Antun Branko Šimić

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

SMRT I JA

Smrt nije izvan mene. Ona je u meni
od najprvog pocetka: sa mnom raste
u svakom casu

Jednog dana
ja zastanem
a ona raste dalje
u meni dok me cijelog ne proraste
i stigne na rub mene. Moj svrsetak
njen je pravi pocetak:
kad kraljuje dalje sama

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

PJESMA PJESNIKA
Niki Milicevicu

Ja ne znam sto vi zelite
Ja idem,
izmedj kuca, cestama i nocu preko polja
i pjevam zivot svoj i zivot vas i zivot sviju stvari
Jer ja sam srce
O svijet i ja u svijetu i svijet u meni
Grad noci zene zvijezde
Ples radost ljubav vrisak Bog
Ja pjevam
i pjesme moje u svijet padaju ko zvijezde
(O zasto nisu vase duse duboka jezera, tamno more?)
U svijetu moje pjesme glasno pjevaju
i njihov bol i smijeh i radost nitko ne slusa
tek mnogo lica ruga se i smije
O tko sam, tko sam
ja, pjevac sam u noci gradom i na cestama?
Da ja ne pjevam tako bezbroj ljeta?
Da nisam ludjak sto je bezbroj godina vec lud?
Ja ne znam nista
Pjevam
i prolazim izmedj zlobno osmjehnutih lica
u noc i plavu daleku samocu.

Ja penjem se i penjem uz strme staze
I kad se popnem, stojim
u prostoru nijemom i bez ljudi
Ja, tamni pjevac na visini
Ja, usamljeno stablo navrh brda
sto svoj mukli besprekidni sumor
u duboku crnu vjecnost rusi.

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

20 GODINA

Pjesma posvecena nepoznatoj dragoj
mojim prijateljima
gradu u kojem zivim, i meni

Ja sam mlad
Ja hocu zivot pun i olujan
Ja hocu zivot sav ko Bog
Sve je moje
U krilo mojih misli sve se rusi

Dani
Svaki moj je jednak dan
nebo povrh glave
Kuce ljudi oko mene.
Bezbroj ljudi ide.
Ja sam na svim ulicama.
Ja se smijesim u sve lijepe oci zena.
Slusam
kad prosume kroz zrak haljina i pokreti.
Izgubljen
na uglu cekam
da me nadje jedna bijela ruka
i odvede s hladnog ugla

Nitko nikad ne dolazi k meni.
Zene prodju
sve utonu u dnu ulice.
Sam na uglu
zebem.
Zalost.
Umor.
Prostor tamni.
Vece silazi u prostor i u me.

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

Ja ne mogu nocu biti sam.
Oko mene moji prijatelji.
Ispred mene sumi crven alkohol.
Neka tuzno srce u noc tone.
Moja majka sniva
U snu njena ruka kroz noc trazi moje lice.
Mene nema
Mojoj dusi sumi crven alkohol.
Moja sestra budi se u noci
Moju sestru strah je od noci i mene.
Njen plac luta izgubljen u tami.

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

... ...

Jutro
Svjetlost
Kuce budne otvaraju oci
Bijele sjenke k meni plaze

Moja tamna dusa mrzi svjetlo
Moje lice nije za sunce i ljude.
Mene nikad ne ce ljubit lijepe zene.
Od mene ce bjezat djeca jutrom niz ulice.
Pjani pjevac ide pjeva posrce.
Da me vidi
vrisnula bi mala sestra prestrasena
zaplakala majka.
Pustite me
Ja cu uvijek ljubit svoju tamu.
Mjesto drage
mjesto sestre
mjesto majke
Smrt ce moje poljubit celo.

... ...

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

Nista nije moje
Ja sam igra svoga Boga.

Stojim sam na rubu noci i svih dozivljaja
Za mnom lezi crna proslost sahranjena
Ja sam sada tamna granica
Ja se radjam

Boze bacaj zivot u me
Ja sam more koje ceka crven zivot sunca u sebe

Boze, budi volja Tvoja
Stojim go na rubu svoje proslosti
Ja sam tamna granica
Moja dusa strepi
nevjesta u prvoj plahoj plavoj noci.
Moja dusa drsce
ispred Tebe
beskrajnog i tajnog tamnog zastora.

