www.domaci.de Forum Indeks Home
Portal • Forum • Novi upisi • Pretraga • Link do nas • Domaći filmovi • Lista korisnika • Tim sajta • Proverite privatne poruke • Prijava • Registracija
Pravilnik • FAQ • Profil • Favorites • Galerija slika • Top lista • Download MP3 • MP3 razno • Spotovi • Noviteti 2013 • Muzički noviteti 2014

Vasko de Gama
Upišite novu temu   Odgovorite na temu    www.domaci.de Forum Indeks -> ~ Istorija sveta ~
::  
Autor Poruka
coco_bill
Zli carobnjak-lingvista
Zli carobnjak-lingvista



Godine: 43

Datum registracije: 22 Mar 2006
Poruke: 33433
Mesto: Novi Sad

serbia.gif
PorukaPostavljena: Uto Okt 21, 2008 6:17 pm    Naslov poruke: Vasko de Gama Na vrh strane Na dno strane

Čovek potreban portugalskom vladaru morao je istovremeno da bude i moreplovac, i vojnik i diplomata. Osim toga trebalo je da bude mlad, izdržljiv, dobar organizator, rođeni vođ i jaka ličnost. Portugalija je imala samo jednog takvog čovek – Vaska da Gamu.
Manuel I pozvao je mladog plemića. Vitez je klečeći saslušao kraljeve reči: "Pričinilo bi mi veliko zadovoljstvo ako biste prihvatili službu koju tražim od vas i koja će vam, ukoliko je primite, zadati velike brige i muke".
Vasko de Gama je poljubio kraljevu ruku i odgovorio: "Izbor kojim me je Vaše veličanstvo udostojilo unapred mi je nagrada za trud i posao što me očekuju!"

Dva imena rta Dobre nade

Pet godina kasnije, 1492. tri karavele prebrodile su Atlanski okean i stigle u zemlju za koju se mislilo da je Indija. Istina, Kristofor Kolumbo, vođa ekspedicije, nije odande doneo blago koje su svi očekivali, ali je Španija, dobivši iznenada ogromne prekookeanske posede, stekla prevlast i moć, a nadala se da će kad-tad odatle prispeti dragoceni začini, zlato i srebro.
Poduhvat koji je izveo Kolumbo, bilo ta zemlja Indija ili ne, zadivio je svet, a najviše od svih zadivila se i zabrinula Portugalija, najveći pomorski i kolonijalni rival Španije. Ubrzo se saznalo da je Kolumbo, umesto da stigne u Indiju, pogrešio put i otkrio nov nepoznat kontinent. Portugalija je odahnula i požurila da pre Španije pronađe pomorski put do indijskih obala.
U to vreme između Evrope i Indije odvijala se živa trgovina: veliki karavani natovareni robom dolazili su iz Indije do istočnog Sredozemlja prevaljujući ogromna prostranstva kopnom ili su tovari prevoženi brodovima do arapskih luka i odatle kopnom nešto brže stizali do Sredozemnog mora. Monopol nad indijskom trgovinom čvrsto su držali Arapi i Venecija.
A sada je, posle neuspeha Španije, Portugalija odlučila da se umeša u unosnu igru uverena da će, ako pronađe direktan pomorski put između Evrope i Indije, indijsko blago zaobići Sredozemlje i zapljusnuti Portugaliju. Njeni pomorci odavno su se otiskivali prema Indiji, njene lađe spustile su se niz zapadnu obalu Afrike u potrazi za prolazom između Atlanskog okeana i istočnih mora.
Istraživanja su napredovala postepeno, od jednog rta do drugog, do nepoznatih ostrva i ušća velikih reka. Prikupljani su podaci, skicirane nautičke karte. Portugalski kralj Enrike Pomorac najzaslužniji je za uspešna istraživanja afričkih mora i obala. Kada je 1460. umro, portugalska zastava vijorila se iza Zelenortskih ostrva i bila čvrsto zabodena u pesak Azorskog arhipelaga.
Čovek koji je dokazao da je plovidba od Portugalije do Indije moguća je čuveni Bartolomeo Dijaš. On je 1467. godine, pošto se spustio niz zapadnu obalu Afrike, stigao do najistaknutije tačke ovog kontinenta, oplovio je i uplovio u Indijski okean. On je taj najistureniji vrh Afrike nazvao Olujni rt zbog besnih bura koje je jedva savladao. Kada se vratio u domovinu noseći radosne vesti, portugalski kralj Žoan II promenio je rtu ime krstivši ga Rt dobre nade – nade da se stigne do Indije.

