www.domaci.de Forum Indeks Home
Portal • Forum • Novi upisi • Pretraga • Link do nas • Domaći filmovi • Lista korisnika • Tim sajta • Proverite privatne poruke • Prijava • Registracija
Pravilnik • FAQ • Profil • Favorites • Galerija slika • Top lista • Download MP3 • MP3 razno • Spotovi • Noviteti 2013 • Muzički noviteti 2014

Napoleonski ratovi-2.Deo
Strana prethodna  1, 2
Upišite novu temu   Odgovorite na temu    www.domaci.de Forum Indeks -> ~ Istorija sveta ~
::  
Autor Poruka
Charmed
Malo ~ mače ~
Malo ~ mače ~





Datum registracije: 03 Avg 2004
Poruke: 14625
Mesto: Nije bitno ko je odakle bitno je ko je kakav covek

serbia.gif
PorukaPostavljena: Ned Mar 25, 2007 12:24 am    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Sedma koalicija

Sedma koalicija je koalicija Austrije, Holandije, Prusije, Rusije, Švedske, Velike Britanije i brojnih nemačkih država.

Sedma koalicija je nastala na brzinu kad se Napoleon vratio u Francusku, a pre njegovog ulaska u Pariz. Šest dana pre nego što je Napoleon došao do Pariza, na Bečkom kongresu je 13. marta 1815. bio proglašen pobunjenikom, a 17. marta 1815. četiri velike sile Velika Britanija, Prusija, Rusija i Austrija su se međusobno obavezale da će prikupiti 150.000 vojnika da bi svrgnuli Napoleona. Napoleon nije uspeo u pokušajima da uveri nekoga od članova Sedme koalicije da odustane od koalicije. Zbog toga je smatrao da je njegova jedina šansa ako prvi napadne, pre nego što koalicija sakupi svu vojsku. Kad bi južno od Brisela uništio koalicijske snage, pre nego što dobiju pojačanja, tada bi Britance mogao da vrati na more, a Prusiju izbaci iz rata.

Najveće bitke Sedme koalicije su bile:

* bitka kod Linjija 16. jun 1815.
* bitka kod Katr Bra 16. jun 1815.
* bitka kod Vavra 18. jun 1815. i 19. jun 1815.
* bitka kod Vaterloa 18. jun 1815.

Kod Linjija je francuska vojska pod Napoleonovim zapovedništvom naterala prusku vojsku u beg u neredu. Kod Katr Bra je istoga dana levo krilo francuske armije pod komandom maršala Neja blokiralo savezničku vojsku, koja je krenula da pomogne Prusima u bici kod Linjija. Najveća i odlučna bitka je bila bitka kod Vaterloa 18. juna 1815. Većinu toga dana malo veća francuska vojska napadala je savezničku vojsku, u kojoj su Englezi bili većina. Dolazak Prusa u kasno popodne preokrenuo je bitku, pa je omogućio odlučnu pobedu vojvode od Velingtona nad Napoleonom. Vavr je predstavljao francusku taktičku pobedu, ali ta bitka je odvukla francuske snage od mesta gde su bile potrebnije. Pruska zaštitnica se sukobila sa francuskom poterom i uspela je da veže dovoljno francuskih snaga, koje su mogle pomoći Napoleonu na Vaterlou. Napoleonovih sto dana završilo je 28. juna 1815., kada je kralj Luj XVIII ponovo došao na vlast.



_________________
Pre nego sto se dodje do brzopletog zakljucka i pre nego sto se pocne misliti lose, Gledaj sa paznjom detalje, vrlo cesto situacija nije onakva kako izgleda nama na prvi pogled!!!!
 
Charmed
Malo ~ mače ~
Malo ~ mače ~





Datum registracije: 03 Avg 2004
Poruke: 14625
Mesto: Nije bitno ko je odakle bitno je ko je kakav covek

serbia.gif
PorukaPostavljena: Ned Mar 25, 2007 12:28 am    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Tilzitski mir

Tilzitski mir predstavlja dva sporazuma koje je potpisao Napoleon u Tilzitu u julu 1807. posle pobede kod Fridlanda. Prvi sporazum su potpisali Napoleon i ruski car Aleksandar I Romanov 7. jula 1807. Drugi sporazum je Napoleon potpisao sa Pruskom samo dva dana kasnije.

Sporazum sa Rusijom

Napoleon je u bici kod Fridlanda 14. juna 1807. nanio težak poraz ruskoj vojsci. Rusija je pomagala Prusku u ratu protiv Napoleona. Ta bitka je označila poraz četvrte koalicije, pa su Rusija i Prusija morale potpisati sporazum sa Napoleonom. Napoleon i ruski car Aleksandar I Romanov su 7. jula 1807. potpisali sporazum u Tilzitu na reci Njemen. Tim sporazumom završio je rat carske Rusije i Napoleonove Francuske i stvoren je savez dva carstva. Dve zemlje su se tajno dogovorile da pomažu jedna drugoj u sporovima sa trećim zemljama.

* Francuska je obećala da će pomagati Rusiju protiv Turske,
* Rusija je trebala započeti Englesko-ruski rat
* Rusija je trebala poticati Finski rat protiv Švedske, da bi se naterala Švedska da se pridruži kontinentalnom sistemu
* Rusija se obavezala da evakuiše Vlašku i Moldaviju, koje je Rusija zauzela tokom Rusko-turskog rata 1806.-1812.
* Jonska ostrva i Kotor koje su zauzeli ruski generali Ušakov i Senjavin trebaju se predati Francuskoj. Kao kompenzaciju Napoleon je garantovao suverenitet kneževine Oldenburg i nekoliko malih državica kojima su vladali nemački rođaci ruskog cara


Sporazum sa Prusijom

Sporazum sa Pruskom oduzeo je zemlji pola teritorije.

* Kotbus je pripao Saksoniji.
* Leva obala Labe dodeljena je novoformiranoj kraljevini Vestfaliji.
* Rusija je dobila Belostok
* od ostatka poljskih zemalja u sastavu Pruske stvoreno je Varšavsko vojvodstvo.
* Prusija se složila da se pridruži kontinentalnom sistemu protiv Britanije.
* Prusija je bila dužna da smanji vojsku na 40.000 vojnika
* Prusija i morala da plati ratnu štetu od 100 miliona franaka.


