www.domaci.de Forum Indeks Home
Portal • Forum • Novi upisi • Pretraga • Link do nas • Domaći filmovi • Lista korisnika • Tim sajta • Proverite privatne poruke • Prijava • Registracija
Pravilnik • FAQ • Profil • Favorites • Galerija slika • Top lista • Download MP3 • MP3 razno • Spotovi • Noviteti 2013 • Muzički noviteti 2014

Lekovite biljke
Strana prethodna  1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9  sledeća
Upišite novu temu   Odgovorite na temu    www.domaci.de Forum Indeks -> ~ Flora i fauna ~ -> ~ Biljni svet ~
::  
Autor Poruka
Yasmin
Banovan!

Prijatelj foruma
Prijatelj foruma



Godine: 58

Datum registracije: 31 Avg 2004
Poruke: 14175
Mesto: zemlja nedodjija

netherlands.gif
PorukaPostavljena: Pet Nov 12, 2004 12:08 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

ARTICOKA


Artičoka je po obliku pravo remek-delo prirode. Kod nas je nedovoljno poznata i korišćena. Ljudi koji koriste artičoku u ishrani smatraju je delikatesnim povrćem. Posebno se ceni njen prijatan, gorkasti ukus.

U ishrani se upotrebljavaju nerazvijeni cvetni pupoljci koji se nazivaju cvetne glavice. One su obavijene purpurno-zelenim listićima koji su poređani kao crepovi na krovu. Glavice se beru nedozrele, a kao jestivi delovi koriste se samo mesnato sočno cvetište i debeli sočni deo pri dnu ovojnih listića. Male mlade artičoke, malo posoljene, mogu da se jedu sirove, to jest da se grickaju.

Međutim, artičoka se najčešće jede kuvana. Treba je kuvati u malo vode, tako da samo polovina bude potopljena. Sud u kome se kuva treba dobro poklopiti. Voda treba da je malo posoljena, da artičoka ne bi pocrnela i da bi joj ukus bio bolji. Skuvanu artičoku treba odmah potrošiti, jer stajanjem gubi hranljivost.

Od hranljivih sastojaka najviše sadrži ugljenih hidrata, belančevina ima sasvim malo, a masti skoro da i nema. Biljnih vlakana sadrži oko 1,3 procenata, od minerala najviše ima kalijuma, fosfora, natrijuma, sumpora, magnezijuma i mangana. Artičoka je vrlo bogata manganom - ima ga čak 20 procenata. Od vitamina najviše ima karotina, ali sadrži i vitamine C i B grupe.

Korisno svojstvo artičoke je u pospešivanju stvaranja i izlučivanja žuči, zbog čega se preporučuje osobama koje boluju od bolesti jetre i žučnih puteva. Istovremeno potpomaže i regeneraciju ćelija jetre, čime doprinosi povećanju njene funkcije. Artičoka ima i diuretično dejstvo, zbog čega je korisna kod bolesti bubrega, mokraćnih puteva, reumatičnih oboljenja, artritisa i bolesti praćenih pojavom otoka. Povoljno utiče i na krvotok, doprinosi otklanjanju smetnji koje prouzrokuje višak holesterola. Još jedno blagotvorno dejstvo artičoke je to da može da utiče na smanjenje povišenog nivoa šećera u krvi. Preporučuje se u svim slučajevima nepravilnog rada jetre, reume, astme i ekcema. Zato, češće jedite ovo čudnovato povrće.



_________________
 
Yasmin
Banovan!

Prijatelj foruma
Prijatelj foruma



Godine: 58

Datum registracije: 31 Avg 2004
Poruke: 14175
Mesto: zemlja nedodjija

netherlands.gif
PorukaPostavljena: Pon Nov 15, 2004 3:32 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Bezbedne biljke?




Prilično je često i potpuno neosnovano uverenje da se biljke, kao "nešto potpuno prirodno", mogu konsumirati u neograničenim količinama. To je zdravo, kaže se. Od toga vam ništa ne može biti, pa to je sasvim prirodno, kaže se. To se naročito često spominje za različite biljne preparate i lekove. Takvo uverenje ide po principu "sve što je industrijsko je nezdravo, a sve što je prirodnog porekla, bez industrijskih dodataka, potpuno je zdravo i ne postoje nikakve negativne posledice ukoliko uzimate biljke".

Evo jednog direktnog podsetnika za sve koji tako razmišljaju: i otrovne pečurke su sto posto prirodni proizvod, pa to ne znači da ih treba tamaniti u neograničenim količinama (zapravo, treba ih zaobilaziti u širokom luku - ne smete ih ni dodirivati niti dopustiti da dospeju u fizički kontakt sa hranom).

Naravno, to ne znači da uopšte ne smete uzimati biljne preparate - ni približno. Ipak, priča da su biljke bezbedne zato što su produkt prirode jednostavno ne stoji. Biljni preparati mogu da izazovu nuspojave i u nekim slučajevima su kontraindikovani, baš kao i sintetički lekovi. Zato se ne smeju samoinicijativno uzimati; nipošto ne biste smeli da sami sebi prepisujete vrstu i količinu preparata, pa makar to bile i "samo biljke".

Koje su to nuspojave? Pojedine biljke imaju antikoagulativno dejstvo. To znači da sprečavaju zgrušavanje krvi - i povećavaju rizik od pojačanog krvarenja tokom operacija.

Šta da radite? Jednostavno: nemojte biti sami svoj doktor. Biljne preparate tretirajte kao i bilo koji drugi lek (jer to, u suštini, i jesu) - konsultujte se sa lekarom pre upotrebe bilo kakvih sredstava; prirodnih ili sintetičkih, svejedno.

Da ne bude posle: "To su bile samo biljke..."

_________________
 
Yasmin
Banovan!

Prijatelj foruma
Prijatelj foruma



Godine: 58

Datum registracije: 31 Avg 2004
Poruke: 14175
Mesto: zemlja nedodjija

netherlands.gif
PorukaPostavljena: Pon Nov 15, 2004 4:16 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

NEKE LJEKOVITE I ZAČINSKE BILJKE


Neki predstavnici skupine ljekovitih i začinskih biljaka rastu samoniklo u našoj flori, ali većina njih uzgaja se u povrtnjacima. Istaknuta su ljekovita svojstva komorača (Foeniculum vulgare), ružmarina (Rosmarinus officinalis), koji su samoniklo rašireni u mediteranskom području Hrvatske, te vrste rodova majčina dušica (Thymus sp.) i metvica (Mentha sp.), koje su raširene u primorskim i kontinentalnim dijelovima Hrvatske. Navedene biljne vrste, osim poznatih ljekovitih svojstava, upotrebljavaju se i kao začinske.

U ovom članku izdvojili smo neke biljke koje autohtono rastu u našoj flori, a imaju široku primjenu kao ljekovite i začinske.

Pri opisu ljekovitih i začinskih biljaka ne možemo mimoići veliku skupinu koja je poznata diljem svijeta po svojim ljekovitim i začinskim svojstvima, ali ne rastu autohtono, odnosno samoniklo kod nas. Te su vrste na naše prostore unesene iz drugih dijelova naše zemlje. Uzgajaju se u vrtovima i povrtnjacima diljem svijeta. U opisu svake biljke navedene skupine, osim ljekovitih i začinskih svojstava, posebni naglasak dat je na područje s kojeg je biljka prenijeta u kulturu.

Kim (Carum carvi L.)

Kim je česta vrsta u flornom sastavu livadne vegetacije na području Like i Gorskog kotara.

To je dvogodišnja biljka s vertikalno razvijenim korjenom. Stabljika je visine od 60 do 100 cm i u gornjem je dijelu najčešće razgranata. Listovi su dvostruko ili trostruko perasto razdijeljeni. Donji listovi su na dršku sa 6 do 12 sjedećih režnjeva, a gornji listovi stabljike su sjedeći. Cvjetovi su bijeli, ponekad crvenkasti, skupljeni u 5 do 16 zrakastom štitcu. Plod je duguljast oko 4 do 5 mm dug, a u udubljenjima između rebara ploda smješteni su uljni kanali.

