www.domaci.de Forum Indeks Home
Portal • Forum • Novi upisi • Pretraga • Link do nas • Domaći filmovi • Lista korisnika • Tim sajta • Proverite privatne poruke • Prijava • Registracija
Pravilnik • FAQ • Profil • Favorites • Galerija slika • Top lista • Download MP3 • MP3 razno • Spotovi • Noviteti 2013 • Muzički noviteti 2014

Tako je to kad ih pustis da rade sta 'oce...
Upišite novu temu   Odgovorite na temu    www.domaci.de Forum Indeks -> ~ Novinarstvo Domaći.de - KOLUMNE - ~
::  
Autor Poruka
Bobak_BL
* Domaci Lazov *
<b>* Domaci Lazov *</b>





Datum registracije: 06 Avg 2010
Poruke: 8210
Mesto: sta te briga...za moje mjesto...

hong_kong.gif
PorukaPostavljena: Sre Okt 13, 2010 6:24 pm    Naslov poruke: Tako je to kad ih pustis da rade sta 'oce... Na vrh strane Na dno strane

mozes samo da se nerviras...i bogu molis...da ne izvisis...


Trazim neki cvrst predmet...s kojim cu nekom razbiti glavu...
Otvaram balkonska vrata, jer su mi bliza od ulaznih...
Tako sam navik'o...
a i ne moze svako uci u ulaz i zvoniti na vrata od stana.
Taman sam bio spremio kartu u jednom pravcu, za put u pm...
onom ko je uzjah'o zvonce...i nema namjeru da sjase, s njega...
dok ne probudi posten svet u mojoj kuci...tj mene...
Gledam dolje i vidim svoju staru...majku...

I umjesto da razmisljam o majci...sto li je ona dosla i tako to...
ja se sjetih svoje vjestice...

Pre nekih osam mjeseci...je bio jedan buran dan u mojoj kuci...pa onda burna noc...
Nakon koje me je isto ovako majka probudila...
isto sve...bas ovako...samo sto sada nema moje vjestice...
ona je daleko...i ko zna sta radi...vuca se s nekim gadom - garant...

I tada sam pomislio na majku i sto je ona dosla...

Otkud ona kontam u sebi...drzi nekakvu vrecu ili sta je bilo vec...
Veselo mase, i jos veselije se kezi,
ja pokusah ocima da joj pratim ruku i osjetih nenormalan,
bol u tintari...Odvukoh se da joj "otvorim"...

Pokusavam da probudim vjesticu...ona nesto mrmlja...
Rekoh evo ti Nine...dosla da nas obidje...
Kako rekoh N... ona skoci kao da je neko polio vrelom vodom.
Ustade i poce da se gubi po sobi, da skuplja razbacanu garderobu...
I da nesto broji, dok sam ja odlazio u kupatilo...

Mater ko mater...govori da pojedemo paprike, jos su tople...
steta je da se ohlade i govori vjestici...nesto o punjenim paprikama...
valjda kako se pune...nemam pojma...
Ako je ova sad bude pitala, da joj napise recept ili nesto slicno...
sastavicu je preko usta, pred svojom starom.

Vjestica bi pre uspjela desifrovati da vincijev kod.
nego skontati recept i napraviti te punjene paprike...
a da se niko ne otruje...
uvijek sam imao problem s tim svojim curama...
nijedna nije znala da kuha...znale su one..kuhat...
samo sto to ni one same ne mogu jesti...
ova me je maltretirala...sigurno tri mjeseca...
dok jednom nisam pobudalio...i rek'o joj...samo jos jednom,
ako je budem vidio, da se mota oko sporeta,
natakaricu joj ga na vugla, kao lancic...
odtada se ne upusta...u izazove...

Srecom stara ode brzo, pogledah na sat, vec je cener...
Rekoh glasno, 'ocemo li ici kod krvopija...
Krvopije to su njeni starci...koji meni piju krv...
taj dan im je bila godisnjica...i ja i vjestica smo se posvadjali zbog toga...
dan prije....

