Izumiranje jezika

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

Mnogi od 5000 jezika nestat će za 100 god

U svijetu se govori velik broj jezika, nagađa se da ih danas ima još uvijek oko 5000. Zemlje u kojima se govori najviše jezika su Papua Nova Gvineja s 850 i Indonezija s 670, zatim dolaze Nigerija (410), Indija (380), a nakon njih slijede Kamerun Meksiko, Republika Kongo, Australija i Brazil sve s preko 200 jezika. U još 13 drugih zemalja se govori preko 100 jezika. Iako se taj broj čini velik ne smiju se zanemariti procesi koji su u najnovije vrijeme doveli znatan broj postojećih jezika na rub opstanka. Mnogi od njih se govore u vrlo malim zajednicama i kroz stotinjak godina će nestati biološki skupa s njihovim govornicima koji ih nemaju kome prenijeti.

Francuski lingvist Claude Hagège, profesor teorijskog jezikoslovlja na Collége de France, se u knjizi \'Zaustaviti izumiranje jezika\' bavi upravo tim fenomenom. Jezici su se oduvijek mijenjali i to je u njihovoj prirodi, stoga su u prvim poglavljima knjige dati neki primjeri jezika koji su se govorili u prošlosti i ugasili se. U procesu mijenjanja Hagege razmatra prvo nestanak samih riječi koji ne mora biti nužno povezan samo s ugroženim jezicima. Tako je na primjer pravilo tabua uzrokovalo nestanak nekih riječi i njihovu zamjenu novima, kao što je čest slučaj u australskim jezicima, gdje npr. sa smrću člana zajednice koji je imao korijen riječi 'voda' u svom imenu cijela zajednica izbacuje tu riječ i prima istoznačnu riječ iz jezika drugog plemena. Slične promjene je u slavenskim jezicima doživio prijašnji indoeuropski naziv za medvjeda koji je nakon primjene tabua opisno nazvan 'onaj koji jede med'.

Kako nestaju jezici

Jezici nestaju na različite načine, jedan od uobičajenih je transformacija samog jezika - uslijed vremena sve se više osjeća djelovanje promjena koje zahvaćaju neki jezik, i u jednom trenutku možemo reći da se pojavio novi jezik. Supstitucija je polagani proces stapanja dvaju jezika u kojem se slabiji malo po malo apsorbira u onaj nadmoćniji i preuzima od njega većinu struktura i riječi. Jezik je na putu nestanka kad se izgubi izvorna kompetencija njegovih govornika, više ga se ne koristi u svim svakodnevnim situacijama i sve ga se nesavršenije i slabije prenosi potomcima. Jezik ima nesigurnu budućnost ako se ne koristi dovoljno pri odgoju djece, a mali postotak djece među govornicima treba smatrati mračnom prognozom opstanka. Hagege uvodi zanimljivu kategoriju 'podkorisnika', oni predstavljaju dvojezične govornike koji su izgubili izvornu kompetenciju svog jezika, ne mogu mu prepoznati sva obilježja i predstavljaju najavu njegovog skorog nestanka. Uzroci nestanka jezika su brojni, neki su nestali na brutalan način preko fizičkog uništenja populacije koja ih je koristila. Na taj način je nestao jezik Hsihsija, napredne civilizacije u Aziji koju je Džingis Kan u osveti istrijebio. Deportacije australskih i američkih domorodaca isto su uzrokovale nestanak brojnih malih jezika. Pritisak moćnijeg gospodarstva također tjera ljude na učenje njegovog jezika kako bi se uklopili, a slično vrijedi i za društva lovaca-skupljača koja gube svoje jezike pri integraciji među stalno naseljeno stanovništvo. Centralizirana državna vlast preko školstva, vojske i medija sporo ali učinkovito promiče favorizirani jezik i tako malo pomalo asimilira ostale.

