Antun Branko Šimić

Ivankamaza · **~Ljubav i Snovi~**

TRAŽENJE ŽENE

Dan stoji visok na snijegu (i meni)
Snijeg se plavi
i zima oštri ocrte stabala i kuća.
A kroz dan
kroz grad moji koraci
crtaju i potežu i vuku
duge pravce
kvadrate
elipse.

Sad sam stao
slušam u sebi
mukli lom koraka svojih bezbrojnih
Bolan zvoni zadnji jedan zvuk

Moj lik zemlji nagnut
čeka,
kut mu dršće na tlu tup i crn i oduljen

Oko mene
prostor plav i prazan šušti
šušti
Daleko se negdje neke sfere ruše
Gdje si?!

Ivankamaza · **~Ljubav i Snovi~**

RASKRSNUĆE

Ruka pušta tuđu ruku
Bol se smiješi
Pogled stidan bludi pada
Pogled gasne na asfaltu
Asfalt puca
Asfalt ide na dv'je strane
brza trči brže brže
Noge stoje
Noge dršću
Noge idu
Koraci se glasno lome
Kuće teške padaju po glavi.

Ivankamaza · **~Ljubav i Snovi~**

ULIČNA LJUBAV

Žute lampe u noć silaze
Ladni pravci kuća lome se
Stabla strše
oštra
tamna
Red se stabla u crn bezdan ruši.
Naše duge sjenke na snijegu se grče
U rukama mojim svija se
topla lijepa bijela
laž.
Na ulicu
naše noge stabla lampe u noć silaze

Ivankamaza · **~Ljubav i Snovi~**

OČAJ

Pogasili smo svjetiljke i zvijezde
Nama sjaju kose žena
Nama sjaju žuta vina

Stabla (naše žive nijeme sjenke)
svršuju u noći i u beskraju
Rasplinuto tijelo noći
šušti oko naših duša
Naše duše u noć ulaze

Na poljima crnim sada su oluje

Kroz oluje bijele ruke vijore:
Naše majke mladost našu traže
Majke, polja odnose oluje
Mi se na čas zagledamo jedno u drugo
ko u crnu propast

U gradu se kuće razišle
Prazan prostor plaši zabludjele tice
Više nigdje nema ničega

Naša pjana srca plešu posljednja

Šum oluje raste ponad naših glava

Ivankamaza · **~Ljubav i Snovi~**

POSLJEDNJA PJESMA

Mi smo ljudi
Mi smo igra našeg Boga
Mi smo ples i glazba Njemu
Mi smo ljudi
Mi smo djeca sitna skromna
Mi ljubimo našeg Boga
Mi smo ljudi
Mi sa Zemlje noćas Njemu
podižemo naše duše
podajemo naše duše
Naš smijeh radost ljubav Njemu
Pijmo
Sve nas noćas pred vratima
Bog sa svojom Smrti čeka
Mi smo ljudi

Ivankamaza · **~Ljubav i Snovi~**

PJESMA PJESNIKA

Niki Milićeviću

Ja ne znam što vi želite
Ja idem,
izmeđ kuća, cestama i noću preko polja
i pjevam život svoj i život vaš i život sviju stvari
Jer ja sam srce
O svijet i ja u svijetu i svijet u meni
Grad noći žene zvijezde
Ples radost ljubav vrisak Bog
Ja pjevam
i pjesme moje u svijet padaju ko zvijezde
(O zašto nisu vaše duše duboka jezera, tamno more?)
U svijetu moje pjesme glasno pjevaju
i njihov bol i smijeh i radost nitko ne sluša
tek mnogo lica ruga se i smije
O tko sam, tko sam
ja, pjevač sâm u noći gradom i na cestama?
Da ja ne pjevam tako bezbroj ljeta?
Da nisam luđak što je bezbroj godina već lud?
Ja ne znam ništa
Pjevam
i prolazim izmeđ zlobno osmjehnutih lica
u noć i plavu daleku samoću.

Ja penjem se i penjem uza strme staze
I kad se popnem, stojim
u prostoru nijemom i bez ljudi
Ja, tamni pjevač na visini
Ja, usamljeno stablo navrh brda
što svoj mukli besprekidni šumor
u duboku crnu vječnost ruši.

Ivankamaza · **~Ljubav i Snovi~**

ŽIVOT NA OBLAKU

Zar nije život promjenljivi naš
život na oblaku?

Naš oblak lebdi
i sad je blizu, sad daleko nebu

Naš oblak sja se plav uznesen na visini
Naš oblak gori zapaljen
u crvenoj strasti pred vratima noći

Naš oblak crn se goni s vjetrom povrh brda
Naš oblak leži raskidan na rukama očajnih satova
Naš oblak padne srušen, mrtav na dno noći
I dođe mlado jutro
Oluja ide šumi
u dugom traku bačena iz neba
Naš oblak ustaje
Naš oblak u oluji visok smion
Mi letimo uspravni i divlje kličući preko svih nebesa

Ivankamaza · **~Ljubav i Snovi~**

LJUBAV

U modroj noći tvoje tijelo sniva
Kroz tvoje tijelo crvene i plave struje teku
šume
Ja slušam njihov šum i ja se u san opijam
Ja tonem
Na površini svijest u zadnjim trzajima
(Ko sunce što se u vodama gasi).
Sve je jedno
U modrom beskraju je tvoje tijelo, tvoje golo bijelo tijelo
Kroz modri beskraj struje tvoje krvi šume ljubav
Ja, bog što sanja, spuštam svoju tešku pjanu glavu
na tvoju grud
i slušam