Posledice

Taleran je savetovao Napoleona da se odnosi blaže prema Prusiji. Mnogi u Prusiji i Rusiji su Tilzitski mir smatrali nacionalnim poniženjem.Sporazum je predstavljao doktat pobednika. Ruski vojnici su odbili da slede Napoleonove zapovesti, pa je izbio i Lisabonski incident. Napoleon je nameravao da se oženi sestrom ruskog cara, ali rusko plemstvo se tome protivilo. Saradnja Francuske i Rusije prekinuta je 1810., kada je ruski car počeo dozvoljavati uplovljavanje neutralnih brodova u ruske luke. Napoleon je 1812. izvršio invaziju Rusije.

_________________
Pre nego sto se dodje do brzopletog zakljucka i pre nego sto se pocne misliti lose, Gledaj sa paznjom detalje, vrlo cesto situacija nije onakva kako izgleda nama na prvi pogled!!!!
 
Charmed
Malo ~ mače ~
Malo ~ mače ~





Datum registracije: 03 Avg 2004
Poruke: 14625
Mesto: Nije bitno ko je odakle bitno je ko je kakav covek

serbia.gif
PorukaPostavljena: Ned Mar 25, 2007 12:34 am    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Treća koalicija

Treća koalicija je bila koalicija Velike Britanije, Austrije, Rusije, Napuljske kraljevine i Švedske protiv Francuske za vreme Napoleonskih ratova. Treća koalicija je bila uspešna u ratu protiv Napoleona na moru, ali u bici kod Austerlica doživeli su težak poraz, pa se kolaicija raspala.

Napoleon je planirao invaziju Velike Britanije još od mira u Amijenu 1802. Sakupio je 150.000 vojnika u Bulonji. Ipak trebao je da postigne pomorsku nadmoć da bi mogao izvršiti invaziju, ili bar je trebao da odvuče britansku mornaricu od La Manša tokom invazije. Pokušao je kompleksnim planovima kojima bi odvratio pažnju Velike Britanije ugrožavajući njihove interese u Karibima. Odustao je plana odvraćanja pažnje kada je britanska flota ostvarila taktičku pobedu kod rta Finister nad francusko-španskom flotom pod admiralom Vilenevom. Vilenev je bio blokiran u Kadizu, a zatim je krenuo prema Napulju 19. oktobra 1805. Međutim Horacio Nelson ga je uhvatio i pobedio u bici kod Trafalgara 21. oktobra 1805. Dotad je Napoleon već odustao od planova o invaziji Velike Britanije i okrenuo se još jednom kontinentalnoj Evropi.
Koalicija je nastojala da ostvari prednost koncentracijom Napoleonovih snaga u Bulonji, pa su pravili planove o napadu na Italiju i Bavarsku. Savezničke armije su se organizovale u Nemačkoj i Italiji. Dok je čekao na rusku armiju pod vodstvom Mihaila Kutuzova , austrijski general Karl Mak fon Lajberih je izvršio invaziju Bavarske. Bavarska vojska je bila Napoleonov saveznik i bila je prisiljena da se povlači i iz Minhena. Napoleon je sa svojom vojskom krenuo ubrzano prema Rajni. Prešao je Rajnu krajem septembra i krenuo je oko desne strane Lajberihove vojske i opkolio je austrijsku vojsku u Ulmu. Sprečavao je sve napore austrijske vojske da se pregrupiše i odsekao je Ulm od Austrije i prisilio je na taj način Lajberiha na kapitulaciju u oktobru. Kutuzov je bio na austrijsko-bavarskoj granici i vratio se preko Beča u Moravsku po pojačanja. Napoleon je krenuo severno i našao je dobru obrambenu poziciju u Austerlicu. Bitka kod Austerlica je bila 2. decembra 1805. Napoleon je navukao saveznike da napadnu, stvarajući iluziju da mu je desno krilo jako slabo. Saveznici su pokušali da izvedu opkoljavanje, ali bili su prespori, dopuštajući Napoleonu da udari u njihov centar i da ih rastera sa bojišta. Francuzi su u toj bici ostvarili odlučnu pobedu.


Austrijska vojska u Italiji i nadvojvoda Karlo povukli su se bez bitke nakon francuskih pobeda kod Ulma i Austerlica. Austrija je prestala biti savezniik u Trećoj koaliciji. Požunskim mirom Austrijsko carstvo je moralo predati deo zemalja Napoleonovim nemačkim saveznicima, morala je odustati od Italije i platiti veliku ratnu odštetu. Posle Napoleonove pobede kod Austerlica stvara se Rajnska konfederacija (zvana i Rajnski savez), savez nemačkih država, koji je zamišljen kao bafer zona između Francuske i ostatka Evrope. Sveto Rimsko Carstvo je prestalo postojati 1806.

_________________
Pre nego sto se dodje do brzopletog zakljucka i pre nego sto se pocne misliti lose, Gledaj sa paznjom detalje, vrlo cesto situacija nije onakva kako izgleda nama na prvi pogled!!!!
 
Charmed
Malo ~ mače ~
Malo ~ mače ~





Datum registracije: 03 Avg 2004
Poruke: 14625
Mesto: Nije bitno ko je odakle bitno je ko je kakav covek

serbia.gif
PorukaPostavljena: Ned Mar 25, 2007 12:44 am    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Četvrta koalicija

Rat četvrte koalicije je deo Napoleonskih ratova, koji je trajao od 1806. do 1807. U četvrtoj koaliciji protiv Napoleona nalazili su se Prusija, Rusija, Saksonija, Švedska i Velika Britanija. Mnogi članovi koalicije su prethodno bili u sastavu treće koalicije. Prusija je postala član koalicije jer se bojala Francuske nakon poraza Austrije. Prusija i Rusija su izvršile mobilizaciju za novi pohod, a Prusi su se skoncentrisali u Saksoniji.

Pregled

Napoleon je izveo kontranapad i pobedio je u bici kod Jene i Aueršteta u oktobru 1806. Francuska vojska pod Napoleonovim vođstvom okupirala je Prusiju i 25. oktobra 1806. su zauzeli Berlin. Kretali su se kroz Istočnu Prusiju prema ruskoj granici. Francuzi su imali jednu neodlučenu bitku protiv Rusa kod Ejlau februara 1807. Napoleon se sukobio sa ruskom vojskom u bici kod Fridlanda 14. juna 1807. Rusi su bili teško poraženi, pa su tražili mir. Tilzitskim mirom u julu 1807. Prusija je predala pola svoje teritorije Francuskoj. Rusija je takođe morala napraviti velike ustupke. Uspostavljena je Vestfalska kraljevina Žeroma Bonapartea. Stvorena je i nova Napoleonova vazalna država Varšavsko vojvodstvo.

