www.domaci.de Forum Indeks Home
Portal • Forum • Novi upisi • Pretraga • Link do nas • Domaći filmovi • Lista korisnika • Tim sajta • Proverite privatne poruke • Prijava • Registracija
Pravilnik • FAQ • Profil • Favorites • Galerija slika • Top lista • Download MP3 • MP3 razno • Spotovi • Noviteti 2013 • Muzički noviteti 2014

Egzorcizam i demoni
Strana prethodna  1, 2, 3, ... 18, 19, 20  sledeća
Pređite na stranu broj:  
Upišite novu temu   Odgovorite na temu    www.domaci.de Forum Indeks -> ~ Riznica tajni ~ -> ~ Ezoterija ~
::  
Autor Poruka
Yasmin
Banovan!

Prijatelj foruma
Prijatelj foruma



Godine: 58

Datum registracije: 31 Avg 2004
Poruke: 14175
Mesto: zemlja nedodjija

netherlands.gif
PorukaPostavljena: Ned Mar 20, 2005 7:04 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Egzorcist govori

Odlomci iz knjige Egzorcist govori, Gabriele-a Amortha, koju je u prijevodu Fra Josipa Marcelića objavila biblioteka Duh i voda (urednik Don Božidar Medvid) 1995. godine (Župni ured Jelsa, otok Hvar). Naslov originala Un esorcista racconta.

-------
Kakve su smetnje koje može uzrokovati đavao ljudima dok su živi? Nije lako naći knjige koje raspravljaju o toj temi, pa i stoga jer nedostaju zajednički izrazi u kojima bi se svii slagali. Potrudit ću se stoga da odredim smisao riječima koje upotrebljavam ovdje i u ostalim dijelovima knjige.

Postoji redovito djelovanje đavla koje se odnosi na sve ljude: to je napastovanje na zlo. I Isus je prihvatio tu našu ljudsku sudbinu i dopustio je da ga Sotona napastuje. Ovdje se nećemo zaustavljati na ovom kobnom đavolskom djelovanju, ne što ne bi bilo važno, nego jer imamo za cilj osvijetliti izvanredno djelovanje Sotone koje mu Bog dopušta samo u određenim slučajevima.

Ovo drugo djelovanje može biti razvrstano u pet različitih oblika.

1. Fizičke patnje uzrokovane od Sotone izvana. Radi se o fenomenima o kojima čitamo u životopisima mnogih svetaca. Znamo naime kako su sveti Pavao od Križa, Župnik Arški, pater Pio i mnogi drugi bili izmlaćeni, bičevani, udarani batinama od đavla. Na ovom obliku se ne zaustavljam jer u ovim slučajevima đavao nije nikada imao nutarnjeg utjecaja na udarene osobe i nikada one nisu trebale molitvu egzorcizma. Jedino što su se na tu nakanu pomolile osobe koje su znale za stvar. Radije se zaustavljam na slijedećim četirima oblicima koji izravno zanimaju egzorciste.

2. avolsko opsjednuće (possessio diabolica). To je najteža patnja i događa se kada đavao uzme u posjed tijelo jednog čovjeka (a ne dušu) čineći da djeluje ili govori kako on hoće, a da mu se žrtva ne može oprijeti, te stoga osoba i nije moralno odgovorna. Ovaj oblik najviše je izložen spektakularnim fenomenima, kao što su oni prikazani u filmu Egzorcist, ili kao što su uočljivi znakovi koje navodi Obrednik: govoriti novim jezicima, pokazati izvanrednu snagu, otkrivati skrivene stvari. Ovakav jasan evanđeoski primjer imamo u opsjednutom iz Geraze. Ali jasno treba reći da postoji mnoštvo različitih đavolskih opsjednuća s velikim razlikama obzirom na težinu i na simptome. Bila bi velika pogreška zaustaviti se samo na jednom modelu. Među tolikima, molio sam egzorcizam nad dvama osobama koje je đavao potpuno imao u vlasti: za vrijeme egzorcizma ostajale su posve nijeme i nepokretne. Mogao bih navesti razne primjere s veoma razliitim fenomenima.

3. avolsko zlostavljanje (vexatio diabolica) ili smetnje i bolesti, od veoma teških do manje teških, koje pak dosižu do opsjednuća: da se izgubi svijest, da se čine djela ili izgovaraju riječi za koje netko nije odgovoran. Neki biblijski primjeri. Job nije bio opsjednut od đavla, ali je bio teško udaren u sinovima, u dobrima, u zdravlju. Zgrbljena žena i gluhonijemi, koje je Isus ozdravio, nisu bili pod potpunim opsjednućem đavla, ali je prisutnost đavla uzrokovala spomenute fizičke patnje. Zacijelo da sv. Pavao nije bio pod utjecajem đavla, ali ga je đavao trajno mučio: I da se zbog uzvišenosti objava ne bih uzoholio, dan mi je trn u tijelu, anđeo Sotonin, da me udara da se ne uzoholim (2 Korinćanima 12,7). Očito se tu radilo o fizičkom zlu (trn u tijelu), a uzročnik je bio đavao.

Opsjednuća su i danas dosta rijetka, ali mi egzorcisti susrećemo veliko mnoštvo osoba koje đavao muči u zdravlju, u materijalnim dobrima, u radu, u čuvstvima... Teško je pak dijagnosticirati zlokobni uzrok ovih zala (ili utvrditi da li se radi o đavolskom uzroku ili ne) i ozdraviti ih. Ovo nije nimalo jednostavnije od dijagnosticiranja i oslobađanja od pravih opsjednuća. Može se raditi o različitoj težini zla, ali ne o teškoći u shvaćanju i o vremenu potrebnom za ozdravljenje.

4. avolska opsesija (opsessio diabolica). Radi se o nenadanim napadima, katkada dugotrajnim, opsesivnim mislima, koje su nekada razumski apsurdne, ali od kojih se žrtva ne može osloboditi. Zbog toga udarena osoba živi u trajnom stanju iscrpljenosti, očaja, napasti samoubojstva. Opsesije gotovo uvijek utječu i na sne. Može se reći da su ovo bolesna stanja koja spadaju u područje psihijatra. I za mnoge druge fenomene mogu se dati psihijatrijska, parapsihološka i slična tumačenja. Ali ima slučajeva koji su posve izvan simptomatologije ovih nauka i koji otkrivaju simptome koji sigurno upućuju na đavolsko djelovanje ili prisutnost. Te razlike se nauče studijem i praksom.

5. Postoji napokon đavolsko uznemirivanje (infestatio diabolica) koje se očituje na kućama, predmetima i životinjama. Ovdje se na tome ne zaustavljam, nego će biti o tome govora u tijeku izlaganja u knjizi. Dovoljno je da ovdje utvrdim smisao koji dajem izrazu uznemirivanje (infestatio). Radije ga ne upotrebljavam u odnosu na osobe, za koje upotrebljavam izraze: opsjednuće, zlostavljanje, opsesija.

Kako se obraniti od svih ovih mogućih zala? Kažimo odmah da su u strogom smislu, prema Rimskom obredniku, egzorcizmi potrebni samo za prava đavolska opsjednuća, što smatramo odviše suženim. Mi se egzorcisti u stvari bavimo svim slučajevima u kojima se naslućuje djelovanje zlih duhova.



_________________
 
Yasmin
Banovan!

Prijatelj foruma
Prijatelj foruma



Godine: 58

Datum registracije: 31 Avg 2004
Poruke: 14175
Mesto: zemlja nedodjija

netherlands.gif
PorukaPostavljena: Ned Mar 20, 2005 7:05 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Udareni od Zloga

Često mi je upućeno pitanje ima li mnogo onih koji su udareni od Zloga. Smatram da se načelno može još navesti mišljenje francuskog isusovca Tonqudeca, poznatog egzorciste: Ima veoma veliki broj nesretnika koji se, makar ne očituju znakove đavolskog opsjednuća, utječu egzorcisti da bi ih oslobodio od njihovih zala: od neizlječivih bolesti, od nesreća i nevolja svake vrste. Opsjednutih ima veoma malo, ali je veoma veliki broj ovih nesretnika.

Ova primjedba i sada vrijedi ako se promatra velika razlika između doista udarenih od Zloga i onih koji traže siguran savjet egzorciste zbog nagomilanih njihovih nevolja. Ali danas treba voditi računa o brojnim novim čimbenicima koji nisu postojali u vrijeme kada je o. Tonqudec pisao. I zbog ovih čimbenika smatram i imam izravno iskustvo da se broj udarenih od Sotone veoma mnogo uvećao.

Prvi čimbenik je situacija potrošačkog društva na Zapadu, u kojemu je materijalističko i hedonističko shvaćanje života učinilo da je većina izgubila vjeru. Držim da, nadasve u Italiji, treba krivnju pripisati marksizmu i komunizmu, koji su svojim marksističkim naukama dominirali ovih godina kulturom, odgojem, kazalištem. Računa se da u Rimu ide na nedjeljnu misu oko 8% stanovnika. A posve jednostavan račun pokazuje: gdje opada vjera, tamo raste praznovjerje. Odatle proizlazi da se, posebno među mladima, širi praksa spiritizma, magije, okultizma. Ako tome pridružimo traženje joge, zena, transcendentalne meditacije, što se sve temelji na reinkarnaciji, na tom uvjerenju da ljudska osoba nestaje u božanstvu ili, inače, na naukama koje su neprihvatljive za kršćanina. I više nije potrebno ići u Indiju da bi se stavilo u školu nekoga gurua: može ga se naći na vratima kuće. S tim metodama, naizgled nevinima, često se dolazi do stanja halucinacije ili shizofrenije. Nadodajem k tome sekte, koje se šire poput mrlje ulja, a mnoge od njih imaju očita sotonska obilježja.

Magija i spiritizam poučava se i preko različitih televizijskih kanala. O tome se nalaze i knjige, čak u kioscima, a magijski predmeti se prodaju također poštom. Nadodajem razne serije novina i predstava koje prikazuju užasne stvari, gdje se seksu i nasilju često pridružuje sotonska zloba. Postoji također širenje određene muzike za masu koja zahvaća slušatelje sve do opsesije. Posebno mislim na sotonsku rock-muziku. Njegov je tumač Piero Mantero u svojoj knjižici: Sotona i lukavstvo repa (Satana e stratagemma della coda, Ed. Segno, Udine 1988.). Kada sam bio pozvan da govorim o tome u nekim višim školama, rukom sam opipao veliki utjecaj na mlade ovih sotonskih sredstava. Nevjerojatno je koliko su raširene u višim i nižim školama razni oblici spiritizma i magije. To je već općenito prošireno zlo, pa i u malim mjestima.

