:: |
| Autor |
Poruka |
jecika_84 ^Everyday Is Viggo day^

 |
Godine: 41
Datum registracije: 18 Apr 2006 Poruke: 44637 Mesto: ~Liga senki~

|
|
Biti gejša u Japanu svojevremeno je značilo biti umetnica, poznavati tradicionalni ples i muziku i nastupati po pozivu u ekskluzivnim restoranima za imućne posetioce, što nije podrazumevalo automatski pristanak gejše na ljubav.
Sredinom 50-ih u Japanu je bilo oko 40.000 gejši, ali ih danas ima jedva 1.000. Razlog je smanjeno interesovanje za tradicionalnu umetnost, koju, među mladima, uveliko zamenjuju karaoke i drugi vidovi zabave.
Četvrti u kojima su živele gejše nalaze se u drevnoj prestonici Kjoto, zatim u Tokiju, gde je danas ostalo 300 gejši, kao i u primorskom mestu Atami gde se tim zanatom bavi njih 230.
Pojava gejši vezuje se za sredinu Edo perioda (1603-1867), kada su gejše zabavljale muškarce u tokijskoj četvrti crvenih fenjera Jošivara. Mada je u to vreme prostitucija bila legalna, profesija gejše se razlikovala od najstarijeg zanata budući da su one, kao umetnice, mogle da odbiju poziv na ljubav.
One su bile umetnice koje su mogle imati mecene po svom izboru, kojima su mogle bile ljubavnice, a katkad i žene, jer su oni plaćali troškove njihovog obrazovanja i skupu opremu, koju čini ne mala stavka za niz svilenih ručno tkanih kimona.
Među gejšama je do 1930. godine bilo i muškaraca. Sada ih je četvorica, a njihova uloga je u pričanju viceva uz zvuke šamisena u pauzama ženskih nastupa.
Nostalgiju za danima, uoči Drugog svetskog rata, u kojima su carovale gejše danas ne krije najstarija među njima po imenu Kokin (98) koja je profesiji gejše posvetila čitav svoj život.
Bila su to vremena kada su u svilenim kimonima klepećući nanulama gejše "lepršale" u restorane "rjotei" i zabavljale dobrostojeću gospodu, a ova bi se divila njihovoj umešnosti, lepoti, ženstvenosti i šarmu, seća se s ponosom Kokin.
Ona sa žaljenjem dodaje da se danas ljudi zabavljaju u karaoke barovima i plesnim klubovima, ne znajući šta gube jer, kad nešto ne znate, to vam i ne može nedostajati, zar ne?
Kokin i danas svira šamisen, tradicionalni instrument s tri žice pevajući stare pesme u Atamiju.
Kada je u septembru napunila 98 godina o njoj su pisale gotovo sve novine u Japanu i slikali su je u zelenom kimonu sa ružičastim pojasem.
Danas tek nekoliko gejši, u profesiji koja izumire, peva i pleše na preskupim svečanim večerama u elitnim restoranima za 80.000 jena (730 dolara) po osobi, ali je prava klijentela koju čine vrhunski biznismeni i političari sve ređa, naročito posle ekonomske krize 90-ih godina.
"Danas se može desiti da predsednik kompanije koji ima 50 godina nikada nije bio na večeri s gejšama", kaže Sumi Asahara autor više knjiga o tim elegantnim umetnicama izbeljenog lica koje su, kao i planina Fudži, postale simbol zemlje izlazećeg sunca.
Mladi se ne potresaju zbog toga što izumire čitav jedan svet jer i ne umeju više da vode razgovore, a da bi sačuvale tradiciju, pojedine zajednice nastoje da umetnost gejši prikažu turistima i da to prilagode njihovom džepu.
"Tradicija gejši će preživeti u okviru 'rjoteja' za ljude koji su spremni da plate visoke cene", izjavio je za Rojters Keiko Hoki potpredsednik Ikimači kluba, koji se zalaže za očuvanje kulture.
U četvrti Kagurazaka, u centralnom delu Tokija, neprofitne organizacije nastoje da ponude programe u kojima gejše mogu da prikažu svoju umetnost široj publici. Tu gejše obučene u klasičnom plesu i muzici, sviraju instrumente uz ritualnu čajnu ceremoniju.
U tokijskoj četvrti Mukođima restoran "Sakurađaja" nudi grupama od po 30 turista večeru uz performans šest gejši za cenu od oko 10.000 jena (oko 5.000 dinara) po osobi, ističe vlasnik restorana Kazuko Amemija.
"U našem svetu čuva se ono najbolje što može da pruži Japan i stoga se nadam da će više ljudi, kako Japanaca, tako i stranaca doći da se u to uvere", kažu gejše u tokijskoj četvrti Asakusa žaleći se na to što i u Japanu ljudi "sve više naginju zapadnim vrednostima".
Gejše su obično bile "šegrti" u poslu od svoje 13. godine, a danas rade od 18, osim u Kjotu gde počinju sa 15 godina, da bi posle višegodišnje obuke mogle da se bave zanatom koji iziskuje strog prethodni trening kako u ponašanju tako i u sviranju klasičnih instrumenata šamisena, flaute i bubnjeva, plesa, pevanja i umetnosti služenja čaja.
(Tanjug)
|
_________________ ~Duo de la muerte~ |
|
| |
|
 |
D@cha Prijatelj foruma

 |
Godine: 91
Datum registracije: 02 Apr 2007 Poruke: 4657 Mesto: 13 krug pakla

|
|
| |
|
 |
|
|
Vi ne možete otvarati nove teme u ovom forumu Vi ne možete odgovarati na teme u ovom forumu Vi ne možete menjati Vaše poruke u ovom forumu Vi ne možete brisati Vaše poruke u ovom forumu Vi ne možete glasati u anketama u ovom forumu Vi ne možete postavljati fajlove u ovom forumu Vi ne možete preuzeti fajlove sa ovog foruma
|
|