Pocela je ona sa recima...
jednog danasnjeg prosjecnog predstavnika visoke inteligencije...
Znas, kontala sam...pa cuti jedno pola minuta...
Ocigledno nisi skontala, prekidam tisinu, i nastavljam da mljackam,
po paprikama i da joj sisem nerve...
ne mozes uzivati u punjenim paprikama ako ne mljackas...
ili ako cobanac ne srces...pusti kulturu, uzivaj kad god mozes i u cemu mozes...i uzivaj onako kako ti hoces, a ne kako se to drugima svidja...

Zvao je Ivan...njen otac...Pita da dodjemo...
Mislis...kaze Ivan da dodjemo...
on ne zna da pita, on uvek naredjuje...
Ne...pitao je, lijepo, da li mozemo da dodjemo,
njemu i Veri...njenoj kevi.. je godisnjica braka...
Pomislih, ko bi rekao, da je matori tako romantican,
i da drzi do godisnjice,pa je i slavi.

Rekoh...je li rekao, da ti sama dodjes, na bal vampira, ili da povedes i zrtvu.

Ovo s vampirom i zrtvom, toliko ju je raspametilo,
da je pocela, da urla na sav glas...

Da ne treba mozda, da ti posalje pozivnicu...
Mozda limuzinu, po vas da posalje, vasa visosti...
Ako su mene pozvali, logicno je da su i tebe pozvali...Idiiiiote...

Rekoh joj da se ne dere, nije u onoj selendri u Prnjavoru...
nego u mom stanu...
Vidio sam kako joj se dize kosa na glavi...
i bio sam na pravom putu da je izludim skroz...
ti sinoc rece, da ces oko tri, da dodjes u Boem...patetika, sta ces...
Boem to je moj omiljeni kafic...
A ne u sest u Arenu, ja te cekam k'o budala...

Rekoh i ako sam znao da bi ona dosla u dva a ne u tri, da je mogla...
a znao sam i da je zvala Vuka mog frenda, vlasnika tog kafica,
a da joj je on po mojoj zelji, rekao da sam malopre otisao...
Nego sam malko nervozan, nenaspavan i lose mamuran,
pa moram malo da joj masiram mozak...

Rece mi... dragi moj, pa da se nisi onoliko odvalio, i onoliko zapjenio,
s onim svojim propalicama, o ko zna cemu...ovo propalicama je rekla
zato sto joj se nikako nisu svidjali likovi s kojma se druzim...
Sem Vuka jer je on ozenjen...

Povisivsi ton, tako da mi je dala do znanja, kao da ona nesto zna,
sto smo mi to radili...sto i ja nemam pojma...sta sve nismo radili...
Nastavlja ona...
Cuo bi...a i video bi da sam te jedno 59 puta zvala,
majmune drogirani...dosla sam pjeske...pjeske...stoko...

Pomislih kako je slatka dok se ljuti...

Ovo drogirani je rekla da me opomene,
jer sam pre toga, kasljao kao najgori tuberan, dok sam,
dubokim dimovima, isisavao sadrzaj iz Rijecke rizle...

A stoko...zato sto je pjesacila par km...sta fali malo...

Odvalio sam se smijati...izvini ...znas da je pjesacenje zdravo,
vidis kako ja mislim na tvoje zdravlje...
rekoh..na taj podrugljiv nacin, da je istog momenta,
posegnula rukom, za najblizim predmetom...
Srecom pa je zgrabila kutiju cigareta, a ne casu, pepeljaru,
ili bilo sta teze i tvrdje sto se nalazilo na stolu...

Ne uspjeh da se ni poMjerim, vec je krenula, da me pokusa osamariti,
uhvatio sam je za obadvije rucice, jednom rukom, i umirao od smijeha.

Pocela je da me ujeda, krvnicki...to je bio znak da je igri dosao kraj.

Gurnuo sam je na krevet, onako malo jace,
i rekao joj, da bude mirna...i ako me jos jednom ujede,
da cu joj odgristi glavu...

Znala je da to necu ponoviti vise puta...

Okrenula se i odvalila plakati...sta ce drugo...
Suze, najpodmuklije oruzje skota-njeznijeg pola...

Placuci, govorila je sto ja mislim, da je ona tolika glupaca, da nije skontala, sto je
Igor pricao, rekla je ako, ako odes veceras, ne vracaj se meni.
Ostani s onom d*****, ponizavaj se, gade prokleti,
dabogda crkli obadvoje...
Zagrlila je jastuk i nastavila da place...

