www.domaci.de Forum Indeks Home
Portal • Forum • Novi upisi • Pretraga • Link do nas • Domaći filmovi • Lista korisnika • Tim sajta • Proverite privatne poruke • Prijava • Registracija
Pravilnik • FAQ • Profil • Favorites • Galerija slika • Top lista • Download MP3 • MP3 razno • Spotovi • Noviteti 2013 • Muzički noviteti 2014

Veliko-Gradiste
Upišite novu temu   Odgovorite na temu    www.domaci.de Forum Indeks -> ~ Svet i putovanja ~ -> ~ Arhiva - Svet i putovanja ~
::  
Autor Poruka
VlaskiMomak
Početnik Domaćeg.de
Početnik Domaćeg.de



Godine: 39

Datum registracije: 10 Maj 2005
Poruke: 18
Mesto: Paris

france.gif
PorukaPostavljena: Pet Maj 13, 2005 1:04 am    Naslov poruke: Veliko-Gradiste Na vrh strane Na dno strane

Veliko-Gradiste, moj grad, a ma ima sve i svasta tamo bas je fino pogotovo nocima na Srebrno Jezero na obali dunava strava!

Ko je cuo za taj grad?


 
dario78
Početnik Domaćeg.de
Početnik Domaćeg.de



Godine: 46

Datum registracije: 06 Feb 2005
Poruke: 65
Mesto: Ljubljana

slovenia.gif
PorukaPostavljena: Pet Maj 13, 2005 1:17 am    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Doba Pinkuma(Rimsko doba)

U prvoj polovini prvog veka tragajući za rudama u ove krajeve došli su i Rimljani. Za četiri veka življenja na ovim prostorima sagradili su mnoga manja i veća utvrđenja oko kojih su se razvili gradovi. Kaže se, da su na svakom prirodno lepom mestu pravili svoje naseobine povezujući ih dobrim saobraćajnicama.
Istorijski je utvrđeno da je na ušću Peka u Dunav postojalo rimsko naselje Pinkum(Pincum). Nastanak ovog rimskog grada vezuje se za prvi vek naše ere. Ime je najverovatnije dobilo po tračkom plemenu "Pikenzima" koje je naseljavalo oblast pored Punkusa - Peka. Pinkus današnji Pek spominje se prvi put kod Plinija. A Pinkeze kao stanovnike Gornje Mezije navodi Ptolomej. I Amin Marcelin spominje da se car Konstacije 358 godine na levoj obali Dunava sukobio sa Pikenzima.



I ovde, na ušću Peka u Dunav, Rimljani su podigli kameno vojno utvrđenje - kastel. Na ovom mestu pružao se peščani rt koji je po svoj prilici predstvaljao jedini viši deo zemljišta koje su okruživali Dunav, Pek i okolne baruštine. Tako je Pinkum, osim geografskog, imao i strateški značaj. Sva ova utvđenja sa manjim ili većim naseljima koja su se uz njih formirala ulazila su u sastav Gornje Mezije čije je sedište bilo u Viminacijumu, današnjem Kostolcu.





Po Tabuli Poetingeriana navodi se da se 12 milja od Viminacijuma, na vojničkom putu koji vodi za Cuppae(Golubac) nalazi Pinkum, veoma važno vojno utvrđenje. Pretpostavlja se da je to istovremeno bio i značajan trgovački, zanatski pa i rudarski centar.


U početku svog osnivanja i Pinkum kao i ostala naselja imala su sva istu važnost. Ali, bogata dolina pored reke i put koji je njome vodio izdigli su ovaj mali gradić. Svoj najveći uspon - svoje zlatno doba ovaj grad je doživeo za vreme rimskog cara Hadrijana. Nasledivši ratobornog prethodnika, cara Trajana, Hadrijana je mudrom vladavinom nastojao da očuva stečeno bogatstvo i sav se posvetio unutrašnjem uređenju zemlje. Za razliku od Viminacijuma koji je bio minicipijum, Pinkum je uživao naklonost i samogcara, koji ga je i sam posetio oko 117. godine. Pinkum je u to vreme bio rudarski centra koji je u administrativnom pogledu bio izuzet iz uprave provincijskog prefekta i direktno potčinjen caru.