Poreklo četvrte koalicije

Četvrtu koaliciju (1806.-1807.) formirale su Prusija, Rusija, Saksonija, Švedska i Velika Britanija protiv Francuske. Formirale su je nekoliko meseci nakon raspada prethodne koalicije. Napoleon je u julu 1806. od mnoštva nemačkih državica stvorio Rajnsku konfederaciju. Spojio je mnoštvo malih državica u veće kneževine, vojvodstva i kraljevine. Vladarima Saksonije i Bavarske, najvećih država konfederacije, dao je status kralja.

Rat sa Prusijom

U avgustu 1806. pruski kralj Fridrih Vilhelm III odlučio je da krene u rat nezavisno od drugih velikih sila sem Rusije. Razumnije je bilo da se godinu dana pre toga pridružio ratu protiv Napoleona i sprečio austrijski poraz kod Austerlica. Kada je Prusija objavila rat ruska vojska je bila daleko od saveznika. U septembru 1806. Napoleon je krenuo svim snagama istočno od Rajne. Žan Lane je pobedio manji deo pruske vojske kod Salfelda. Samo četiri dana posle toga Napoleon je pobedio prusku vojsku u bici kod Jene 14. oktobra 1806. Maršal Davu je istoga dana pobedio prusku vojsku kod Aueršteta. Oko 160.000 francuskih vojnika je krenulo na Prusiju i Napoleon je uspeo da vodi pohod tom brzinom i snagom da je uništio prusku vojsku kao efektivnu vojnu silu. Pruska vojska je imala četvrt miliona vojnika, a imala je 25.000 žrtava, 150.000 zarobljenika. Osim toga Prusi su izgubili 100.000 pušaka koje su bile uskladištene u Berlinu i izgubili su 4.000 topova. Napoleon je ušao u Berlin 27. oktobra 1806. i posetio je grob Fridrika Velikoga. Pri tome je Napoleon sa generalima odao počast Fridriku Velikom i rekao je da je Fridrik živ da oni ne bi bili tu. Napoleon je za samo 19 dana od početka napada izbacio Prusiju iz rata zauzimajući Berlin i uništavajući prusku vojsku kod Jene i Aueršteta.

Kontinentalni sistem

U Berlinu je Napoleon izdao seriju dekreta kojima je 21. novembra 1806. uspostavio kontinentalni sistem. Tom politikom nameravao je da eliminiše opasnost od Velike Britanije zatvarajući kontinentalni deo Evrope pod francuskom dominacijom za trgovinu sa Velikom Britanijom. Velika Britanija je ostala minimalna opasnost za Francusku. imala je najviše 220.000 vojnika u doba Napoleonskih ratova. Francuska je znala imati i 1.500.000 vojnika. Engleska mornarica je sprečavala trgovinu Francuske sa drugim kontinentima. Napadali su, zauzimali i pretili francuskim brodovima. Zauzimali su francuske kolonijalne posede, ali nisu mogli da spreče trgovinu Francuske sa najvećim ekonomijama u Evropi. Nisu mogli da budu pretnja francuskim teritorijama u Evropi. Osim toga Francuska je imala mnogo više stanovnika, a imala je i mnogo veću poljoprivrednu proizvodnju od Velike Britanije. Ipak Velika Britanija je imala najjaču industriju u Evropi i kao gospodari mora uspeli su da postignu veliku ekonomsku moć trgovinom. To je bilo dovoljno da osigura da Francuska nikad u miru ne konsolidira kontrolu nad Evropom. Ipak mnogi u francuskoj vladi su verovali da će trgovačkim embargom izolirati Veliku Britaniju i okončati njihov ekonomski uticaj nad Evropom.

Rat sa Rusijom

Sledeća faza rata je bilo izbacivanje ruske vojske iz Poljske i stvaranje Varšavskog vojvodstva. Napoleon je posle toga krenuo severno da se razračuna sa ostatkom ruske vojske i da zauzme privremenu prestolnicu Prusije Kenigsberg. Bitka kod Ejlaua 7. februar -8. februar 1807. završila je taktički nerešeno. Posle bitke Rusi se se povukli još severnije. Napoleon je teško porazio rusku vojsku u bici kod Fridlanda 14. juna 1807. Posle poraza ruski car Aleksandar I Romanov je bio prisiljen da potpiše nepovoljan mirovni sporazum. Bio je to Tilzitski sporazum potpisan 7. jula 1807. Tim sporazumom Rusija je prestala biti Napoleonov protivnik, a predala je deo teritorija. Stvoreno je Varšavsko vojvodstvo. Rusija je bila obavezna da napusti Moldaviju i Vlašku. Do septembra maršal Brin je okupirao Švedsku Pomeraniju. Šveđanima je dozvolio da povuku svu municiju.

Rezultat

Na Erfurtskom kongresu (septembar -oktobar 1808.) Aleksandar I Romanov i Napoleon su se dogovorili da Rusija treba prisiliti Švedsku da se pridruži kontinentalnom sistemu embarga protiv Velike Britanije. Pošto se Švedska nije složila Rusija je započela Finski rat 1808.-1809. i podelila je tadašnju Švedsku na dva dela, odnosno oduzimajući joj Finsku. Istočni deo tadašnje Švedske postao je Veliko vojvodstvo Finska.

_________________
Pre nego sto se dodje do brzopletog zakljucka i pre nego sto se pocne misliti lose, Gledaj sa paznjom detalje, vrlo cesto situacija nije onakva kako izgleda nama na prvi pogled!!!!
 
Charmed
Malo ~ mače ~
Malo ~ mače ~





Datum registracije: 03 Avg 2004
Poruke: 14625
Mesto: Nije bitno ko je odakle bitno je ko je kakav covek

serbia.gif
PorukaPostavljena: Ned Mar 25, 2007 12:47 am    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

I za kraj

Francuska vojska ulazi u Berlin 1806.

