Maksim Mrvica

crnibiser · samotvoja24

Maksim Mrvica – biografija

Kada je Maksim Mrvica bio ponosan na Gestures, njegov muzički disk savremenih hrvatskih klavirskih djela, bio je realan. Ipak, očekivao je samo da će njegovi diskovi završiti u zaboravu na policama što je bio slučaj sa mnogim drugim eksperimentalnim CD-ovima. Ali pogriješio je. Njegov uradak je postao jedan od najbrže rasprodatih klasičnih djela ikad u Hrvatskoj, te je na kraju osvojio četiri Porina uključujući i onaj za najbolji album klasične muzike. Maksim je čak bio pozvan da otvori cer¬emoniju dodjele nagrade Porin - čast koja se obično ne ukazuje klasičnom muzičaru gdje je prouzrokovao senzaciju sa njegovom izved¬bom The Dance of the Baroness (Ples barunice).
A koji je razlog njegova uspjeha? Maksim strastveno nastoji da pri¬bliži mladoj publici klasičnu muziku i da komunicira s njima na nov i uzbudljiv način. Njegove izvedbe podrazumijevaju dramu. Ne boji se da kreira atmosferu uz pomoć video zidova, svjetlosti i lasera. Najvažnija od svega je njegova vjera u moć same muzike da dotakne ljude. Ta vjera ga je održala i onda kada je sam lijepio plakate za sopstveni koncert u man¬jim hrvatskim gradovima. Također ga je održala kada su počele padati granate u toku agresije na Hrvatsku i kada je vrijeme provodio u podru¬mu muzičke škole vježbajući klavir. I nadalje ga održava sada kada ima priliku da dopre do najvećeg auditorija ikad.
Maskim Mrvica rođen je 1975. godine u Šibeniku gdje je završio osnovno i srednje muzičko obarzovanje u klasi prof. Marije Šekso. Već kao devetogodišnjak prvi put je javno nastupio, da bi sa dvanaest godi¬na održao svoj prvi koncert sa orkestrom.
Rat je izbio 1990. godine, ali su i Maksim i njegova profesorica Marija Šekso bili odlučni da nastave njegovo muzičko obrazovanje. 'Padalo je hiljadu granata dnevno na moj grad,' kaže on, 'ali ne možeš prestati živjeti - moraš nastaviti dalje. A jedina stvar koja mi je u tome mogla pomoći bio je moj klavir.' Unatoč užasnim okolnostima, Maksim je prošao i pobjedio na prvom većem takmičenju u Zagrebu 1993.godine. 'Uvijek sam smatrao da je to moja najveća pobjeda i najljepša uspomena moje cijele karijere,'kaže on.
Nakon pet godina studiranja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi profesora Vladimira Krpana (đak Artura Benedetta Michelangelia), Maksim je proveo pet godina u Konzervatoriju Liszt Ferenc u Budimpešti. U toku tog perioda (1999.) osvojio je prvo mjesto na Međunarodnom klavirskom natjecanju Nicolai Rubinstein. 2000. godine preselio se u Pariz da bi učio kod Igora Lazka i 2001. je osvojio prvu nagradu na Natjecanju Pontoise koji se održava u francuskom glavnom gradu.
Poslije se pokazalo da je to bila prekretnica u njegovoj karijeri jer kada se vratio u Hrvatsku našao se u središtu intenzivne medijske pažnje. Ubrzo nakon brojnih televizijskih nastupa i intervjua, počeo je snimati njegov CD Gestures. Spektakularni premijerni recital održan u dvorani Lisinski sa 2000 mjesta u Zagrebu, sastojao se od laserskih projekcija, suhog leda i video zida, a polovina prisutnih je bila mlađa od 30 godina. 'Uvijek sam želio primjeniti drugačiji pristup,' kaže Maksim. 'Ali kada se radi o muzici, ne dopuštam da išta ometa moju izvedbu ili ljude koji slušaju. Kada počnem da sviram laserska projekcija se prekida. Ja samo želim stvoriti uzavrelu atmosferu.' Generalno, njegovi nastupi više naliku¬ju techno-party-u ili rock koncertu nego klasičnim recitalima.
Za drugi dio koncerta, Maksim je sklonio lasere i video zidove, obukao odijelo i izveo Rahmanjinov Drugi klavirski koncert. 'Nisam htio dopustiti kritičarima da me ismijavaju!' rekao je.
Ubrzo ga je uočio muzičar i autor Tonči Huljić (kompozitor nekoliko numera za crossover gudački kvartet Bond) i omogućio Maksimu kontakt sa posredničkom agencijom Mel Bush. Bush koji je već neko vrijeme tražio uzbudljivog novog pijanistu, odmah je prepoznao Maksimov enormni potencijal da se približi ljubiteljima klasične, crossover i pop muzike. Izdavačka kuća EMI Classics bila je podjednako oduševljena mladim pijanistom i ubrzo su počeli pripremati novi album "The Piano Plaver". Stilski blizak muzičkom svijetu Vanesse Mae, Maskimov je album uzbudljiv spoj najboljeg iz svijeta pop-muzike i klasike.
Nakon uspostave suradnje sa kompozitorom Tončijem Huljićem i producentom Melom Bushem, Maksim Mrvica potpisao je ugovor a izdavačkom kućom EMI koja je uskoro izdala njegov drugi album 'The piano player'. Do danas, to je izdanje postiglo dvostruku platinastu nakladu u Hong Kongu, platinastu nakladu u Taivanu i Hrvatskoj, zlatnu u Indoneziji, Maleziji i Kini.
Na svom novom, četvrtom albumu za Emi Classics, Maksim Mrvica i dalje ruši granice između klasične i pop muzike. Već nakon prvog slušanja albuma "Electrik" jasno je da Maksim ponovo diže letvicu kako u produkciji, tako i u uvijek vrhunskoj izvedbi i izbacuje na tržište vjerojatno i svoj najsnažniji projekt do sada. I ovoga puta dobitnom se pokazala kombinacija koju sačinjavaju neke klasične teme pomiješane sa komadima napisanim posebno za Maksima. Za produkciju je odgovoran Jonathan Allen, koji je s Mrvicom već surađivao na "A New World" albumu, a cijeli materijal snimljen je u legendarnom Abbey Road studiju u Londonu.