Ipak, najveći kuriozitet ovog rimskog grada je što je u njemu kovan i poseban bakarni novac. Po veličini on spada u grupu "male bronze". Zbog svoje retkosti ovaj mali novčić veličine 15 ili 19 mm za numiznatičare predstavlja izuzetno bogatstvo. Zna se da postoji samo pet primeraka koji se nalaze u Beču, Berlinu, Londonu i Beogradu.

Vezano se Pinkum stoji i svedočenje Prokopija da ga je u IV veku obnovio car Justinijan, kada je to učinio i sa ostalim rimskim gradovima na Dunavu. Neizvesno je da li je u pitanju bilo samo ojačanje, proširenje ili obnavljanje od ranijih destrukcija.


Česte seobe naroda nisu ni ovaj kraj ostavile na miru. Posle Huna i Avara u VI i VII veku dolaze Sloveni.


--------------------------------------------------------------------------------

Srednji vek

U srednjem veku naš kraj, tj. Pek, Podunavlje, Stig i deo Pomoravlja sačinjavali su oblast Braničevo. Tako se zvao i glavni grad po kome je i čitava oblast dobila ime. Podignut je najverovatnije na ostacima rimskog Viminacijuma. Činjenica da su se o njega otimali Mađari, Bugari i Grci, potvrđuje veliki značaj ovog lepog i bogatog grada koji je zbog toga često bio rušen i pljačkan.

Krajem XIII veka vlast u Braničevu preuzimaju odmetnici braća Drman i Kudelin čije je sedište bilo u gradu Ždrelu kod Petrovca. Oni su odbili napda Mađara, pa potom i napad kralja Dragutina, ali kad je došao kralj Milutin poklekli su i ovaj kraj je 1291. godine pripojen oblastima kojima je upravljao Dragutin. Tada je Braničevo ušlo u sastav srpske srednjevekovne države. Ovome se usprotivio bugarski kralj Šišman, upao u srbiju ali je kod Vidina bio potučen. U službi Drmana i Kudelina bili su žitelji našeg sela Kumana.

Posle smrti cara Dušana 1355. godine Braničevom je zavladala vlastelinska porodica Rastisavljević, ali za kratko jer ih je ubrzo pokorio knez Lazar pripojivši i Braničevo svojoj državi.

Iz vremena kneza Lazar ostala nam je Ravanička hrisulja ili poznatija kao Ravanička povelja. Knez Lazar je 1381. godine kroz darodavnicu osnovao manastirsko vlastelinstvo koje je činilo 146 sela, dva zaseoka i tri crkvene metone i to je poklonio ravanici. Pored ostalih u ovom dokumentu spominju se oblasti Braničeva i Pek. U oblasti Braničeva spominju se 9 a u Peku 13 sela.

Godine 1432. ugarska vojska prešla je Dunav kod Požežena i dospela do Kruševca gde je spalila turske šajke. Međutim, ojačana turska vojska nastupala je do Vidina. Obe su prošle preko Braničeva i opustošile ga. Despotu Đurđu posle toga nije preostalo ništa drugo no da ga ustupi turcima. Zabeleženo je da je ovim krajevima prošla i Velika vojska Hunjadi Janoša 1448. godine, u narodnoj pesmi poznatog kao Sibinjanin Janko.

Po osvajanju novih teritorija u ovim oblastima Turci su ustanovljavali svoju vlast, izvršili porpis naseljenih mesta i stanovnihštva radi utvrđivanja fiskalnih obaveza i podele zemlje na timare i zeamet koje su neretko dodeljivali za ratne zasluge istaknutim ličnostima. Tako je turski sultan negde oko 1460. godne Braničevski subašluk kao nagradu za ratne zasluge dodelio Agi beg Mihajloglou koji je nešto pre toga bio na položaju u Vidinskog Sandžak bega. Sedište ovog braničevskog subaše bilo je jedno vreme u Golupcu.

