Antun Branko Šimić

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

MRTVA LJUBAV

Kraj ljubavi u dusi mrtvo zvoni
Vece silazi s neba plavo
Spustam tihe crne zastore

Znam: vani su mrtve zvijezde i kuce i mjesecina
i crn prostor nepomican stoji

Nitko nikad nece doci k meni

Smrt jos samo nevidljiva zivi

Snu
razmotaj crven tezak pokrov povrh mene
i nada mnom neka crno nebo noci
vjecno
cuti

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

VECE

- O vece noci nase djevojke!
Tko ljubi sada nase djevojke? -

Mi potonemo u crn ponor snova
i snivamo da svi smo davno pomrli

Vec bezbroj ljeta lezimo
Preko nas
u trku idu neba oblaci
Preko nas
u vjecnost se bez konca dani noci ruse

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

TESKI ZRAK

O kuda da se danas podje?

U sobu udje moja majka
sjedne
i gleda u me nijemim pogledom

Ja pustam knjigu, izlazim iz kuce

Na rubu polja izmedj crnih stabla
crveno mrtvo objeseno sunce

Ja stanem nasred ceste
i kriknem
iz svih snaga

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

MOJA PREOBRAZENJA

Ja pjevam sebe kad iz crne bezdane i mucne noci
iznesem blijedo meko lice u kristalno jutro
i pogledima plivam preko polja livada i voda

Ja pjevam sebe koji umrem na dan bezbroj puta
i bezbroj puta uskrsnem

O Boze daj me umorna od mijena
preobrazi u tvoju svijetu nepromjenljivu i vjecnu zvijezdu
sto s dalekog ce neba nocu sjati
u crne muke nocnih ocajnika

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

JEDANPUT

Zeno
sto iz bijede naseg svagdanjeg zivota
ocajale i krotke oci dizes k meni

Sav ovaj zivot... oh, sav ovaj zivot
zeno

jedanput ja odsvirat cu na harfi

i kad poslije harfe
progovore cutke nase duse

znas li sto ce govoriti?

Kako bjesmo srecni. Kako bjesmo srecni.

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

SIROMAHU

O skupi sebe u se i svoju sudbinu
Ne razlivaj se preko ruba
Zatvori vrata svakoj nadi
jer to su vrata u prazninu.
O skupi sebe u se i svoju sudbinu.

Tvoje tijelo biva tanje
ruke bljedje
oci dublje

Bez suma krv iz tvoga srca hlapi
Kad stojis go u noci slicis
- tako tanak proziran i plav -
na visok svenut cvijet.

O kud ces, kud ces?
Zar ovdje vec na zemlji
posvema ces se osloboditi od tijela?

Bogatas gleda kud si nesto, cudeci se
"Isceznu ko miris."

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

POVRATAK

Ti i ne slutis
moj povratak i moju blizinu

U noci kada sumi u tvom uhu tiha mjesecina
znaj:
ne koraca mjesecina oko tvoje kuce
Ja lutam plavim stazama u tvojem vrtu

Kad koracajuci cestom kroz mrtvo svijetlo podne
stanes
preplasena krikom cudne tice
znaj:
to krik je moga srca s blizih obala

I kad kroz suton vidis crnu sjenku sto se mice
s onu stranu mrke mirne vode
znaj:
ja koracam uspravan i svecan
kao pored tebe

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

MI SMO SE SRELI NA ZVJEZDI...

Mi smo se sreli na zvijezdi sto se zove Zemlja. Nas put kroz
vrijeme u ovaj cas (cas svijetli kao cilj) stoji za nama dalek, gotovo
beskrajan, da smo vec zaboravili nas pocetak odakle smo posli.

Sada stoji ruka u ruci, pogled u pogledu. Kroz nase ruke i
kroz nase poglede zagrlile su se nase duse.

O kad se opet rastanemo i podjemo na nase temne puteve
kroz beskraj, na kojoj cemo se opet sresti zvijezdi?

I hoce li pri novom susretu opet nase duse zadrhtati u tamnom
sjecanju da bijasmo nekada ljudi koji su se ljubili na nekoj
zvijezdi sto se zove Zemlja?

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

PJESMA

Svako vece kad se vracam
iz ruznih mjesta
mislim
u vjecnost ode dio mene

Pri svakom koraku, ja se
nesto silno bojim strah me
Cujem kako u svom sumu iza sebe
ja ostavljam sebe

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

MOLITVA NA PUTU

Boze
koji si me do ovoga casa doveo nevidljiv
vodi me i dalje koncu mojih zelja

Ne ostavi me
umorna i sama nasred puta

Obrazi su moji blijedi
i moje misli nemocno ko moje ruke vise

Boze
daj da novo plavo jutro
iz umora digne moje misli
da kroz blijede ruke prodje mlaz crvene svjeze krvi

Budi
nad mojom glavom moja pratilica zvijezda

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

HERCEGOVINA

Pod zvijezdama su legla brda i poljem niske razbacane kuce
Iz plave tame stabla strse

Na cesti vise nikoga nema

Cesta stala
sa zaronjenom glavom u mrak bezglasne doline

U noci stabla maknuti se nece
Tek nebom sporo i bez suma koracanje zvijezda.

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

SMRT

I smrt ce biti sasma nesto ljudsko
Na lezaju se tijelo s necim nevidljivim hrve
i hropti
i smalaksava i stenje
i onda stane.
Ko kad masina stane. I stoji. Ni makac.

I ljudi u to sto se zbilo gledaju ko u neki
svrsen poso
i podizu se kao kad se podizu od stola
i sluskinje se uprav tad najvise uzrade

Mati ce zivinski kriknuti
otac zacutati
i buljiti nijemo cijelog dana.