www.domaci.de Forum Indeks Home
Portal • Forum • Novi upisi • Pretraga • Link do nas • Domaći filmovi • Lista korisnika • Tim sajta • Proverite privatne poruke • Prijava • Registracija
Pravilnik • FAQ • Profil • Favorites • Galerija slika • Top lista • Download MP3 • MP3 razno • Spotovi • Noviteti 2013 • Muzički noviteti 2014

Nasradin Hodža
Upišite novu temu   Odgovorite na temu    www.domaci.de Forum Indeks -> ~ Književnost ~
::  
Autor Poruka
coco_bill
Zli carobnjak-lingvista
Zli carobnjak-lingvista



Godine: 43

Datum registracije: 22 Mar 2006
Poruke: 33433
Mesto: Novi Sad

serbia.gif
PorukaPostavljena: Sub Jul 26, 2008 4:34 pm    Naslov poruke: Nasradin Hodža Na vrh strane Na dno strane

Nasradin-hodža – Otac turskih humorista, kako nazivaju Nasradina (Nasreddin Hoca), bio je vrlo interesantna ličnost i o njemu postoji mnoštvo anegdota. Pored Turske, u kojoj se rodio, priče o Nasradinu se mogu čuti i kod nas, u Bugarskoj, Kavkazu, u Arabiji… U svim tim zemljama Nasradin je predstavljen kao veseljak, šaljivdžija, a njegov humor je vedar, optimistički. Ma šta ga snašlo u životu, Nasradin-hodža ne očajava. Dolaskom Turaka u naše krajeve postao je popularna ličnost i kod nas, ponajviše zbog toga što je njegov humor bio izraz narodnog duha, a otuda i najbliži narodu. Njegov humor prenosio se što usmenim, što pismenim putem i još od XIII veka, pa do današnjih dana sačuvao je svoju vrednost.

U srcu Anadolije – Grad u kome je Nasradin-hodža živeo (1208-1285) zove se Akšehir (Akşehir), što u prevodu znači "beli grad". On se nalazi na južnom delu srednje Anadolije, u azijskom delu Turske, na obali istoimenog jezera. Ima oko 60.000 stanovnika.

Centar sveta – Nasradinov grob nalazi se u Akšehiru i Turska je rešila da od ovog malog zabačenog mesta napravi kulturni i umetnički centar. Već je napravljen "Nasradinov kulturni centar" u slavu ovog šaljivog hodže koji je proneo slavu Turske van granica svoje zemlje. U okviru toga, u Akšehiru je 1973. održani prvi međunarodni festival karikature. Tako je počela da se ostvaruje ideja da Akšehir postane centar sveta, kao što je to napisano u jednoj staroj priči o Nasradinu. Pitali ljudi hodžu gde je centar sveta, a on im reče: "Evo, ispod kopita zadnje noge mog magarca, pa pogledajte!" Pošto se niko nije usudio da podigne nogu magarcu, centar sveta je ostao u Akšehiru.




Krepao kotao – Zamoli jednom Nasradin-hodža svog komšiju da mu dâ na poslugu veliki kotao. Sutradan uze hodža svoj mali kotao, stavi ga u komšijin veliki i ponese da vrati komšiji. Komšija izvadi kotlić pa reče: "Ovo nije moje". Ali, hodža ne htede da ga primi. "To se tvoj kotao juče kod mene okotio", reče komšiji, "te je sad taj kotlić tvoj". Posle nekog vremena Nasradin zatraži od komšije onaj isti veliki kotao. Komšija mu ga ovog puta dade rado, ali Nasradin mu ga ne vrati. Čekao komšija nekoliko dana pa kad vide da hodže nema da kotao vrati, digne se i sâm ljutito ode po njega. "E, moj komšija", reče mu Nasradin, "tvoj kotao krepao i ja ga lepo ukopao". Naljuti se komšija pa podviknu: "Ko je još čuo i video da kotao može krepati?!" A hodža će njemu: "Čudiš se kako je krepao kotao, a nisi se onomad čudio. Kad se mogao okotiti, može i krepati!"