Ljekovite i aromatične tvari nalaze se u plodovima i u korjenu biljke. Od ljekovitih tvari u plodovima se nalaze različite količine eteričnog ulja, zatim šećer, škrob, masna ulja i mineralne tvari.

Kim je kao ljekovita i aromatična biljka u pučkoj medicini poznat već u prethistorijsko doba. Isto tako u narodu i danas ima vrlo široku primjenu u liječenju ljudi i životinja. Koristi se kao čaj. Upotrebljava se kod spremanja likera i vina. Koristi se za ublažavanje tegoba i liječenje različitih bolesti.

Kao biljka ugodne arome, mirisa i okusa koristi se kao začin pri pripremanju različitih salata, jela, kolača i kruha, kojima daje pikantan okus i arome.



Hren (Armoracia lapathifolia Gilib)



Hren je autohtona vrsta jugoistočne Europe i zapadne Azije. Iz tih krajeva raširila se u uzgoju na cijelu Europu i ostale kontinente.

To je višegodišnja biljka s jako razvijenim korjenom. Iz takvoga korijena raste jedna ili više uspravnih stabljika, visine i do preko 100 cm. Stabljika je izbrazdana, bridasta, šuplja i u gornjem dijelu razgranata. Prizemni listovi su izduženi, jajasti, veliki 20 do 40 (100) cm, na dugoj peteljci. U gornjem dijelu stabljike u vrijeme razvoja cvjetova pojavljuju se mali, sjedeći, perasto razdijeljeni listovi lancetastog oblika. Cvatovi su dugi i nose velik broj malih, bijelih cvijetova.

Ljekovite i djelotvorne tvari pohranjene su u korijenu biljke. Koriste se najčešće u svježem stanju. Korijen se u jesen može pospremiti u podrumima, u vlažnom pijesku. U novije vrijeme za uporabu tijekom godine sprema se i na drugačiji način.

Od ljekovitih i djelotvornih tvari u biljci se nalazi glikozid sinigrin. Korijen hrena sadrži i jaka eterična ulja, koja kod ribanja izazivaju suzenje i kihanje. Osim navedenoga, korijen hrena sadrži i niz drugih tvari, kao što su: aspargin, arginin, glutamin, aloksurne baze, oksidaze, peroksidaze, sumpor, spojeve sumpora, kalija i vitamin C.

Kao ljekovita biljka hren ima vrlo široku primjenu. Pospješuje izlučivanje mokraće, brzo smanjuje upalu mjehura, smiruje upalu debelog crijeva, uklanja kašalj. Bogatstvo vitamina C smiruje skorbut. U pučkoj medicini ima vrlo široku primjenu, bilo kuhan u vodi ili svježe nariban.

Osim ljekovitog djelovanja korijen hrena je poznat i kao kuhinjski začin. Koristi se kod pripremanja različitih umaka, kao prilog i sl.

Korjen hrena upotrebljava se i kod pripremanja različitih kozmetičkih preparata, koji služe za ukljanjanje kožnih prištića, sunčanih pjega i jetrenih mrlja na koži.



Kapar (Capparis spinosa L.)

Kapar je u nas jedina biljna vrsta iz porodice kaprica (Capparidaceae) koja samonikla raste u flori Hrvatske, i to u njezinom južnom eumediteranskom dijelu. Većina vrsta iz te porodice rasprostranjena je pretežno u tropskom i subtropskom području.

To je grmolika biljka, golih, ponešto mesnatih okruglastih listova, koji su na stabljici smješteni nasuprotno u pazušcu palistića. Listovi su često preobraženi u kukaste trnove. Cvijetovi su veliki, građeni od 4 latice i isto toliko lapova, bijele su ili svijetlo ljubičaste boje. Razvijaju se pojedinačno na stapkama u pazušcu listova. Plod je ovalna boba.

Ljekovite i djelotvorne tvari nalaze se u cvjetnim pupovima, cvijetovima i plodovima biljke. To su eterična ulja, pektinske tvari, saponini i smole.

Cvjetni pupovi biljke spremaju se u ocat i služe kao omiljeni začin. Isto tako kao začin koriste se i mljeveni plodovi kapra.




Celer (Apium graveolens L.)



Celer u prirodi raste na vlažnim livadama i močvarnim mjestima, uz rubove bara i izvorišta. Dobro podnosi zaslanjena i vapnena staništa. U ljekovite svrhe i u domačinstvu koristi se samo celer koji se uzgaja u vrtovima. U pučkoj medicini postoji vjerovanje da celer koji raste u prirodi - "divlje rastući celer", nema ljekovita djelovanja. Čak se sumnja da je i otrovan.

To je dvogodišnja, zeljasta biljka. Celer uzgojen u kulturi ima izrazito mesnati, vretenasti ili gomoljasto odebljali korijen. Stabljika je uspravna, visine 30 do 100 cm, izrazito rebrasta, često u sredini šuplja i u gornjem dijelu razgranata. Listovi su sjajni i tamnozelene boje. Donji listovi stabljike su na dugim dršcima, trostruko duboko razdjeljeni, a gornji skoro sjedeći. Veliki broj malih bijelih ili sivobijelih cvjetova skupljeno je u štitastom cvatu, koji je bogato razgranjen.

Cijela biljka ima poseban okus i aromatičan miris, a naročito listovi i korijen. Ljekovite i aromatične tvari nalaze se u korijenu, stabljici i listovima. To su alakloid apiin, eterična ulja, asparagin, holin, te elementi kalij, natrij, klor i vitamini A, B, C i E.

U ljekovite svrhe koristi se svježi sok iz listova, a iz korjena dobiva se žučkasto ulje. Sok i ulje u pučkoj se medicini upotrebljavaju za liječenje različitih bolesti. Ipak najširu primjenu ima celer kao začinska biljka, za pripremanje različitih jela i juha, kao i za njihovo ukrašavanje.

U povijesti i mitologiji celeru su pridavana različita značenja, od simbola ljepote i veselja (doba Homera), simbola suza i žalosti, kao najobljubljenije cvjeće za groblje (stari Grci), simbol smrti (stari Rimljani). Oko dva stoljeća kasnije Rimljani su celerom ovjenčavali glave pobjednika i uzdignuli ga na simbol pobjedničkog slavlja.

U današnje doba celer je kod Grka simbol sreće i veselja prigodom obiteljskih svečanosti.

_________________
 
vecadok
Prijatelj foruma
Prijatelj foruma



Godine: 55

Datum registracije: 06 Nov 2003
Poruke: 7276
Mesto: Beograd

yugoslavia.gif
PorukaPostavljena: Pon Nov 15, 2004 8:16 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Aloe vera

Drugi nazivi: Aloa
Latinski naziv: Barbadensis Miller Liliaceae . .


