Antun Branko Šimić

Ivankamaza · **~Ljubav i Snovi~**

PRENUĆE
U noći mene prene iz tvrdoga sna
bijela svjetlost lijući se kroz moj prozor
Ja znadem: s dalekoga neba sjaju
u moju sobu gola tijela žena
I klečeći na prostrtomu plaštu plave mjesečine
molim nijem iz nijeme noći
tijelima nevidljivih nebeskih boginja

Ivankamaza · **~Ljubav i Snovi~**

LJUBOMORA

Nad snježnom zemljom
plave zvijezde
Tvoja kuća stoji na kraj šume
Ja idem k Tebi
Da me kakav vuk ne napadne iz tame?
Tiho šušti snijeg pod mojim koracima
Tu sam!
Tvoja kuća stoji ograđena
Sva su okna zastrta
Pred vratima ne videći mene
straži pas
Samo jedan prozor crven gori
Ja znadem sve
i idem natrag
mrtav
i u licu bijel kao snijeg

Ivankamaza · **~Ljubav i Snovi~**

PRVA NOĆ SAMOĆE

Crveni cvjetovi ljubavi
gore u noći

Prva noć kroz koju idem
sam

Slušam:
visoki plavi vodoskoci čeznu
zvijezde koje nikad dosegnuti neće

i u meni crno teško srce
tuče tuče

Ivankamaza · **~Ljubav i Snovi~**

ZIMA

Moju je dušu izmučila ljubav
Moja je duša bolesna
i sniva
Ne budite je: svaka miso boli
Moja je duša tamno golo jezero
u ladnom bijelom danu
Ne lete ponad vode bijeli galebovi
Ne šume ispod neba plavi oblaci
O kako stoji sve
ukočeno oštro bijelo!
Na blize kuće nebo palo
Na kuće nebo naslonjeno sniva
Pustite neka danas stoji sve i sniva
Danas svaki pokret boli

Ivankamaza · **~Ljubav i Snovi~**

TEŠKI ZRAK

O kuda da se danas pođe?
U sobu uđe moja majka
sjedne
i gleda u me nijemim pogledom
Ja puštam knjigu, izlazim iz kuće
Na rubu polja izmeđ crnih stabla
crveno mrtvo obješeno sunce
Ja stanem nasred ceste
i kriknem
iz svih snaga

Ivankamaza · **~Ljubav i Snovi~**

ŽRTVE

Mi
svako iz svog mučnog dana dolazeći
sretamo se na vratima noći

Noć je hram što plav i visok svijetli

Naša tijela u dubljini noći
bukte

Žrtve bogu naše ljubavi

Ivankamaza · **~Ljubav i Snovi~**

LJUBOMORA

Kad odlažah ko obično:
rastanak i žalost...
Tek zgrabih zadnjim pogledom u dušu
njene usne i na stolu cvjetove
crvene
Na povratku sada vidim kako zbunjena
u knjigu krije neku sliku
i ćuti
Zašto vidim tvoje usne i cvjetove
blijede?

Ivankamaza · **~Ljubav i Snovi~**

ZAPUŠTENA

U jednoj sobi ogromnoga grada
pokraj sirotnoga pokućstva i suđa
živi mlada žena

Svaki dan o podne i na veče
uđe jedno vučje lice

I dok žena stojeći po strani
čeka
vučje lice jelo proguta
i ode

U noći
mlada žena ćuti pokraj peći
- Pjev vatre šumi u tišini sobe -
nad romanom Marcela Prévosta

Dugo lice blijedo i bez nade
oteščalo od čitanja padne
nad stranice romana
i usne

Na prozoru rastvoreni modri cvjetovi
čeznu sami u noć
u kojoj bliza krčma divlje šumori i pjeva

Ivankamaza · **~Ljubav i Snovi~**

BOG MUČITELJ

U naše duše iznenada stupi mržnja
- O naše iskrivljene usne, raskidana lica! -

Za nama stoji nevidljiv i svirep Bog
u mraku
Mrak je njegov plašt
i ogromno mu nevidljivo tijelo iščeznulo u visinama

Mi stršimo ko stabla kad oluja prođe

Pokraj nas časi šušte o odijela
U naša lica
samilost reže blag i dubok posmijeh pomirenja

I tamni Bog se obrati u svjetlost
što se vani valja prostorima
i na naša okna divlje navire

Ivankamaza · **~Ljubav i Snovi~**

IZGUBLJENE ŽENE

O gdje su sada one žene
što lutajući ovim svijetom svratiše se u moj život
i opet redom iščeznuše iz moga života
u tamu?

I gdje je kraj
u kojem sada njine duše ljube?

Te žene sad su
zvijezde

Noćas
sve se iz dubljine noći
u moju dušu smiješe

Ivankamaza · **~Ljubav i Snovi~**

PJESMA IZNAD ZEMLJE

Mi cijeli dan smo plovili na oblaku
Sad je veče
Spuštamo se na visoki vrh brda
i ispijamo vino
Kroz veče k nebu bliješte srebreni pokali
Duboko preziremo ljude i zemlju ispod nas
Naš je život samo u visini
Na grudma noći
počinut će naša teška tijela
A sutra zorom
kroz novi dan će nova radost nas ponijeti
Visoke pjane naše radosti: naša bijela jedra

Ivankamaza · **~Ljubav i Snovi~**

APRIL

U vrtu ispod aprilskoga sunca
pucaju polako prvi pupovi
Stazama se igraju i smiju
djevojčice
Ja ulazim i sjedam na klupu
da ispušim cigaretu
u prančioku
Djevojčice stidno ostavljaju igračke
ko da vele:
To nije više za nas
Pušim
Neki šuštaj blizu
Skrivene iza jednog grma
mjere mene nijemim pogledima
djevojčice
Ja vidim kako koja kadšto rukom zabludi
i pritisne pod lakim proljetnim odijelom
srce
Krik!
Ugledaše da su otkrivene
i smijući se pobjegoše naglo ispred mojih očiju
za visoke grmove u vrtu