Uteha u nesreći – Izgubio Nasradin-hodža svog magarca pa ga stade tražiti stalno vičući: "E, hvala Bogu, hvala Bogu!" Slušaju ga ljudi pa se čude i zapitaju ga: "Zašto zahvaljuješ Bogu?" A on im odgovori: "Eto, hvalim ga što se nisam ja desio na magarcu kad se izgubio, jer da sam ja bio na njemu, izgubio bih se zajedno s njim".

Pun tanjir vode – Doneo nekakav seljak Nasradin-hodži na dar zeca. Primi ga hodža sa zahvalnošću, počasti seljaka i ostavi ga da kod njega noći. Posle nekoliko dana dođoše hodži neki ljudi. "A koji ste vi?" – upita hodža. Oni mu odgovoriše: "Mi smo rođaci onog čoveka što ti je doneo zeca". Češe se hodža po glavi, ali i njih počasti. Posle nekog vremena eto opet nekih nepoznatih ljudi. Hodža ih upita: "A koji ste vi, dobri ljudi?" "Mi smo", vele oni, "komšije onog čoveka što ti je doneo zeca". "E, dobro došli, sedite", reče hodža i stavi pred njih pun tanjir vode i kašike. "Šta je to, hodža?", zapitaše ga gosti. "E, to vam je voda od one vode koja je ostala od čorbe onog zeca", reče Nasradin sit svega.

Bolje smokve nego rotkve – Nasradin-hodža je bio u velikom prijateljstvu sa jednim begom. Jednog dana stavi u činiju nekoliko rotkvi i ponese ih begu na dar. Sretne ga jedan prijatelj, pa kad vide šta je hodža poneo, reče mu da se rotkve ne nose na poklon, nego neka ponese smokve, to je lepše i zgodnije. Hodža ga posluša. Kad ih donese i stavi pred bega, beg zapovedi slugama da gađaju hodžu smokvama u glavu. "Hvala begu, hvala begu", povika na to hodža. "A zašto mi zahvaljuješ?" upita beg u čudu. "Zahvaljujem na tome što u činiji nije bilo ono što sam prvo poneo. Šta bi bilo od moje glave da sam ti doneo rotkve?"

Ne treba verovati magarcu – Zamoli jedan prijatelj hodžu da mu dâ na poslugu svog magarca, a hodža mu se izvinjavaše da magarac nije kod kuće. Taman to reče, a magarac odnekud poče da njače. Prijatelj na to reče: "Pa, efendija, eto tu je magarac, a ti mi kažeš da nije!" – "E, jesi ti neki čudan čovek!", reče mu hodža. "Više veruješ jednom magarcu nego meni, čoveku bele brade".

Sapun vrani na poklon – Ode Nasradin-hodža sa svojom ženom do potoka da peru rublje. Žena počne prati, a hodža sede da razmišlja. Odjednom dolete odnekud vrana i zgrabi komad sapuna koji se kraj vode zatekao. "Odnese nam vrana sapun", povika žena, a hodža joj mirno odgovori: "Neka je, ženo! Jadnica, mnogo je crnja nego naše rublje, pa joj je sapun i potrebniji".

Ne zna koji je dan – Otišao Nasradin u neku varoš i dok je hodao po njoj, upita ga jedan čovek: "Efendija, koji je danas dan?" – "Ne mogu ti kazati", reče Nasradin. "Tek danas sam ovde stigao, pa još nisam naučio dane u ovom mestu".

Da im ne okrene leđa – Išao Nasradin sa drugim hodžama nekom u selo na svadbu. Svi su išli pešice, a samo Nasradin, ispred njih, na magarcu. Posle nekog vremena pade mu na pamet da je tolikim hodžama okrenuo leđa te mu se učini da to ne valja. Zato brzo sjaha s magarca i uzjaha ga ponovo, ali natraške. Kad ga upitaše zašto to čini, on odgovori: "Kad jašem onako, onda vam okrećem leđa, a to ne valja; ovako ću, pa em u društvu idem, em vam čast odajem".