* 1769.
o 15. avgusta Napoleon Bonaparta rođen u Ajačiju na Korzici
* 1793. Postao general revolucionarne francuske vojske
* 1795. Učestvovao u gušenju pobune protiv Konventa
* 1796. Kao zapovednik vojske u Italiji u aprilu nekoliko puta porazio Austrijance i njihove saveznike Pijemonteze
o 15. maja u Parizu Pijemont ustupio Savoju i Nicu
o 7. maja Bonaparta prešao Po kod Pjaćence
o 14. maja ušao u Milano
o 27. juna papa potpisao primirje posle okupacije Lombardije
o 5. avgusta i 8. septembra pobede kod Kastiljonea i Basana, 14. novembra kod Arkole
* 1797. 14. januara pobeda kod Rivolija
o 2. februara predaja Mantove
o 18. aprila primirje u Leobenu, Austrija se odrekla Nizozemske, Lombardije i Modene, Bonaparta tajno obećao Veneciju
o 12. juna ulazi brodovima u Valetu i osvaja Maltu bez većeg otpora Vitezova malteškog reda. Na osvajački pohod se olučuje kao odmazdu prema vitezovima i Grand Masteru fon Hompešu koji volonterski pružaju pomoć od 500,000 franaka Luju XVI da uguši revoluciju u jesen 1789.
o 18. oktobra ugovorom u Kamporformiju Austrija priznala Cisalpinsku republiku (dotadašnju papsku oblast), Francuskoj pripala Belgija ,Jonska ostrva i teritorije do Rajne. Austrija dobila Veneciju, Istru, Dalmaciju i Boku Kotorsku.
* 1798. Pohod na Egipat:
o 19. maja iz Tulona isplovila flota sa 335 brodova: s vojnicima krenulo i oko 200 naučnika i umetnika
o 1. jula iskrcao se blizu Aleksandrije i zauzeo grad
o 21. jula pobedio je Mameluke u bici kod piramida
o 1. avgusta, u pomorskoj bici kod Abukira, engleski admiral Nelzon porazio francusku flotu
o 23. decembra ugovor Rusije i Turske koja Rusima otvara moreuze i luke
o 29. novembra druga kolonizacija protiv Francuske: Rusija, Engleska i Napulj
* 1799. Zauzeo Jafu i Gazu u Palestini
o 2. marta Rusi osvojili Krf i ostala jonska ostrva
o Po povratku iz Sirije, za tri nedelje, porazio egipatsku vojsku i uspostavio francusku vlast
o 22. avgusta napustio Egipat i vratio se u Francusku
o Posle poraza od austrijsko-ruske koalicije (mart-avgust), Francuzi napustili Italiju 25. i 26. septembra Francuzi potisnuli saveznike iz Holandije
o 9/10. novembra (18/19. brimera godine VIII) izveo državni udar, smenio Direktorijum i uvezo konzulstvo.
o Kao prvi francuski konzul, koncentrisao celokupnu vlast i postao neograničeni vladar Francuske
* 1800.
o 14-23. maja (u nameri da preko Italije dopre do Beča) prešao klanac Veliki Sv. Bernard, odsecajući Austrijncima odstupnicu
o 2. juna ušao u Milano i vaspostavio Cisalpinsku republiku (od 26. januara 1802. Italijanska republika)
o 15. juna primirje u Aleksandriji, Francuskoj vraćen Pijemont, Lombardija i Ligurije
* 1801.
o 9. februara u govor u Linevilu, Austrija Francuskoj priznala levu obalu Rajne, Belgiju i severnu Italiju, zadržavši venecijansku oblast
o 29. marta, ugovorom u Firenci napuljski kralj prepustio Toskanu sa ostrvom Elbom. Francuska vojska okupirala Napuljsko kraljevstvo
* 1802.
o 4. avgusta izabran za doživotnog konzula s pravom da naimenuje naslednika
o 21. septembra zvanično pripojen Pijemont. Toskana proglašena za Etrursku kraljevinu.
* 1803.
o 27. septebra vojno kapitulirala Švajcarska, koja je postala Helvetska republika
* 1804.
o 2. decembra Napoleon I Bonaparta svečano krunisan za cara
* 1805. Obnovljena neprijateljstva sa Engleskom
o 22. marta centralistički ustav nametnut Holandiji
o 26. maja u Milanu krunisan za kralja Italije
o 6. juna Ligurska republika (Đenova) pripojena Francuskoj
o Treća Koalicija protiv Francuske: Engleska, Rusija, Švedska, Austrija, Napulj; Pruska neutralna
o 20. oktobra austrijska vojska poražena kod Ulma
o 21. oktobra kod rta Trafalgar Nelson gotovo uništio francusko-špansku flotu i u bici poginuo
o 2. decembra pobeda nad rusko-austrijskom vojskom kod Austerlica
o 26. decembra mir u Požunu: Austrija gubi venecijansku oblast (pripojena Italiji), Istru i Dalmaciju
* 1806.
o 1. avgusta prestalo da postoji Sveto Rimsko Carstvo
o 12. jula Pariskim ugovorom stvorena Rajnska konfederacija, 16 nemačkih knezova kojima gospodari Napoleon
o Četvrta koalicija protiv Francuske, Engeska s Rusijom, uvučena Pruska
o 14. oktobra porazio prusku vojsku kod Jene i Aueršteta (Tiringija)
o 27. oktobra ulazi u Berlin, proširio Rajnsku konfederaciju
o 27. novembra Francuzi u Varšavi, gde Napoleon zimuje
* 1807.
o 14. juna porazio rusku vojsku kod Fridlanda
o 7-9. jula u Tilzitu mir sa Rusijom i Pruskom. Pruska izgubila teritorije na levoj obali Elbe koja postaju Vestfalska kraljevina; Gdanjsk slobodan grad; od pruske Poljske nastalo Varšavsko vojvodstvo
o 27. oktobra u Fontemblou Španija dopušta prolaz francuskim trupama kod Portugalije
o 30. novembra Francuzi uzeli Lisabon i okupirali severnu Španiju
* 1808.
o 2. maja ugušena pobuna u Madridu
o 4. decembra Napoleon ušao u Madrid
* 1809. Austrija na čelu pete koalicije protiv Francuske
o 12. maja Napoleon ušao u Beč
o 17. maja pripojena papska država, 6. juna uklonjen papa
o 6. jula pobeda u bici kod Vagrama
o 14. oktobra Šenbrunski mir sa Austrijom: Salcburg Bavarskoj; Trst, Istra, Primorska, Dalmacija, Koruška i Kranjska ušle u Ilirske provincije; Veliko Varšavsko Vojvodstvo uvećano zapadnom Galicijom

* 1810.
o 9. jula pripojio Kraljevinu Holandiju
* 1810-1811. pripojio nemačke obale na Severnom moru, sa Bremenom i Hamburgom; zauzećem Libeka, dopro do Baltika
* 1812. U aprilu ultimatum ruskog cara Aleksandra I da Francuzi napuste Prusku i Pomeraniju;

U maju Napoleon u Drezdenu okuplja sve evropske vladare

*
o 24. juna armija (700.000) Francuza i saveznika prešla Njemen i krenula na Rusiju
o 7. septembra bitka kod Borodina otvorila put ka Moskvi
o 14. septembra Napoleon ušao u Moskvu
o 19. oktobra krenuo natrag. „Odstupanje iz Rusije“ pretvoreno u užasnu nesreću
o 5. decembra Napoleon krenuo za Pariz