Ne mogu šutjeti kako se mnogi ljudi Crkve nimalo ne zanimaju za ove probleme, ostavljajući vjernike da budu izloženi zlu i bez obrane. Smatram da je bila pogreška kada se je gotovo posve otklonilo egzorcizme iz obreda krštenja (a izgleda da je tog mišljenja bio i Pavao VI.); smatram pogreškom da se je ukinulo, bez neke zamjene, molitvu sv. Mihaelu Arkanđelu, koja se je molila na kraju svake mise. Nadasve smatram neoprostivim propustom, za koji su odgovorni biskupi, da se dopustilo da se posve ugasi pastoral egzorcizma: svaka bi biskupija trebala imati barem egzorcistu u katedrali; trebao bi biti jedan u crkvama koje vjernici češće pohađaju i u svetištima (prošteništima). Danas se gleda na egzorcistu kao na rijetko biće, te ga se gotovo ne može naći. Međutim njegova aktivnost ima nenadomjestivu pastoralnu vrijednost, koja podupire pastoral onih koji propovijedaju, koji ispovijedaju, koji dijele ostale sakramente.

Katolička hijerarhija mora snažno izgovarati mea culpa, moj grijeh. Poznam mnoge talijanske biskupe, ali ne poznam ni jednoga koji je obavljao egzorcizme, koji je prisustvovao molitvi egzorcizma, koji na odgovarajući način osjeća ovaj problem. Ne skanjujem se opetovati što sam drugdje objavio: ako se jedan biskup, na ozbiljan zahtjev (a ne na zahtjev nekog nenormalnog), ne pobrine za egzorcistu osobno ili preko ovlaštenog svećenika, teško griješi grijehom propusta. Tako smo došli do toga da se prekinulo školovanje: u prošlosti je upućeni egzorcist poučavao mladog egzorcistu. Ali, vratit ću se na ovu temu.

Bilo je potrebno da se tema pojavi u kinodvoranama te da ponovno pobudi zanimanje za to. Vatikanski radio je 2. veljače 1975. intervjuirao režisera filma Egzorcist, Williama Friedkina, i isusovačkog teologa Thomasa Bemingana, koji je bio savjetnik za vrijeme snimanja. Režiser je ustvrdio da je htio ispripovijediti činjenicu, slijedeći izlaganje jednog romana, koji je iznosio stvarni događaj koji se zbio godine 1949. Da li se je ipak radilo o pravom đavolskom opsjednuću ili ne, režiser se suzdržao izjasniti i rekao je da je to problem na koji treba da odgovore teolozi, a ne on.

Na pitanje postavljeno ocu isusovcu, da li je to bio običan film koji prikazuje grozote ili nešto drugo, odlučno se opredijelio za drugu hipotezu. Temeljeći se na veoma velikom utjecaju što ga je film učinio na gledatelje čitavog svijeta, ustvrdio je, izuzev neke spektakularne detalje, da je film s velikom ozbiljnošću obradio problem zla. I razbudio je interes za egzorcizam, već zaboravljen.

Kako se može biti izložen izvanrednim napadajima đavla (ne mislim ovdje redovite smetnje kao što su napasti, koje pogađaju sve)? U njih se može pasti s krivnjom ili bez nje, prema pojedinom slučaju. Razloge možemo svesti na četiri uzroka: po Božjem dopuštenju; jer je netko žrtva čaranja (uroka); zbog teškog i otvrdnulog stanja grijeha; zbog pohađanja zlih mjesta ili osoba koje se bave čaranjem.

1. Po Božjem dopuštenju. Dobro uočimo da se ništa ne događa bez Božjeg dopuštenja. Jednako tako jasno istaknimo da Bog nikada ne želi zla, nego ga dopušta ako ga mi hoćemo (jer nas je stvorio slobodne), ali iz zla zna također izvući dobro. Promotrimo prvi slučaj u kojem ne sudjeluje nikakva ljudska grešnost, ali postoji đavolski utjecaj. Kao što Bog redovito dopušta obično sotonsko djelovanje (napastovanje), dajući nam sve milosti da mu se možemo oprijeti i da odatle za sebe izvučemo koristi, ako smo jaki, jednako tako Bog može katkada dopustiti i izvanredno sotonsko djelovanje (opsjednuće ili sotonska zlodjela) da bi se čovjek vježbao u poniznosti, strpljivosti, mrtvenju.

Možemo se osvrnuti na dva slučaja o kojima smo već govorili: kada je po srijedi vanjsko djelovanje đavla koje uzokuje fizičke patnje (kao što su udarci i bičevanja koja je podnosio Župnik Arški ili padre Pio). Ili je to slučaj kada Bog dopusti pravo đavolsko zlostavljanje kako smo rekli o Jobu ili sv. Pavlu.

Život mnogih svetaca nam pokazuje primjere ovoga tipa. Među svecima iz naših dana navodim dvojicu koje je proglasio blaženima Ivan Pavao II.; don Calabrija i Sestru Mariju od Raspetog Isusa (prvu arapkinju proglašenu blaženom). U oba slučaja, bez ikakvog ljudskog uzroka (nije bilo grijeha sa strane udarenih osoba, niti uroka učinjenih od drugih), bilo je perioda pravog i istinskog đavolskog opsjednuća, u kojima su oboje blaženika govorili ili činili ono što se protivi njihovoj svetosti i nisu pri tome imali nikakve odgovornosti jer je tada djelovao đavao služeći se njihovim udovima.

2. Kada je netko pogođen čaranjem. Ni u ovom slučaju nema krivnje kod onoga koji je žrtva ovoga zla, ali postoji ljudsko sudjelovanje, odnosno postoji ljudski grijeh sa strane onoga koji čini ili naređuje čaranje kod čarobnjaka. Opširnije ćemo o tome govoriti u posebnom poglavlju. Ovdje se ograničavam samo na tome da kažem kako čarati znači škoditi drugome posredstvom đavla. To se može ostvariti na mnoštvo različitih načina: vezivanjem, zlim okom, prokletstvom... Ali kažimo odmah da je najredovitiji način preko čina (uroka, nabacivanja). Nadodajmo također da su čini najčešći uzrok koji susrećemo kod onih koji su pogođeni opsjednućem ili drugim zlokobnim utjecajima. Ne znam nikako kako se mogu opravdati oni klerici koji kažu da ne vjeruju u čine; a još manje mogu protumačiti kako su u stanju da brane svoje vjernike, ako su pogođeni ovim zlima.

Ima onih koji se čude kako Bog uopće može dozvoliti ovakve stvari. Odgovor treba tražiti u cjelini Božjega plana. Bog nas je stvorio slobodne i nikada ne uništava svoja stvorenja, pa ni ona najpokvarenija. Na koncu pravi račune i svakome daje što je zaslužio, jer će svatko biti suđen prema svojim djelima. U međuvremenu možemo se na dobro služiti svojom slobodom i imat ćemo nagradu; a možemo se služiti i na zlo i bit ćemo grešni. Možemo pomagati drugima, a možemo im i škoditi na premnoge nepravedne i nasilne načine. Navedimo jedan od najtežih: mogu platiti ubojicu da ubije neku osobu; Bog nije dužan to spriječiti. Tako mogu platiti čarobnjaka, vračara, da izvrši čaroliju protiv neke osobe. Ni u ovom slučaju Bog nije dužan to spriječiti, makar mnogo puta u stvari to čini. Na primjer, tko živi u milosti Božjoj, tko se intenzivnije moli, mnogo više je branjen nego li onaj koji ne živi po vjeri ili, još gore, koji trajno živi u stanju teškog grijeha.

Spomenimo na kraju stvarnost o kojoj ćemo ponovno govoriti u svoje vrijeme: područje čina i ostalih čarolija je raj varalica. Veoma je malen postotak istinskih slučajeva u odnosu na prijevare koje vladaju na ovom području. Ovo tlo, ne samo da je veoma otvoreno prijevarama, nego je također veoma mnogo podložno sugestijama, maštanjima slabašnih ili umno slabašnih osoba. Stoga je važno da egzorcist bude na oprezu, ali i sve staložene osobe treba da su u tome na oprezu.

3. Stanje teškog i otvrdnulog grijeha. Sada se osvrnimo na dva uzroka koja su, nažalost, u vremenima u kojima živimo, u porastu, te je stoga u porastu i broj osoba pogođenih od đavla. U korijenu, prvi uzrok ili temeljni uzrok je uvijek pomanjkanje vjere. Što više opada vjera, tim više raste praznovjerje. To je gotovo matematička činjenica. Zatim slijedi drugi uzrok: teško i otvrdnulo stanje grijeha. Smatram da nam Evanđelje pruža znakoviti primjer u liku Jude. Bio je lopov. Tko zna koliko je napora Isus uložio da ga vrati na pravi put i ispravi, ali je on to samo odbacivao i otvrdnuo u poroku, dok nije došao do vrhunca: Što ćete mi dati i ja ću vam ga predati? A oni mu odmjeriše trideset srebrnjaka (Mt 26,15). I tako čitamo onu strašnu izreku na Posljednjoj večeri: Nakon zalogaja uđe u nj Sotona (Iv 13,27). Nema sumnje da se je radilo o pravom i istinskom đavolskom opsjednuću.

U sadašnjem stanju raspadanja obitelji imao sam slučajeva u kojima su pogođene osobe dolazile iz neurednih ženidbi, uz dodatak ostalih grijeha. Dolazile su mi žene koje su više puta učinile zločin pobačaja, uz ostale grijehe; imao sam slučajeva osoba koje su, uz perverzne seksualne grijehe, počinile i grijehe nasilja; imao sam više slučajeva homoseksualaca koji su se drogirali i upadali u druge grijehe koji su povezani s drogom. U svim ovim slučajevima, mislim da je nepotrebno to i reći, put ozdravljenja započinje samo po iskrenom obraćenju.

4. Pohađanje mjesta ili osoba povezanih s čaranjem. Ovim izrazom želim obuhvatiti sudjelovanje ili prisustvovanje na spiritističkim seansama, u magiji, u sotonskom kultu ili sotonskim sektama (koje imaju svoj vrhunac u crnim misama), u praksama okultizma..., pohađanje čarobnjaka, vračara, gatalaca pomoću karata. Sve su to oblici koji izlažu pogibelji da se upadne u zlo uzrokovano đavlom. To vrijedi tim više kada se želi sklopiti savez sa Sotonom: postoji posveta Sotoni, savez krvi sa Sotonom, pohađanje sotonskih škola i imenovanje za svećenika Sotone... Nažalost, to se posebno događa zadnjih 15 godina, radi se o oblicima koji su u porastu, gotovo u eksploziji.

Što se tiče obraćanja čarobnjaku ili sličnima, navodim sasvim običan primjer. Netko boluje od bolesti koja se opire svakom liječenju, ili vidi kako mu se sve što poduzme ide naopako; i misli da postoji nešto čarobnjačko što ga blokira. Ide k nekom gataocu ili čarobnjaku i on mu kaže: Na tebe je nešto nabačeno. Dovle su troškovi maleni i šteta je gotovo nikakva. Ali često dolazi do slijedećeg: Ako hoćeš da ti dignem nabačaj, treba jedan milijun lira, ili možda i više. Među brojnim slučajevima koje sam susreo doznao sam za najveći broj od 42 milijuna lira. Ako se prijedlog prihvati, čarobnjak ili gatalac iz karata zatraži nešto osobno: fotografiju, intimnu odjeću, pramen kose ili nekoliko dlaka, ili komadić nokta. Što čarobnjak čini sa zatraženim stvarima? Jasno je: čini crnu magiju.