Rekoh joj da ce tako i biti, jer necu vise da zivim s ljubomornom kujom,
koja me stalno ujeda...izludio sam dobro...

Rekla je...mama ti je ljubomorna kuja...propalico... Mr. Green
Pogledah je...i pomislih...imas m***...postujem svaka cast... Wink
Da ne bi bilo svasta, izletio sam napolje iz sobe...kao tornado...
ruseci sve pred sobom...
Izlazeci lupio sam vratima, kao onaj ljakse s vratima od kombija...
i stisnuo zube, kao da cu zid srusiti glavom.

Strcah niz stepenice, i tek pred autom vidjeh,
da sam u majici, kratkih rukava, da nisam uzeo, ni kljuceve od auta.???

Uuuu...rekoh naglas...ona kucka,
nece htjeti da otvori vrata...

Pozvonih, debeloj komsinici, s prvog sprata...
Rekoh ko je, i rekoh, da vjestica, zvono necuje...
Ako, ako, djeco... rece debela, i otvori vrata...

E sad cu da je udavim... mislim u sebi, dok trcim uz stepeniste.
Otvorih nezakljucana vrata, uletih u sobu,
kao prljavi hari u leglo kuckinih sinova...

Nije se ni pomjerila, niti je prestala plakati...samo me je tuzno pogledala,
i jos jace pocela da jeca...

Padoh opet na suze, stadoh po hiljaditi put, u istu zamku...

Shvatih da sam pogresio...i objasnih joj lepo...
da ja nigdje necu ici...i da se moze slobdno derati kol'ko 'oce...
jer meni ovaj stan i ne treba...ako ona ne bude u njemu...
svejedno cu ga zapaliti...ako ona ode...
i prijaviti se za mirovnu misju u somaliju...
i do kraja zivota ganjati neke crnce i ostale teroriste po pustinji...

tako se zavrisila jos jedna svadja u dugom nizu...
uglavnom kao i svaku koju sam ja izazvao...
zato sto sam bezobrazan... Mr. Green
To vece sam joj prvi put rekao da je volim...
i to samo jednom...tiho...da ne bude bas sigurna...sta je cula...

Cim je moja stara otisla, vjestica je pocela da se oko mene uvija,
i da pita sta joj sinoc ono rekoh,
kao nije dobro cula...
Rekoh joj da je nesto sanjala, jer ja nemam pojma o cemu ona prica.
A moguce je i da sam bunc'o nesto, jer sam pripit bio...i svasta sanj'o...
Slozila je facu k'o da joj je umro otac...( protiv toga ja nemam nista)
no iako je vjestica...ne volim da je tuzna...
( eto nek joj otac zivi dok joj treba)
Zaglih je i podigoh kao perce, bacih na krevet, poljupcima
i prstima izgolicah je do suza, rekoh jedno deset puta Volim te...
Rekoh joj da se ne zafrkava, jer ovako necemo kod krvopija nikad stici...
Obecah joj da posle danasnje vampirske terapije necemo par dana izlaziti...
Sto je upalilo samo tako, jer je za pola sata bila spremna...

Put od 40-tak km, nije mi nikako prijao,
vjestica je obnevidjela od predhodne noci,
jos je nabila cvike na podocnjake...
tako da pola puta nije imala pojma kojom stranom vozi.
Srecom pa ni put nije bio...toliko frkventan...

Ulazimo u Prnjavor,
murija nam signalizira da stanemo, sa strane...
Pomislih i rekoh vjestici...tebe bas krenulo s murijom...
Sretan sam sto ja nisam vozio.

Pozdravlja...dzabalebaros...zagleda novu A-3-icu ...
Kupio otac svojoj mezimici, kad je zavrsila faks...
Ima se, moze se...godinama se kralo...
Kuca od jedno 350 m2...sa tri sprata...Stan u mom gradu...
vikendica u Neumu i na Vlasicu...
Zaradio covjek...klinac moj je on zaradio...

Bolje da prestanem...ko o cemu...ja o postenju..