Francuska vojska u Španiji (200.000) popustila pred Englezima

* 1813.
o 28. februara Pruska u savezu s Rusijom
o 2. maja u Saksoniji Napoleon potukao Ruse i Pruske kod Licena
o 21. maja nova pobeda kod Baucena, oslobodio Saksoniju i veći deo Šleske
o 4. juna primirije sa saveznicima u Plajsvicu
o 10. avgusta Austrija se povukla iz pregovora u Pragu
o 12. avgusta Austrija se pridružila šestoj koaliciji protiv Francuske
o 9. septembra objavljeno raspuštanje Rajnske konfederacije
o 16-19. oktobra Napoleon je poražen u bici kod Lajpciga i povukao se do Rajne
o 2-4. novembra Francuska vojska prešla Rajnu
o U novembru Francuzi napustili Holandiju
o 1. decembra objava saveznika „Mir Francuskoj, rat Napoleonu“
* 1814.
o 1. januara saveznici prešli Rajnu
o 30. marta kapitulirao Pariz, Napoleon u Fontenblou
o 2. aprila Senat svrguo Napoleona i 6. aprila proglasio za kralja Luja XVIII; Napoleon abdicirao
o 3. maja Luj XVIII ušao u Pariz
o 4. maja Napoleon se povukao na ostrvo Elbu
o 30. maja Luj XVIII prihvatio prvi pariski ugovor koji je Francuskoj priznao granice iz 1792.
* 1815. 1. marta Napoleon se iskrcao u Frežisu
o 20. marta uašo u Pariz i ponovo uzeo vlast (vladavina od 100 dana)
o 9. juna potpisan završni dokument Bečkog kongresa
o 18. juna, u bici kod Vaterloa, kod Vaterloa u Belgiji, Napoleon je teško poražen
o 22. juna u Parizu ponovo se povukao u korist svog sina Napoleona II. Engleska ga proterala na ostrvo Svetu Jelenu
* 1821.
o 5. maja Napoleon I Bonaparta umro na Svetoj Jeleni.

Izvor Wikipedija

_________________
Pre nego sto se dodje do brzopletog zakljucka i pre nego sto se pocne misliti lose, Gledaj sa paznjom detalje, vrlo cesto situacija nije onakva kako izgleda nama na prvi pogled!!!!
 
stimi
Početnik Domaćeg.de
Početnik Domaćeg.de



Godine: 57

Datum registracije: 02 Dec 2002
Poruke: 148
Mesto: off

germany.gif
PorukaPostavljena: Čet Apr 05, 2007 11:22 am    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Bitka kod Waterlooa (18. lipanj, 1815) između Prvog Carstva Napoleona i Svete Alijanse (Engleska, Rusija i Prusija) pod vodstvom Grofa Wellingtona i generala von Blüchera. Obilježje bitke je lav u Waterloou. Ovo je bitka u kojoj je Napoleon doživio konačni pad.
 
coco_bill
Zli carobnjak-lingvista
Zli carobnjak-lingvista



Godine: 44

Datum registracije: 22 Mar 2006
Poruke: 33433
Mesto: Novi Sad

serbia.gif
PorukaPostavljena: Sub Maj 17, 2008 7:20 am    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

"Imperator će se roditi blizu Italije,
on će imperiju skupo koštati..."

(prorok Nostradamus, 1555)

Onizak dečak iz Ajača na Korzici Napolione di Buonaparte položio je septembra 1785. oficirski ispit u Vojnoj školi u Parizu kao 42. u rangu od 58 artiljerijskih potporučnika. Imao je začuđujuću memoriju, izvanredno razumevanje za matematiku, sposobnost duboke koncentracije. Tada mu je bilo 16 godina i 15 dana.
Revolucija u Francuskoj: majka Slobode, ali i majka giljotine i terora. Sasekla je jednog kralja u ime jednakosti, a na presto dovela cara i imperatora 14. jula 1789, srušila je Bastilju, omraženu tamnicu ukojoj je, u tom času, bilo sedam zatvorenika – kroz desetak godina pretvoriće Evropu u tamnicu sa milionima porobljenih.
Iz opsade Tulona "građanin Buonaparte, obrazovan kapetan", komandant artiljerije, izvanredno hrabar, dva puta ranjen, izlazi kao brigadni general. Tada je imao 24 godine.
Iz njegovog imena izgubiće se aristokratsko "di" jer se nije slagalo uz Revoluciju, iz imena i prezimena nestaće slova koja podsećaju na rodnu Korziku. Bio je to tada građanin Napoleon Bonaparta, brigadni general Francuske. Samo će tvrdi strani akcenat odavati njegovo poreklo, daleku provinciju iz koje je stigao do Pariza.
Sledećih nekoliko godina sudbina se igrala sa mladim generalom. Bio je komandant artiljerije, padao u zatvor, ostajao bez posla.
Postavljen je 29. II 1796. za komandanta armije koja će voditi rat u Italiji (italijanska armija) za odbranu Francuske od prvog saveza evropskih država: Engleske, Italije i Austrije. Evropske države će narednih dvadeset godina sedam puta sklapati saveze protiv Francuske i Bonaparte.
Od dolaska Napoleona na čelo italijanske armije njegova biografija postaje istorija Francuske i Evrope, istovremeno, to je početak germanskih patnji i poniženja koji će trajati skoro dvadeset godina i koje Nemačka i Austrija ne mogu oprostiti Francuskoj.
Početkom aprila 1796. godine armija određena za rat u Italiji prešla je Alpe. Vojska u kojoj je Bonaparta zaveo gvozdenu disciplinu za šest dana odnela je šest pobeda. Sardinskog kralja Viktora Amadeja nagnao je 28. IV da istupi iz saveza evropskih država. Pred malenim Korzikancem Italija je položila oružje. Na redu su bile austrijske trupe.
U nizu bitaka, u udaru sličnom zamahu sablje, Bonaparta 10. V kod Lodia, 5. VIII kod Kastiljona i 14-15. I kod Rivolia pobeđuje Austrijance. Papa Pije VI se odriče svojih poseda u korist Francuske i plaća, kao i ostale italijanske države, ratnu odštetu. Završni udar Korzikanac je izveo 2. II 1797. godine kada je zauzeo utvrđenje Mantovu. U Italiji više nije bilo ni jednog austrijskog vojnika.
Bio je to prvi uzlet ratnog genija Napoleona Bonaparte. U Evropi su, možda propustili da primete da je samo Hanibal Barka, najveći vojskovođa starog veka, došao u severnu Italiju preko Alpa i u nizu bitaka satro neprijatelja.
Za razliku od Hanibala Napoleon je ponovo prešao Alpe i krenuo na Beč. U susret su mu poslali nadvojvodu Karla, čoveka koji je u nekoliko navrata tukao Francuze i uživao glas najboljeg vojskovođe austrijske vojske. Nije bio ni prvi ni poslednji koji će izgubiti slavu i ugled u sukobu sa Bonapartom. Kad su francuske prethodnice bile 150km od Beča, užas je zahvatio prestonicu Habsburga. Utihnula je muzika po otmenim salonima. "Prostačina" sa Korzike, čovek koji je u proglasu napisao: "Francuska republika se zaklela na mržnju prema tiranima i bratstvo prema narodima..." kucao je na vrata carskog grada Beča.
Austrija je 17. X 1797. u Kampo-Fromiju potpisala mir. Savez se raspao. Evropa je počela da sriče ime generala koje će kasnije, u strahu, naizust izgovarati.