Smatram potrebnim i jedno objašnjenje. Mnogi padaju u zamku jer znaju da su neke žene uvijek u crkvi, ili jer vide da je radna soba čarobnjaka obložena križevima, slikama Gospe, svetaca, portretima padre Pija. Još uz to čuju obrazloženje: Ja se bavim samo bijelom magijom; kad bi me netko zamolio za crnu magiju, to bih odbio. U običnom govoru pod bijelom magijom se misli na dizanje čarobnjačkih nabačaja; pod crnom magijom na njihovo nabacivanje. Ali u stvari, neumorno opetuje otac Kandid, ne postoji bijela i crna magija: postoji samo crna magija. Jer je svaka magija utjecanje đavlu. Tako nesretnik, ako je prije imao male zlokobne smetnje (a veoma lako nije imao ništa od ove vrste), sada se vraća kući s pravim zlom uzrokovanim od đavla. Mi egzorcisti često se moramo mnogo više mučiti da dignemo ovo pogubno zlo nametnuto od čarobnjaka nego li da pristupimo liječenju početne smetnje.

Ponovno pripominjem da se mnogo puta, danas kao i u prošlosti, može đavolsko opsjednuće zamijeniti s psihičkim oboljenjima. Veoma cijenim one psihijatre koji imaju profesionalnu spremu i osjećaj za granice svoje struke i znaju pošteno priznati kada se kod pacijenta pojavljuju simptomi koji se ne daju svesti na bolest znanstveno priznatu. Prof. Simone Morabito, psihijatar u Bergamu, ustvrdio je da ima dokaze kako su mnogi, koji su smatrani psihičkim bolesnicima, u stvari bili opsjednuti od Sotone, i uspio ih je izliječiti uz pomoć nekih egzorcista (vidi časopis Gente, 1990, br. 5, str. 106-112). Poznam druge slične slučajeve, ali se na jednom želim posebno zaustaviti.

Dne 24. travnja 1988. Ivan Pavao II. proglasio je blaženim španjolskog karmelićanina o. Franju Palaua. Taj lik je veoma zanimljiv u našem slučaju, jer se Palau, zadnjih godina života, posvetio opsjednutima. Kupio je hospicij u koji je primao duševne bolesnike. Nad svima je molio molitve egzorcizma: oni koji su bili opsjednuti ozdravljajli su, a koji su bili bolesni ostajali su i dalje takvi. Imao je mnogo protivnika, naravno, među klerom. Tada je dva puta išao u Rim: god. 1866. da o tome razgovara s Pijom IX., god. 1870. da bi isposlovao da Prvi vatikanski sabor ponovno u Crkvi uspostavi službu egzorciste kao stalnu službu. Znamo kako je taj Sabor bio prekinut, ali zahtjev da se ponovno uspostavi ovu pastoralnu službu ostaje hitan.

Da postoji teškoća u razlikovanju između opsjednutog i duševnog bolesnika, to je činjenica. Ali iskusan egzorcist je u stanju da to bolje shvati od psihijatra, jer egzorcist ima pred očima razne mogućnosti i zna uočiti elemente razlikovanja, dok psihijatar, u najviše slučajeva, ne vjeruje u đavolsko opsjednuće, te stoga niti ne vodi računa o mogućnosti njegovog uplitanja. Pred nekoliko godina otac Kandid je molio egzorcizam nad jednim mladićem koji je, prema psihijatru koji ga je liječio, bolovao od padavice. Pozvan da pridustvuje molitvi egzorcizma, taj liječnik je to prihvatio. Kada je otac Kandid stavio ruku na glavu mladića, taj je pao na zemlju, napadnut grčevima. Vidite, oče, da se očito radi o padavici, požuri se reći liječnik. Otac Kandid se prignuo i ponovno stavio ruku na glavu mladića. Mladić se najednom ustao na nogama, ravan i nepokretan. Postupaju li tako padavičari?, zapita o. Kandid. Ne, nikada, odgovori psihijatar, očito zbunjen pred takvim ponašanjem.

Nije potrebno govoriti da se nastavilo s egzorcizmima sve do ozdravljenja mladića koji je godinama bio mučen lijekovima i liječenjima koja su mu samo škodila. I upravo ovdje dodirujemo osjetljivu točku: u teškim slučajevima dijagnoza zahtijeva interdisciplinarno proučavanje, na što ćemo ukazati u konačnim prijedlozima. Jer posljedice pogrešaka snose uvijek bolesnici koji su, u ne malo slučajeva, uništeni pogrešnim liječenjima.

Veoma cijenim znanstvenike koji, makar nisu vjernici, priznaju granice svoje znanosti. Prof. Emilio Servadio, psihijatar, psihoanalista i parapsiholog svjetskog glasa, dao je zanimljivu izjavu na Radio Vatikanu dne 2. veljače 1975.: Znanost se mora zaustaviti pred onim što ne može istražiti i rastumačiti svojim instrumentima. Ne mogu se jasno označiti te granice: jer se ne radi o fizičkim fenomenima. Ali vjerujem da svaki odgovoran znanstvenik zna da njegovi instrumenti sežu do neke određene točke i ne dalje. Što se tiče đavolskog opsjednuća mogu govoriti samo u svoje osobno ime, a ne u ime znanosti. Čini mi se da u nekim slučajevima zloća, uništavajuća snaga fenomena, ima tako poseban izgled, da se doista ovakav tip fenomena ne može pomiješati s onim fenomenima koje znanstvenik, na primjer parapsiholog ili psihijatar, može verificirati u slučajevima tipa poltergeist (duh koji galami, lupa) ili sličnim. Da navedem primjer, bilo bi kao da usporeujemo nemirnog dječaka sa sadističkim kriminalcem. Postoji neka razlika koja se ne može mjeriti metrom, ali ta se razlika može zamijetiti. U tim slučajevima čovjek znanosti treba priznati prisutnost snaga kojima znanost ne može upravljati i koje znanost kao takva nije pozvana da definira.

_________________
 
pajo21
Početnik Domaćeg.de
Početnik Domaćeg.de



Godine: 39

Datum registracije: 21 Apr 2005
Poruke: 10

croatia.gif
PorukaPostavljena: Čet Apr 21, 2005 12:13 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Postoji stari casopis iz bivse Juge po imenu Arka u kojem je lijepo opisano o jednoj djevojcici iz njemacke koja je bila opsjednuta. Ako vas zanima probajte doc do tog casopisa pa kad procitate recite dali jos uvijek ne vjerujete u opsjednutost!
 
Yasmin
Banovan!

Prijatelj foruma
Prijatelj foruma



Godine: 58

Datum registracije: 31 Avg 2004
Poruke: 14175
Mesto: zemlja nedodjija

netherlands.gif
PorukaPostavljena: Čet Apr 21, 2005 12:59 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

jos jedan vrlo zanimljiv tekst o egzorcizmu....


Izgonjenje besova
U Trojice-Sergijevoj lavri

..."Vo imja Otca, Sina i Svjatago Duha". Raspece u rukama svestenika tek sto se dotace glave zene od 40-45 godina. I najednom... jezivi, zverski urlik uzdrma poboznu tisinu hrama. Zenu nepoznata, ali strasna sila bukvalno odbaci od krsta. Njeno krupno telo se iz sve snage strovali na pod i zgrudva u groznim trzajima. Gomila koja je dotad stajala tako zbijeno, da se cinilo da nema gde ni jabuka da padne, gotovo u trenu se razidje. Ljudi su, stiskajuci se jedan uz drugog, sa sazaljenjem i uzasom gledali osobu na tlu koja se previjala, tukla, tresla, rikala...

Verujte, pred vama nije odlomak scenarija nekog filma strave i uzasa. Zivot nam, kako se to cesto desava, prikazuje prizore strasnije od bilo kakve uobrazilje. Opisani dogadjaj desio se u zbilji pre svega nekoliko meseci. Mesto radnje - Trojice-Sergijeva Lavra, gde je iguman manastirske bratije, otac German, provodio svoje uobicajeno "ocitavanje".

Iz istorije ovog pitanja

Rec "egzorcizam" (ili "zaklinjanje") verovatno nije poznata bas svakom savremenom coveku. U starini je tome nejasnom izrazu odgovarao prostiji, ali nista manje jezovit naziv - "izgonjenje besova"! Prakticno svaka religija, medju njima i Hriscanstvo, priznaje postojanje tamnih sila - zlih duhova, demona, koji obitavaju u podnebesnom svetu i potcinjeni su knezu tame koji je otpao od Boga. U razlicitim otkrovenjima on ima razna imena - Ariman, Iblis, Satana. Ipak, njegovu sustinu svugde jednako opredeljuju - neprijatelj ljudskog roda, pokvareni lazov i bogoborac.

Prvo spominjanje egzorcizma u Hriscanstvu nalazimo vec u samom Evandjelju. Isus Hristos je iz ljudi obuzetih ovim adskim (paklenim) bicima puno puta izgonio besove, koji su pred Njim drhtali. Medjutim, mozda najveci utisak ostavlja odlomak iz Svetog Pisma, u kome se prica o tome kako je nas Gospod naterao celi skup zlih duhova da se preseli u krdo svinja (secate se: "Legion mi je ime!"). Izbezumljene od takvih neocekivanih "sustanara" zivotinje su se bacile sa brega u more.

Najiskusniji hriscani u duhovnom zivotu nekada su dobijali moc da izgone necistu silu, zapovedajuci joj imenom i silom Hrista Spasitelja. Medjutim, rad ove vrste prepun je veoma teskih posledica i u svim dobima iziskivao je od coveka neverovatnu naravstvenu cistotu, vladanje svojim telesnim nagonima, asketsko vezbanje i podviznicki zivot. Niposto se nije mogao svaki Hristov vojnik, cak i onaj prekaljen u duhovnim bitkama, odvaziti da stupi bas u otvoren okrsaj sa silama ada.

"Isusa poznajem, i Pavla znam"

U najtezim bitkama sa besovima, necisti duh se useljavao u samog zaklinjaca. Tako se u Delima apostolskim (19, 13-16) pripoveda o nekim nadri-egzorcistima: "A pokusase i neki od Judejaca zaklinjaca, koji se skitahu, da nad onima u kojim bejahu zli duhovi spominju ime Gospoda Isusa, govoreci: Zaklinjemo vas Isusom koga Pavle propoveda. A bejahu neki sedam sinova Skeve Judejca, prvosvestenika, koji ovo cinjahu. A zli duh odgovarajuci rece: Isusa poznajem, i Pavla znam; ali vi ko ste? I skocivsi na njih covek u kome bese zli duh nadjaca ih i savlada, tako da goli i izranavljeni utekose iz one kuce."

"Silan pop"

...Za vreme drugog molebna, mlada zena od trideset pet godina, odvracajuci lice iznenada poce divlje da mase rukama ispred sebe - behu dosli do nje laki kolutovi tamjana zapaljenog u svestenikovoj kadionici.

