
nitko ne vidje tu krv što se penjala u tišini.
O ljubavi, zaboravimo sada zvijezdu s trnjem!

Ali kada sam čuo tvoj glas kako ponavlja
"Poći ćeš sa mnom"- kao da si oslobodila
i bol i ljubav i bjesnilo zarobljena vina.

što se iz svog potopljena podruma uspinjalo,
i ponovo na svojim ustima osjetih okus plamena,
krvi i karanfila, kamena i paljevine.

Tajana · Početnik Domaćeg.de

ZNAT ĆEŠ

Znat ćeš da te nevolim i da te volim,
jer živjet je moguće na dva načina,
riječ je samo krilo tišine,
a vatra čuva polovinu studeni.

Volim te da bih te počeo voljeti,
da bih ponovo počeo beskraj,
da te ne bih prestao voljeti nikada:
zato te još uvijek ne volim.

Volim te i ne volim, kao da imam
u svojim rukama ključeve sreće
i nesigurnu sudbinu nesretnika.

Moja ljubav ima dva života da bi te voljela.
Zato te volim kada te ne volim
i zato te volim kada te volim.

crobeba1601 · Početnik Domaćeg.de

KAD umrem zelim tvoje ruke na svojim ocima:
zelim svijetlo i zito tvojih ljubljenih ruku,
da me još jednom dirne njihova svjezina,
da osjetim njeznost što izmijeni moju sudbinu.

Hocu da ziviš dok te, uspavan, cekam,
hocu da tvoje uši i dalje slušaju vjetar,
da udišeš miris mora koje smo zajedno voljeli
i da nastaviš hodati pjeskom kojim smo hodali.

Hocu da ono što volim nastavi zivjeti,
a tebe sam ljubio i pjevao iznad svega,
zato cvjetaj i dalje, rascvjetana,

da bi dostigla sve što ti ljubav moja naredjuje,
da bi sjena moja prošetala tvojim vlasima,
da bismo tako upoznali i razlog mome pjevanju...

(p. neruda; 89)

crobeba1601 · Početnik Domaćeg.de

Najzad si moja.
Udji sa svojim snom u moj.Ljubav,tuga,bol sada je vrijeme da zaspu.
Noc dolazi nevidljivim koracima
A ti si pored meine,cista i nevina.
Nijedna ljubavi moja ne spava vise u mom snu,
samnom u sjeni nijedna nece putovati vise.
Samo ti nevenu,mjesecino,sunce,
tvoji njezni dlanovi su sirom otvoreni,
tvoje oci su sklopljene kao krila ptice.
Dok te slijedim,noc,vjetar,svijet,zamrsili su moju sudbu.
Bez tebe ne postojim i samo sam tvoj...

Bestija_NeOpravljiva · Početnik Domaćeg.de

Tijelo žene

Tijelo žene, bijeli brežuljci, bedra bijela. Ti si spodobna svijetu u svom činu nuđanja. Moje tijelo divljeg ratara u tebi kopa. Te izbacuje sina iz dubine zemlje.

Bijah osamljen kao tunel. Od mene bježahu ptice i noć je u me nadirala svojom moćnom najezdom. Da bih se nadživio, kovao sam te kao oružje. Kao strijelu u svom luku, kao kamen u praćki.

Ali dolazi trenutak osvete i ja te ljubim.Tijelo od kože, mahovine, mlijeka čvrsta i lakoma. Ah, pehari grudi! Ah, te oči odsutnosti! Ah, ruže prepona! Ah, glas tvoj spor i tužan!

Tijelo žene moje, ostat ću u tvojoj ljupkosti. Žeđi moja, pomamo beskrajna, moj pute neodlučni!Tamna korita, u kojima žeđ vječita traje, i umor traje, i patnja beskonačna.

Pablo Neruda

Eladan · Odomaćeni član

U svome smrtnom plamenu

U svome smrtnom plamenu obavija te svjetlo.
Začuđenu, bolesno blijedu, i ovdje
nasuprot starih spirala sumraka
koji se oko tebe okreće.

Nijema, prijateljice moja,
sama u samoći ovog časa mrtvih
i puna života plamena,
čista nasljednice srušenoga dana.

sa sunca pada grozd na tvoju tamnu odjeću.
Veliko korijenje noći
odjednom raste iz tvoje duše,
na površinu se vraćaju stvari u tebi skrivene,
i hrane se tobom kao blijeda i modra
stvorenja upravo rođena.

O veličanstvena i plodna i privlačna robinjo
kruga u kojem se sjedinjuju crno i zlatno:
uspravna nastoji i postiže djelo toliko živo
da vene njegovo cvijeće, i prepuna je tuge.

Eladan · Odomaćeni član

Ah prostranstvo pinija

Ah prostranstvo pinija, šum razbijenih valova,
spora igra svjetla i zvono usamljeno,
sumrak koji pada u tvoje oči, lutko,
zemaljska školjko, u tebi zemlja pjeva!

U tebi rijeke pjevaju i duša mi s njima bježi
kao ti što želiš i dokle budeš htjela.
Obilježi mi put u svome luku nade
i pustit ću u zanosu svoje jato strijela.

Oko sebe gledam tvoj pojas od magle
i tvoja šutnja slijedi progonjene mi sate,
i ti si to s rukama od prozračna kamena
gdje borave moji poljupci i moja vlažna tjeskoba.

Ah glas tvoj tajnoviti što ljubav boji i umnaža
u predvečerje zvučno, u sumrak koji umire!
Tako u satima kasnim vidjeh iznad polja
kako se prelama klasje u ustima nekog vjetra.