"Od običnog soldata postaće imperator,
od vojnika postaće onaj koji presuđuje…"

(prorok Nostradamus, 1555)

Od ratova u Italiji "mali kaplar", kako su ga vojnici odmila prozvali, postade sigurniji u sebe. Potezi su mu bili odlučni i promišljeni. U tim trenucima u njemu je "verovatno" umirao republikanac i demokrata. Pokorio je Italiju i Austriju, zbog čega ne bi svojoj volji potčinio i Francusku?
U proleće 1798. po nalogu vlade, Napoleon se iskrcao sa vojskom od 30.000 ljudi u Egiptu i zauzeo Aleksandriju. Ekspedicija je imala cilj da poremeti engleske veze sa Indijom.
Posle bitke kod piramida, 20. VII, zauzeo je Kairo. Pošto je pokorio veliki deo zemlje, Bonaparta je krenuo na Siriju. Jafu je zauzeo 6. III 1799.
Engleska je uspela da organizuje drugi savez evropskih država protiv Francuske – Rusija, Austrija, Španija, Napulj i Turska.
Ratne operacije počele su 1799. u zapadnoj Nemačkoj, Švajcarskoj i gornjoj Italiji.
Francusku vojsku potukli su u Nemačkoj Austrijanci, u Holandiji Englezi, u Italiji Rusi i Austrijanci. Saveznici su bili na granicama Francuske. Situacija je nametala intervenciju kaplara sa Korzike.
General Kleber je preuzeo vojsku u Egiptu 13. X 1799. Napoleon je prošao srećno kroz englesku blokadu, iskrcao se i 18. brimera godine VIII (9. XI 1799) u Parizu izvršio udar i postao prvi konzul Francuske. To je početak vojne diktature Napoleona Bonaparte.
U proleće 1800. prvi konzul sa vojskom treći put prelazi Alpe, pojavljuje se u gornjoj Italiji i kao kuga kosi Austrijance kod Marenga i Hohenlindena. Austrija je ponovo bila na kolenima.
Pobedonosni rat je učvrstio vlast Bonaparte. Avgusta 1802. sa 3,5 miliona glasova prema 8500 narod ga je izabrao za doživotnog konzula. Dve godine kasnije, 28. floreala godine XII (18. V 1804) "vlada Republike poverena je Imperatoru koji dobija titulu Imperatora Francuza". Na novcu štampanom posle 18. maja pisalo je: "Francuska Republika. Imperator Napoleon". Imperator revolucije. Nedostajao je samo jedan logičan korak i on je učinjen 2. XII 1804 u Parizu. U Bogorodičinoj crkvi Napoleon Bonaparte je krunisan za cara Francuske. Naredne godine, u Milanu, uzeo je krunu kralja Italije.
Provincijalac sa Korzike dokazao se pred velikim svetom.
Engleska, glavni protivnik Francuske i organizator svih ratnih saveza, nije mirovala. Vilijem Pit, predsednik vlade uspeo je da stvori treći svez evropskih država: Engleska, Rusija, Austrija i Napulj. Španija se borila na strani Francuske. Kod Ulma, 20. X 1805. Napoleon je naterao na kapitulaciju deo austrijske vojske. Odgovor saveza stigao je sutradan: 21. X admiral Nelzon je kod rta Trafalgar uništio francusko-špansku flotu. Engleska je postala nedostižna za Bonapartu. Korzikanac je odgovorio strašnim protivudarom: 13. novembra je ušao u Beč, 2. XII kod Austerlica, vođen "srećnom zvezdom" kako je verovao, porazio je rusko-austrijsku vojsku. Austrija je morala da zaključi mir.
- Sunce Austerlica – rekao je za bitku Napoleon.
- Savijte tu kartu Evrope! – rekao je Vilijem Pit kad je dobio vesti iz Austerlica – ona neće biti potrebna bar deset godina.
Predsednik vlade nije izdržao. Kroz mesec dana je umro.
Godine 1806. Engleska i Rusija stvaraju novi, četvrti savez: čine ga Engleska, Rusija, Pruska i Švedska. Prvi put pred strašnog Korzikanca stadoše oholi i hvalisavi potomci Fridriha Velikog. Pruska kraljica Lujza je lično, u kostimu amazonke, na konju, obilazila pukove. Pruski oficiri su isukanim sabljama pretili neprijatelju.
14. X 1806. odigrale su se bitke kod Jene i Auerštata – Napoleon je dunuo na Prusku i Pruska je nestala – kazao je pesnik Hajne. Francuzi su posle nekoliko dana ušli u Berlin.
7. VII 1807, posle poraza kod Fridlanda, ruski car Aleksandar I, zaključio je sa Napoleonom mir i savez u Tilzitu.

"Vođa koji je vodio besmrtnike daleko od rođenog neba
skončaće život na sredini mora, na kamenitom ostrvu…"

(prorok Nostradamus, 1555)