Prestiž jezika

Vrlo važan faktor koji odlučuje o opstanku ili nestanku nekog jezika je prestiž, ugled koji on uživa u zajednici. Tako se navode primjeri jezika osvajača koji su nestali među pokorenim narodima s višom kulturom, ali i primjeri kao onaj Španjolaca, koji su u Americi nametnuli svoj jezik vrlo brojnim indijanskim populacijama. Jezik gubi na prestižu iz više razloga, može ga se povezivati sa životom seljaka i sa prošlošću, može biti jezik bez pisma ili književne tradicije, ili stanovništvo koje ga govori nema svoju nacionalnu svijest te se integrira u drugu naciju uzimajući njezin jezik. Govornici koje privlači neki drugi jezik često se srame svog govora i smatraju ga znakom zaostalosti, kao što je slučaj na Aljasci s Tlingitom. Događa se i da se za prevlast bore dva jezika podjednakog prestiža. Jedan od takvih primjera je Engleska nakon normanske invazije kad se u višim slojevima govorio samo francuski, no engleski je do kraja 14. stoljeća ipak uspio istisnuti francuski iako je primio brojne posuđenice. Nestajanje jezika nije uvijek nepovratan proces, postoje i primjeri kako se jezici uspijevaju oduprijeti i izbjeći takvu sudbinu. Neki jezici se obnavljaju zajedno s buđenjem svijesti govornika o vlastitom identitetu, dok su drugi očuvani jer se govore u uskim zajednicama i getima - kao što su china-towns u kojima i treća generacija doseljenih Kineza govori kineski. Maorski jezik se uspješno oporavlja nakon što su 1994 otvorene škole isključivo na maorskome koji je postao glavni jezik nastave.

Uskrnuće hebrejskog

Postoji za sad samo jedan primjer da se izumrli jezik ponovo progovorio u nekom društvu, a to je hebrejski. Hagege je znatan dio knjige posvetio etapama razvoja hebrejskog dok je još bio govorni jezik. Razmatraju se i utjecaji aramejskog za koji se zna da je njime govorio Isus na hebrejski. Usksnuće hebrejskog započela je s Eliezerom Ben Jehudom, zanesenjakom koji je unatoč mišljenju većine vjerovao u njegovu obnovu i počeo odgajati svoju djecu isključivo na hebrejskom. Osnovao je 1904. odbor za jezik preko kojeg je sa skupinom istomišljenika promicao hebrejski, uz rad na rječniku budući da je hebrejski zahtijevao znatno proširenje fonda riječi koji je bio presiromašan za suvremene potrebe.
Veliko je značenje jezika za kulturu nekog naroda, to je ono što ga čini osobitim i različitim od drugih, a upravo gubitkom jezika nestaje i znatan dio identiteta skupine. Hagege u svom djelu upozorava na činjenicu da je jezična raznolikost baština čovječanstva i da njezino očuvanje predstavlja i očuvanje raznolikosti svijeta.

(autor Valdimir Puljko, preuzeto sa www.nacional.hr)

please · Odomaćeni član

mislim da cak i oni jezici koji nisu retki umiru na odredjeni nacin,
jer se svet izrazava sve jednostavnije.
gubi se bogatstvo recnika,slabo ko se muci traziti sinonime...

coco_bill · Zli carobnjak-lingvista

Da dodam jos par uspelih ozivljavanja jezika: havajski, baskijski, velski i irski. Trenutno se radi na ozivljavanju skotskog galskog, kornvolskog, bretonskog; a ozivljavanje manškog 1980-ih nije uspelo.

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

Pola „živih“ jezika može da nestane

Generalna skupština Ujedinjenih nacija proglasila je 2008. međunarodnom godinom jezika. Zadatak usklađivanja svih delatnosti u vezi sa tom akcijom poverena je Unesku. Generalni direktor Uneska, Koičiro Matsura, rekao je da je ta organizacija svesna ključnog značenja jezika i brojnih izazova sa kojima će se čovečanstvo u narednim decenijama neminovno suočavati. U tom smislu je 21. februar 2008, deveti međunarodni dan maternjeg jezika, posebno primeren za nove akcije kada je reč o jezicima.