Tesko je recima opisati intonacije njenog glasa kada je zlobno zavikala na oca Germana: "S-stara bu-dala", - a zatim kao sa zaljenjem u glasu: "U-u... silan pop!" Naviknut na sve u vreme svojih mnogobrojnih "ocitavanja", vremesni svestenik se zaustavi samo na trenutak i, u poluokretu, onome koji bese, sedeci unutar zene, na njega drsko izbacio hulu, zapovednicki dobaci: "Ma, umukni istog trena!" Taj neko nije vise objavljivao svoja razmisljanja u vezi onoga sto su desavalo - samo je potmulo i nezadovoljno rezao unutar zene.

Dogadjali su se i mnogo ozbiljniji slucajevi. Jednog posednutog su u Trojice-Sergijevu Lavru dovezli lancima prikovanog za krevet. Jos dok su ga prinosili dverima Lavre, on poce strasno da besni i da se otima iz okova. Svoje postupke je propracivao najodabranijim psovkama. Sveze reci, sacinjene od nepristojnog recnika, bile su tako raznovrsne, da se "biseri" poput ovih tesko mogu cuti i u najgoroj krcmi. Umirenje je nastupilo posle nekoliko casova molitvenog sluzenja oca Germana u hramu, gde su besomucnika uneli pravo sa krevetom.

Opekotine besomucnika, ili zasto je malisan povikao muskim basom

Na molebne igumana Germana, koji se savrsavaju u crkvi Svetog Jovana Pretece, obicno se skupi do stotinu ljudi. Medju njima je, po pravilu, od tri do pet posednutih.

Medjutim, daleko od toga da su oni prisutni na svakom bogosluzenju. Ako takvih ljudi ima u hramu, "cudnovatosti" pocinju maltene sa prvim recima molebana: nekakvi nerazgovetni i preplaseni krikovi, jecaji, zamor, nerazumljivi pokreti. Deca u kojima je "nesto" prisutno pocinju bezrazlozno da placu. Jedared samo sto se otac German priblizio jednom takvom malisanu, ovaj zaurla pravim muskim basom, stade da mahnita, otimajuci se iz ruku majke koja ga je drzala. I to tada kad su druga decica s radoscu podmetala licasca za umivanje svetom vodom. Puno njih kao da je spolja svetlelo, pri tome se srecno osmehujuci i osluskujuci nesto tajanstveno sto se u njima odigravalo.

Sasvim drugacije se ponasaju posednuti. Kada na njih padaju kapi svete vode, oni se grce, savijaju, kao od opekotina. U toku sluzbe iguman German nekoliko puta obilazi sve prisutne, pomazujuci ih svetim mirom i kropeci svetom vodom - svakog ponaosob. Oni koji u sebi imaju "nepravilnost" paklenog karaktera, obicno uzmicu, uz dreku prevrcuci ocima, ponekad padaju. Dok je tekla sluzba, zena koju smo spomenuli na pocetku teksta se cetiri puta svalila na pod. I svaki put - trzaji, grcevi, urlikanje...

Jedna gospodja koja je psovala svestenika (koja bese dosla u hram, kako se kasnije pokazalo, sa drugaricom i sinom od 6-7 godina), na kraju sluzbe je s mukom pristupila celivanju Raspeca. Slika je bila srceparajuca: ona sama - obraz i podobije Bozije - stremi ka Krstu, a onaj koji je unutar nje sedeo svim silama se usteze od njega. Taj prizor je nemoguce opisati. Treba ga videti svojim ocima!

Uprkos ocigledne neumesnosti, ne obuzdavsi svoju novinarsku radoznalost, ja pridjoh toj zeni i upitah: "Sta ste osecali? Zasto ste tako vikali?" Pogledase me napacene, umorne oci: "Ne znam. Sve se desava mimo moje volje" (...)

Sta su govorili prozorljivci o poslednjim vremenima

Otkuda sve pravoslavni ne priticu u Lavru, ka mostima prepodobnog Sergija Radonjeskog. Sudeci po spoljasnjem izgledu, odeci, govoru, po duhovno okrepljenje u Sergijev Posad - prestonicu celog ruskog Pravoslavlja - pristizu ljudi i iz Moldavije, i iz Sibira, i sa Urala. Veoma mnogo je posetilaca iz Ukrajine. Vernici, cesto sa porodicama, prevaljuju stotine kilometara iskljucivo zbog toga da ucine samo jedno delo - da celivaju svete mosti prepodobnog Sergija - velikog cudotvorca i igumana zemlje ruske. Te mosti koje evo vec sest stotina godina ostaju u netruleznosti, i koje su sa dubokom poboznoscu celivali nasi preci jos u vreme - samo zamislite! - Ivana Groznog i Petra Velikog. Ali, kako to cesto biva, mnogi od nas koji zive na jedan cas voznje od Sergijevog Posada nisu ni jednom u zivotu ni provirili u tu veliku otadzbinsku svetinju. I zar nas je malo takvih - zaglibljenih u svakodnevnu sujetu?!

Sa svih krajeva Rusije dospevaju ljudi izmedju ostalog i zbog toga da bi stigli do duhovnih ceda i naslednika prepodobnog Sergija - do bacuske Nauma, koji ima dar prozorljivosti, ili oca Germana, koji na sluzenjima izgoni besove.

I evo kakva mi je misao pala na um: na molebne potonjeg dolaze skoro iskljucivo verujuci, religiozni ljudi, ali se i medju njima susrecu posednuti. A koliko takvih koji u sebi neprimetno nose necisto nesto, ima medju nama, obicnim smrtnicima, od kojih mnogi, iako im je glava davno osedela, nisu nikada upoznali put ka hramu, koji nisu kao apostol Pavle nasli svoj put u Damask?!

Drevni sveti prozorljivci govorili su o poslednjim vremenima kao o jezovitoj terevenci, kada ce besovi pred dolazak antihrista, iscupavsi se iz ada, poceti da se u gomilama useljavaju u ljude, koji ce im otvoriti dusu svojim bezbozjem, razvratom, porocima, zlobom, mrznjom, srebroljubljem, egoizmom i neljubavlju. Osvrnite se oko sebe! Zar navade sadasnjih vremena (O tempora, o mores! - Kakva vremena, kakvi obicaji!) ne odgovaraju tim opisima gresnih ljudi koje je kao najvaznije obelezje blizine kraja sveta dao prvi put jos pre dve hiljade godina sveti apostol Pavle u svojim poslanicama (1. Tim 4, 1-5; 2. Tim 3, 1-9). Zvanicna Crkva, uvek veoma sumnjicava i oprezna prema svim mogucim prorocanstvima "kucne izrade" o smaku sveta, danas vec otvoreno tvrdi da svi mi zivimo u poslednjem dobu. O strasnom podudaranju znamenja nadolazeceg Kraja govori u svojim propovedima i otac German. Dakle, vreme je da se ozbiljno zamisli nad propadljivoscu nase zbilje i buducnoscu nasih besmrtnih dusa!...

Aleksej Verda

skracena verzija teksta objavljenog u "Ruskom domu"

_________________
 
zgrgix
Početnik Domaćeg.de
Početnik Domaćeg.de





Datum registracije: 02 Maj 2005
Poruke: 8

blank.gif
PorukaPostavljena: Pon Maj 02, 2005 12:20 am    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Pogledajte film 'Constantine'. Ako je film blizu zbilje, onda i egzorcizam ima pobudu biti dio zbilje.
 
igzi
Početnik Domaćeg.de
Početnik Domaćeg.de





Datum registracije: 13 Maj 2005
Poruke: 9

bosnia_herzegovina.gif
PorukaPostavljena: Uto Maj 31, 2005 10:20 am    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

poslije konstantina sam poceo vjerovat u mnoge stvari Smile
 
stoni_duesseldorf
Početnik Domaćeg.de
Početnik Domaćeg.de





Datum registracije: 04 Jul 2005
Poruke: 17

blank.gif
PorukaPostavljena: Pon Jul 04, 2005 4:47 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

ja sam bio prisutan kad je jedna grkinja u jednom skitu sada manastiru blizu frankfurta ( Man. Sv. Spiridona u diez ja mislim ) pocela da vrsti, psuje itd....i onda je jedan od glavnih Monaha zajedno sa svim ljudima koji su bili tamo poceo da je isceljuje cita molitve i neki rusi su morali da je drze jer je pocela da pljuje i da napada tog monaha bas uzasan prizor i ja sam se molio celo vreme i dve nedelje kansije ja otisao sa drugovima i gledao film der Exorcist -directors cut...nedelju dana nisam mogao da spavam sam... Embarassed
 
stasoni25
Upozorenja: 2 od 3

Početnik Domaćeg.de
Početnik Domaćeg.de





Datum registracije: 14 Mar 2005
Poruke: 43

bosnia_herzegovina.gif
PorukaPostavljena: Pet Sep 23, 2005 1:13 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

da li je neko gledao novi fil po imenu Exorcism of emily rose. Film je raden po istinitom dogadaju.
 
bo_bo
Početnik Domaćeg.de
Početnik Domaćeg.de





Datum registracije: 25 Sep 2005
Poruke: 6

blank.gif
PorukaPostavljena: Ned Sep 25, 2005 10:38 am    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

”Danas postoji mnogo kliničkih dokaza koji ukazuju na to da duhovi diskarniranih ljudskih bića mogu da utiću na žive ljude formirajući s njima fizičku ili mentalnu vezu, nakon čega im onda oni nanose štetne fizičke i/ili emocionalne posljedice i simptome.�

(Dr W. Baldwin; Spirit Releasement Therapy)



Čini se da u dio naše objektivne realnosti spada i ovaj "fenomen" ”kačenja" nekih drugih entiteta na čovjeka s namjerom da utiču na njegove misaone procese i ponašanje, a u određenom broju slučajeva dolazi i do pokušaja preuzimanja potpune kontrole nad tijelom domaćina.

Mada je ovaj fenomen odvajkada u narodu bio poznat kao ”opsjednutost", zvanična nauka mu još uvijek ne posvećuje dovoljnu pažnju, tako da na tom području i dan danas ima mnogo konfuzije. Ta konfuzija je mahom rezultat djelovanja nebuloza koje se šire kroz institucije crkve, odnosno, kroz glavna religijska učenja, kao i onih dezinformacija koje nam redovno stižu iz Holivuda u smislu filmova tipa Exorcist, Constantine i mnogi drugi.

U poslednjih desetak godina broj psihijatara i psihologa (mahom iz SAD i nekih drugih zapadnih zemalja) koji se posvećuju ovom problemu postaje sve veći. Tako prema istraživanjima nekih američkih psihijatara, psihologa i hipnoterapeuta kao što su Dr Morris Netherton, Dr. W. Baldwin, Dr Elisabeth Fiore, Irene Hickman i drugi, većini nas se tokom života ”pridruži" jedan ili više "entiteta" koji mogu da budu "ovozemaljskog" porijekla a i ne moraju. Ovi psihijatri nazivaju te entitete ”privjescima" ili ”priljepcima" (eng. - spirit attachments).

Postoje tri glavne vrste ovih ”privjesaka" a to su:

1. duhovi-privjesci

2. vanzemaljci-privjesci (vanzemaljci sa drugih planeta ili iz drugih dimenzija i denziteta)

3. demoni-privjesci (entiteti sila mraka - ESM)

U prvoj grupi radi se o duhovima umrlih ljudskih bića koji su nakon smrti iz nekih razloga ostali da se vrzmaju u visini naše ravni postojanja tj. nisu otišli u 5-ti denzitet (kroz onaj već prilično poznati - ”tunel od svjetlosti"). U ovu grupu se uključuju i fragmenti svijesti živih ljudi koji se takođe mogu ”zakačiti" drugim ljudima (npr. kod tzv. proklinjanja, ”bacanja čini ili uroka" itd.)