Strašna je bilba borba ujedinjene Evrope sa carem Francuske. Evropske snage bile su mnogoljudne, često bolje naoružane i jače. Ali, kako se boriti sa čovekom na čijoj je strani bila iskričava i zavodljiva ideja revolucije? Stare monarhije Evrope videle su svoj izlaz i spas u obaranju trobojne zastave francuskih revolucionara.
Vojske evropskih zemalja sačinjavali su seljaci kmetovi koje su, često bičem, terale omrznute spahije i oficiri plemići. Kako je bilo moguće očekivati od ruskog kmeta da se sa zanosom bori i pogine za spas prestola u Hoencolerna, gospodara Pruske?
Nasuprot njima, bila je armija slobodnih seljaka. Revolucija je omogućila da na čelo te vojske stanu ljudi koji su se kroz bitke izdvojili talentom, ne poreklom. Svaki vojnik u svome rancu nosi maršalsku palicu – govorilo se. Maršal Nej je bio sin krčmara, maršal Lan sin običnog vojnika. Francuska toga vremena imala je najdarovitiji komandni kadar. Nad svima njima kao gromada u magli, Napoleon Bonaparta, zamišljen jer je ratovao protiv kontinenta, usamljen jer je bio na vlasti.
Kakav je čovek bio?
"On nije verovao ni u poštenje ni u vrlinu i često je ta dva pojma nazivao apstraktnim" – pisao je o njemu njegov ministar Šaptal.
"Na ljudsko biće gleda kao na činjenicu ili na stvar, ali ne na nešto što je njemu slično… On ne priznaje nikoga osim samog sebe" – pisala je baronica De Stal. Nikome nije promicala njegova ogromna radna energija, neobuzdani temperament i žestoka snaga volje. Uz ogromnu pronicljivost išla je velika lična hrabrost. Bio je rođeni predvodnik. Napoleonu se više no drugim zamerala pohlepa za vlašću.
Ne treba zaboraviti da je vlastoljublje jedina crta koja je zajednička svim vladarima. Oni ne ostaju godinama na vlasti voljom naroda ili milošću Božjom – borbom se održavaju.
"Vaši vladari koji su se rodili na prestolu, mogu dopustiti da ih potuku dvadeset puta pa da se opet vrate u svoju prestonicu, a ja to ne mogu zato što sam ja vojnik koji je ponikao iz naroda" – rekao je Napoleon austrijskom kancelaru – "Moja vlast prestaće onoga dana kad prestanem da budem jak i kad me se, prema tome, prestanu bojati".
Engleska je i dalje neumorno radila na sklapanju evropskih saveza protiv Francuske. Godine 1809, ohrabrene neuspesima Bonaparte protiv pobunjenog španskog naroda, Engleska i Austrija stvorile su petu koaliciju. I ovoga puta Napoleon je potukao Austrijance. Protiv njega se u porobljenim državama dižu ustanci. Posle krvave bitke kod Vagrama, Austrijanci su prinuđeni na mir. Dalmacija, Trst, Dubrovnik, delovi Hrvatske, postali su sastavni deo ilirskih provincija Francuskog Carstva.
Sve više je car Napoleon gledao na istok. Jesu li i njega mučile utvare i priviđenja lika Aleksandra Makedonskog, gospodara tri kontinenta?
"Kroz pet godina biću gospodar sveta, ostala je još samo Rusija, ali ću i nju smrviti" – Bonaparta 1811.
Bez objave rata 23. i 24. VI 1812, sa 420.000 ljudi, Napoleon je prešao reku Njemen i ušao u Rusiju. Do sukoba starih znanaca sa Austerlica, Bonaparte i Kutuzova, došlo je kod Borodina 14. septembra. Francuzi su ušli u Moskvu. Grad je napustila i vojska i stanovništvo. Napoleon je 19. X napustio grad. Velika armija, posle ponovnog prelaska reke Njemen brojala je oko 25.000 ljudi. Napoleon u Rusiji nije izgubio bitku, ali je izgubio rat.
U šesti savez evropskih država ušle su: Engleska, Rusija, Pruska, Austrija, Švedska, Španija i Portugalija. Napoleon je tukao saveznike kod Lucena, Baucena i Drezdena. Ali, odlučujuću bitku kod Lajpciga nije dobio. Evropske snage bile su tri puta veće od Bonapartinih, a saveznička saksonska vojska izdala ga je i prišla protivniku. Početkom 1814. vojska evropskog saveza ušla je na teritoriju Francuske. Napoleon se 6. aprila odrekao prestola i otišao na ostrvo Elbu koje mu je dato u doživotno vlasništvo.
Na presto Francuske ponovo je dovedena, iz emigrafije, porodica Burbona. Za kratko vreme narod je zahvatilo nezadovoljstvo. Nije lako doći iz emigracije i upravljati narodom koji je gospodario Evropom – šta su francuskim vojnicima značili novi komandanti koji su, neretko, bili na suprotnoj strani za vreme Carstva.
Napoleon Bonaparta krenuo je sa Elbe i 1. III 1815. kročio na tlo Francuske. Sa hiljadu vojnika i šest topova zaputio se u Pariz.
U Parizu je nastala pometnja, vojska je krenula da zaustavi malog Korzikanca sa pratnjom.
U seocetu Lafre, na ulazu u klanac, Napoleonu je presečen put. Naredio je da njegovi vojnici prebace puške iz desene u levu ruku i obore cevi prema zemlji. Pokretom ruke zaustavio je pratnju i sâm pošao prema uperenim puškama vojnika kralja Luja XVIII. Kada je došao blizu da ga svi vide i mogu da ga ubiju, otkopčao je šinjel i viknuo:
- Vojnici, poznajete me? Ko od vas želi da puca u svog Imperatora? Ja stajem pred vaše metke.
Nastupio je trenutak sleđene tišine.
- Živeo Imperator! – začu se iz stotine grla.
Bez ijednog ispaljenog metka Napoleon je 20. marta 1815. ušao u Pariz. Mali Korzikanac je opet vladao Francuskom.
Ali, 18. VI 1815. kod Vaterloa, 17km od Brisela, engleski feldmaršal Velington i pruski feldmaršal Bliher potukli su francusku vojsku.
Napoleon Bonaparta je prognan na kamenito ostrvo Sv. Jelenu u južnom Atlantiku. Umro je šest godina kasnije, 6. V 1821. godine.

_________________

ı¤¤¤¤¤¤¤¤ı••••••••••••ı
 
coco_bill
Zli carobnjak-lingvista
Zli carobnjak-lingvista



Godine: 44

Datum registracije: 22 Mar 2006
Poruke: 33433
Mesto: Novi Sad

serbia.gif
PorukaPostavljena: Sub Maj 17, 2008 7:21 am    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Bitka kod Austerlica