Ni znati, ni ne znati – Priča se za Nasradin-hodžu da osim "Kurana" nije ništa drugo izučio, te je zato nerado govorio narodu u džamiji. Jednog dana pope se ipak ne predikaonicu da drži propoved, pa obraćajući se vernicima, reče: "A znate li, dobri ljudi, o čemu ću da vam govorim?" Oni mu odgovoriše da ne znaju i hodža nastavi: "Pa, kad ne znate, onda šta da vam kazujem i kome da kazujem?" Kad to reče, siđe i ode kući. Drugoga dana opet se pope i reče: "O, ljudi, znate li šta ću vam danas govoriti?" Oni mu odgovoriše da znaju. "Pa, kad znate", reče hodža, "onda zašto da džabe trošim reči". Kad ih isto upita i treći put, jedni odgovoriše da znaju, a drugi da ne znaju. A hodža im onda reče: "E, taman kao što valja! Sada neka oni što znaju kažu onima što ne znaju". To reče i ode iz džamije.

[iz "Politikinog zabavnika" #1199/1974]



_________________

ı¤¤¤¤¤¤¤¤ı••••••••••••ı
 
crnibiser
samotvoja24
samotvoja24



Godine: 47

Datum registracije: 22 Maj 2005
Poruke: 11005
Mesto: Sarajevo

bosnia_herzegovina.gif
PorukaPostavljena: Pon Jul 28, 2008 7:44 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Evo i moji prihodi ovome Mr. Green

Nasrudin hodža uči dovu


Poš’o Nasrudin hodža u neko selo da obiđe ahbaba, pa kad je stig’o pod nekak’o brdo, a bio se umorio, reče:
- E, daj mi Bože kako konjče da me iznese!
Ma nije to ni izgovorio do kraja, kad eto ti tatara na konju, uz kojeg je kaskalo ždrijebe. Kako pristiže Nasrudina, tatar poteže bič pa veli:
- Deder efendija podigni ovo ždrijebe pa ga iznesi na brdo!
Vidje Nasrudin da nejma šale, šta će jedan i čemeran, poturi leđa pod ždrijebe te ga, nogu za nogom, jedva iznese na brdo.
Na brdu tatar oplete konja bičem i odjaha, i ždrijebe za njim. Nasrudin, umoran, sjede da odahne pa sam sa sobom zbori:
- Ja Rabbi! Il' ti nijesi dobro razumio il' ja nijesam dobro rek’o. Ja sam reko da on mene iznese, a ne ja njega!
Zamalo stiže hodža u selo, nadđe ahbaba a on reče:
- U pravi vakat efendija. Snaha mi evo cijelu noć rađa a nikako da se sa dijetetom rastavi. Tako ti Boga uči kakvu dovu da joj olakša.
- Hoću, - veli hodža - ama su u mene naopake dove, da vam ne bude neobično!?
- Uči hodža kakve znaš, samo nek se huda kutariše! - zavapi domaćin. Nasrudin diže ruke i iz sveg glasa povika: - Ja Rabbi! Dabogda ova žena nikad ne rodila! Nikad! Nikad!
I dok su prisutni u čudu slušali ovu naopaku dovu, dijete proplaka. U radosti svi smetnuše hodžinu dovu samo je domaćin potiho upit’o: - Ko te poštovani efendija poduči da učiš ove naopake dove?
- Ždrijebe! - odhukujući reče hodža.

Nasrudin hodža i beg


Nasrudin hodža otišao u jednog bega i tu ostao kao gost nekoliko dana. Beg hodžu hrđavo pogostio. Jedno jutro reče mu beg:
- Hajde, hodža, u selo, pa nađi jedno valjano kerče koje zna goniti zeca, pa ćemo ići sjutra u lov.
Nasrudin ode u selo i dovede jednog tornjaka koji ovce čuva. Kad ga beg ugleda, reče Nasrudinu:
- Hodža, ovo je kabasto. Ovo ne može ni potrčati. Ovo nije ker za zečeve.
Na to de mu hodža:
- Nek ostane u tvojoj kući samo nekoliko dana, ne samo da će moći trčati, nego će moći i letjeti, da mu ništa živo neće moći uteći.