„Jezici su temelj za identitet grupa i pojedinaca, te za njihov miroljubivu koegzistenciju; strateški činilac na putu do trajnog razvoja te skladne povezanosti svetskog i lokalnog; kao i temeljno važni za dosezanje razvojne ciljeve novog milenijuma, koje su 2000. godine donele Ujedinjene nacije“, zapisano je u izjavi Matsure.
Jezici su strateški važni za borbu protiv najtežeg siromaštva i gladi, kao podloga za opismenjevanje, osvajanje znanja i veština, za borbu protiv AIDS-a, malarije i drugih bolesti, za čuvanje lokalnog i autohtonog znanja. Pored toga, kulturna raznovrsnost tesno je povezana s jezičkom različitošću, kako je zapisano u Uneskovoj opštoj deklaraciji o kulturnoj raznovrsnosti i njegovom akcionom planu (2001), u konvenciji o čuvanju nematerijalne kulturne baštine (2003), te konvenciji o čuvanju i razvoju raznovrsnosti kulturnih izraza (2005).
Matsura je upozorio na već poznatu opasnost da će za nekoliko generacija nestati više od polovine od 7000 živih jezika u svetu. Manje od jedne četvrtine tih jezika se uči po školama i upotrebljava u kibernetičkom prostoru, i to uglavnom povremeno. Na hiljade jezika nije moguće pronaći u obrazovnom sistemu, medijima, izdavaštvu i javnosti.
Generalni direktor Uneska zato vlade, organizaciju UN, organizacije civilnog društva, obrazovne ustanove, i sve druge poziva na razvijanje jezičkih politika, koje svakoj jezičkoj grupaciji omogućavaju upotrebu njenog prvog odnosno maternjeg jezika, koliko je moguće široko, kao i ovladavanju jednog državnog ili regionalnog i jednog međunarodnog jezika.
Poziva takođe i one koji koriste prevlađujući jezik da nauče drugi državni ili regionalni jezik i jedan ili dva međunarodna jezika. Zajednički cilj je važan za različite nivoe - državni, regionalni i međunarodni. Naime, priznati jezičku raznolikost i višejezičnost u obrazovnim, upravnim i pravnim sistemima, u izražavanju kulturnog identiteta te u medijima, kibernetičkom prostoru i trgovinskoj razmeni.

Izvor: B92-Kultura

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

Izumiranje jezika i kultura

Uznemirujuće vesti osvanule su na stranicama nekih svetskih novina: kako tvrde eksperti, svakih 14 dana sa lica Zemlje nestane jedan - jezik! Preciznije, to znači da umire poslednji čovek koji je govorio tim jezikom. Samim tim nestaje jedan narod, odnosno jedna kultura, poimanje sveta, etički kodeks, običaji, priče i legende, istorija i svakodnevica...

Rečju, nestaje deo bogatstva koje su stvorili pripadnici vrste Homo Sapiens, tog samozvanog vrhunca evolucije na “trećem kamenu od Sunca”. Dakle, ne izumiru samo niže vrste (biljke i životinje) već i pobednici, i to na početku civilizovanog 21. veka.