Dozivali su se topovima

Glavni savetnik Vaska da Game bio je sâm Bartolomeo Dijaš. Odlučeno je da ekspedicija pođe sa tri karavele i pomoćnim teretnim brodom s namirnicama koji će na pola puta biti potopljen. I građenje karavela nadgledao je Dijaš. "Sao Gabrijel" je imao 120, "Sao Rafael" 100, a "Berio" 50 tona. Posadu je činilo ukupno 160 ljudi, među njima i dvanaestorica osuđenih na smrt koje je De Gama tražio za najopasnije zadatke.
Za kapetana admiralskog broda "Sao Gabrijel" izabran je iskusni Pedro D'Alenker koji je svojevremeno karavelu Bartolomea Dijaša proveo oko Rta dobre nade. U znak svog najvećeg poverenja kralj je Da Gami prepustio izbor kapetana druga dva broda. Da bi se osigurao od pobuna i suparništva komandanata, De Gama je za kapetana "Sao Rafaela" mudro postavio svog rođenog brata Paola, a za kapetana "Berija" proverenog prijatelja Nikolaa Koelja.
Ekspedicija je isplovila iz Restela kod Lisabona ujutro 8. jula 1497. godine rekom Tažo do mora i otisnula se u jedan od najznačajnijih pomorskih poduhvata u istoriji. Na palubi admiralskog broda stajao je trideset sedmogodišnji Vasko de Gama, plemić iz Estramadure, iz stare porodice koja je dala Portugaliji mnoge ratnike i pomorce.
Karavele su 25. VI bez teškoća stigle na zelenortska ostrva. Tu se Dijaš oprostio od Da Game koji je imao da privede kraju ono što je ovaj započeo trideset godina ranije. Dijaš se vratio u Portugaliju, a četiri lađe zaplovile su bespućima Atlantika.
Što su bili bliže ekvatoru, mornari su sve teže podnosili žegu. Zauzvrat, more je bilo mirno. Posle nepodnošljivih vrućina prijatno ih je iznenadilo sve hladnije more, a neprijatno gusta magla zbog koje su se brodovi, da se ne bi izgubili, morali da se dozivaju zvonima, trubama, pa čak i topovima. Često je padala kiša, tukao grad, a s vremena na vreme zasipale su ih ledene snežne oluje. Portugalski mornari nisu znali da se tačno ispred njihovih pramaca upravljenih prema jugu nalazi Antarktik štićen najolujnijim morima na svetu.
Početkom novembra, na 32° i 40' južne geografske širine, ugledali su zemlju – ostrvo kome je De Gama dao ime Sveta Jelena i gde će, gotovo 400 godina kasnije biti izgnan i umreti veliki vojskovođa i imperator Napoleon Bonaparta. Tu su obnovili zalihe vode i ponovo zaplovili menjajući kurs prema istoku. Nekoliko dana kasnije ugledali su obrise nepreglednog kopna – obalu Afrike!

Čekati ili ići?