Opis biljke: Od davnina je poznata kao eliksir dugovecnosti. Zbog svoje hranjive vrednosti i izuzetnih lekovitih svojstava nazivaju je "Kraljicom lekovitih biljaka". U svetu je poznatija kao Aloe vera Barbadensis Miller. Ime je dobila po botanicaru Milleru koji ju je otkrio na strvu Barbadosu i uvrstio u registar lekovitog bilja. Rec Aloe potice iz latinske forme arapskog naziva "Aloeh", Sirijskog "Alwai" ili hebrejskog "Halal", cije je znacenje "izuzetno gorka materija", što ukazuje na izuzetno gorku žutu tecnost, mleko, odnosno sok, koju sadrži biljka a nalazi se neposredno ispod tankog kožastog tkiva odnosno kore. Komercijalni naziv Aloa Vera je latinskog porekla i znaci "prava Aloa". Žuti "lekoviti" sok su u ove svrhe koristili još u 4 veku p.n.e. Aloa je hranljiva biljka za svaku celiju ljudskog organizma. Kada je celija zdrava, onda je otporna i sposobna da izvrši sve funkcije koje joj je priroda dala. Biljka je radi vlastitog opstanka razvila bogat sadržaj vitamina, aminokiselina, enzima i mineralnih materija da bi osigurala svoj opstanak u oskudnim okolnostima postojanja. Sama lekovitost AV se nalazi u komponentama koje imaju razlicite i specijalne energetske vrednosti. Aloe je biljka koja spada u porodicu ljiljana i u svetu je poznato preko 250 vrsta od kojih svega 4 imaju lekovito dejstvo, a najvece Aloe Vera (Barbadensis Miler). Secenjem listova i njihovim presovanjem cedi se sok koji se stabilizuje Papajom, a ima hranljivi i lekoviti ucinak koji daju preko 200 aktivnih sastojaka Aloe potrebnih za svakodnevno funkcionisanje svake celije.. Prirodno raste samo u podrucjima sa toplom i suvom klimom (najbolji uslovi su tamo gdje je prosecna godišnja temperatura iznad 22C npr. Karibi, Meksiko). Od biljke se najviše upotrebljava njezin gel, želatinasta masa koja se nalazi u unutrašnjosti lista. Aloe Barbadensis Miller ima sabljaste, špicaste listove, sa testerastim ivicama, koji po obliku podsecaju na ružu, rastu pri zemlji. Iz sredine ruže raste cvetna drška koja se završava u vidu žutog ili crvenkastog cevolikog cveca. Aloa spada u porodicu ljiljana, a cvet koliko-toliko podseca na cvet istocnog ljiljana. ,

Sadrzaj:
Naucnici su ustanovili da gel Aloe vere sadrži preko 240 hranjivih i lekovitih sastojaka i medu njima: VITAMINE: A, B1, B2, B3, B6, B9, B12, C, E i folnu kiselinu;
MINERALE: (više od 20); Gel sadrzi magnezijum, mangan, cink, bakar, hrom, kalcijum, kalijum i gvozdje. ...
MUKOPOLISAHARIDE: imuno-modulatori (pomažu kod AIDS-a, karcinoma, imunoloških poremecaja), antioksidansi, imaju protivupalno, antibakterijsko i antivirusno delovanje. AMINOKISELINE: (potrebne za sintezu belancevina) - Ljudskom organizmu su neophodne 22 aminokiseline koje su neophodne za izgradnju belancevina. Gel aloe Vere obezbedjuje 20 od ovih aminokiselina. Ono sto je jos vaznije je da ovaj gel obezbedjuje osam od osam esencijalnih amionokiselina koje nije moguce proizvesti u organmizmu i koje se zbog toga moraju uzimati hranom.;
ENZIME: (16 enzima) iz grupe proteaza, amilaza, lipaza i celulaza (pomažu varenje belancevina, ugljenih hidrata, masti i celuloze)
ANTRAKININE Najvazniji medju njima su aloin i emodin, ali svi zajedno predstavljaju mocne analgetike, i priznato im je posedovanje antibakterijskih i baktericidnih svojstava. U cistom obliku, oni su i mocni laksativi., LIGNINE Ova drvenasta supstanca omogucava Aloi Veri da prodire duboko u kozu., SAPONINE Ovo su penusave (sapunaste) supstance koje ispoljavaju antimikrobijalni efekat protiv bakterija, virusa, gljivica i kvasaca kao sto je kandida, STEROLE Tri glavna medju njima deluju kao mocni antiinflamatorni (antizapaljenski) agensi.,....

Aloe Vera je: Imunostimulans (jaca opštu otpornost, prevencija bolesti - rak, aids, psorijaza, kolagenoze), Detosikans (od otrova, alkohola, narkotika), Antioksidans (slobodni radikali), Antivirusno (herpes i ostalo), Baktericidno (uništava bakterije), Fungicidno (gljivice - Candida i dr.), Antiflogistik (upalni procesi svih sistema), Analgeticno (smanjuje bolove), Adstrigentno (steže površinu kože i sluzokože), Laksantno (reguliše stolicu), Stimulans (reguliše status psihe) i Antidijabeticno (smanjuje nivo šecera).

Upotreba:
Ako se gel Aloe vere pije kao napitak (oralna upotreba), deluje dobrotvorno na mnogobrojne funkcije organizma:
- jaca imunološki sistem
- smanjuje upale
- uništava viruse, bakterije, gljivice, parazite, licinke i spore
- detoksifikuje organizam
- podstice metabolizam i delovanje svih organa: jetre, žuci, bubrega, srca, živcanog i sistema za varenje, kože, ociju...
- pomaže kod odvikavanja od pušenja, alkohola i opojnih droga.
- Kod lokalne upotrebe u obliku krema, sprejeva i kapljica idealno je sredstvo za: negu kože, alergije, zaceljivanje rana i opeklina, zaustavljanje krvarenja iz rana, kod bolova u zglobovima i mišici- ma, za njegu zubi i usne šupljine (upala desni, paradentoza, afte), negu i bolesti ociju (konjunktivitis, mrena...), za akne, seboreju, peruti...

Delovanje:
Podstice varenje, neutralizuje povišenu želudacnu kiselinu, uravnotežuje delovanje gastrointestinalnih simbioticnih bakterija, smanjuje gljivice, normalizira pH stolice, pomaže kod iritabilnog crevnog sindroma, kolitisa, proliva i zatvorenosti. Prodire kroz zidove trakta za varenje, ispire štetne bakterije i cisti crevne resice od naslaga. Na taj nacin smanjuje upale i povecava apsorpciju hranjivih materija.

JETRA I ŽUČ - Poboljšava rad jetre, detoksifikuje je i regenerise. Preporucuje se kao dodatna terapija kod bolesti žuci, ciroze jetre, akutnog i hronicnog hepatitisa i masne jetre.

ŠEĆERNA BOLEST - Regulise i snižava nivo šecera u krvi, smanjuje oscilacije šecera (posebno važno kod bolesnika na inzulinu).

SRCE I KRVNE ŽILE - Jaca srcani mišic. Snižava nivo kolesterola u krvi i krvni pritisak te smanjuje ucestalost napada angine pektoris.

BOLESTI IMUNOLOŠKOG SISTEMA (TUMORI, RAK, AIDS) - Aloe vera sadrži faktore koji uništavaju tumore (alfa faktor, blokira dotok krvi u rastuci tumor, acemanan...). Podstice imunološki sistem. Kao dopunska terapija, smanjuje štetne nuspojave kemo i radio terapije.

ALERGIJSKE BOLESTI, ASTMA - Ublažava simptome astme i alergija.

MOKRAĆNI PUTEVI I PROSTATA - Ublažava akutne i hronicne upale, deluje i na bakterije koje su otporne na antibiotike (npr. Escherichia Colli).

RESPIRATORNI ORGANI - Pomaže kod akutnih i hronicnih upala respiratornih organa (upala sinusa, ždrela, glasnih zica, pluca itd.).

BOLOVI U ZGLOBOVIMA, REUMA, OSTEOARTRITIS, OSTEOPOROZA - Smanjuje upalu, crvenilo, bolove i oticanje zglobova i mišica. Deluje je kod uganuca, nategnuca i upala tetiva, modrica... Pomaže kod neuralgija, išijasa i glavobolje. U kombinaciji sa organskim spojevima kalcijuma deluje je kod osteoporoze.

BOLESTI OČIJU - U obliku kapljica za oci uspešno se upotrebljava kod upale ocne sluznice (konjunktivitis), mrene, trahoma, glaukoma, keratitisa (upale rožnjace), herpes simplexa...

NEGA KOŽE I KOŽNE BOLESTI - Izvanredno vlaži kožu jer prodire do najdubljeg dermalnog sloja, pomladuje kožu jer povecava stvaranje fibroblasta 8x brže nego je to normalno te na taj nacin ubrzava zaceljivanje rana. Izvanredna je za suvu, osetljivu i oštecenu kožu; ublažava i otklanja staracke pege po rukama. Oralnom primenom u obliku napitka i lokalnom u obliku krema delotvorna je kod psorijaze.