Da bi se objasnio ovaj ”fenomen" prvo moramo steći malo širu sliku o realnosti u kojoj živimo. Bitno je shvatiti da mi živimo na 3-ćem ”spratu" jedne ”zgrade od sedam spratova". Svaki sprat naseljavaju jedinke sa razvojnim stepenom svijesti koji odgovara tom spratu. Ti spratovi se prema nekoj novijoj metafizičkoj terminologiji nazivaju - denzitetima.

Postoji sedam denziteta: Prvi 'nastanjuju' - minerali; Drugi - biljke i životinje; Treći - ljudska bića; ova prva 3 denziteta su fizički ili materijalni, vrijeme kao što ga mi percipiramo je karakteristika (iluzija) samo 3-ćeg denziteta. Četvrti denzitet je "polufizički", entiteti koji ga naseljavaju mogu da uzmu fizički ili eterični oblik, vrijeme kao vrijeme - ne postoji u istoj „formi” kao kod nas; ono se može izabrati prilikom interakcije sa nižim denzitetima (nešto kao kad izabereš jednu ploču iz džuboksa da svira, i dok slušaš tu jednu - i sve druge ti stoje na raspolaganju). Peti denzitet je eteričke prirode, to je tzv. "zona kontemplacije", "tajm aut" ili mjesto gdje idemo kad napustimo fizičko tijelo.Tamo imamo priliku da malo "odmorimo", sagledamo prijašnje živote i na osnovu iskustava i stepena svjesnosti odlučimo gdje i u koje "vrijeme" ćemo se opet inkarnirati. Šesti denzitet je realitet koji naseljavaju bića u obliku "misaonih formi" koja su izgubila potrebu za fizičkom manifestacijom, a Sedmi je - Jedinstvo sa Jednim. (Tamo ćemo se vratiti kad završimo "školu" a onda vjerovatno opet: «big-bang» - i sve ispočetka, u jednom neprekidnom istraživanju i doživljavanju samog sebe, kroz samog sebe.)

S obzirom da ”bog ima dva lica" u Svemu Što Jeste postoje dva ”polariteta" a to su OPS (orjentacija ili opredjeljenje prema sebi) i OPD (orjentacija prema drugima). Radi se o dva načina, odnosno, oblasti postojanja koji su u vezi s tim da li se neko usklađuje sa entropičnim (konstriktivnim) ili sa kreativnim (stvaralačkim) silama Svega Što Jeste. Prva tri denziteta su po svojoj prirodi OPS oblasti, dok se OPD opcija pojavljuje tek u 4D. Mi kao 3D OPS bića za vrijeme boravka na ovoj ravni postojanja možemo eventualno postati samo ”kandidati" za OPD vrstu postojanja i nakon tranzicije u 4D ćemo imati priliku da se i svjesno, uz pomoć svoje slobodne volje, opredijelimo za to, ukoliko mi to, naravno, želimo.


OPS entiteti kroz cijelu kreaciju (Sve Što Jeste) hrane se energijom sa donjih spratova (a mogu i sa svog). To bi značilo da se biljke hrane mineralima, mi kao 3D OPS se hranimo biljkama, 4D OPS se hrane nama...itd. Da bi nas što dulje održali u neznanju o našoj ulozi u odnosu na 4D OPS entitete, oni nas drže pod mentalnom kontrolom. Tako se mi rađamo i umiremo u neznanju a dok živimo u ovom sistemu koji nam je organizovan s njihove strane, mi imamo tendenciju da posvećujemo pažnju mahom materijalnom aspektu kreacije, dok nam znanja o njenoj drugoj polovini nisu dostupna ili su uz pomoć religijskih i drugih učenja izvitoperena.

Bez obzira, što se na prvi pogled čini da je sve odvojeno, svaka jedinka svijesti, ”božja iskra" (monada) sadrži u sebi sve ostalo, kao jedan hologram. U suštini, sve je međusobno povezano i dio je Jednog.



Duhovi-privjesci

Ukratko rečeno, čovjek je kao jedinka svijesti ili duša - vječan a fizičko tijelo mu dođe samo kao odijelo ili ”vozilo" dok boravi u 3D. S obzirom da ”sve svoje nosimo sa sobom", čovjek kad umre u neznanju u kakvom jeste, često se zadrži na zemaljskoj ravni, mahom usljed svog konfuznog stanja svijesti (nosi svoje neznanje sa sobom).

Tako njegov duh ostaje i dalje ”vezan za zemlju", umjesto da pređe kroz onaj svjetlosni tunel u 5D. U toj zoni ljudski duh gubi i osjećaj za vrijeme. Samo njegovo ponašanje je u skladu s njegovom bivšom ličnošću. U mnogo slučajeva, ljudi ne žele sebi da priznaju da su ”umrli" jer su još uvijek svjesni sebe i svoje okoline a svoje eterično tijelo precipiraju kao fizičko. Tako, svjesno ili podsvjesno negirajući činjenicu da su napustili fizičku oblast postojanja oni pošto poto pokušavaju da nastave život onako kako su prethodno navikli.

Ljudi koji imaju veoma jak ego, imaju i tendenciju da komplikuju stvari, te tako često ostaju nakon smrti da se i dalje vrzmaju na zemaljskoj ravni. Isto tako jaka emocionalna osjećanja straha, krivice, griže savjesti, pravdoljubivosti, tuge, jaka emocionalna vezanost za odredene ljude ili mjesta, želja za osvetom nakon nasilne smrti, pa čak i obična radoznalost, utiću na to da čovjek ne ode tamo gdje bi trebalo. Većina ljudi umire s nekim predubjeđenjima koja nemaju nikakve veze s objektivnom realnošću. Tako W. Baldwin opisuje slučaj jednog katoličkog sveštenika koji se nakon svoje smrti zakačio svom sinu, jer - ”tamo nije bilo onako kako je on očekivao i on neće nigdje da ide sve dok ne bude onako kako on misli da treba da bude".

Isto tako, ljudi koji umru npr. usljed atomske eksplozije ili u nekom požaru, imaju tendenciju da izbjegavaju svjetlost. Ljubomorni i posesivni muževi ili žene često imaju tendenciju da se nakon svoje smrti zakače svom bračnom drugu. U nekim slučajevima preminuli članovi porodice se kače živim zbog emocionalne vezanosti ili iz razloga da im pruže zaštitu ili ih navode ”na pravi put". Tako npr. preminuli roditelji se često kače svojoj djeci. U svakom od ovih slučajeva, s duhovnog aspekta gledajući, radi se o kršenju slobodne volje žrtve uticanjem na njene procese razmišljanja, pa tako i na ponašanje. Metaforično rečeno, slijepac pokušava da vodi i štiti drugog slijepca.

Tako se ovi entiteti nakon svoje smrti ”prikače" čovjeku i nastave da ”žive" s njim. Oni se mogu ugnjezditi u čovjekovu auru tj. energetsko polje koje obavija fizičko tijelo, neku od čakri, kao i u bilo koji drugi dio ili organ tijela (glava, vrat, grudi, seksualni organi, ekstremiteti itd.). Ovdje moramo napomenuti da primaoci transplantiranih organa od drugih osoba, mogu zajedno s njima dobiti i ”dušu" preminule osobe koja je bila donor.

Mnogi entiteti ljudskog porijekla pokušavaju da u tijelu žrtve dožive nešto što su propustili dok su bili živi. U većini slučajeva, neposredno nakon njihovog kačenja, žrtva primjećuje da ”nešto nije u redu". Odjednom počinje da mijenja ukuse, da voli stvari koje prije nije voljela, počinje drugačije da razmišlja i drugačije da se ponaša. U nekim slučajevima mogu se naglo pojaviti neki strahovi koje žrtva nije prije imala. Tako npr. ukoliko je čovjek poginuo usljed pada s neke visine, kao npr. u avionskoj nesreći a onda se prikačio nekome, čovjek kojem se prikačio može naglo početi da se boji visine ili letenja avionom.

(Ovdje moramo napomenuti i to da kod nekih ”psihički nerazriješenih" slučajeva smrti iz nekog od prošlih života, čovjek takođe može imati neku od fobija kao što su strah od visine, vatre, vode itd. To se ponekad događa kod gubitka života usljed pada s visine, požara, davljenja u nekoj rijeci itd., međutim, u tim slučajevima takvi strahovi su prisutni od mladosti, tj. ne pojavljuju se iznenada.)

Npr. u knjizi CE-VI, W. Baldwin navodi slučaj djevojke koja je naglo počela mnogo da jede i brzo da se deblja neposredno nakon smrti svog oca. On je imao rak crijeva i bio je nekoliko mjeseci prije smrti samo na infuziji jer nije mogao da jede, tako da je umro gladan. Nakon što je umro i prikačio se svojoj kćerci, ona je naglo dobila neutoljiv apetit.

Bolnice su jedno od mijesta gdje se neposredno preminuli duhovi često kače drugim pacijentima, bolničkom osoblju ili posjetiocima. Svaki čovjek ima određenu prirodnu zaštitu protiv prodora drugih entiteta spolja, međutim, u nekim slučajevima ta njegova zaštita može da oslabi. To se dešava recimo kod slučajeva bolesti, neke traume, depresije, za vrijeme anestezije itd. Što je čovjek psihički slabiji, utoliko je on ranjiviji, odnosno, pogodnija meta, pogotovo za vanzemaljske entitete i demone. Isto tako, kad se nezrele i psihički slabe osobe upuštaju u praktikovanje čanelinga (”seanse prizivanje duhova") one imaju velike šanse da im se zakači neki od ovih entiteta jer se ovi tada smatraju pozvanima.

Mnogi psihijatri, psiholozi i hipnoterapeti koji se bave ovom problematikom tvrde da se između 70% i 100% ljudi nalazi u nekim periodima svog života pod direktnim uticajem diskarniranih (bestjelesnih) entiteta. Isto tako, na jednog čovjeka se može zakačiti veći broj diskarniranih entiteta koji mogu biti različite vrste i porijekla.

Moramo biti svjesni toga da se samo entiteti koji su OPS tipa, kače drugima, crpe energiju iz njih i krše njihovu slobodnu volju.