Osam godina posle pada smedereva 1467. godine sačinjen je poimenični tefter. Upoređivanje sa popisom iz Ravaničke povelje govori da je najveći broj naselja zadržao svoj stari naziv. Ovde se spominju kao dve Granične oblasti Pek i Lučica.
Iako je srpska država propala, borbe protiv Turaka se nastavljaju i iz susedne Ugarske gde su se sklonili poslednji Brankovići.

Turske čete često su prelazile i preko Dunava pljačkajući sela i gradove, pa je tako na tursko-ugarskoj granici tekao "neobjavljeni pljačkaški rat lokalnih zapovednika a sve sa osnovnim motivom da se dodje do što većeg i bogatijeg plena".

Tako je 1460. , novembra meseca, došlo do sukoba između odreda generalnog kapetana Ugarske za borbu protiv turaka Mihajla Silađi, poznatog u narodnoj pesmi kao Svilojević, a u turskih odreda kod Požežena na Dunavu. Silađi je, teško poražen, i sam bio zarobljen. Uglednog zarobljenika Turci su poslali sultanu u Carigrad. Izgleda da su pokušavali da preko njega dobiju Beograd, ali bez uspeha jer je Silađi početkom 1461. godine pogubljen u Carigradu.

Da bi zaštitili granicu od upada ugarskih četa, Turci su po osvajanju srpske države u pograničnom delu prema Ugarskoj u svoj odbrambeni sistem uključivali i domaće hrišćansko stanovništvo dajući im u zadatak da obavlja stražarsku službu. I stanovnici sela Gradišta imali su obavezu da čuvaju prelaz na ušću Peka u Dunav. Kako je ovo bio važan prelaz, Ali beg Mihajoglu podigao je kaštel u koji je smestio svoje martolose.

Na ušću Peka u Dunav još ranorimski izvori spominju kameno vojno utvrđenje "Pinkum", ali se spominje i tursko utvrđenje, što navodi na pretpostavku da je Ali beg na ovom temelju zidao svoj, ili je pre, postojeći rimski kastel samo ojačao. Martolosi su specijalna vrsta vojnika graničara čuvara tvrđava i šajki regrutovanih uglavnom iz sastava hrišćanskih porodica. Martolosi su imali mesečnu platu a njihova domaćinstva bila su oslobođena davanja ušura, resmova i avariza.

_________________
 
dario78
Početnik Domaćeg.de
Početnik Domaćeg.de



Godine: 46

Datum registracije: 06 Feb 2005
Poruke: 65
Mesto: Ljubljana

slovenia.gif
PorukaPostavljena: Pet Maj 13, 2005 1:18 am    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

XVIII Vek

Mada porobljeni od Turaka, kod srpskog naroda i dalje je tinjao slobodarski duh. I najmanji tračak nade koji je nagoveštavao zbacivanje turskog jarma, dočekiva je raširenih ruku. I u borbama koje su vođene između Turske i Austrije, žitelji i ovih krajeva intimno su se stavljali na stranu Austrije. Posle Požarevačkog mira 1718. godine kad su Turci izgubili Beogradski pašaluk, da bi onemogućili snabdevanje austrijske vojske, Turci započinju neviđeno pljačkanje i pustošenje Srbije. Slika koja je ostala navodila je na pomisao da je to samo "zemlja brda i šuma".