_________________
Tražeći sebe naišla sam na tebe...
i potpuno se izgubila!
...ali dobar san će biti lek na dar!
 
vecadok
Prijatelj foruma
Prijatelj foruma



Godine: 55

Datum registracije: 06 Nov 2003
Poruke: 7276
Mesto: Beograd

yugoslavia.gif
PorukaPostavljena: Pon Nov 15, 2004 8:20 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

I još ponešto o Aloji

Biljna ljekarna stara više od 4000 godina ulazi na velika vrata u 21. stoljeće

Aloe vera: najdjelotvornija kao pomoćno ljekovito sredstvo

Ljekovita vrijednost Aloe vera mnogima još nije poznata. Iako se spominje već u zapisima antičkih liječnika, pa čak i u Bibliji, te u tekstovima većine utemeljitelja suvremene medicine, danas je primjena Aloe vera najpoznatija u kozmetici. Tek nakon što je suvremena znanost iz Aloe vera izdvojila mnoge sastojke, o njoj je konačno i javno progovorila proričući joj blistavu budućnost u 21. stoljeću.
Što je to tako čudesno u jednoj biljci da je predmetom zanstvenog proučavanja i štovanja već 4 000 godina.

Mit ili stvarnost:
Ime Aloe vera ili Prava aloja (postoji u oko 200 ne toliko ljekovitih podvrsta Aloe vera), nalazi se na najstarijim egipatskim papirusima. Ona je jedan od glavnih lijekova prvih poznatih liječnika - Plinija od Eldera i Diskuridesa, ali i Galena, oca suvremene medicine. Postoje i mnoge priče. Od onih o egipatskim kraljicama Nefreteti i Kleopatri koje su se njome koristile zbog kozmetičkih svojstava, preko Aleksandra Velikog kojega je njegov tadašnji učitelj Aristotel nagovarao da prije ratnih pohoda najprije posjeti otok Sokotru u Indijskom oceanu i skupi dovoljne količine Aloe vera za snagu ali i liječenje rana svojih vojnika. Aloe vera se na nekoliko mjesta spominje i u Bibliji - primjerice molitvi svetog Ivana.

Aloe vera: činjenice i još skrivene tajne
Aloe vera je polupustinjska kaktusolika biljka iz porodice ljiljana, od davnine cijenjena zbog kozmetičkih učinaka. Upravo radi svojih smirujućih i ublažavajućih svojstava dana se ponajviše koristi kao osnovni djelatni sastojak mnogih proizvoda za zdravlje, ljepotu te njegu kože i kose. Utvrđeno je da pruža olakšanje i okrepu te pomaže bržem zacjeljivanju rana i opeklina.
Najučinkovitija je tek kada njezini sastojci počnu djelovati u samom tijelu. Na koji način to je još predmetom mnogih istraživanja. 50 milijuna dolara koje je američka vlada uložila u istraživanje Aloe vera potvrđuje njezinu vrijednost. Zato, primjerice, predstojnik Dječje klinike u Dallasu dr. Robert M. Stegel, ističe kako ga ne bi čudilo da nam Aloe vera u budućnosti pruži novu platformu zdravstvene skrbi.

Obrambeni sustav i kronične bolesti
Nova zdravstvena istraživanja dokazala su izravnu vezu između kroničnih bolesti i slabljenja ili poremećaja našeg imunološkog sustava. Naime, 75% oboljelih stanovnika SAD-a boluje od kroničnih bolesti. Iako tradicionalna medicina nudi različita rješenja za liječenje ili smanjivanje posljedica kroničnih bolesti, ona još uglavnom sanira posljedice, a ne i uzroke.....
S druge strane današnji tempo i način života izvrgavaju nas različitim onečišćenjima i otrovima koji negativno djeluju na naš obrambeni sustav. Te opasnosti spojene s posljedicama svakodnevnih stresova dodatno slabe naš organizam i često su uzrokom različitim kroničnim stanjima. Od njih do kroničnih bolesti, mali je korak. Odgovor za mnoge probleme uzrokovane kroničnim bolestima nalazi se u našem obrambenom sustavu: on je upravo i stvoren da nas štiti.

Velika ljekarna u maloj biljci
Unutarnji mesnati dio te polutropske biljke služi kao spremnik vode i sličan je gelu. Aloe vera ima jedinstvenu biokemijsku strukturu: sadržava izvanredno uravnotežene količine vitamina (C i E), minerala - osobito cinka, polisaharide, te enzime. Između 200 bioaktivnih sastojaka ta biljka ima i 20 osnovnih aminokiselina. Sami sastojci su vrlo jednostavni, ali jedinstven je način na koji ih aloja spaja. Iako još nije do kraja poznat točan način djelovanja svih sastojaka, znanstvenici zaključuju da se oni sinergetski nadopunjuju kako bi poduprli mnoge korisne učinke Aloe vera na ljudsko zdravlje.
Aloe vera je jedna od najkorisnijih biljaka na našem planetu: utvrđeno je da osim blagotvornih učinaka na kožu, sadržava i sastojke koji pomažu čišćenju organizma, te reguliranju i optimalnom usklađivanju prirodnih tjelesnih imunoloških mehanizama kojima se naše tijelo brani od bolesti. Sadržava i tvari koje ublažavaju posljedice različitih upala i alergija, djelotvorna je kod bolesti zubnog mesa, pomaže lučenjue želučanih kiselina, itd.
Ni jedna druga biljka nema tako mnogo zdravstvenih učinaka - stručnjaci kažu da je to prava ljekarna u biljci.

Aloe vera i probiotici
Ljekovita svojstva Aloe vera nisu danas više predmetom proučavanja ljekarnika. Istraživanja su pokazala da njezini sastojci najbolje djeluju na zdravlje u svojem izvornom obliku i prirodnom omjeru. Multidisciplinarna istraživanja otkrila su da su njezini zdravstveni učinci sukladni djelovanju probiotika. Štoviše, Aloe vera i probiotici, djelujući zajedno, postižu mnogo veće zdravstvene učinke nego svaki za sebe. Budući da su danas određene kulture bakterija mliječnih kiselina, jedna od najpoznatijih vrsta probiotika, za očekivati je da će mliječna industija uskoro ponuditi neke nove mliječne proizvode s dodatkom Aloe vera.

_________________
Tražeći sebe naišla sam na tebe...
i potpuno se izgubila!
...ali dobar san će biti lek na dar!
 
vecadok
Prijatelj foruma
Prijatelj foruma



Godine: 55

Datum registracije: 06 Nov 2003
Poruke: 7276
Mesto: Beograd

yugoslavia.gif
PorukaPostavljena: Pon Nov 15, 2004 10:55 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Zova - Sambucus nigra

Caprifoliaceae
Black elder
Sureau noir

Zova je grm ili manje drvo, visoko do 5 m. Ona vrlo rano olista. Grane su joj ispunjene belom srži. Ima naspramne, neparno peraste listove. Cvetovi su sitni, mlečnobeli, jakog mirisa, udruženi u vrlo krupne lepe, račvaste cvasti slične štitu. Plodovi su sitne, zeljaste, a kad sazru tamno ljubičaste bobice s crvenomodrim sokom.Cveta od maja do jula.
Zova raste svuda, najviše po vlažnim i zapuštenim mestima, po naseljima i oko njih, po obodu šuma i šumskim prošecima.Beru se cele zovine cvetne kite po lepom i suvom vremenu, čim se cvetići počnu otvarati.Droga su cvetići (Sambuci flos) koji su belo žućkaste boje i vrlo sitni, svega 3 do 5 mm u prečniku. Imaju petodeonu točkastu krunicu, pet prašnika s velikim žutim anterama i kratke, sedeće, zelene žigove. Droga je osobitog, dosta prijatnog mirisa, a ukusa je najpre sluzavo-sladunjavog, a kasnije malo ljutog i nagorkog.