Nasrudin hodžina pravda


Nabrala djeca jabuka pa se posvađala kolko će kome dopasti. U tome naiđe Nasrudin hodža pa veli:
- A zašto se svađate?
- Evo smo nabrali jabuka, pa nemeremo da ih podijelimo - rekoše djeca.
- Pa, bi li ste, da vam ih ja podijelim? - upita ih hodža.
- Jašta već hoćemo - povikaše djeca.
- Samo - veli hodža - recite mi, hoćete li da vam podijelim po svojoj ili po Božijoj pravdi?
- Po Božijoj, po Božijoj... - povikaše djeca.
Onda Nasrudin uzme pa stade dijeliti jabuke: nekom jednu, nekom dvije, nekom tri, a nekom ništa... A djeca u još veću dreku, pa vele:
- Kakav si ti efendija? Umjesto da nas mijeriš ti nas zavađaš. Vidi kako si nam podijelio, sve nejednako!?
- Pa vi ste tako tražili. Da ste rekli po mojoj pravdi ja bi svima jednako. Ali velite hoćete po Božijoj, a u Boga je vako: nekom da jedno a nekom dvoje, neko sve a nekom ništa. Eto to je Božija pravda a vi razumite - reče hodža pa produži svojom putem.


Nasredin u bostanu

Prolazio Nasredin hodza kraj bostandzijina bostana. Zapele mu lijepe
dinje i karpuze za oci, pa ne mogo srcu odoliti, preskoci plot pa ih stane
u torbetinu trpati. Al' eto ti bostandzije:
- More, hodzo, sta radis u mom bostanu?
Nasredin, kako prihvatio dinju da ju utrgne, okamenio se kraj nje i
izbuljio oci u bostanziju:
- More, bostanzijo, vitar me donio.
- Ako te je vitar donio, sto drzis dinju u ruci? - pita bostandzija.
- Drzim se da me dalje ne odnese, - veli hodza.
- Ma kad se drzis da te dalje ne odnese, zasto ih trpas u torbu? - pita
opet bostandzija.
- Beli, ni sam ne znam sto to od straha radim - doklopi hodza.



Nasrudin i pas

Jednom Nasrudin hodja usao nekuda kroz selo, pa na njega naleti pas
njegova komsije. Hodza, da se obrani, potegne sjekiru, udari psa u glavu, a
pas otegne repinu.
Komsije ode kadiji, pa mu se potuzi. Odmah dovedu Nasrudina, te mu rece
kadija:
- Sto nisi drzalicom udario psa, vec sjekirom?
Na sto ce mu Nasrudin:
- Da je htio pas mene repom ujesti, i ja bih njega udario drzalicom.


Al' ja se ne slazem
Popeo se jednom Hodza na perdu cuprije,ko hoce bajagi skociti u nabujalu rijeku,a ustvari merak mu je bio iskusati i naljutiti carsiju.
Sva se carsija iskupila na mostu da gleda i uziva,a Hodza viknu:
-Hocu l' skociti?
-De ,Hodza-povikase uglas.
-Ima l' iko protiv?
Carsija sutnjom odgovori,a Hodza ce na to:
-Ama ja sam protiv-i sidje s perde na veliko razocarenje svijetine koja se ljuta razidje.



Nemoj se samo meni pokazivati

Ozenili Hodzu ruznom zenom.Jednoga dana kad je Hodza htio izaci na ulicu zapita ga zena:
-Reci mi,kome se muskarcu od tvoje rodbine mogu pokazivati?
A Hodza joj odgovori:
-Srce moje,nemoj se ti meni pokazivati,a pokazuj se kome god hoces!



Nasrudin i njegov prijatelj

Pricaju kako se Nasrudin ozenio.Rece mu prijatelj:
-Kako si ruzan,tesko li tvojoj zeni!
Na to mu odgovori Nasrudin:
-Da ti vidis moju zenu,tri puta bi me vise zalio!



Ponovio zenu

Ponovio Nasrudin-hodza svoju hanumu,kupio joj papuce,ali sa djonovima od papira.
Kad to vidje hanuma,a ona ga stade reziliti,a Hodza joj rece:
-Gledaj svoja posla,zeno!Ti,dao bog,nikad i ne spustas noge,nosices ih sto godina



Nasrudin-hodza i zene

Nasrudin-hodza se bojao svoje zene,a taj strah nije toliko ni krio od svijeta,ali je opet zelio znati dali se kao on i drugi ljudi boje svojih zena.
Jednom,kad je u Aksehiru u dzamiji drzao vaz,zapita prisutne da li se boje svojih zena.
-Ko se boji,neka na noge ustane!-povice Hodza.
Svi ustadose osim jednoga.
Nasrudin-hodzi odlahnu na srcu kad vidje da nije usamljen,ali kad vidje jednoga da sjedi,
bi mu drago da ima barem neko ko se ne boji zene.
-Evo,ljudi,pogledajte junaka!Evo covjeka koji se ne boji svoje zene!
-Ama jok,efendija!Cim ti spomenu zenu,meni se obje noge podsjekose,
pa nemam snage da na njih ustanem-doceka onaj.