Entitetima OPD tipa tuđa energija za egzistenciju nije potrebna, dok je jedno od njihovih osnovnih pravila - poštovanje slobodne volje drugih. To bi podrazumijevalo da bi svaka njihova intervencija u našu korist istovremeno značila i kršenje naše slobodne volje, jer u mentalnom stanju u kakvom se trenutno nalazimo, mi nemamo ispravnu orjentaciju šta je to za nas pozitivno a šta negativno, šta je korisno a šta nije, gledajući sa nekog višeg ili duhovnog aspekta svijesti. U stanju svijesti u kakvom trenutno jesmo, mi ni ne primjećujemo da smo robovi, mi ne primjećujemo da živimo u jednom mentalnom zatvoru, te u skladu s tim mi ni ne pokušavamo da se oslobodimo. Situaciju u kojoj se nalazimo, mi smatramo manje-više normalnom. Naša mjerila vrijednosti su takođe rezultat našeg mentalnog kondicioniranja od strane �kontrolnog sistema� i ona nemaju ništa zajedničkog sa mjerilima vrijednosti u duhovnom, odnosno, istinskom ili objektivnom smislu. S druge strane, mi nismo slučajno tamo gdje jesmo. Ova zona, odnosno, oblast postojanja u kojoj se nalazimo (Zona Demijurga) je po svojoj suštini OPS tipa, tako da ne bi trebalo biti nikakvo čudo što ovdje preovladavaju entropične sile. Dakle, mi živimo u zoni koja je pod kontrolom od strane OPS entiteta iz 4D i njihovih ”pomoćnika" iz 3D. Ona je kao takva bazirana na lažima koje se promovišu preobučene u ”istinu". U skladu s tim mi smo neprestano izloženi cijeloj jednoj paleti njihovih uticaja kojima je cilj da nas što duže zadrže tamo gdje jesmo.

S tog aspekta trebamo gledati i na druge dvije grupe entiteta s kojima imamo posla a koji nisu ljudskog karaktera i koji djeluju na ”frekvencijama" entropičnih sila kreacije.



Demoni-privjesci


Jedni od njih su tzv. demoni. Naziv demon smo im mi dali, dok oni obično sami sebe smatraju i nazivaju ”entitetima sila mraka" - ESM. Ove sile kontrolišu sve one koji su na ”njihovim frekvencijama" tj. na njihovom ”dometu", što znači ne samo nas, kao 3D OPS ljudska bića, nego i vanzemaljce OPS tipa, sa drugih planeta, i iz drugih dimenzija i denziteta.

Čini se da ovi entiteti sila mraka takođe žive u jednom hijerarhijskom sistemu koji je karakterističan za sve OPS-oblasti postojanja, uključujući naravno i našu. Oni koji su na dnu ”piramide" mentalno su kondicionirani tako da slušaju naređenja ”odozgo", dok im se istovremeno uskraćuju sve informacije koje imaju veze sa objektivnom realnošću. Tako se i za njih može reći da žive u nekoj vrsti nametnute im iluzije, u kojoj jedan stalni strah od kazne ”odozgo" igra veoma bitnu ulogu.

Uloga ovih entiteta se mahom svodi na mentalni uticaj na žrtvu u smislu da se ova ponaša u skladu sa ”frekvencijama" tih "sila zla", odnosno, kao njihova alatka ili ”produžena ruka".

Mnogo ljudi je svojom voljom sklopilo „ugovor s đavolom” odnosno stupilo u neku vrstu saveza s njima, u ovom ili nekom pređašnjem životu. Razlozi za tako nešto su mnogobrojni ali se mahom svode na ostvarenje neke lične koristi za sebe u trenutnom životu. To je mahom rezultat onih klasičnih ljudskih poriva kao što je pohlepa, povećanje lične moći i želja za vlašću i kontrolom drugih ljudskih bića. Ljudi koji su samoživi, samoljubivi, sebični i sa jakim egom imaju tendenciju da učine šta god je potrebno ne bi li ostvarili svoje porive, te tako i „prodaju dušu” đavolu kako bi ušićarili u životu u kom trenutno žive. (Npr. osobe koje se bave crnom magijom su takođe „klijenti” ovih entiteta, pripadnici kojekavih «tajnih društava», kultova itd.; satanistički rituali tzv. Iluminata nisu nimalo slučajni). Međutim, dok čovjek sklapa savez s ovim entitetima imajući u vidu svu onu potencijalnu korist u ovom životu, dotle „đavoli” sklapaju ugovor s čovjekom imajući u vidu vječnost. Tako onda ove osobe i nakon svoje smrti ostaju robovi ovih entiteta, te i kad se ponovo rode automatski ostaju pod njihovom kontrolom. Naravno, u mnogo slučajeva čovjek je takođe samo jedna naivna žrtva manipulacije ovih sila i tako se pretvara u njihovu alatku, nesvjestan da je pod njihovim uticajem i kontrolom.

S kojim silama će se neko uskladiti u svom životu u mnogome zavisi od njegove slobodne volje, a stepen i način korištenja slobodne volje je srazmjeran razvojnom stepenu svijesti određene individue.



Vanzemaljci-privjesci

U našem slučaju, bitno je pomenuti greyse (kibernetičke sonde humanoidnog izgleda) i reptoide koji su jakog OPS polariteta i koji najviše manipulišu ljudsku rasu i pod čijom kontrolom se mi, kao ljudska rasa, nalazimo hiljadama godina, mada postoje i drugi. Čini se da se interakcija između ovih entiteta i nas odvija na nekoliko nivoa i da je ona multidimenzionalne prirode. Tu se moraju uzeti u obzir i hibridi između ljudi i vanzemaljaca, koji su nastali tokom njihovog vijekovnog eksperimentisanja s našim genetskim materijalom.

Zajedno s detekcijom prisustva ovih entiteta u čovjeku, ide i otkrivanje određenih "uređaja" u smislu sondi ili nekih drugih implanata uz pomoć kojih se pospješuje nadzor određene osobe, uticanje na njene misli a takođe i amplifikacija nekih emotivnih stanja. (Ovdje se moramo podsjetiti na to da naše emocije služe nekima kao "hrana"). Ovi uređaji mogu biti fizičke prirode ali čini se da su mnogo više zastupljeni tzv. eterični implanti. Međutim, u promjenjenom stanju svijesti tj. pod hipnozom, pacijenti percipiraju i eterične implante kao da su oni fizičke prirode.

[Napomena: moramo biti oprezni s pojmom ”vanzemaljac". Prema rezultatima regresivnih hipnotičkih seansi, prilično veliki procenat ljudskih bića koja trenutno žive na ovoj planeti su u nekom od pređašnjih života živjeli na nekoj drugoj planeti u humanoidnom ili "vanzemaljskom" tjelesnom obliku.]



Terapija oslobađanja od duhova (eng. Spirit releasement therapy)

Terapija oslobađanja od duhova-privjesaka je prilično efikasna jer je bazirana je na spiritualnoj realnosti, koja je istovremeno nepoznata sljedbenicima religija kao i onima koji imaju tendenciju da bespogovorno prihvataju naučna objašnjenja za realnost u kojoj živimo. Moglo bi se reći da se tu, u nekom smislu, radi i o duhovnom savjetovanju prikačenih entiteta.

Paradigma kliničkog okvira regresivne hipnoterapije bazirana je na totalnom postojanju svijesti koja je zastupljena na svim nivoima Svega Što Jeste i koja se manifestuje na svakom vibracionom nivou, uključujući i fizički, mentalni i emocionalni. Sve je jedna cijelina a mi, kao ljudska bića, u smislu ”božje manifestacije" predstavljamo samo jedan njen dio. Svaki njen ”dio" se tako može i doseći uz pomoć određenih metoda. Nakon separacije od Izvora mi prolazimo kroz ciklus inkarnacija na ovoj ili nekoj drugoj planeti zavisno od toga koje lekcije trebamo ili želimo da naučimo i u kojim uslovima. Između inkarnacija boravimo u tzv. ”zoni kontemplacije" ili 5D. Razvojem svijesti penjemo se na više nivoe sve dok se ponovo ne sjedinimo sa Izvorom (7D).

Sadašnjost je sve što postoji i sve se odigrava simultano, a vrijeme je samo jedna od iluzija koje vladaju u 3D. S tim u vezi, uz pomoć regresivne hipnoze moguće je ”vratiti se" i sagledati detalje ne samo iz nekog od prošlih života nego i iz budućih.

Danas se u savremenoj psihijatriji i psihologiji koja se bavi problematikom oslobađanja čovjeka od drugih entiteta ne pominje niti praktikuje nikakav ”egzorcizam" u smislu nekog ritualnog istjerivanja demona ili duhova, nego se tu koristi pojam - ”oslobađanje". U suštini, tu se radi o jednoj kliničkoj proceduri istovremenog oslobađanja čovjeka od duha ili demona - i oslobađanja duha-privjeska ili demona-privjeska od čovjeka. Dakle, tu se ne koriste nikakvi rituali, nego se sve radi uz pomoć regresivne hipnoterapije, što podrazumijeva otkrivanje, identifikaciju i oslobađanje ”prikačenih" entiteta. To se odvija kroz 6 faza:



Prva faza - otkrivanje zakačenih entiteta (većinom se radi o više njih)

Druga faza - identifikacija. Postoji mnogo vrsta diskarniranih, bestjelesnih i nefizičkih energija koje se mogu prikačiti i od kojih smo glavne već pomenuli.

Treća faza - dijalog sa pronađenim entitetom (uz pomoć organa za govor klijenta/pacijenta)

Četvrta faza - oslobađanje prikačenog entiteta (različiti entiteti se oslobađaju na različite načine)

Peta faza - navođena imaginacija svjetlosti - (metaforično zatvaranje "praznog prostora" uz pomoć svjetlosti, nakon što je entitet napustio tijelo pacijenta).

Šesta faza - popratna terapija pacijenta; to može da podrazumijeva terapiju prošlih života, odnosno rješavanje nekih trauma koje su nastale u njima, vraćanje natrag ”izgubljenih” fragmenata duše, što doprinosi jačanju ”duhovnog imunog sistema", itd.


Prije nego što malo detaljnije opišemo ove faze, moramo naglasiti da se ovdje ne radi ni o kakvim "fiktivnim entitetima" ili figmentima ljudske imaginacije, kako je to promovisano kroz neka "metafizička" učenja (teozofi, rozenkrojceri, nju-ejdžeri itd.) ili od strane nekih poznatijih psihoanalitičara kao što je to bio Carl Jung. Mi moramo imati stalno na umu da ovdje imamo posla s jednim veoma inteligentnim "kontrolnim sistemom" koji nas bombarduje dezinformacijama (često veoma fino isprepletenim sa istinitim deataljima) iz nekoliko različitih izvora koje mi smatramo kredibilnim (crkva tj. sve religije uključujući i raznorazne "kultove", kojekava "metafizička društva", "tajna društva" itd.)

U vezi s tim, Dr W. Baldwin jasno i nedvosmisleno kaže: ”Postoje teorije da su demoni projekcije ljudske sijenke ili eksternalizacija tamne strane naše ličnosti, kako je to opisivao Carl Jung. Tokom 17 godina svog kliničkog iskustva na tom polju, nisam naišao ni na kakve dokaze koji bi potvrdili tako nešto. Demoni nisu nikakve sijenke. Kad klijent/pacijent otkrije ove entitete u sebi, njegova uobičajena reakcija je strah i gađenje. Ti entiteti ne nazivaju sebe ”demonima". To ime smo im mi dali. Pojam "entitet sila mraka" - ESM, mnogo pravilnije opisuje ova bića. Tim ESM-ima se takođe može pomoći u njihovoj vlastitoj transformaciji i oslobađanju, kao i nalaženju njihovog mjesta u Svjetlosti". (CE-VI, str. 48)



Identifikacija Entiteta

Postoji nekoliko načina otkrivanja zakačenih entiteta kao i njihove diferencijacije. Obično se počinje s pitanjem:

Dr: ”Da li si ti dio __________ (ime pacijenta) ili si neko drugi?"