Sastav: Cvet sadrži heterozide koji izazivaju znojenje, sambunigrozid (cijanogenetski heterozid), flavonski heterozid rutozid, tanina, svega oko 0,025% etarskog ulja konzistencije masti nepoznatog sastava, zatim ima smole, šećera, holina, organskih kiselina i dr.
U kori i listu ima, pored ostalog, sambunigrina - jednog alkaloida i purgativne smole.U kori ima saponina, tanina i holina.Kora je najpre blagog ukusa, a zatim gorkog i izaziva gađenje na povraćanje.Deluje purgativno, a u većoj dozi i diuretično i izaziva proliv.Od zrelih, sočnih plodova peku rakiju. U bobicama, pored šećera, imaja bučne kiseline i mnogo crveno-ljubičaste boje.Nekad se od soka izrađivao gust ekstrakt (Roob Sambuci) i upotrebljavao kao laksans.U narodu se svi delovi zove upotrebljavaju za lečenje mnogih bolesti.

Upotreba: Zova se daje u obliku toplog čaja za znojenje protiv nazeba, zatim kao diuretik i emoliens. Ulazi u sastav laksantnog čaja. U narodnoj medicini se upotrebljava mnogo više nego u školskoj za lečenje svih bolesti od nazeba, organa za mokrenje, disanje itd.

Narodna imena za Sambucus nigra: abzov, bzova, bazga, baz, bažovina, bazag, baz-govina, bazdov, bazovika, bezgovina, belika, b'zga, bzovka, boz, budzova, bu-zvoka, zaovljika, zovik, zovljika, zofa, zoha, obzovka, ovzovina, pitomi boz, crna zova, crna zovika, crni bazag, crni bezeg.

_________________
Tražeći sebe naišla sam na tebe...
i potpuno se izgubila!
...ali dobar san će biti lek na dar!
 
vecadok
Prijatelj foruma
Prijatelj foruma



Godine: 55

Datum registracije: 06 Nov 2003
Poruke: 7276
Mesto: Beograd

yugoslavia.gif
PorukaPostavljena: Pon Nov 15, 2004 11:18 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Još jednom zova

Opis biljke: zovina ili bazga raste kao grm ili drvo visoko 3 do 10 metara. Na donjem delu stabla kora je svetlosmeđa, a u gornjem delu sivo-bela, pomalo izbrazdana i bradavičasta.Već u blizini zemlje izbijaju postrane krhke i lako lomljive grane.Drvo okružuje plutasta, bela i veoma lagana srž.Suprotni listovi nepravilno su perasti s jajastim, zašiljenim, tamnozelenim liskama, koje su po rubu pilasto nazubljene.Cvetovi su sakupljeni u plosnati paštitac, a boja im je bela do žuckasto-bela. Iz cvetova se razvijaju bobe, u početku zelene, zatim crveno-smeđe i naposletku sjajnocme.Bobe su male i sočne.Cvetovi su jakog i veoma ugodnog mirisa, koji u suvom stanju postaju blaži.Ukus cvetova je gorkast i aromatican.Sirove bobe (plodovi) imaju neprijatan ukus, dok su pripremljeni kao kompot ukusni.

Stanište: raste na rubovima šuma i osunčanim šumskim krcevinama

Lekoviti deo biljke: mladi izboji i mladi listovi skupljaju se u proleće, cvetovi za vreme cvatnje, plodovi nakon dozrevanja, a kora od od februara do novembra.

Lekovito delovanje: čaj od listova i mladica zovine ili
bazge koristi se za pospešivanje izlučivanja mokraće, nakupljene tečnosti u telu, za lečenje šećeme bolesti kao i za čišćenje i poboljšanje krvi.Čaj od cvetova bazge koristi se u lečenju prehlade, bronhitisa, kašlja, gripa, početne upale pluća, jake kijavice, ospica, šarlaha, teškog disanja, astme, kod početne tuberkuloze i kod svih reumaticnih bolesti.Kora grana i stabla koristi se za pripremanje čaja kojim se odstranjuju poteškoće kod mokrenja, smetnje u radu bubrega i bešike, razne edeme te tvrdu stolicu. Kod nje su korisni i cvet, i kora, i plod, i list, i koren.
Neka u vašoj kući uvek bude zove.Čaj od njenih cvetova pomoći će da se preznojite kod bilo koga oblika prehlade ili gripa, što će znatno olakšati bolest.Suština je u tome što se sa znojem izbacuju sve štetne materije koje su bolesti doprinele.Zova "spira" bolesti i tako što pospešuje mokrenje i olakšava ga.Čajevi od kore pomažu kod regulacije stolice i olakšavaju mokrenje, ali se mora pomno i pažljivo dozirati, jer preterane kolicine mogu biti opasne.Upotrebljava se jedna manja, i to ravna (nikako napunjena!) kafena kašičica za jednu šolju. U toku dana sme da se popije samo jedna kafena šoljica - maksimalno dve - i to u većim razmacima, gutljaj po gutljaj. Zreli plodovi zove su takode vrlo korisni. Pored mnogih drugih za zdravlje važnih materija, ove bobice, naravno kada su potpuno zrele, imaju više vitamina B nego i jedna poznata namirnica.Pošto se ne jedu sveži, plodovi zove se kuvaju bilo kao kompot, bilo kao džem. Lekovito deluju protiv nesanice.
Sok od svežih boba koristi se u lečenju neuralgije trigerninusa (neuralgija ličnog živca, n. trigeminus), za jačanje, za blago regulisanje stolice, čišćenje krvi, umirenje trbušnih grčeva i crevnih kolika, za apetit i poboljšanje cirkulacije.

_________________
Tražeći sebe naišla sam na tebe...
i potpuno se izgubila!
...ali dobar san će biti lek na dar!
 
vecadok
Prijatelj foruma
Prijatelj foruma



Godine: 55

Datum registracije: 06 Nov 2003
Poruke: 7276
Mesto: Beograd

yugoslavia.gif
PorukaPostavljena: Pon Nov 15, 2004 11:26 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Bundeva

Drugi nazivi: bundeva, bela bundeva, belokorka, dulek, ludaja, bela tikva,buca, tikva, budimka, bela ludaja, dudanja, bundevka, zuta tikva.
Latinski naziv: Cucurbita pepo
Engl. pumkin

Opis biljke: jednogodisnja zeljasta biljka, poznata u kulturama svih toplijih zemalja sveta.
Nauka je dokazala niz korisnih sastojaka i u pulpi i u semenu i zahtevi za sirovinom su pojacani.Tako nam se bundeva vraca zapakovana u farmaceutske proizvode.Seme se koristi za ublažavanje tegoba uvecane prostate i pozitivni efekti su potvrdeni.Uzgaja se ne samo zbog jestivog ploda koji moze biti tezak i preko 10 kilograma, vec i zbog uljevitih semenki iz kojih se pravi lako varljivo ulje.To su jednogodišnje biljke sa šupljim, po nekoliko metara dugim vrežama.List im je širok, na dugackim peteljkama.Izrazito žuti cvetovi bundeva privlace pažnju.Krupnim okruglim plodovima hrani se stoka.Iz semenki se vadi ulje.Zbog masovnosti setve i dobrog medenja bundeve su važna paša za pcele. Cvatnja pocne u junui traje do mrazeva.Glavnu pašu daju u julu i avgustu.Bundeve cvate rano u zoru.Cvet je otvoren do 10-11 sati, onda se potpuno zatvori.Svaki dan cvate drugi cvetovi.Bundeva sadrzi u sebi masnog ulja, pektina, belancevina, secera, karotena, manganove soli, vitamina C,fosforne kiseline, fitosterina i salicilne kiseline.
Žuckasto ili narandžasto meso bundeve sadrži niz dragocenih i lekovitih sastojaka. Pored manjih kolicina belancevina, ugljenih hidrata i masti, tu je niz vitamina (karotina ili provitamina A, C i vitamina B grupe - B1, B2, B3, B6, zatim niacina, folne kiseline i drugih), kao i mineralnih sastojaka (kalijuma, fosfora, kalcijuma, gvožda). A tu su i oligo i mikroelementi, pektini, celuloza i druga biljna vlakna. Što se tice energetske vrednosti, ona nije visoka: u 100 grama ploda ima samo oko 30 kalorija, tj. 126 kJ.
Seme bundeve, koje se takode cesto koristi i u ishrani i u narodnoj medicini, ima oko dvadeset puta vecu kalorijsku vrednost od ploda, pošto sadrži više belancevina, ugljenih hidrata i masti. Ali, i tu se nalaze vitamini B1, B2 i niacin, zatim minerali (najviše ima fosfora i gvožda), kao i niz drugih zaštitnih i lekovitih sastojaka, od celuloze i pektina do fitosterina, fitina, salicilne kiseline i drugog.
Bundeva se moze jesti pecena ili kuvana i spada u zdravu i lekovitu hranu.Svakodnevna kura, koju cine svez sok, kuvano ili pecenobundevino meso, pokazalo se dobro u lecenju psorijaze.Kostice od bundeve, oguljene presne ili pecene odlicno su sredstvo protiv crevnih parazita. I pored izuzetnih svojstava bundeva je slabo zastupljena u domacem jelovniku sto je prava steta.