Čim su se iskrcali, naišli su na crnce koji su ih dočekali miroljubivo. U dnevniku mornara Alvara Velja – zahvaljujući ovim beleškama pronađenim tek 1838. godine u Pratu poznate su pojedinosti De Gamine istorijske ekspedicije – zabeleženo je: "Uhvatili smo jednog domorodca i odveli ga na lađu gde je kapetan naredio da mu se dâ jela i pića, da se lepo obuče i pusti da ide..." Vasko de Gama pokazao je ovim malim gestom da zna kako se uspostavljaju diplomatski odnosi.
I za De Gaminu ekspediciju Rt dobre nade pokazao se kao olujni – trebalo im je više od tri nedelje da ga oplove. Izborili su se protiv vetrova 22. XI i tri dana kasnije se usidrili u zalivu Mosel gde su poboli "padrão" (portugalski kamen), simbol osvojenog poseda.
Vasko de Gama je odlučio da se tu odmore i okrepe, posadu je više mučio skorbut nego vetrovi i bure. Skorbut je tada bio tajanstvena bolest protiv koje se De Gama borio dajući mornarima odmor i svežu hranu, voće i povrće. Ali, hrana se na dugoj plovidbi bez pristajanja brzo kvarila.
U Moselu je, prema planu, spaljen teretni brod koji više nije bio upotrebljiv. Polovinom decembra karavele su plovile Santa Kruz, a pred božićne praznike bacile sidro u zalivu koji je dobio prigodno ime "Natal" (portugalski "Božić"). Skorbut je i dalje harao i De Gama je, posmatrajući posadu razmišljao da li da produži boravak u Natalu ili da ide dalje. Odlučio je da nastavi put: povratak kući nije dolazio u ozbir, zadržavanje ne bi rešilo problem, spas je mogla da donese samo pobeda.

Buntovnici u okove, kompasi u more!

Tri broda su se otisnula i prvih dana nove 1498. godine upala u takvu oluju da nisu mogla da odu dalje od ušća reke Zambezi. Za utočište su izabrali ogranak Kilimano velike delte. Mnogi članovi posade pomrli su od skorbuta, karavele su se, posle šest meseci neprekidne plovidbe, nalazile u jadnom stanju.
"Voda prodire sa svih strana" – piše u dnevniku Alvara Velja – "a jarbole drže konopci..." Palubama se šapatom širila magična reč: "Povratak!" Kada ih je, pošto su ponovo zaplovili, uhvatila još jedna jaka bura, šapat je pretio da se pretvori u otvorenu pobunu. Kakvo je ovo đavolsko more, pitali su se izmrcvareni ljudi. Kuda idu lađe? Da li je pravac dobar? A komandant? Da li je sposoban da ih izvede iz pakla?
De Gama je reagovao odlučno: bacio je u teške okove najbuntovnije mornare, naredio da mu se donesu kompasi, nautičke karte i drugi instrumenti za plovidbu i sve pobacao u more uzviknuvši: "Od danas naše lađe vodi Bog! Uzdajmo se u njegovu milost!"
Ovo je bio samo gest sračunat da ostavi utisak. Mudri De Gama znao je napamet kojim putem treba ići, a i zapazio je, među domorocima koji su se na obalama motali oko karavela, crnce sa turbanima. Kako je znao da turbane nose Arapi, zaključio je da crnci koji ih podražavaju moraju s njima imati veze, verovatno trgovačke. To je značilo da se nalaze na dobrom putu, blizu ruta arapskih lađa.
Marta 1498. ukazala se obala s kućercima, a malo dalje veliki grad u čijoj su se luci ljuljuškali brodovi. Bio je to Mozambik na istočnoj obali Afrike. Stanovnici Mozambika verovali su da su došljaci muslimani kao i oni i prijateljski su ih dočekali. De Gama je saznao da ova luka održava živu trgovinu sa Arapima i da se četiri arapske lađe krcate začinima, zlatom, srebrom i draguljima upravo nalaze u njoj.
De Gama je, uz propisan ceremonijal, predstavljen vladaru Mozambika koji je odmah pristao da mu dodeli dva pilota koja će njegove karavele bezbedno sprovesti do Indije. Uprkos slatkim rečima u vazduhu se osećalo neprijateljstvo – Arapi su znali da će došljaci ugroziti njihov monopol nad trgovinom. Začele su se intrige.