Prema zvaničnim podacima američkog Instituta za žive jezike, trenutno u svetu postoji 7000 živih jezika. Osamdeset odsto sveukupne ljudske populacije govori 83 jezika dok samo 0,2 odsto ljudi koristi čak 3500 jezika, i upravo ti jezici su najugroženiji. Identifikovano je pet područja u kojima jezici ubrzano izumiru, odnosno, u kojima je najveći broj jezika na granici nestanka. U južnoj Australiji ugrožena su 153 jezika. U Centralnoj i Južnoj Americi ugroženo je 113 jezika, posebno u Ekvadoru, Kolumbiji, Peruu, Brazilu i Boliviji. Na severnopacifičkom platou ugrožena su 54 jezika, posebno u Britanskoj Kolumbiji i Kanadi. U SAD su zone izumiranja jezika u državama Vašington i Oregon, Oklahoma, Teksas i Novi Meksiko. U Rusiji je to istočni Sibir. U Kini i Japanu u opasnosti su 23 jezika.
Jezici najčešće nestaju pošto umre poslednja osoba koja ih govori. Na primer, u ovom trenutku postoji samo jedan čovek koji govori silez diini, poslednji od 27 jezika kojim su govorili Indijanci preseljeni u rezervat Silez. Taj jezik praktično je već nestao. Po pravilu, najmlađi koji govore nekim od nestajućih jezika imaju više od 60 godina. Samo petoro tako starih osoba govori juši u državi Oklohama.

Ipak, nestanak nekog jezika je dugotrajan proces. Jezici počinju da nestaju zato što ih potiskuju drugi jezici. U Severnoj i Južnoj Americi domorodački dijalekti bili su nadjačani od evropskih jezika, španskog, engleskog i francuskog. U Australiji su brojni sukobi između urođeničkih plemena i doseljenika prouzrokovali i nestajanje nekih jezika. U bivšem Sovjetskom savezu, vlast je svojom politikom protežiranja ruskog kao zvaničnog državnog jezika doprinela nestanku drugih jezika, posebno u Sibiru.

Skoro polovina svih jezika koji su postojali, odnosno koji i dalje postoje, nikada nije bila zapisana. Upravo zbog toga, kada umre poslednja osoba koja govori takav jezik - on nestaje. Bez zapisa, rečnika ili audio snimaka nemoguće je rekonstruisati neki jezik. Zato je svaki pisani trag važan, ali ako narod nije imao svoje pismo i tekstove na njemu, već je njegov jezik opstajao samo kao govorna komunikacija, sudbina mu zavisi od ljudi koji ga još uvek znaju i govore. Smrću poslednjeg čoveka koji govori takav jezik nestaju svet i sva znanja tog naroda.

Naučnici se ne slažu o tome koliki je uticaj procesa globalizacije na nestajanje jezika. Mnogi smatraju da su to dva odvojena procesa koji međusobno nisu u vezi. Ipak, oprezniji stručnjaci nisu tako decidirani. Nesporno je da širenje elektronskih sredstava masovnih komunikacija nameće obavezu poznavanja jezika na kojima se programi emituju. Internetom vlada samo par jezika, na čelu sa engleskim i mandarinsko-kineskim. Ubrzana urbanizacija “zemalja u razvoju” razara dotadašnje organizacije plemena/naroda. Sveži doseljenici u gradove, naravno, moraju da govore jezikom koji je većinski i tako zaboravljaju svoj maternji jezik, a njihovi potomci nikada i ne nauče jezik predaka. U konačnom zbiru dešavanja, razbijanje jezgra naroda donosi i nestanak jezika koji su stvarale generacije i po kome su se razlikovale od drugih, izražavajući svoj neponovljivi doživljaj sveta. Imperijalna globalizacija, koja podrazumeva i zahteva unifikaciju, nema razumevanja za ovakve finese. Konfekcijska jednoobraznost je ideal globalista. Uniformnost znači i da će ljudi imati ograničeni broj reči za izražavanje svojih misli i emocija. NJima svakako nije potrebno 50 eskimskih reči za sneg. Što je manje reči to su i mentalni sadržaji čoveka siromašniji a tada je on podložniji sugestijama i manipulacijama. Sve ovo predvideo je DŽordž Orvel pišući u «romanu “1984”» o radikalno uprošćenom “novogovoru” koga nameće Veliki Brat težeći ekonomičnosti i jasnoći iza kojih se kriju ideali totalitarne kontrole pojedinaca.
Ilija Bakić

(preuzeto sa www.dnevnik.co.yu)