Ukoliko pacijent pati od disasocijacije ličnosti (ličnost podijeljena na više "podličnosti") onda će ta ličnost tvrditi da je dio te osobe. Ukoliko se radi o zakačenom ljudskom duhu, on će obično reći onako kako jeste. Zatim slijedi pitanje:

Dr: ”Da li si ikada živjeo u svom vlastitom ljudskom tijelu? Da li si ikada bio ljudsko biće u svom vlastitom fizičkom tijelu, na ovoj planeti?"

Ukoliko se radi o ljudskom duhu koji je ostao vezan za zemaljsku ravan, odgovor će biti potvrdan.

[Ovdje moramo napomenuti da se i duša pobačenog fetusa takođe može da veže za ("nesuđenu") majku ili nekoga drugog.]

Duša abortiranog fetusa je obično svjesna da je ljudsko biće ali se ne sjeća da je bila rođena. Ukoliko se radi o fragmentu svijesti neke osobe koja je živa, onda je on svjestan gdje se njegovo matično tijelo nalazi u tom momentu. (Već smo pomenuli da se fragment svijesti žive osobe može zakačiti nekoj drugoj osobi. Često kod pretjerano posesivnih majki dolazi do otcjepljenja fragmenta svijesti i njegovog vezivanja za dijete.)

ESM i vanzemaljci će na ovo pitanje obično odgovoriti s jednim odlučnim: ”Ne!"

Da bi se otkrilo prisustvo zakačenih entiteta, doktor ili hipnoterapeut navodi klijenta da ovaj sam ”skenira" svoje vlastito tijelo i da opiše ono što vidi:

Dr: ”Obrati pažnju na svoju unutrašnjost. Da li primjećuješ neke oblike ili sijenke, neka lica ili obličja, tenziju ili ukočenost, bol ili neki drugi osjećaj, nešto što te emocionalno veže ili sputava, neki poremećaj u tokovima energije, neke rupe ili prazna mjesta, bilo šta što nije u redu u tvom tijelu. Moraš imati povjerenje u samog sebe. Slobodno opiši jasno i glasno ono što vidiš."

Kako pacijent sve više posvećuje svoju pažnju na svoju unutrašnjost, tako se i njegovo promijenjeno stanje svijesti (hipnotički trans) produbljuje. Tako se pojavljuju i određeni osjećaji ili slike koje on sasvim jasno opisuje. On će onda obično reći: ”osjećam bol u donjem dijelu leđa", ”osjećam da me nešto steže oko vrata", ”vidim neku crnu grudvu u mom stomaku" ili ”vidim jednu metalnu traku koja me steže oko glave odmah iznad očiju"...

Terapeut se onda služi istim riječima koje je pacijent upotrijebio:

Dr: ”Ako bi taj bol iz donjeg dijela tvojih leđa želio da nešto kaže, šta bi on sada rekao?" ili ”Ako bi to što te steže u vratu moglo da priča, šta bi ono moglo da nam kaže, jasno i glasno?" ili ”Dok se koncentrišeš na taj osjećaj, kakva ti se slika u ovom momentu pojavljuje, šta osjećaš?"

”Bol u donjem dijelu leđa" ili ”osjećaj gušenja" može da potiče kao rezultat neke traume iz ovog ili nekog od prethodnih života. On ne mora da bude u vezi sa nekim zakačenim entitetom ali i može da bude. U nekim slučajevima on može da bude rezultat traume ili posljedica npr. smrti usljed gušenja koju je u svom poslednjem zivotu dozivjeo zakačeni entitet. Sve te mogućnosti moraju se imati na umu, te se tako moraju formirati i pitanja, kako bi se došlo do istine. Istovremeno, osobe pod hipnozom su veoma sugestibilne, tako da se ne smiju postavljati tzv. ”navodeća" pitanja koja u sebi mogu sadržati elemente potencijalnog odgovora. (Npr. "Šta vidiš" a ne: ”Da li vidiš jednu crnu grudvu u svom stomaku?")

Ukoliko se radi o nekoj nerazjašnjenoj, odnosno, psihički neriješenoj traumi iz ovog ili prošlog života, onda se pacijent mora svjesno suočiti s njom. Sve što se čovjeku desi u fizičkom tijelu, mora se i razriješiti u fizičkom tijelu. Svaka zaostala emocija kao npr. osjećaj krivice, griža savjesti itd. u vezi s nekim događajem iz prošlosti (iz ovog ili nekog pređašnjeg života) takođe se mora razriješiti uz pomoć jednog svjesnog suočavanja s tim.

Dakle, postoji i mogućnost da entitet koji se zakači, obično ljudski duh, sa sobom donese i neke svoje traume i nerazlučene konflikte koji onda predstavljaju dodatni teret osobi kojoj su se zakačili, jer se sada oni manifestuju kako na njenoj psihi, tako i na fizičkom tijelu.

Stoga, regresivna terapija (prošlih života) i oslobađanje od duhova-privjesaka mora se istovremeno obavljati i to dvoje se ne bi trebalo razdvajati.

Interesenatno je i to što se čoveku jedan određeni entitet može kačiti iz života u život.

[Primjer: Jedna moja poznanica se nedugo nakon razvoda podvrgla regresivnoj hipnoterapiji prilikom koje je otkriveno da ima jednog prikačenog entiteta. Naime, radilo se o tome da joj se u jednom predašnjem životu, u Mesopotamiji, zakačila njena sestra koja ju je smatrala odgovornom za svoju smrt (pala sa stijene dok su se igrale), te je tako cijelo ”vrijeme" pokušavala da joj se osveti utičući na njeno razmišljanje i ponašanje. (Duhovi-privjesci nemaju osjećaj za vrijeme). Tako je njena "sestra-duh" imala dosta uticaja na neke odluke i ponašanje ove osobe. Čak se iz razgovora sa ovim duhom-privjeskom ispostavilo da bivši muž moje poznanice nije bio njen "izbor", koliko je on bio "izbor" njene prikačene sestre. Čini se da je, u stvari, "sestra-duh" bila ta koja se zaljubila u njega a ne osoba koja se za njega udala!? U momentu oslobađanja od sestre duha, tj. kada je ova izašla iz njenog tijela, ova osoba je doživjela bol kojeg je opisala ”kao da joj je neko prosvirao rame metkom iz pištolja". Nije prošlo dugo, telefonom ju je nazvala bivša svekrva i rekla joj da je njen bivši muž pao dok je popravljao krov kuće i da je hitno prebačen u bolnicu. Ispostavilo se da je pao zbog toga što ga je nešto iznenada "probolo" kroz rame i to upravo u istom momentu kad je istu bol doživjela pomenuta osoba, prilikom izlaska "sestre-privjeska"! Čini se da je njena sestra momentalno prešla u njenog bivšeg muža?!]

Većina terapeuta tvrdi da nikada ne nailaze na samo jednog zakačenog entiteta, nego da njih, kao po nekom pravilu, uvijek ima više. Stoga se nakon oslobađanja od jednog od njih, nastavlja dalje sa pretragom, identifikacijom i daljnjim oslobađanjem. Različiti zakačeni entiteti, navodno, daju iznenađujuće specifične i konzistentne odgovore. Tako npr. pitanja se nastavljaju sljedećim redoslijedom:

Dr: ”Da li si ti muško ili žensko?"

Duh-privjesak i zakačeni duh abortiranog fetusa znaju kojeg su pola.

Dr: ”Koliko si star�"

Duh nekog čovjeka će obično reći koliko je star, dok duša pobačenog fetusa nema starost mjerenu u godinama, međutim, ona tačno zna koliko mjeseci je provela u tijelu majke.

Dr: ”Koja je sada godina?"

Duh-privjesak je "fiksiran" u godini svoje smrti. On nema osjećaj prolaska vremena. Duša pobačenog fetusa nije svjesna nikakvih datuma.

Dr: ”Kako se zoveš?"

Duh-privjesak će obično reći svoje ime. Duša fetusa neće imati ime jer nije bila rođena. Terapeut joj onda daje mogućnost da ona sama sebi nadije ime, (za svrhu dalje konverzacije) što ona često i čini uz pomoć pojmova kao što su "bijeli oblak", "crveni cvijet", "mir"...itd.

Dr: ”Gdje ste bili prije nego što ste se sjedinili sa _________ " (ime pacijenta)

Duh-privjesak se obično sjeća detalja iz svog prošlog života, okolnosti u kojima je umro kao i svega što je uslijedilo do vezanja za trenutog "domaćina" i nakon toga. Duša pobačenog fetusa obično odgovara da je bila ”u Svjetlosti".

Prikačeni fragmenti svijesti drugih ljudi prilično lako se na ovaj način identificiraju i šalju nazad tijelu/osobi od koje potiću. U većini slučajeva tu se radi o fragmentima svijesti/uma pacijentove posesivne majke.

Kad imamo posla sa ESM, tu je stvar malo drugačija. Npr. - nakon "skeniranja" tijela i percepcije ”crne lopte u stomaku" dijalog može da ide sljedećim tokom:

Dr: ”Ukoliko bi ta crna grudva u tvom stomaku imala lice, kako bi ona izgledala?"

Pacijent: ”Uh, stvarno ružno. Kandže i crvene oči".

”Znak raspoznavanja" demonskih entiteta su najčešće ”crvene oči", mada one mogu biti i crne, naranđaste, žute, pa i zelene. Čini se da se ovi entiteti mogu privremeno pretvoriti u šta god hoće, uključujući i drage nam ljude, anđele, pa čak i Isusa ili Mariju, ali u koga god da se pretvore, nakon samo par minuta te njihove oči počinju da ih izdaju.

Dr: ”Ukoliko bi ta crna grudva u tvom stomaku imala neki zvuk, kakav bi on bio?"

Pacijent pokušava da oponaša zvuk koji mu dolazi od strane crne lopte. Obično se radi o siktanju, režanju ili mumlanju. Ukoliko je npr. siktanje bilo u pitanju, onda terapeut koristi taj pojam da oslovi zakačenog entiteta:

Dr: "Hej, Siktalo, ako bi mogao normalno da govoriš, šta bi nam sada mogao reći?" Ovdje u najvećem broju slučajeva slijedi jedan klasičan odgovor tipa:

”Je*i se!!!"

Nakon ovakvog odgovora velika je vjerovatnoća da se radi o ESM.

Da bi se to sa sigurnošću utvrdilo, entitetu se postavlja još jedno pitanje:

Dr: ”Kakve boje je svjetlost iz koje dolazite?"

Pacijent: ”Svjetlost ne postoji. Postoji samo mrak".

To otprilike potvrđuje prisustvo ESM-a. On je sada ljut jer je svjestan da je otkriven a to prema pravilima koja vladaju u njihovoj oblasti postojanja podrazumijeva da će biti kažnjen od strane svojih pretpostavljenih. Tako on postaje neprijateljski raspoložen i agresivan prema terapeutu:

”Bježi tamo, ja nikuda ne idem odavde! On/a je moj/a!!!"