Samo sto pomislih na to, u stvarnost me vrati glas covjeka s posebnim potrebama...
slusam ga kako govori poluobandacenoj vjestici...
koja nit ga cuje nit vidi...samo klima glavom...
i jednom rukom pridrzava tu glavu...da ne ispadne kroz prozor...

Dovidjenja i sretno...rece drzavno nedonosce...kao da putujemo u London...
Kao da budala nije mogao skontati da smo stigli... a jos je i pitao je li ona Ivanova kci...

Vera se cepa od srece, sto joj dodje mezimce sa svojom propalicom.
Pozdravljam se, i pokusavam se nekako iskobeljati od matore i njenog cmakanja...sta ces...nije ni meni uvjek sjajno...

Mada da budem iskren stara joj je bila jos uvek u voznom stanju,
dobro ocuvana, garazirana, sto bi se reklo...za starija vozila...

Pomislih kako li ce vjestica izgledati u tim godinama...
s gadjenjem u sebi odmah na to zaboravih...

Ivan me pozdravi, kao sto zrtva pozdravlja svog ubicu,
vidno mu je bilo "drago" sto sam dos'o...
A ne smije nista reci, jer jednom kad je dilejisao nesto,
pa pravio nekakve paralele izmedju mene i neke seoske propalice,
vjestica je napravila takvo njesra , da sam je i ja jedva smirio.
Pobacavsi sve sa stola rece svome ocu...
ako me jos jednom uvredi ili tako nesto,
da nece vise nikad krociti nogom u njegovu kucu...
od tada me ivan jos vise mrzi...ali dobro pazi,
u njenom prisustvu sta prica, i kako me gleda...

Tada vidjeh da je vjestica "prosla dresuru" i da je za mene u stanju napraviti bilo sto...dobro sam je dresir'o...
jos da je naucim da suti...nista meni vise ne bi trebalo...

Sjetih se kad me prvi put dovukla kod vampira...
E to je trebalo vidjeti...tad im je i izjavila da odlazi s bitangom
zivjeti u njegov stan...sama svojom zeljom...
Magarac se odmah uskonfrcio, sta, ne moze...pa valjda se ja pitam nesto...?

A vjestica popizdi, nisam dosla da te pitam je li mogu,
nego da vam kazem da odlazim...dok se sjecam toga,
pomislih sta ce tek biti kada,
ja iznesem svoj genijalni plan...koji mi se motao
po mislima, desetak dana pre toga...

Ivan se od tada nadao da je ovo sa mnom samo neka prolazna faza...
Ali posle ovog sto mu spremam...nada ce umreti...prva...
i ostace samo faza...za koju moze da se objesi...

Govor drzi...bivsi gestapovac...drobi o nekakvoj ljubavi,
kao da su je on i njegova Vera izmislili...
Prica mrcina o nekakvim cuvanjima krava...sramoti onu Veru,
zenu svoju...vidno joj je neprijatno...

Vidim ja da ti je to seljoberski proizvod...
A ja vam nisam bio raspolozen za nikakvu malu privredu...
Pogotovo ne... onu, poljo...

Kaze kopile...cudo nema nekog Slavka i njegovih.
Slavko...nekakav debil iz Prnjavora,
koji se kao mali zaljubio u vjesticu... pa takav ostao i dan danas...
a vjestica je davno odletila na svojoj metli, pa sad mene mete kako ' oce...
Vjestica mi pricala, kako je Slavka stalno mlatila dok su bili mali...
Debil - mazohista od malih nogu...
A Ivan, on je bio u sluzbi sa Slavkovim ocem...zaboravih kako se i taj degenerik zvao...
Mozete zamisliti ako mu se sin zove Slavko, kako se tek on zove...
Cuj Slavko, valjda su njegovi nesto slavili kad se debil rodio,
pa tako ga i nazvase...Seljacka posla...
Opet ispadoh iz price...

Cugam i ne progovaram kad ne moram...
a, imao bih svasta reci, na ovom vasaru stocarskom...
mada jedino grlo stoke... Ivan je bio.
Svakim svojim gestom, to je pokazivao, mentol komunisticki...