Ivankamaza · **~Ljubav i Snovi~**

MATI

Ja uđem u samoću svoje majke:
nijemi goli hram
U hramu gori besprekidno crveno i tiho srce ljubavi
Njenom oku stoji ispred mog života
neprozirna zavjesa od mraka
U moju prošlost njezin pogled ne ulazi dublje
od njene noge kojom prvi korak stupi
u tamu noćne šume
Za pjesmu moje ljubavi ona nema uho
Na odmetnutom sinu samo leže
dva pogleda teškog prijekora
Ja gledam njeno nijemo ladno bezutješno lice:
Davna vječna pramajka
iskrsnula iz dubljina vremena
Idem
Dva lica ćute tvrda kamena
Dodir ruku na kućnomu pragu
Moja majka povraća se u svoju samoću:
nijemi goli hram

Ivankamaza · **~Ljubav i Snovi~**

SAMOĆA NA VODI

Moj otac reče sinoć: "Sine, jesen je"
I već su noćas naš kraj cijeli poplavile žute vode

Sa brda slaze ljudi lutaju po vodi
traže ribu ili možda kakvo utopljeno dijete

Nad vodom sjaju njina nijema bakrenasta stroga lica

Kad zastanu odmarajući ruke
njihov pogled pada dug i težak na vodu
i njihova su tijela mirna čvrsta kao od kamena

Vrh vode i vrh ljudi
blizu vrška brda stoji sunce
nalik
na bijeli danji papirnati mjesec

Ja volim jesen vode blijedo papirnato sunce
i plovim sam po glatkoj goloj vodi
Pjevam pjesme mislim i mislima vraćam
sve:
brda vodu ljude sebe
u prve mlade dane zemlje
i mirna gola površina vode
čini mi se: leđa neke praiskonske silne žene

Dan svrši
Sa brda dugi zov na vodu pada
među ljude

I ljudi iščeznu na prvom zaokretu strmih puteljaka

Noć
bezdana i divlja
još nevidljiva
proguta u se sunce

I kada poslije stane i pred moje oči
proguta u se nebo oblake i brda

Ja sâm na vodi
pod svodovima tamne i visoke noći

Kadšto
uspravim se u noć

- lik što budan sniva -
i pružim dugo veslo u prazninu mraka

- Zar bi moja duša htjela
da neko iziđe iz tajanstvene noći
i stupi k njoj u njezinu samoću
na crnoj nijemoj vodi?
-
Oko mene je tamno
i sve se svršava na rubu vode i na rubu noći

Ivankamaza · **~Ljubav i Snovi~**

PODNE I BOLESNIK
Plavo podne sjedi
na oblacima
U jednoj sobi kamo ne ulazi niko
bolesnik mre
Kraj njega ćuti crna tica
U vrtovima sunčaju se gole djevojke
i plavi mlaz visoka vodoskoka
u plavu prazninu
šumi
. . . .
Bolesnik leži mrtav:
predmet pokraj predmeta u sobi
Crne tice
nema?
Ispod neba
rep pauna ogroman svjetlucav
sa oblaka visi u vrtove

Ivankamaza · **~Ljubav i Snovi~**

ŽENE S JEDNIM SRCEM

O one žene u životu
u čije oči još se iz nijedne duše
ljubav nije zagledala!

Ja gledam:
nevidljive prođu ulicama
i ko da kradu prostor
kroz koji idu

Za njih
na rubu njine duše počinje tuđina

Te žene u se izgubljene
i teškom ćutnjom zaključane!
Te žene
s beskrajnim Unutra!
One
nasloniv uho prisluškuju
kroz dane i noći svog života
.
Ja priđem k njima neosjetnim koracima
i uzmem blijedu meku ruku:
Ne plašite se mene! Ja u duši nosim ljubav

One
na moju ruku stave svoje srce

i onda umru s ove zemlje
u krajeve za njih Bogom određene

Ivankamaza · **~Ljubav i Snovi~**

GORENJE
Niz zapadno nebo
i iz rasprsnutih šipaka u vrtu
krv se cijedi
Al s istoka se veče javi plavim licem
i zapad biva bljeđi, crveniji šipci
Ti bježiš k meni
preplašena od grana u mraku
i ćutiš
Zašto ti je tijelo odjedanput plamen?
O kako šipci prskaju
i s nama gore!
Ni zvijezde neće da se jave
da jače bude ovo nijemo gorenje u vrtu

Ivankamaza · **~Ljubav i Snovi~**

POVRATAK
Ja sam natrag došo
bez mutnih misli na svom licu
U ljetnu svjetlost
osmjehuje se blago moja duša
Iziđi na svoj prozor
gledaj:
Daleko gdje se preko šuma i crvenih kuća svijetle obale
sa zelenom se vodom moje tijelo igra
Polako ćeš zaboravljati prošlog mene
Pred tobom ja ću rasti
nov i visok
Na obale je došao stanovnik s neke nove zvijezde
i šumi svojom divljom radošću
po vodi i zelenilu
U plavom zraku golo tijelo se zablista
krikne
i izgubi se u dubljini zašumjele zelenkaste vode