Koju bi zenu Hodza spasio

Neko vrijeme Nasrudin imao dvije zene.Jednog dana dodju one zajedno pred njega,pa ga upitaju:
-Koju od nas dvije vise volis?
-Obje-rece Hodza i htjede da tako zabasuri stvar,ali ga one ne htjedose pustiti.
Mladja zena mu rece:
-Zamisli da smo obje u ladji na jezeru, pa se ladja izvrne,a ti mozes samo jednu da spasis.Koju bi ti od nas dvije spasio?
Hodza se okrenu starijoj zeni i rece:
-Zeno,ono ti znas malo plivati,zar ne?



Nema veresije

Prodavao Hodza ulje i dodje mu susjetka udovica da kupi. Nikako da se pogode za cijenu. Poslije dugog cjenkanja Hodza joj rece:
- Probaj ti ovo ulje, pa cemo se onda lahko pogoditi.
Zena je, u stvari, htjela da dobije na veresiju ulje, te zato kao slucajno podsjeti Hodzu na njegovo prijateljstvo s njenim muzem.
- Ama, deder ti prije svega vidi kakvo je ovo ulje! - navaljivao je Hodza.
Zena rece:
- Ne mogu da probam. Prije tri godine razboljela sam se uz Ramazan, tada nisam postila sedam dana pa ih bas sada nadoknadujem.
A Hodza joj onda rece:
- Draga moja, kad ti nisi mogla da oduzis za tri godine svoj dug Allahu, kako ces se moci oduziti meni za ulje! Nema od toga posla nista!



Kako je Hodza uspavao dijete

Ljuljala Nasrudin-hodzina zena u besici dijete koje je plakalo i nikako nije moglo zaspati. Nasrudin je u to vrijeme gledao u nekakav citab, pa nije ni cuo djeciju dreku.
-Zaboga, Nasrudin-efendija-zovnu ga zena-ako znas sta je muka, ljuljni malo ovo dijete, nece li zaspati. Ja vise nemam snage ni u rukama ni u nogama da ga ljuljam. Hodza ustade sa silteta, uze s rafe jedan citab, rastvori ga i onako rastvorene stranice okrene djetetu koje se umivalo u suzama od placa. Dijete pogleda, osmijehnu se i zaspa.
Zena u nevjerici jeli djete zivo i sta mu bi da odjednom zaspi, upita Nasrudina:
-Tako ti Boga, kako ga uspava?
-Ovim citabom. Kad god sam kao softa u medresi rastvorio ovaj citab da ucim u njemu, odmah bi me drijem uhvatio i smjesta bih zaspao...Znao sam ja da ce i djete tako zaspati.



Da se vidi sta ja s njim trpim

Doveo Hodza svoga magarca na pazar pa ga dade telalu da ga proda. Dodje jedan musterija i htjede da mu po zubima vidi koliko ima godina. Magarac ga ujede za ruku, a covjek se ukloni i ode uz grdnju i poviku. Drugi musterija pridje i htjede da ga povuce za rep, ali se magarac ritnu i udari covjeka. I ovaj ode ljutit. Telal onda dovede magarca Hodzi pa mu rece:
- Moj Hodza, ovoga ti magarca niko nece da kupi, ko mu se priblizi s prijeda, ujeda ga, a ko sa zadnje strane, udara ga kopitom.
Hodza, zadovoljan, rece:
-Ma nisam ga,brate,ni doveo da prodam,nego da ljudi vide kakvu ja muku mucim s njim.



Tovar dvojice magaraca

Nasrudin-hodza putovao jednoga dana s jos dvojicom putnika.
Putem se ona dvojica toliko umore da su poskidali svoje curkove i natovarili ih na Nasrudina da ih nosi .
Ta dvojica bezobraznika se ne zadovoljise samo tim, sto su ga natovarili, vec ga jos pocese ismjehivati zadirkivati.
Jedan od njih rece Nasrudinu:
-Brate, veoma smo te zahismetili. Oprosti, jer taj tovar na tvojim ledima, to je tovar jednog magarca.
Nasrudin mu odgovori:
-Ja mislim da je ovo tovar dvojice magaraca, a ne jednoga!
Time ih je brzo usutkao da su morali uzeti svaki svoj curak.