Dolazak Austrijanaca odmah je doneo i novu organizaciju vlasti tako što su stvorene upravno finansijske oblasti = dikstriti. Tako je formiran i "Gradištanski dikstrit" od 13 naseljenih i 5 opustelih mesta. I Ramski dikstrit od 15 naseljenih ima 2 opustela sela. Na čelu dikstrita stajao je provizor koga je zamenjivao išpan a tu su bila i po 2-3 službenika sa potrebim brojem služitelja i pandura. Činovnici su po pravilu morali znati srpski jezik, što je bila retkost jer su službenici dolazili po kazni. Ne retko bili su to i okoreli pljačkaši pa je Srbima bilo teže no pod Turcima.
Zvaničnim popisom koji je izvršen 1721. godine u Gradištanski dikstrit ulaze pored Velikog Graišta, Vlaški dol, Malo Gradište, Zelenika, Pečanica, Tribrode, Klenje, Kusić, Makce, Mišljenovac, Rabrovo i Šumovo. Kao nenaseljena mesta navode se: Desina, Kamijevo, Požeženo i Srednjevo.
Od carskih prihoda veoma značajan je bio prihod od prodaje soli. Prodaja soli bila je državni monopol. Beograd je bio glavna stanica a filijale za njegovu prodaju bile su u Požarevcu, Šapcu, Gradištu i Valjevu.

Novi rat između Austrije i Turske počinje 1787. godine koji je u našem narodu poznat kao Kočina krajina. Iz tog perioda posebno će se pamtiti noć uoči 9. februara 1788. godine. U Ramu i Velikom Gradištu ona je zapamćena kao noć strave i užasa. Te noći iznenada je jedan odred austrijske vojske iz Nove Palanke napao turske šajke u pristaništu Rama. Jaka pucnjava i velika plamena buktinja od šajki delovali su veoma stravično. Iznenađena turska vojska gotovo da nije ni pružila otpor. Razjareni austrijski vojnici ubijali su i palili sve pred sobom. Ovakav napad potom je izvršen i u Gradištu gde su takođe spaljeni svi brodovi. Ovo je unelo veliki strah kod turskog stanovništva. Većina je posle ovoga napustila Ram, Gradište, Golubac i Dobru i sigurnost potražila u Požarevcu.


--------------------------------------------------------------------------------

XIX Vek

U prvom srpskom ustanku učestovovao je veliki broj žitelja Pečke nahije. Treba znati da je Veliko Gradište vilo jedno od privh oslobođenih mesta. Po junaštvu priča se da se posebno istakao Toma Jovanović, koga je zbog junaštva Karađorđe posebno cenio i imenovao za svog vojvodu. Posle oslobođenja požarevačke nahije od Turaka, prema pričanju Miloša Panića iz Sirakova, u znak zahvalnosti Karađorđe je vojvodi Tomi poverio da upravlja Gradištem.
Posle propasti I srpskog ustanka 1813. godine, nastali su crni dani za srpski narod. Turska vojska pretvorena u rulju pljačkaša sejala je pustoš, ostavljajući zgarišta za sobom. Na vest da Turci dolaze, narod je bežao u šume i Dunavom preko granice u Austriju ne bi li tako spasli živu glavu. Sa upadom Turaka zemljom se razlegao lelek i vapaj.

Posle poznate Đakove bune knez miloš je preuzeo mere radi sređivanja unutrašnjih prilika zavođenjem reda i bezbednosti. Naredio je da se isleđuju krivice, progone kriminalci kao i politički protivnici i nezadovoljnici koji rovare protiv vlasti, raspiruju buntovnički duh i nezadovoljstvo. Radi sprovođenja ovih mera stvorio je i veće vojne grupacije. Tako je aprila 1825. godine u Požarevačkoj nahiji opstavio glavne buljubaše Ivka iz Požežena za kneževinu ramsku, pečku i rečku, a Stanka Daničića iz Kočetine za moravsku i mlavsku.
Veliko Gradište 1826. godine posetio je naš poznati spisatelj Joakim Vujić. Tom prilikom on je između ostalog zabeležio: "Ova varošica leži na reki Dunavu i može mati do 200 domova. Ima ravno i neke dućane, simirdžinice i mexane, pak svake nedelje i praznika ovde biva vašar. Na sredi ove varošice nahode se jedna cerkva koja je mnogokratno bila od Turaka popaljena i robljena i opet vozdravljena... Preko puta nahodi je dobro ureždena škola sa 30 učenika i učitelja".