Albumi:
1. Geste/Gestures (Lisinski Studios) (1999)
2. The Piano Player (EMI) (2003)
3. Variations Part I&II (EMI) (2004)
4. A New World (EMI) (2005)
5. Electrik (EMI) (2006)

Svjetski poznati pijanista Maksim Mrvica

o muzici i privatnosti

Piše: Razgovarala: Mirela SEKULIĆ

Kao dijete nisam volio vježbati, ali sam obožavao svirati

Klavirski muzički virtouz Maksim Mrvica iz Hrvatske, koji se može pohvaliti svjetskim uspjehom i priznanjima, u okviru svoje Solo Tour 2007 pored nastupa u Japanu, Koreji (gdje trenutno boravi), Sloveniji i Hrvatskoj, održaće i četiri koncerta u BiH.

Kako je već najavljeno, Art Zone iz Sarajeva i Mel Bush Organization iz Velike Britanije omogućiće bh. publici da uživa u njegovim nastupima - 16. maja u Brčkom (Dom kulture), 17. maja u Tuzli (Bosanski kulturni centar), te u Sarajevu 18. maja u Bosanskom kulturnom centru. Zbog velikog interesovanja za ovaj koncert i činjenice da su karte za 18. maj već rasprodate, Maksim Mrvica pristao je održati koncert u sarajevskom Bosanskom kulturnom centru i naredni dan, 19. maja.

Albumi Maksima Mrvice, ima ih do sada pet, prodaju se u milionskim tiražima. Planetarno je poznat pijanista. Svijetu se predstavio kao velemajstor u crossover-muzici, kombinujući elemente klasike s modernim pop-elementima i na taj način približava klasičnu muziku široj publici. Uvijek “gladnoj” i znatiželjnoj šta ima novog u privatnom i profesionalnom životu njihovog miljenika. Sa Mrvicom razgovaramo uoči bh. koncerata.

U čemu se razlikuje Vaš pristup interpretaciji klasične i crossover-muzike?

- Za mene su to dva vrlo različita načina interpretacije. Dok u crossover glazbi dominira ritmična preciznost, klasična glazba je puno slojevitija i time teža za izvoditi.

Možete li propisati “recept” za vježbanje: koliko i kada da bi se uspjelo? Koliko sati poklonite vježbi?

- Sve ovisi o težini repertoara koji spremam. I dan danas znam vježbati do osam sati.

Izazov za interpretu

Da li Vam je klavir ikad dodijao, jeste li se na njega naljutili, jeste li ikada rekli: Uh, ko će vježbati?

- Mnogo puta. Dešavalo se to kad sam bio dijete, što je vrlo normalno. Više bih htio igrati se s prijateljima nego vježbati. Nisam volio vježbati, ali sam obožavao svirati.

Da li je teško svirati i vježbati nekog avangardnog kompozitora, nešto što ni na vidiku nema melodiju, od čega pucaju bubnjići ili što nervi teško izdrže? I zašto se sviraju i takve stvari, zašto se ne nastoji uljepšati, a ne kvariti doživljaj, svijet i život?

- Avangardna glazba je drugačija i njoj valja prilaziti sa drugačijim pristupom nego klasičnoj glazbi. U avangardi kompozitor često istražuje impresije i boje instrumenata. Ona zna nekada biti pravi izazov za interpretu.

Kakvu publiku najviše volite?

- Najviše volim publiku koja se ne boji reagovati na nešto što joj se sviđa i koja je spremna prihvatiti nešto novo. Moja najdraža publika je u mom Šibeniku, jer je to publika koja ide na moje koncerte od mojih najranijih početaka.