Kod slučajeva oslobađanja od ESM-a, hipnoterapeuti koriste pomoć OPD entiteta iz viših oblasti postojanja. Čini se da postoje "spasilačke grupe" ovih svjetlosnih bića koja su specijalizirana za ovakve intervencije i koja na molbu hipnoterapeuta okružuju ESM-a jednom ”kapsulom od svjetlosti", kao i sve one koji su prisutni u prostoriji, uključujući i njihovu rodbinu. ESM se onda navodi od strane hipnoterapeuta da i on sam pronađe u sebi onu ”božju iskru" (ili monadu), koju ima svako biće u Svemu Što Jeste ali koje je, istovremeno, veoma malo "božjih bića" i svjesno. (Demoni su u većini slučajeva ”slabo informisani", a istovremeno misle da nešto znaju, dakle - isto kao i mi. Oni vjeruju da će ih svjetlost uništiti ukoliko dođu u kontakt s njom jer im tako sugerisano sa "viših instanci".) Nakon što demon spozna svoju ”božju iskru" i postane svjestan da je i on u stanju da egzistira u svjetlosti, njegovo raspoloženje se mijenja, te onda svojevoljno pristaje da bude prebačen uz pomoć OPD entiteta na svoje odgovarajuće mjesto u Svjetlosti. Navodno, u ovom slučaju dolazi do potpune transformacije demona. Većina psihijatara, psihologa i hipnoterapeta koji se bave ovom vrstom regresivne hipnoterapije tvrde da je ova metoda veoma efikasna i da se pacijenti brzo oporavljaju nakon ovakve terapije.

U tom smislu, na kraju ostaju "svi sretni i zadovoljni". S tim u vezi ”istjerivanje đavola" u onom smislu kako to neki sveštenički krugovi kao i holivudska dezinformativna industrija promovišu, bilo bi analogno vađenju eksera iz automobilske gume i njegovo ponovno bacanje na cestu, tako da njega opet može naletjeti ne samo točak sa gumom u kojoj je taj ekser već bio, nego i bilo koji drugi.

Moramo uvijek imati na umu da svako biće u ovom univerzumu potiće iz istog Izvora i da uništavanjem drugih ili namijernim nanošenjem zla drugima, ne samo da narušavamo ravnotežu nego istovremeno činimo zlo i samima sebi. Mi smo svi dio Jednog. Istovremeno, mi moramo skupljanjem istinskog Znanja stalno proširivati svoju svijest i to je jedini način kako da se adekvatno zaštitimo od onih koji su odlučili da iskuse svoju egzistenciju na strani "sila mraka".

Samo - Znanje - Spašava!!!



Vanzemaljci

[Redovni posjetioci ovog vebsajta bi na osnovu tekstova kao što su Tragovi Bogova, Vanzemaljci i njihovi planovi, Prijetnja i drugi, već mogli steći neku kakvu-takvu sliku "moguće situacije" u kojoj se nalazimo.]

Sada ćemo se opet vratiti na ono "skeniranje" tijela:

Dr: ”Kada bi proširio svoju svjesnost u vezi te metalne trake koja je omotana iznad glave, odmah iznad očiju, šta bi mogao vidjeti"

U većini slučajeva ovdje se radi o uređaju instaliranom od strane vanzemaljaca kojeg pacijent percipira na gorenavedeni način. Ovaj uređaj navodno služi za nadzor, kontrolu i komunikaciju s ljudskim bićem. U večini slučajeva radi se o eteričkoj energetskoj formi koja se pacijentima s promijenjenim stanjem svijesti čini kao da je od metala. Pacijent je obično u stanju da pronađe i prati vezu između tog uređaja i vanzemaljskog svemirskog broda. Inače postoji mnogo različitih vrsta tih implanata od kojih neki uzrokuju bol kod pacijenta u momentu njihovog otkrivanja. Zajedno s tim, kod pacijenta se javlja strah, kao i jedan opšti osjećaj bespomoćnosti.

Nakon toga terapeut stupa u kontakt preko pacijenta s onima koji su instalirali taj uređaj, odnosno onima koji eksperimentišu s njim. Tu se obično radi o pripadnicima vanzemaljske civilizacije. Hipnoterapeut tada apeluje da se prekine sa kršenjem slobodne volje pacijenta i nasilnom manipulacijom njegove svijesti. Navodno, u većini slučajeva vanzemaljci oslobađaju tu individuu od svoje direktne kontrole, mada prema do sada dobivenim podacima, čini se da se većina čovječanstva nalazi pod njihovom direktnom ili indirektnom kontrolom. Mnogi hipnoterapeti upoređuju pregovaranje sa ovim individuama veoma visoke inteligencije sa situacijom gdje pacovi iz kaveza u nekoj laboratoriji pregovaraju sa naučnicima u bijelim mantilima i zahtijevaju od njih da prestanu sa svojim eksperimentima i da ih ostave na miru.

Sudeći prema mnogim naznakama, s naše tačke gledišta, to bi moglo biti analogno situaciji gdje bi se nama neke ovce iz određenog stada bunile u vezi našeg postupanja s njima, te tražile od nas da ih ostavimo na miru. Ukoliko ih mi poslušamo i pustimo na slobodu, onda automatski ostajemo bez mlijeka, vune i mesa!?

U skladu sa svojim razvojnim stepenom svijesti i etikom, mi smo počeli da omamljujemo ovce prije klanja. U skladu s njihovim nivoom svijesti i etikom, vanzemaljci nas drže omamljenima tokom cijelog našeg života. Tako mogu cijelo vrijeme da nas ”muzu" a da mi istovremeno nismo u stanju da primjetimo - da nešto nije u redu!?

Za sada, naša antropocentričnost još uvijek ima prilično dobro sedativno dejstvo na našu psihu - ”sve što postoji, mi smo izmislili ili bar - zamislili". Religija takođe - ”poslije smrti idemo bogu (Jehovi, Hrkljušu) na istinu, pa će nas on onda, prema našim zaslugama, razmjestiti tamo gdje treba". Opcija da čovjek prolazi kroz proces reinkarnacije, tj. da je ljudsko biće vječno i da ljudska duša u nekim slučajevima može da ostane i da se vrzma na našoj ravni postojanja, kao i mogućnost da se ona "zakači" nekome od nas, - ne postoji. Tako, većina pravih vijernika ne zna šta će sa sobom nakon što umre!? Kačeći se drugima, oni pate i sebe i njih. Možda ovaj naš duhovni haos i sljepilo nije slučajna stvar? Čini se da je nekome u interesu da mi stalno - patimo! A patićemo sve dok vjerujemo u iluzije koje su nam nametnuli oni kojima je naša patnja od suštinskog značaja za njihovu egzistenciju. Odatle proizilazi da je patnja svakog pojedinacnog ljudskog bica direktan rezultat nekorištenja svog vlastitog mozga za razmišljanje, dok je svaki strah samo jedna indikacija - nedostatka istinskog znanja, odnosno, - svjesnosti.

A naša nauka - prema njoj ”duša i vanzemaljci ne postoje", jer nisu uhvaćeni, izmjereni i izvagani. Doduše, tamo negdje daleko u svemiru teoretski se dozvoljava postojanje vanzemaljaca, ali toliko daleko da prema našim zakonima fizike oni nikada ne mogu doći ovamo. Širokogrudo, nema šta! Blago nama i vanzemaljcima!

Naravno, ”koncenzus realnost" nam je svima manje-više poznata, jedino, ostaje pitanje, da li ćemo stići da spoznamo bar djelić - objektivne realnosti, ovdje gdje živimo, prije nego što to bude kasno?

I na kraju, što se religije tiče, još jedan kuriozitet:

Svi psihijatri, psiholozi i drugi psihoterapeuti koji se bave regresivnom hipnozom, na osnovu svog kliničkog iskustva jednoglasno tvrde - da oni od nas koji su bili veliki katolici u jednom životu, rađaju se kao muslimani, pravoslavci ili protestanti u narednom životu, i - obratno. Sve opcije su u igri. Istovremeno, svaki od ovih ”mentalnih pacijenata" je 100% uvjeren da je njegova sadašnja religija - jedina prava?! Zar to nije - kuriozitet?! Tragikomika bez granica! Čini se da ovaj naš univerzum ipak ima smisla za pravdu, a bogami i za - humor.


Kraj



Napomena: oni koje interesuje ova tematika, knjige gore navedenih autora mogu nabaviti na amazon.com ; knjiga Dr W. Baldwina, CE-VI može se besplatno daunlodirati ovdje: www.noblerealms.net/files
 
crnibiser
samotvoja24
samotvoja24



Godine: 47

Datum registracije: 22 Maj 2005
Poruke: 11005
Mesto: Sarajevo

bosnia_herzegovina.gif
PorukaPostavljena: Čet Okt 27, 2005 11:47 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

ovo je pravi užas..Bože zaštiti od svakog zla Confused

_________________
Ljubav je uvijek put prema sreći , ali život ponekada ima drugačije namjere.....
 
Tajci_15
Početnik Domaćeg.de
Početnik Domaćeg.de



Godine: 33

Datum registracije: 28 Okt 2005
Poruke: 178
Mesto: tamo gde zvezde padaju,gde tiha muzika svira,gde snovi postaju java,tamo gde je ON

austria.gif
PorukaPostavljena: Uto Nov 22, 2005 11:10 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

ima takvih stavri ja verujem u to . ima svasta i svasta se desava
ima takvih stavri neko je doziveo neko nije i neko ce tek da dozivi
znam za taj film"Emili ross" vec sam se od reklame na TV-u najezila :459: :450:

_________________
NoCas zVezDe PadaCe jedNa od njIh naSa je jeDnA nOsi utEhu kO u Snu vOleLa biH da si Tu
 
UleD
Početnik Domaćeg.de
Početnik Domaćeg.de





Datum registracije: 24 Nov 2005
Poruke: 53

blank.gif
PorukaPostavljena: Ned Nov 27, 2005 8:49 pm    Naslov poruke: Demoni Na vrh strane Na dno strane

da li vjerujete u demone
 
Prikaz poruka:   
Upišite novu temu   Odgovorite na temu    www.domaci.de Forum Indeks -> ~ Riznica tajni ~ -> ~ Ezoterija ~ -> Egzorcizam i demoni Vreme je podešeno za GMT + 1 sat
Strana prethodna  1, 2, 3, ... 18, 19, 20  sledeća
Strana 2 od 20

 
Pređite u:  
Vi ne možete otvarati nove teme u ovom forumu
Vi ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Vi ne možete menjati Vaše poruke u ovom forumu
Vi ne možete brisati Vaše poruke u ovom forumu
Vi ne možete glasati u anketama u ovom forumu
Vi ne možete postavljati fajlove u ovom forumu
Vi ne možete preuzeti fajlove sa ovog foruma





- Burek Forum - Doček Nove 2018. godine - Venčanja, svadbe - Proslave - TipoTravel - Kuda večeras - Anwalt - legal -

Bookmark to: Twitter Bookmark to: Facebook Bookmark to: Digg Bookmark to: Del.icio.us Bookmark to: StumbleUpon