Ciknu Ivan...evo i Slavka...rece dileja k'o da mi ostali cekamo Ronalda...
Bojo..rece magarac senilni...evo Slaaavka...rece tako kao da mene nema tu...
A vjestica kako je cula ovo Bojo, rani se iz zasjede, a Slaaavko je dokusuri...
Ulaze seoski djilkosi, otac i sin, ja pomislih neko...promasio metu...
tj kucu...pa svratio da nesto pita...gdje je zadruzni mlin...i tako to...

Upozna nas Ivan...gleda mene Slaaavko,
onakvog celavog i zajebanog na prvu...
i vidim kako zagleda moj oziljak na sred glave u obliku najk znaka...
kad sam imao jedan udes, u mladosti...
kad nisam vidio jednu flasu u svojim rukama...

Ja se namrstih a Slavko, pa mislim da je u isto vreme
i pisnuo i kenjnuo u gace.
Poceo sam da se zabavljam, i da driblam Slavka,
kol'ko kosta kajmak a kol'ko sir...potucel se kad s curama.

Maloumnik se poceo gubit i jedva nekako potrefi s soljicom
kafe - svoja ruzna usta.
Gledajuci tako u mene, budala stavi onu soljicu, u pepeljaru umjesto u tanjiric.???

Ja vise nisam mogao da se suzdrzim i pukoh se smijati...
Na sto degenerik, vidjevsi sto je uradio...
zbuni se se jos vise...prevrnu onu soljicu i upropasti Veri stoljnak...???
Napravi bibac katastrofu, a tek je 5 minuta za stolom...

Boze svasta...rekoh...na sto mi vjestica zabode nokte u ledja.
Zabi ih, k'o sveti Georgije mac u azdhu...
malo mi je falilo da vrisnem na sav glas...

Vidjevsi Ivan da sam preuzeo sredinu terena,
i da brzom kontrom prelazim u napad...
Poceo je nesto kenjati o ratu, bratstvu i jedinstvu...i ostalom..
sto vise nikog ne zanima...

Kaze da su mijesani brakovi i doveli do rata i ovakve situacije,
da se znalo pazit, ko nekad prije, pa da svako bude sa svojim...
Aludirajuci vjerovatno na to, sto su oni katolici po veroispovesti,
a posto nije normalan, dileja konta da sam ja nacista...
jos budala nije shvatio, da volim njegovu cerku...
I da on ne moze tu nista da uradi...

Ne konta da ako nastavi da se ponasa ovako,
prema meni...da ce slabo vidjati svoje mezimce...
Sem na slikama...koje ja odlucim da on moze vidjeti...
na kojim ce naravno biti samo njena sijenka..i citav ja... Mr. Green

Pomislih sto nije jedno dvadeset godina mladji
da mu razbijem glavu, jer ne mogu da ga slusam vise...

Budala ne primjeti zbog svog ludila, da vec treci put ponizava,
suprugu...

Nastavi da se sramoti, s dramskim pauzama...
da, prosla su ta vremena, sad ti je svakom drazi onaj svoj...
Na ovo, komentar nemam...kome je to drazi neki tudjin od svog...

Nema ti vise mjesanih brakova, a sve manje ce ih i biti...
rece Slavkovog oca ime...i nastavi nesto dalje dileisati.

Sacekah kulturno, da zavrsi, pa ga pogledah, i rekoh sebi, sad je vreme,
da "ranjenog kapitalca" dokrajcim,
samilosnim hitcem, sto bi rekli drugovi lovci...

Mislite...rekoh...da nema vise mijesanih brakova... Mr. Green

Odgovara ranjni lopatar...pa manje ih danas ima, pazi se na to...nije ocekivao ovaj hitac...
A da je znao sto ga ceka mislim da bi se jos juce objesio.

Paa...rekoh...( ime njegove kceri) i Ja...naglasih ovo ja...
Resili smo da popravimo taj prosjek...i to ubrzo...

Cestitajuci mu godisnjicu, k'o Nole servirah as udarac...i dobih mec...

Ne govori nista, a znao sam i da nece nista reci...

Vera...njena majka... zaplaka i zagrli svoje lijepo celjade,
pa maco...tepa joj...nista mi nisi rekla...