Lekovito delovanje: U narodnoj medicini se plod bundeve preporucuje kao diuretik, za izbacivanje suvišne vode iz organizma, narocito kod ljudi obolelih od reume, gihta, zapaljenja bubrega ili bešike. Smatra se i da je odlicna dijetalna hrana za gojazne osobe, dijabeticare (ako se tokom pripreme ne zasladuje), kao i osobe sa oboljenjima želuca i tankog creva ili one koji pate od krvavih proliva. Svima se preporucuje kuvana i pecena bundeva ili sveže ocedeni sok. U novije vreme otkriveno je da bundeva dobro cini i obolelima od psorijaze.
Seme bundeve je, takode, lekovito i najcešce se preporucuje kao efikasno i neškodljivo sredstvo protiv decjih glista i pantljicare. Mogu ga uzimati i deca od dve-tri godine, trudnice, dojilje i stariji, kao i oni sa bolesnom jetrom. Seme bundeve olakšava tegobe obolelih od prostate koji treba da ga jedu svakodnevno. Posebno je pogodno seme bundeve golice, koje se kupuje u bio-radnjama i onim sa zdravom hranom. Ovo seme ne treba ljuštiti. A kada se ljušti seme obicne bundeve, treba paziti da se pri tom ne ukloni i ona tanka, sivo-zelenkasta pokožica na semenu, pošto se u njoj nalazi najviše lekovitih sastojaka. U svetu se proizvode i neki lekovi za prostatu koji sadrže seme bundeve.

Protiv glista i pantljicare: treba ujutru, na prazan želudac pojesti istucane semenke sa malo meda (može i bez njega), mala deca od 30 do 50 grama, ona veca od 30 do 150, a odrasli od 300 do 400 grama semenki. Dobro je da se posle pola sata popije kašike ricinusovog ulja i zatim ništa ne treba jesti niti piti bar nekoliko sati.

Obolelima od psorijaze preporucuje se da u sezoni kada ima bundeve jedu pecenu ili kuvanu svakog dana, a mogu i da cede sok.

Za lecenje rana, opekotina ili ispucale kože narodna medicina preporucuje mazanje uljem od semena bundeve (može se kupiti u prodavnicama zdrave hrane).

Obolelima od zapaljenja bubrega ili bešike savetuje se da svakodnevno jedu po jedan obrok koji se sastoji od dinstane bundeve sa malo paradajza i seckanog crnog luka i koji je zacinjen kašikom-dve pavlake, ali bez soli.

Za ublažavanje bolova od proširenih vena dobro je da se sveže strugana bundeva stavi kao oblog na obolela mesta i drži što duže.

Osim sto daju dobro i ukusno ulje, semenke od bundeve veoma su lekovite i upotrebljavaju se za isterivanje pantljicare, olaksavaju mokrenje i pomazu kod uvecane prostate.
Ako sami spremate semenke brzo ih posle pranja osusite i ostavite na hladnom i suvom mestu.
Kada se ljuste treba paziti da se ne skine sivozelena pokozica u njoj su najvredniji lekoviti sastojci.
Deci se daje 150-200 grama sveze ociscenih semenki istucanih i pomesanih sa medom - odjednom, a odrasli uzimaju ujutru na gladan stomak 400 grama semenki. Posle pola sata treba popiti jednu kasiku ricinusovog ulja s crnom kavom. Nista drugo se ne jede.Ko ne moze da izdrzi neka uzme narendanu sargarepu.

Bundeva skida bradavice
Pazljivo uzeti prasnike iz sredine cveta bundeve, malo zgnjeciti i time trljati dvaput dnevno bradavicu.
Ponavljati dok bradavica ne otpadne.

Sok od bundeve
Stoga je mnogo korisnije u svakodnevnoj ishrani putem raznovrsnog voca i povrca obezbediti zaštitu i preduprediti poremecaje. Tako, na primer, za zaštitu prostate treba obezbediti u svakodnevnoj ishrani: med, polen, seme bundeve... U napitke, kroz koje se obezbeduju vitamini i minerali, uvrstite i sok bundeve:
- limuntus - 2 kes
- prirodni ekstrakt kajsije - 2 kes
- voda - 7 lit
- šecer - 2 kg
- bundeva - 3 kg

Ocišcenu bundevu staviti u šerpu i naliti vodu, kuvati dok bundeva ne omekša. Ispasirati bundevu sa tom vodom, dodati sve ostalo, izmešati da se istopi šecer i sipati u flaše

_________________
Tražeći sebe naišla sam na tebe...
i potpuno se izgubila!
...ali dobar san će biti lek na dar!
 
vecadok
Prijatelj foruma
Prijatelj foruma



Godine: 55

Datum registracije: 06 Nov 2003
Poruke: 7276
Mesto: Beograd

yugoslavia.gif
PorukaPostavljena: Pon Nov 15, 2004 11:36 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Cimet

Drugi nazivi: kaulin, cimit
Latinski naziv: Cinnamomum Zeylanicum
Engl. cinnamon


Opis biljke: uspeva u tropskoj Aziji (Cejlon, Šri Lanka) te u Indiji i Indoneziji.Kod nas se nalazi samo kora ili u obliku praška.Spominje se 2800 godina p.n.e. U prošlosti je cimet bio skup kao zlato.Postoje stotine vrsta i podvrsta cimetove biljke.Kao začinske, koriste se dve vrste: cejlonski i cimet kasija, poznat kao kina-cimet, koji potiče iz Burme.U Evropi se upotrebljavaju obe. Cejlonski cimet stiže u prodavnice u štapicima i ima nežniju i prijatniju aromu, a ukus mu je ljuto oštar, slatko-peckav, ni opor ni sluzav.Sadrži 1,5 do 4 procenta eteričnih ulja.Najbolje vrste kina-cimeta mirišu oštrije, a ukus im je peckavo ljut i sladak dok je hemijski sastav kao kod cejlonskog cimeta.Cimet se dva do tri puta godišnje seče sa svakog stabla, zatim se preko noći umotava u kokosove asure i pušta da fermentira, nakon toga se guli spoljna kora, odstrani i srednja, a upotrebljava se samo nežna, unutrašnja. Deset takvih tankih kora uvijaju se jedna u drugu pa se suše prvo u senci a zatim na suncu. Pri tome on dobija svoju žuckasto-smeđu boju.Cejlonski cimet je znatno deblje kore i samo se jedan put uvija u štapić. U prodavnice stiže uglavnom u komadićima od 3-10 cm.
Za lek se upotrebljava samo kora, a ostali delovi kao začini. Plodovi se ne jedu, iz njih se istiskuje vosak za mirišljave svetiljke.Iz listova koji se stavljaju u jela kao začin (slično lovoru), istiskuje se ulje od kojega se pravi cimetova voda i tinktura.To ulje jako žari, pa i samo jedna kap izaziva upalu ako padne na kožu.Ako se kapi ulja prevuku šećerom dobiva se tzv. "cimetov konfekt" ili "sanalet", koji se koristi za jačanje želuca.Vanjska kora drveta nema lekovitih svojstava.Koristan je samo njen unutrašnji, svetloružicasto-smeđi deo.Ako je kora na jeziku gorka, onda to nije cimet, nego neka druga kora.Zbog tanina se primenjuje i kao lek protiv proliva.