Nasrudin-hodza i dijete

Pricaju kako je Nasrudin-hodza posao na Cabu. Iskupe se sve komsije oko njega, pa mu narucivali sta ce kome donijeti.
Tu se slucajno nadje jedno dijete, pa izvadi gros, te ga dade Hodzi i zamoli ga da mu donese jednu sviralu.
Na to rece Hodza:
-Moj sinko! Ako bude zivota, ti zasvira a za ostale kako bude!



Ispod kise suh

Dodje Nasrudin-hodza svome prijatelju begu, koji se upravo tada spremao u lov. Posto se i Hodza odvazi da podje s begom u lov, dadose mu nekakvu staru kljusinu, te pojahase i odose. Kad se vratise iz lova zaokupi ih kisa, te svaki podbode konja i pobjeze od kise, a Hodza na svojoj kljusini osta. Kad se iskupise u konaku, svi ponesto mokri, a Hodza sasvim suh. To svima bijase zacudo te pitahu Hodzu za to, a on im odgovori da mu je konj neizmjerno dobar i brz, pa da ga je za vremena uklonio ispod kise. Beg toga konja odabra u posebnu stalu, te kad podose drugi put u lov on istog konja pajaha. Slucajno ih opet kisa okupi, te svi na svojim konjima pobjegose, a beg na svom osta. Ljut sto je okiso, odmah dozva Hodzu, te sasu vatru na nj:
-Kako ti smijes lagati da je ovaj konj dobar, kad evo ja danas sav okiso?!
-Pa zar nisi umio svuci sa sebe haljina i metnuti ih poda se -rece Hodza-pa ne bi okiso kao ni ja!



Nasrudin-hodza i terzija

Nasrudin -hodza kupio cohu za dzubeta donio je terziji da mu skroji i sasije dzube.
Terzija uze cohu, razastrije je na terdah, izmjeri najveci komad koji je trebao da bude za ledja od vrata do peta, pa uze makaze i odreze komad. Prinese odrezan komad Nasrudinu uz ledja ali vidje da je odrezao za ledja prekratko, pa ga baci na terdah i rece:
-Od ovoga cu skrojiti rukave.
Ponovo uze arsin i izmjeri novi komad, odreza ga, kad ali i on kraci nego sto je trebao biti. Terzija ga baci na terdah pa rece:
-Neka ovo bude za rukave!
Tako odreza i treci komad, ali i ovaj bijase prekratak za ledja, pa ga takodjer baci na terdah, s rijecima:
-Ovo za rukave.
Dojadi to Nasrudinu, jer mu citav komad cohe obatali, pa povice:
-Dosta, majstore, tih rukava! Necu ja praviti dubeta cijelom seheru!


ZASTO SE SMIJEMO NASRUDIN-HODZI?

Nasrudin-hodza je ucio u medresi pred jednim cuvenim alimom, kojega je, pored ucenosti, odlikovala i dobrota i privrzenost njegovim ucenicima. Ali, osim ucenosti, bio je veoma pobozan, pa su ga smatrali evlijomm dobrim. Od svega imanja imao je jedno janje. Taj bi alim svaki dan zaklao janje, ispekao ga i pojeo zajedno s Nasrudinom i ostalim softama, a zatim bi sakupio sve kosti, proucio nekakvu dovu, i janje bi se opet stvorilo, zdravo i citavo - te bi ga opet sutra pojeli.
Jednoga dana taj muderis ne dodje na vrijeme u medresu da odrzi nastavu svojim ucenicima, a ovi, ne mogavsi cekati svoga hodzu dok dodje, zakolju janje, ispeku ga i izjedu,
Dodje muderis i vidi ih sve snuzdene.
"Sta vam je?" zapita ih, a zatim, prisjetivsi se, rece: "A gdje mi je janje?"
Oni oklepili pa sute.
Razjaren muderis upita jednog softu:
"Sta si ti radio?"
"Ja sam ga zaklao", odgovori on.
"Da Bog da i tebi zaklali!" prokune ga hodza, pa se okrene drugome:
"A sta si ti radio?"
"Ja sam ga derao."
"I tebe derali, da Bog da!"
Obrati se trecemu:
"Sta si ti radio?"
"Ja sam ga pekao."
"Da Bog da i tebe pekli!"
Muderisa nije nikako popustala srdzba pa se jednako obracao jednom po jednom softi i proklinjao ih.
Najposlije se okrene Nasrudinu:
"A sta si ti, bolan Nasrudine, radio?"
"Ja se, Boga mi, efendija, smijao."
"Da Bog da se i tebi smijali!"
I sve dove muderisove Bog uslisao. Jednoga softu zaklali hajduci, jedan se sadro, jedan izgorio i svakom se ponesto desilo prema hodzinoj bedovi, a mi se Nasrudin-hodzi i danas smijemo, jer ga njegov hodza tako prokleo.



