Zašto djeca imaju izmišljenog prijatelja?

*Mayche* · **.:Lust Stained Despair:.**

Mnoga djeca imaju "posebnog" prijatelja kojeg jedino ona vide.

Izmišljeni prijatelji za igru nisu neobični u ranoj predškolskoj dobi. Oni su odraz djetetove mašte i potrebe za igrom, ali i potpunom kontrolom nad tom igrom. Oni postaju štetni kada se zadržavaju i nakon te dobi, te onemogućavaju djetetu prilike za igru s drugom djecom.

Mnoga djeca imaju "posebnog" prijatelja kojeg jedino ona vide. S njim razgovaraju, crtaju, druže se i vode razgovore. Često se javljaju u dobi od tri do četiri godine, kada djeca obično razgovaraju sa svojim igračkama, te sa samima sobom. Uvriježeno je mišljenje kako samo osamljena ili zanemarena djeca imaju izmišljenog prijatelja.

Odgovore na pitanje u kojoj je mjeri taj stereotip istinit i kako bi se roditelji trebali ponašati ako njihov mališan ima izmišljenog prijatelja potražila je Ordinacija.hr u razgovoru sa psihologinjom Vesnom Jerković.

Što su izmišljeni prijatelji i koja je njihova uloga?

Izmišljeni prijatelj u igri je pojava koja nije neobična za dijete rane predškolske dobi, dakle za jednog trogodišnjaka ili četverogodišnjaka. No, ukoliko se takav način igre nastavi kroz druga razdoblja djetinjstva, postoji mogućnost da je dijete osamljeno, odbačeno ili zanemareno od strane vršnjaka, te da ima nedostatne socijalne vještine.

Kod djece koja su proživjela neku traumu ili zlostavljanje, također su česte igre u kojima ponovno proživljavaju doživljenu traumu, i na taj način pokušavaju proraditi ta sjećanja. Kod mlađe djece to su najčešće igre uloga, igre lutkama, te izražavanje kroz crtež.

Kada se najčešće javljaju izmišljeni prijatelji (kada djeca imaju sposobnost imaginarnog razmišljanja)?

Izmišljeni prijatelji često se javljaju u dobi od tri do četiri godine, kada djeca također obično razgovaraju sa svojim igračkama, te sa samima sobom. U tom razdoblju razvoja komunikacije monolog još uvijek zauzima značajan dio djetetove verbalizacije. Kontakti s drugom djecom su površni, djeca tada tek počinju dijeliti igračke s drugom djecom i čekati na red, tj. prelaze iz usamljenih aktivnosti na skupne aktivnosti. U toj ranoj predškolskoj dobi česte su igre pretvaranja ili imitiranja uloga i radnji iz svakodnevnog života, pri čemu dijete razgovara sa svojim lutkama, ali ponekad ima i imaginarnog prijatelja za igru.

Koji postotak djece ima "posebnog prijatelja"?

Samo postojanje imaginarnog prijatelja za igru ne susreće se toliko često u praksi, budući da u određenoj fazi razvoja ne predstavlja zabrinjavajuće ponašanje. Isto tako, ne postoje službeni podaci o prevalenciji ove pojave u našoj populaciji, budući da se ne radi o dijagnozi ili poremećaju koji bi bio klasificiran po međunarodnoj klasifikaciji bolesti.

Jesu li određena djeca sklonija ovoj pojavi?

Djeca mlađe predškolske dobi, koja još nemaju razvijene socijalne vještine potrebne za suradnju s drugom djecom, često su sklona samostalnom igranju igara pretvaranja, pri čemu postoji mogućnost postojanja i izmišljenih prijatelja. S vremenom tu igru zamjenjuje sve više suradnička i skupna igra, iako igre pretvaranja mogu postojati istodobno sa suradničkim igrama i biti dio tih suradničkih igara kroz imitiranje raznih uloga iz svijeta odraslih ili iz priča.

Ukoliko dijete ne uspijeva uspostaviti i održati interakciju s drugom djecom, te ako ima teškoća u priključivanju igri druge djece, ono će se i dalje baviti osamljenim aktivnostima, te nastaviti igru sa svojim izmišljenim prijateljem. Iz mog iskustva u praksi, čini mi se da djeca koja osjećaju da su odbačena od strane vršnjaka češće imaju izmišljene prijatelje i nakon za to prihvatljivog perioda, što opet može dovesti do još većeg osamljivanja i odbacivanja od strane vršnjaka.

Koje sposobnosti i karakteristike mališani najčešće daju svojim izmišljenim prijateljima?

Djeca svojim izmišljenim prijateljima najčešće daju karakteristike koje bi i sami željeli imati. U praksi sam se susrela s nekoliko primjera osamljene, ali jako maštovite djece koja su svojim izmišljenim prijateljima davali magične osobine likova iz bajki, ali i svoje vlastite osobine.

Jesu li izmišljeni prijatelji štetni ili korisni za mentalni emocionalni i kognitivni razvoj djeteta?

Izmišljeni prijatelji za igru nisu neobični u ranoj predškolskoj dobi. Oni su odraz djetetove mašte i potrebe za igrom, ali i potpunom kontrolom nad tom igrom. Izmišljeni prijatelji postaju štetni kada se zadržavaju i nakon te dobi, te onemogućavaju djetetu prilike za igru s drugom djecom ili dovode do odbacivanja od strane druge djece koja ne razumiju takvo ponašanje. Odbacivanje i neprihvaćenost od strane vršnjaka predstavlja rizik za dodatne emocionalne i komunikacijske smetnje, budući da dijete kroz interakciju s vršnjacima razvija samokontrolu, društvenost, izražavanje emocija i općenito komunikaciju.

Kako roditelji trebaju postupiti kada se njihovo dijete nađe u ovoj situaciji? Trebaju li se uplesti ili pustiti neka vrijeme učini svoje?

Samostalnu igru pretvaranja će sve više s vremenom zamjenjivati suradnička igra. Roditelji ne bi trebali zabranjivati djetetu "igranje s izmišljenim prijateljem", ali mogu naglasiti da je to izraz djetetove mašte i kreativnosti, a ne osoba koja postoji u stvarnosti, budući da dijete možda još jasno ne odvaja stvarnost od imaginacije. Roditelji nikako ne bi smjeli sudjelovati s djetetom u toj igri tako da se pretvaraju da vide i čuju izmišljenog prijatelja te razgovaraju s njim, jer time dodatno zbunjuju dijete.

snnex · Početnik Domaćeg.de

Ponekad požalim što i ja nemam nekog takvog prijatelja, da umije samo da sluša bez suvišnih komentara. Kad malo razmislim na zapadu psiholozi imaju ulogu takvih priatelja, ćute, slušaju, klimaju, skoro nevidljivi, ali znate da su tu jer vam stvaraju promaju u novčaniku.