Je li Svjetislav Rihter ili Glen Guld najbolji pijanista, uopšte, i imate li neki uzor i šta od njega “kradete”?

- Teško je reći ko je najbolji pijanista. To je stvar ukusa i osobnih afiniteta. Osobno, smatram nekoliko pijanista najboljima u izvođenju pojedinih kompozitora, ali u posljednje vrijeme sve više pronalazim izvedbe Marthe Argerich najbliže savršenim.

Mislite li da ste u životu zbog predanosti klaviru u nečemu uskraćeni?

- Možda u djetinjstvu. To su velika odricanja. Danas, kao što moji prijatelji provode vrijeme na poslu, tako i ja radim svoj posao.

Kakav je Vaš način opuštanja, kada i gdje se najbolje odmarate?

- Nakon velikih turneja i snimanja najčešće odem u Hrvatsku provesti vrijeme sa svojom familijom i prijateljima.

Nostalgični i ponosni

Koliko osjećate svoju popularnost i je li to prijatan osjećaj?

- Mislim da slava do jednog stupnja svakom godi. Kad počnu negativne strane slave, gubitak privatnosti u svakom trenu, onda to više nije užitak.

Na šta najviše trošite zarađeni novac?

- Moja finansijska situacija je puno bolja nego prije što sam krenuo u crossover. Ni supruga ni ja nismo baš skromni. Najčešće trošimo na garderobu i izlaske.

Putovali ste mnogo, gdje se najljepše osjećate? I kakvi su ljudi sa balkanskih prostora koje srećete u inostranstvu - udaljili se, nostalgični, štedljivi, ponosni...?

- Većina ljudi koje sam upoznao u inozemstvu, pogotovo u dalekim zemljama, jako su ponosni i nostalgični kao i ja.

Bez obzira koliko mi je nekad lijepo na putovanjima, sa velikom radošću se vraćam kući u Šibenik.

Gdje se i kako vidite u starosti?

-Vjerovatno u Šibeniku sa obitelji. Održavat ću koncerte dok god mogu.

Pogorelić je jedan od mojih prvih uzora

Šta mislite o Ivi Pogoreliću - nekadašnjem i sadašnjem Pogoreliću - je li “skrenuo s puta”, dokle ga je dovela ekstravagantnost?

Jako cijenim Pogorelića. On je bio jedan od prvih mojih uzora. Njegove interpretacije su vrlo osebujne i to ili mrzite ili volite, ali to i jeste svrha reproduktivnih umjetnika - predstaviti nešto novo. On je zasigurno najveći pijanist ex-Jugoslavije i jedan od deset najboljih pijanista svijeta i danas.

Šampanjac i Tokio
- Volim vrlo raznoliku hranu, od japanske, tajlandske, pa do francuske kuhinje. Omiljeno piće mi je bijelo vino ili šampanjac. Kad izlazim, izlazim u klubove. Ne volim baš barove. Slušam vrlo raznoliku glazbu, ponajviše elektronsku. Garderobu kupujem po cijelom svijetu, a jedan od omiljenih gradova za kupovinu mi je Tokio. U posljednje vrijeme nemam vremena, a ni živaca za čitanje. Prije sam jako puno čitao. U ranijoj mladosti bio sam romantičniji nego sad. To nekako nestane sa godinama... Nisam baš ljubitelj sporta. Većinu ih ni ne mogu igrati zbog opasnosti od ozljede ruke. Puno plivam, jer je to najbolji sport za pijaniste.

Ja sam veliki fan Maksima Mrvice i vec odavno pratim njegov rad i jako uzivam u njegovim izvedbama. Posjetila sam mnoge njegove koncerte i bila sam i 18. maja ove godine u Sarajevu i jednostavno sam bila odusevljena i maximalno sam uzivala..Najdraza njegova djela su mi Exodus , Croatian Rhapsody , Cubana , Olympic dream , Nostradamus..ali i ostale izvedbe su predobre

Da li ste ga slusali ili bili na njegovom koncertu i sta vi mislite o njemu i njegovim izvedbamaa???

Grešnica · **¤ grešna u ljubavi ¤**

Maksima sam prije slušala, dok sam bila "manja"... Sjećam se kako sam užasno željela njegov CD (The piano player) i onda me mama jednom iznenadila... Obožavala sam ga jednostavno! Skupljala članke iz novina, pratila tadašnju Glazbenu TV (mislim da se tako zvala ta emisija)... Taj spoj klasične glazbe s pop/rock-om... Njegova ljubav prema klaviru, strast i predanost koje unosi u svaku melodiju... On je stvarno nevjerojatan... A sada se ne sjećam kad sam posljednji put preslušala neku njegovu stvar... Moram priznati da sam prije slušala puno kvalitetniju glazbu od ove sad... Rolling Eyes