I admiral čuva stražu

Nisu napali otvoreno jer su karavele bile jače od njihovih trgovačkih brodova, ali su nagovorili vladara Mozambika da tajno naloži pilotima da portugalske lađe navedu u pogrešne vode gde će se slupati o grebene. Zavera nije promakla portugalskim kapetanima – držali su pilote na oku, a topovske cevi prema belim kućama mozambičke luke.
Vest da portugalci dolaze u Mombasu stigla je u luku nekoliko dana pre njih. Arapi su već imali gotov plan akcije. Napad nije dolazio u obzir zbog moćnih topova karavela. Ali, Arapi su primetili da je posada u kritičnom stanju, bolesna, izgledala premorena, obeshrabrena. Ljudi su se jedva držali na nogama, pa je i sâm admiral noću čuvao stražu. Trebalo je samo dokopati se palube i brodovi bi bili osvojeni bez borbe!
De Gama nije naseo. Malom broju Arapa i domorodaca dozvoljeno je da se "dive karavelama" dok su članovi posade držali u pripravnosti puške, a ruke na balčaku mača. De Gama je uz najučtivija izvinjenja odbio poziv šeika Mombase da ga poseti u njegovoj palati. Arapi su se najzad usred noći prišunjali karavelama sa kojih su odjeknuli topovi. Ekspedicija je u svitanje napustila Mombasu i ploveći prema severu pošla da potraži gostoljubiviju luku.
Gospodar Malindija, gde su stigli 14. IV, bio je zakleti neprijatelj Mozambika i Mombase, u Arape nije imao poverenja i oberučke je primio došljake. On i Vasko de Gama razmenjali su posete i darove. Portugalski admiral dobio je i odličnog pilota Ahmeda ibn Maida, iskusnog moreplovca i poznavaoca vetrova.
U Malindiju su lađe opravljene, opremljene odabranom hranom i 24. aprila svečano ispraćene na poslednju etapu dalekog puta. Okean im je bio naklonjen, jugozapadni vetar pomagao u brzini. Za manje od mesec dana pošto su se odlepili od obale Afrike ugledali su kopno. Indija, zemlja začina! Cilj i pobeda! Ostvaren san Portugalaca! Karavele su se 20. maja usidrile u luci Kalikut preplovivši u jednom potezu Indijski okean od Afrike do Indije. Kamen poboden u Kalikutu ostao je da svedoči o podvigu.

Slava, titule, bogatstvo

Povratak kući bio je težak, dug i spor. Skorbut je još jednom napao i desetkovao posadu zbog čega su spalili "Sao Rafael", najoštećeniju karavelu. Iz Kalikuta su pošli 29. VIII 1498, a "Berio" je uplovio u reku Tažo u Portugaliji godinu dana kasnije, 11. VII 1499. Na komandnom mostu nije bilo Vaska de Game koga su svi nestrpljivo očekivali.
Obe lađe zajedno su oplovile Rt dobre nade, a potom ih je razdvojila bura. Vasko de Gama zaustavio se na Azorskim ostrvima da sahrani brata koji je umro od skorbuta. Tu mu je stigla poruka od kralja Manuela da odmah dođe u Lisabon i opravdanu tugu za bratom odloži za druga vremena. Jer, narod ga čeka…
Dolazak velikog moreplovca u Lisabon 9. IX 1499. pretvorio se u narodno veselje i njegov lični trijumf. Manuel I ga je obasuo počastima: dodelio mu je visoku plemićku titulu "dom", titulu admirala indijskih mora, ogromne posede, godišnju nagradu od hiljadu kruzadosa i pravo da sa svakom kraljevskom flotom koja dođe iz Indije uveze za svoj račun robe u vrednosti od 200 kruzadosa. De Gama je postao jedan od najbogatijih ljudi Portugalije.

[iz "Politikinog zabavnika" #1537/1981]



_________________

ı¤¤¤¤¤¤¤¤ı••••••••••••ı
 
Prikaz poruka:   
Upišite novu temu   Odgovorite na temu    www.domaci.de Forum Indeks -> ~ Istorija sveta ~ -> Vasko de Gama Vreme je podešeno za GMT + 1 sat
Strana 1 od 1

 
Pređite u:  
Vi ne možete otvarati nove teme u ovom forumu
Vi ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Vi ne možete menjati Vaše poruke u ovom forumu
Vi ne možete brisati Vaše poruke u ovom forumu
Vi ne možete glasati u anketama u ovom forumu
Vi ne možete postavljati fajlove u ovom forumu
Vi ne možete preuzeti fajlove sa ovog foruma





- Burek Forum - Doček Nove 2018. godine - Venčanja, svadbe - Proslave - TipoTravel - Kuda večeras - Anwalt - legal -

Bookmark to: Twitter Bookmark to: Facebook Bookmark to: Digg Bookmark to: Del.icio.us Bookmark to: StumbleUpon