Ova mjaucuci na slogove izbacuje reci...kao sto onaj mikser izbacuje beton...i gleda zacudjeno u mene...
Pa to je bilo iznanedjenje....mama... rece moja vjestica..
pojma nemajuci o cemu ja pricam...

Pozdravljamo se sa Verom...grli nas obadvoje...ne prestaje me matora ljubakati...
Kaze onako glasnije da i onaj idiot cuje.... hajde pa se javite, da se dogovorimo kada, sta i kako...
Rekoh drsko...javicemo vam...
Ivan se ne pozdravi ni sa svojom mezimicom, a bogami ni sa mnom...
Ponadah se da cu cuti pucanj, pre nego sjednemo u auto...
nista se ne cuje... nije se htio ubiti...gad...

Sutke vozim ...palim cigaretu na cigaretu...i cekam reakciju..
Vjestica ne progovara, zamisljeno gleda u dug
i krivudavi put ispred sebe... i ne zna sta moze da iskoci iza krivine...
Odjednom se trznu i mazno gledajuci, nasmija se,
nagnu se na mene, poce da me cmace...
Malo je falilo da sletimo s puta...
Pocela je da me pipa i remeti mir u autu, rekoh joj da cemo
sletiti s puta, ali nista, k'o da joj nisam rek'o...
Tako sam nagazio po gasu, da je pocela da vristi...

I od tada prodje sest mjeseci...nit ona mene sta pita, nit ja sta govorim...
Malo sam se uznemirio njenom zeljom...za nekakvim poslom,
koji joj se iznenada ukazao...a malo joj je pomogao otac,
da joj se posao prikaze...

I kako ona misli, da ne bi bilo lose,
za nas...da ona to odradi...ne rekoh nista, kao da me se ne tice...
klimnuh glavom...ako to zelis...necu ti prviti probleme...
Malo joj nije bilo svejedno...a puno joj je bilo krivo...
sto sam ja ravnodusan bas...
No... da je znala, sta sam ja sve zadrzao u sebi...
ne bi joj vise nikad palo na pamet da me pita tako nesto...

Za svaki slucaj...desetak dana pre nego ce krenuti na put...
sasvim slucajno sam ostavio jedan fiskalni zguzvani racun...
na komodici u hodniku...gdje ona ostavlja,
sve ono sto nosa po rukama...
Na svoje tajno mjesto sam zastekao...jednu malu kuticu...
na to tajno mjesto stekam neke svoje potrepstine...
koje ona ne podnosi...davno je ona to mjesto provalila...
i znao sam da ce me poslati negdje...uskoro...da moze da zaviri,
i odgonetne misteriju zvanu fiskalni racun...

Sta ja znam...ispucao sam zadnjeg aduta...
nek mi je bog na pomoci ili bilo sta, samo nek mi pomogne...
eto tako je ona sad na poslu...a ja se zivciram...
i pitam se sta li rade na tom poslu...( biiiiiiiiiiiiiiiip) materina...



_________________
S ljubavlju je isto
kao i sa sjenom...
ako za njom trcis,
dostici je neces nikada.
no samo joj okreni ledja,
ona ce te zauvijek slijediti....
Rolling Eyes
 
Prikaz poruka:   
Upišite novu temu   Odgovorite na temu    www.domaci.de Forum Indeks -> ~ Novinarstvo Domaći.de - KOLUMNE - ~ -> Tako je to kad ih pustis da rade sta 'oce... Vreme je podešeno za GMT + 1 sat
Strana 1 od 1

 
Pređite u:  
Vi ne možete otvarati nove teme u ovom forumu
Vi ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Vi ne možete menjati Vaše poruke u ovom forumu
Vi ne možete brisati Vaše poruke u ovom forumu
Vi ne možete glasati u anketama u ovom forumu
Vi ne možete postavljati fajlove u ovom forumu
Vi ne možete preuzeti fajlove sa ovog foruma





- Burek Forum - Doček Nove 2018. godine - Venčanja, svadbe - Proslave - TipoTravel - Kuda večeras - Anwalt - legal -

Bookmark to: Twitter Bookmark to: Facebook Bookmark to: Digg Bookmark to: Del.icio.us Bookmark to: StumbleUpon