Cimet je aromatik, hemostatik, stomahik, nervinum, adstrigens i dezinficijens probavnih organa.Punokrvni i lako uzbudljivi ljudi ga ne podnose. Cimet jača srce i želudac, oporavlja živce i osvežava krv, pomaže kod slabe probave, stvaranja previše kiseline i sluzi u želucu, kod grčevitog povraćanja, krvavih proliva, krvarenja iz materice, te kod prejake i preduge menstruacije ili posle porođaja, stimuliše mokrenje i deluje protiv gihta.

Vino od cimeta: 30 grama usitnjene cimetove kore, litre slatkog crnog vina; namakati 6 dana.Pije se po mala cašica 3X dnevno pre jela.
Još je efikasnije cimetovo vino pripremljeno na sledeci način : 100 grama crnog vina, 8 grama cimetove tinkture, 6 grama tinkture matičnjaka i 30 grama šećernog sirupa.Svakih 1-2 sata uzima se po 1 velika kašika.

Tinktura: 100 g usitnjene kore cimeta namočiti u litre 80% alkohola, u trajanju od 15 dana, procediti i uzimati po 20-30 kapi 3X dnevno pre jela.

Vino s cimetom: u 1 litru belog vina staviti koru od cimeta, 10 klinčica i 100 grama šećera, zagrejati do vrenja i poslužiti vruće.

_________________
Tražeći sebe naišla sam na tebe...
i potpuno se izgubila!
...ali dobar san će biti lek na dar!
 
vecadok
Prijatelj foruma
Prijatelj foruma



Godine: 55

Datum registracije: 06 Nov 2003
Poruke: 7276
Mesto: Beograd

yugoslavia.gif
PorukaPostavljena: Pon Nov 15, 2004 11:52 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Bokvica - Plantago major

Plantaginaceae
Plantain, plantago - Psyllium, plantain

Kod nas raste dvadesetak vrsta bokvice po naseljima, pored puteva, na livadama i pašnjacima, po šumama i na drugim mestima. Ima ih svuda. Nisu otrovne ni škodljive. Prema obliku listova i cvasti razlikuju se među sobom neke vrste koje su najrasprostranjenije i koriste se kao lek: ženska, širokolista bokvica (Plantago major L.); muška, uskolista bokvica (P. lanceolata L.) i srednja bokvica (P. media L.).U većini vrsta bokvice lišće se razvija u obliku rozete u dnu stabljike koja nije granata i nema lišća, nego se završava zbijenom cvašću od neuglednih sitnih cvetova.Sve tri vrste su trajne zeljaste biljke sa listovima u rozeti, a na svakom listu se ističu lučno povijeni nervi koji se pri vrhu lista spajaju; krunica je gola. Cvetaju od proleća do zime.

Neke se od davnih vremena upotrebljavaju kao lek, mnogo više u narodu nego u školskoj medicini, za lečenje mnogih bolesti a i kao profilaktično sredstvo (zelen list i sok iz lista kao prolećna vitaminska kura). List se bere sve dok biljka cveta, a koren se vadi cele godine. Koristi se svež i suv list, ređe cela biljka i koren (Plantaginis folium, herba et radix). Hemijski sastav i dejstvo sve tri vrste bokvice gotovo su isti, tako da se za potrebe domaćinstva sve tri mogu koristiti posebno ili pomešane. U narodu se najviše ceni i najčešće upotrebljava širokolista, krupna ili ženska bokvica. U svim organima biljke ima heterozida aukubozida i enzima invertaze, emulzina, tirozinaze i koagulaze. U listu ima oko 4% tanina, pektina, limunove kiseline, vitamina C, saponozida i fitoncida. U semenu ima sluzi, masnog ulja, belančevina i šećera.

Upotreba: Bokvica je omiljen narodni lek. Za nju gotovo svi znaju i mnogi je upotrebljavaju kao lek. Čini mi se da nijednu drugu domaću lekovitu biljku tako često i gotovo redovno ne upotrebljavaju kao bokvicu. Svako će vam odmah, bez okolišenja, kazati da je za posekotine najbolje priviti list bokvice. Dokazana je znatna antibakterijska moć bokvice, jer su u njoj otkriveni fitoncidi (Felklova). List bokvice deluje protiv raznih upala kože i sluznice, pojačava lučenje tečnosti u plućima i time olakšava iskašljavanje guste suve sluzi iz organa za disanje; smanjuje učestano mokrenje i povoljno deluje na organe za varenje: proliv, katar, grčevi, čir na dvanaestopalačnom crevu i na želucu. Koristi se za ublažavanje napada kašlja.

Narodna imena: vela bokvica, veliki trpotec, veliki trputac, ženski žilovlak, žilavac, marina bokva, muška bokvica, paskvica, pitoma bokvica, tarpotac, tarpudac, terput, čelnik, široki trputac. Za mušku bokvicu: bukvica, glavor, duga bokva, dugi trputac, ženska bokvica,žilovljak, konjsko rebro,krepotec, mala bukvica, muški žilovlak, popova lozica, treputac, tripotec, troputac, crnoglavac. Za srednju bokvicu: bokva, ženska bokvica, srednja bokva, srednja buk vica, triputac, troputac.

_________________
Tražeći sebe naišla sam na tebe...
i potpuno se izgubila!
...ali dobar san će biti lek na dar!
 
vecadok
Prijatelj foruma
Prijatelj foruma



Godine: 55

Datum registracije: 06 Nov 2003
Poruke: 7276
Mesto: Beograd

yugoslavia.gif
PorukaPostavljena: Uto Nov 16, 2004 12:11 am    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Kleka, još jednom

Drugi nazivi: barovica, borovac, brika, brinje, klekovina, obična borovica, smrek, smreka, smrekovina, smrec, smrika, smriča, smrkva, šmrča, fenja, crna smrekinja, crna smrekva, smrekva
Latinski naziv: Juniperus communis
Eng. Juniper

Opis biljke: Kleka je zimzelen grm visine od 0,5 do 7 m, s vrlo uskim, zašiljenim, bodljikavim listićima, vrlo otporan, gusto i nepravilno razgranat.Zeleni plodovi su joj jajastog oblika, a zreli su okrugli i tamnocrno-ljubičasti, imaju smolast i aromatičan miris i gorkosladak ukus.Čitava biljka je lekovita, ali se najčešće koriste plodovi.Lekoviti su samo potpuno zreli plodovi, ljubičaste boje, dvogodišnji, dok jednogodišnji, zeleni, nisu lekoviti, te ih ne treba koristiti.Beru se od kraja leta do početka zime, a suše na promajnom mestu.Iglice i mlade grane beru se od aprila do kraja juna, usitne i suše na isti način kao i plodovi.Cvetovi su sitni i nalaze se u pazuhu listova, odvojeni na pojedinim biljkama (dvodomost).Plod je jajasta bobica, u prvoj godini je zelena, a tek u drugoj sazri, kada je crno-smeđa i okrugla, s plavim pepeljkom.Moguć je i trogodišnji period od cvetanja do sazrevanja.U narodu se koristi kao lek i za proizvodnju klekovače.

Stanište: Kleka uspeva na kamenitim i kraškim terenima od primorskih do planinskih i brdskih područja.Kod nas se najviše nalazi po brdskim i planinskim suvim krčevinama, pašnjacima, suvatima, zapuštenim i neobrađenim zemljištima.

Lekoviti deo biljke: Čitava biljka je lekovita.Najviše se skupljaju plodovi.Beru se u jesen i zimu. Plodovi kleke beru se od druge polovine leta i početkom jeseni, što zavisi od nadmorske visine na kojoj se nalazi. Branje je veoma sporo ako se bere rukom, zato se preporučuje da se pod drvo prostre odgovarajuća prostirka i klekinje pažljivo motkom stresu.Suše se kao žito, uz češće prevrtanje drvenom lopatom, ili u hladu na promajnom mestu, razastrte u tankom sloju.Posle sušenja treba odstraniti svu nečistoću (iglice, grančice i sl.) i zelene plodove.Čuva se na suvom, čistom i promajnom mestu.