CIJENA JEDNOG SAMARA

Kadija u Aksehiru volio se druziti s Nasrudinom, ali nije Nasrudin volio sjediti s njim, jer nije bio nimalo duhovit, nego dosadan umisljenik.
Da bi dobavio Nasrudin-hodzu u mescemu, kadija posalje svoga catiba, da na svaki nacin nesto uradi da bi nagovorio Nasrudina da dodje kadiji.
Catib je kanderisavao Nasrudina da podje s njim kadiji, ali Nasrudin nije nikako htio. Najposlije, catib odvali jedan samar Nasrudinu da mu je zazvonilo u uhu. Nasrudin ode kadiji i optuzi njegova pisara zbog samara. Kadija presudi catib da plati Nasrudinu jednu akcu globe.
Catib pristane i izvadi dinar. Kadija nije imao nista u sitno da razmijeni dinar, pa posalje catiba u carsiju da usitni dinar. Usput mu je naisaretio da bas ne hiti s povratkom, nadajuci se da ce se sada zabavljati s Nasrudinom i uzivati u njegovoj duhovitosti. Ali Nasrudin suti kako suti. Kadija zapocne nekakav razgovor, ali Nasrudin ne odgovara, nego smislja neku osvetu.
kako catiba nije bilo, kadija zadrijema, pa i zaspa sjedeci u svome siltetu.
Nasrudin se polako podigne, priblizi se kadiji i odvali mu jednu zausnicu, da se je kadija i probudio i oborio sa silteta.
"Sta ovo bi, Nasrudine?" upita kadija.
"Ja nemam kad cekati catiba dok se vrati s akcom. Eto, neka je tebi preda, pa je pravdi udovoljeno."

SAMOUBOJSTVO

Neki čovjek šetaše kraj vode, a uto dotrča nekakav budalašina,
te se onako u haljinama baci u vodu i poče tonuti.
kad ovaj vidje, da se hoće utopiti, skoči i izvadi ga. mahniti se opet baci u vodu, a ovaj ga opet izvadi, te pošto to i treći put učini, onda mahniti ode i objesi se o jednom drvetu.
Kad ljudi, koji tuda naiđoše, zapitaše ovog, zašto je pustio čovjeka, da se objesi, on odgovori:
- Maloprije je skakao u vodu, a sad se objesio, da mu se haljine ocijede.

_________________
Ljubav je uvijek put prema sreći , ali život ponekada ima drugačije namjere.....
 
Prikaz poruka:   
Upišite novu temu   Odgovorite na temu    www.domaci.de Forum Indeks -> ~ Književnost ~ -> Nasradin Hodža Vreme je podešeno za GMT + 1 sat
Strana 1 od 1

 
Pređite u:  
Vi ne možete otvarati nove teme u ovom forumu
Vi ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Vi ne možete menjati Vaše poruke u ovom forumu
Vi ne možete brisati Vaše poruke u ovom forumu
Vi ne možete glasati u anketama u ovom forumu
Vi ne možete postavljati fajlove u ovom forumu
Vi ne možete preuzeti fajlove sa ovog foruma





- Burek Forum - Doček Nove 2018. godine - Venčanja, svadbe - Proslave - TipoTravel - Kuda večeras - Anwalt - legal -

Bookmark to: Twitter Bookmark to: Facebook Bookmark to: Digg Bookmark to: Del.icio.us Bookmark to: StumbleUpon