U blistavom đerdanu Napoleonovih pobeda bilo je i značajnijih pobeda od Austerlica, ali ova bitka je ostala kao simbol njegovog ratnog talenta, nadmoćnog vođenja i komandovanja, munjevitog reagovanja na promenu situacije. Bonaparta je govorio za sebe da je dobio četrdeset bitaka. Najvećom i najsjajnijom smatrao je pobedu kod Austerlica.
Glavnokomandujući savezničke vojske Kutuzov Mihail Ilarionovič shvatio je zamisao francuskog imperatora, manevrišući i povlačeći se trudio da dobije u vremenu dok ne stigne pojačanje.
Napoleon je, mameći saveznike u odlučujuću bitku, širio glasine o očajnom stanju francuske vojske, dezerterima i pobunama.
Do poslednjeg časa glavnokomandujući savezničke vojske Kutuzov mislio je da ne treba prihvatiti borbu dok ne stigne pojačanje, manevrisati i izbegavati sukob. Komandu je preuzeo Aleksandar I sa mladim oficirima i odlučio da se bitka prihvati po planu austrijskog pukovnika Vajrotera, između Pracenskih visoravni i sela Austerlica.
Ne čekajući na pojačanja iz Tirola i Italije, car Aleksandar se odlučio za napad. Osnovna ideja Vajroterovog plana bila je da se Napoleon odseče od Beča opkoljavanjem francuskog desnog krila i odbaci prema pruskoj grancii. Računali su na njegovu grčevitu odbranu položaja, bez nade i namere za kontranapad.
Saveznici su sa vojskom krenuli za Brno 27. XI 1805. godine. Napredovali su sporo i kod Austerlica, udaljenog oko 700km, stižu tek pred noć 1. XII.
Bonaparta je dobio u vremenu i uspeo, usiljenim maršem, da se približi 1. i 3. korpusu.
Odbrambeni raspored Francuza, širine oko 4 kilometra, bio je na desnoj obali rečice Goldsbah, južno od puta Olmouc – Brno, severno od ribnjaka kod Melnica. Na desno krilo postavio je tri divizije IV korpusa, na levo tri divizije V korpusa. Garda, grenadiri i konjica su rezerva.
Osmatrajući bočne pokrete saveznika od 29. XI do 1. XII, kada se uverio da će njihov glavni udar ići u pravcu Pracena i južno, Bonaparta je doneo odluku da u toku noći prebaci glavne snage, I i IV korpus, gardu, grenadire i konjicu, da bi sa njima, sutradan, probio centar saveznika.
Po Vajroterovom planu nastupanje saveznika počinje u magli, 2. XII u 5:30. Prva, druga i treća ruska kolona pod Bukshevdenom napadaju prema Melnicu i Sokolnicu. Četvrta kolona (Rusi i Austrijanci) pod Kolovratom nastupala je prema Koblencu. Kod ove kolone su bili Kutuzov i oba cara.
Kutuzov je oklevao da sa 4. kolonom napusti Pracenski vis, shvatajući njegov značaj, ali oko 9 časova stigao je car Aleksandar I i naredio odstupanje. Peta kolona (konjica), pod Lihtenštajnom, nastupala je južno od puta Olmouc – Brno.
Na suprotnoj strani, na visokoj osmatračnici, mali Korzikanac je već od 7:30 gledao herojsku borbu Davua na svom desnom krilu sa tri puta jačim neprijateljem i savezničku 4. kolonu koja napušta Pracenske visove. Pustio je da prođe još sat krvavog, neravnopravnog sukoba Davua i Buskhevdena. Samo zahvaljujući neorganizovanosti saveznika francusko desno krilo nije razbijeno.
U 8:30 časova naredio je centru da krene u napad. Situacija se munjevito razvijala u režiji velikog majstora. U 9 sati IV korpus Francuza zauzeo je Pracenski vis. U 11 – razbijena i iznenađena 4. koona saveznika povlači se, po naređenju Aleksandra I, za Austerlic. Probojem na Pracenski plato bitka je, u stvari, bila rešena.
Francuska konjica i I korpus tuku kolonu koja se povlači, takođe, prema Austerlicu.
Aleksandar I šalje naređenje Bukshevdenu da se povuče. Na levom krilu Francuza maršal Lan do 11 časova zaustavlja Bagrationa.
U 11 časova Napoleon naređuje IV korpusu koji je predvodio Sult da udari u bok i pozadinu 2. savezničke kolone na desnom francuskom krilu, a odmah zatim grenadiri i garda. Maršal Lan dobija naređenje da, uz pojačanje konjice, razbije Bagrationa koji se povukao prema Austerlicu.
Bukshevden, komandant 1, 2, i 3. kolone, tek oko 13 časova naređuje povlačenje. Bilo je dockan. Davu ga napada sa fronta. Sult iz pozadine. Kolone su odbačene na zaleđene ribnjake kod Sočana i Melnica. Pod težinom ljudi i opreme i pod plotunima francuske artiljerije led je probijen...
Saveznici su u bitku uveli 86.000 ljudi. Izgubili su 27.000 (oko 21.000 Rusa i 6000 Austrijanaca). Od ovog broja 15.000 ljudi je zarobljeno.
Francuzi su, od ukupno 74.000 vojnika, imali 7000 mrtvih, a 20.000 Francuza koji su učestvovali u bici nije ispalilo ni metka. Nije bilo potrebno...

Stanje: 1. XII 1805. u 18:00 sati.


Stanje: 2. XII 1805. u 14:00 sati.


[iz "Politikinog zabavnika" #1873/1987]

_________________

ı¤¤¤¤¤¤¤¤ı••••••••••••ı
 
fingold
Početnik Domaćeg.de
Početnik Domaćeg.de





Datum registracije: 24 Maj 2008
Poruke: 60
Mesto: Nepoznato organima gonjenja!

serbia.gif
PorukaPostavljena: Sub Maj 24, 2008 4:31 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Stvarno ste super pokrili ovaj period, volim kada na jednom mestu mogu da pročitam sve o jednoj temi. Svaka čast!
 
Laky_HN
Početnik Domaćeg.de
Početnik Domaćeg.de





Datum registracije: 15 Maj 2010
Poruke: 2

blank.gif
PorukaPostavljena: Sub Maj 15, 2010 6:03 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Нови сам на форуму, али морам истаћи да је ова тема одрађена перфектно. Свака част људима који су се исцимали да овдје поставе све битно а и више од тога што је везано за Наполеона и Европу у тадашњем периоду.
 
Prikaz poruka:   
Upišite novu temu   Odgovorite na temu    www.domaci.de Forum Indeks -> ~ Istorija sveta ~ -> Napoleonski ratovi-2.Deo Vreme je podešeno za GMT + 1 sat
Strana prethodna  1, 2
Strana 2 od 2

 
Pređite u:  
Vi ne možete otvarati nove teme u ovom forumu
Vi ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Vi ne možete menjati Vaše poruke u ovom forumu
Vi ne možete brisati Vaše poruke u ovom forumu
Vi ne možete glasati u anketama u ovom forumu
Vi ne možete postavljati fajlove u ovom forumu
Vi ne možete preuzeti fajlove sa ovog foruma





- Burek Forum - Doček Nove 2018. godine - Venčanja, svadbe - Proslave - TipoTravel - Kuda večeras - Anwalt - legal -

Bookmark to: Twitter Bookmark to: Facebook Bookmark to: Digg Bookmark to: Del.icio.us Bookmark to: StumbleUpon