Lekovito delovanje: Lekovitost kleke je odavno poznata, a njena svojstva se koriste protiv zastoja mokraće, za denzifekciju mokraćnih organa, poboljšanje varenja, iskašljavanje, protiv bolesti želuca, bubrega.Kleka se mnogo više upotrebljava u narodnoj nego u zvaničnoj medicini. Inače, klekinje su kod nas i u drugim balkanskim zemljama jedan od najpoznatijih i najviše upotrebijavanih narodnih i domaćih lekova, isto tako važan i omiljen kao što su hajdučka trava, kantarion, pelen i kičica, lekovite biljke bez kojih se naše kuce ne mogu zamisliti.U narodu se upotrebljava za lečenje mnogih bolesti, za spoljnu i unutrašnju upotrebu: kao diuretik, protiv nazeba, kašlja, gonoreje, astme, za stomak, znojenje i sl, a spolja u obliku spiritusa (Spiritus Juniperi) ili u jakoj rakiji za obloge i trljanje protiv nazeba, reumatizma i sličnih bolesti.Klekovača je nadaleko poznata veoma aromatična rakija.Upotrebljavaju je i kao domaći lek i dezinfekciono sredstvo.U malim dozama etarsko ulje kleke, pored ostalog, olakšava iskašljavanje.Klekinje ulaze u diuretične čajeve (Species diureticae).Od klekinja se izrađuje sok, Succus Juniperi inspissatus (Roob Juniperi).Klekinje, a još češće etarsko ulje, služi inhalaciju prilikom oboljenja organa za disanje i kao sredstvo za draženje kože.Kleka ima baktericidno dejstvo, te se koristi u lečenju infektivnih bolesti pluća.Reguliše rad bubrega i pospešuje izmokravanje.Etersko ulje prodire duboko u kožu, te se koristi u lečenju reumatskih oboljenja, naročito na zglobovima.Reguliše rad organa za varenje, koristi se u lečenju zapaljenskih procesa želuca i creva.Uvarak od iglica i mladih grana otklanja otok nogu i poboljšava cirkulaciju.Kleku treba koristiti obazrivo, jer preterana upotreba može dovesti do oštećenja bubrega.

Protiv crevnih grčeva
Dobro izmešati jednake delove kleke, pelina, hajdučke trave i cveta kamilice, pa 2-3 kašičice te mešavine odvojiti, preliti sa 2-3 šoljice ključale vode, ostaviti poklopljeno 5-10 minuta, a zatim procediti i piti nezaslađeno.

Protiv glavobolje
Dobro zdrobiti plodove kleke i previti na celo.

Protiv bolesti jetre, želuca, za jačanje živaca
a) Ujutru, na 1 do 2 sata pre dorucka, sažvakati i pojesti 3-5 plodova kleke
b) Spremiti čaj prelivanjem šake zdrobljenih plodova kleke 1 litrom kljucale vode i piti 5 do 6 šoljica dnevno.

Za jačanje apetita i bolje varenje hrane
Spremiti kompot od plodova kleke uz dodatak šecera, pa plodove pojesti, a tečnost popiti, to činiti dok se apetit ne popravi.

Protiv šecerne bolesti
a) Koristiti sok od kleke (razređen) ili neslađen čaj spremljen od plodova kleke
b) Dobro promešati po 10 g plodova kleke, virka (gospin plašt), lanenog semena, ždraljevine i lista borovnice, pa 3 kašike te smeše preliti sa 0,5 l hladne vode, ostaviti da prenoći i sutradan zagrejati i kuvati 5 minuta (pošto voda proključa), prohladiti, procediti i piti pre svakog obroka po 1 čašu (nezaslađeno)

_________________
Tražeći sebe naišla sam na tebe...
i potpuno se izgubila!
...ali dobar san će biti lek na dar!
 
vecadok
Prijatelj foruma
Prijatelj foruma



Godine: 55

Datum registracije: 06 Nov 2003
Poruke: 7276
Mesto: Beograd

yugoslavia.gif
PorukaPostavljena: Sre Nov 17, 2004 7:30 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Ruzmarin - Rosmarinus officinalis

Ruzmarin je gust, uvek zelen, razgranat grmić, visok l2 m.Cveta preko cele godine sitnim plavičastim cvetićima.Cela biljka je prijatnog mirisa.Najburnije se razvija u primorju i na ostrvima Jadranskog mora, a zatim svuda oko Mediterana.Mestimično se gaji.Lako se razmnožava.Izvan zemalja Sredozemnog mora poznat je samo u kulturi.List (Rosmarini folium) je do 3,5 cm dugačak i svega do 4 mm širok, igličast, zatubast, bez drške, zelen, krut, kožast, po obodu ceo i nadole jako povijen, te je na gornjoj strani ispupčen; po sredini ima brazdu.Naličje je udubljeno, belo ili sivo, maljavo, ima vrlo istaknut glavni nerv.
Miriše vrlo aromatično na cineol i kamfor, a ukusa je ljutog, aromatičnog i nagorkog.

Sastav: Sadrži 1,52% etarskog ulja, tanina, holina, saponozida, heterozida i jednu gorku materiju.Etarsko ulje (Rosmarini aetheroleum) dobija se destilacijom pomoću vodene pare iz svežeg lišća i vrhova grančica.To je bezbojna ili žućkasto zelena tečnost, aromatičnog, kamforu sličnog mirisa, ljutog, aromatičnog i nagorkog ukusa.Sastoji se iz pinena (desnog i levog), kamfena, cineola, desnog i levog kamfora, desnog i levog borneola i izobornilacetata.

Upotreba: List ruzmarina upotrebljava se samo u narodnoj medicini kao sastojak čajeva za draženje kože, porast kose, abortiv i dr. Ulje ulazi u sastav kolonjskih voda i drugih kozmetičkih sredstava, za tim u razne balsame, linimenta, tinkture, pomade i druga sredstva za trljanje i mazanje bolesnih delova tela. Koristi se još protiv epilepsije, nadimanja, hemoroida.

Lekovito delovanje: Ruzmarin je veoma koristan kao lek za poboljšanje cirkulacije, za lečenje slabe probave i tromosti želuca i anemije.Biljka deluje na poboljšanje funkcije jetre i pražnjenja žučne kese,a to pak, deluje na opšte poboljšanje stanja celog organizma. Koristi se za lečenje reumatizma, neuralgija, glavoboljei duševne i telesne iznemoglosti.Koristi se i kao sredstvo za poboljšanje vida. Za upotrebu iznutra priprema se čaj, a za upotrebu izvana alkoholna otopina što služi kao sredstvo za masažu.

Narodna imena: žmurod, zimorad, lužmarin, razmarija, robazinija, rozmarin, rožmarin, ruzman, rusmarin, sabor, sabur.

_________________
Tražeći sebe naišla sam na tebe...
i potpuno se izgubila!
...ali dobar san će biti lek na dar!
 
Prikaz poruka:   
Upišite novu temu   Odgovorite na temu    www.domaci.de Forum Indeks -> ~ Flora i fauna ~ -> ~ Biljni svet ~ -> Lekovite biljke Vreme je podešeno za GMT + 1 sat
Strana prethodna  1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9  sledeća
Strana 4 od 9

 
Pređite u:  
Vi ne možete otvarati nove teme u ovom forumu
Vi ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Vi ne možete menjati Vaše poruke u ovom forumu
Vi ne možete brisati Vaše poruke u ovom forumu
Vi ne možete glasati u anketama u ovom forumu
Vi ne možete postavljati fajlove u ovom forumu
Vi ne možete preuzeti fajlove sa ovog foruma





- Burek Forum - Doček Nove 2018. godine - Venčanja, svadbe - Proslave - TipoTravel - Kuda večeras - Anwalt - legal -

Bookmark to: Twitter Bookmark to: Facebook Bookmark to: Digg Bookmark to: Del.icio.us Bookmark to: StumbleUpon