Tridesetih godina dolazi do izražaja pokret ustavobranitelja formiran od predstavnika bogatih trgovaca, građanske i vojne birokratije, koji je imao za cilj da ograniči vlast i samovolju kneza Miloša, tražeći da donese ustav. Posle buna Mileta Radojkovića, kneza resavskog i Miloja Zdravkovića, kneza Jagodinskog, knez Miloš je 1835. godine doneo Sretenjski ustav.
Međutim protiv ovog ustava bili su Turska kao sizeren, Rusija kao pokroviteljka a i susedna Austrija, pa je on ukinut posle samo mesec dana.
vođe ustavobranitelja Toma Vučić, Avram Petronijević i Ilija Garašanin uspeli su da Turska u vidu hatišerifa da novi ustav Srbiji koji je nazvan Turski ustav iz 1838. godine.
U ogorčenoj borbi protiv ovog ustava Miloš je morao da podnese ostavku na kneževsko dostojanstvo i 1839. godine napusti Srbiju. Na presto dolazi njegov sin Milan koji je preko namesnika na vlasti bio samo mesec i po dana. Umro je, te na vlast dolazi njegov mladji brat Mihajlo.

Vreme vladavine kneza Mihajla je vreme novog preporoda u zemlji koje se odrazilo i na prilike u samom Velikom Gradištu koje u mnogo čemu prednjači u odnosu na susedna mesta. Godine 1859. uslediće nova organizacija državne uprave. Od Ramse do Pečke kneževine formiran je Ramski srez sa sedištem u Velikom Gradištu. U to vreme zabeleženo je da je Gradište imalo 397 domova.



U drugoj polovini XIX veka za srez ramski narodni poslanici bili su Sava Obradović iz Veliko Gradišta i Ivan Milanović iz Kličevca. Poslanik Sava Obradović krajem januara 1880. godine stavlja predlog Narodnoj skupštini da se Velikom Gradištu odobri da naplaćuje kaldrmu(taksu za ulazak vozila u varoš) da bi se od prikupljenih para utvrdila obala Dunava i tako pripremila izgradnja pristaništa.
Narodna skupštine izglasala je ovo rešenje 24. oktobra 1880. godine sa važnošću od dana potipisa knjaževog. Knjaz Milan M. Obradović IV potpisao je ovaj ukaz 28. februara 1881. Svakako je ova naplata bila značajna kada je o njenom odobrenju morala Skupština da odluči.

U dva navrata putujući po Srbiji, Veliko Gradište je posetio i austijski putopisac Feliks Kanic. Prilikom svoje posete oktobra 1887. godine on je zabeležio da je predsednik opštine bio narodni poslanik Rafailo Mihajlović. Međutim on je pogrešno naveo prezime Rafailović.
Putujući kopnom i rekom ovaj slavni putopisac, na koga su se pozivali mnogi kasniji istraživači, ostavio je sadžajan opis našeg grada i života u njemu. Posebno ga je impresionirala lepo uređena duga čaršija za koju kaže "da je uredila neka dobra domaćinska ruka". Iz tog rvremena iz drugih izvora ostalo je zabeleženo koliko se duga borba vodila oko stare i nove čaršije. Kanic je bio naročito iznenađen sa lepo uređenim kućama i magazama a tu je bila i jedna lepa kafana, besprekorno održavano svratište za goste.
Kanic govori o Velikoj Pijaci a zna se da su sve do II svetskog rata ovde postojale dve pijace. Marveni trg na ulazu u grad i žitni trg na obali Dunava. Nema sumnje da se ovde radi o Žitnom trgu koji je sada prekrio park ispred sadašnje Skupštine opštine koja kao i park u to vreme nisu postojali.
Spominje se i lepa crkva koja je sagrađena 1847. godine a da je njen toranj bio porušen u jakom zemljotrsu koj je ovaj grad zadesio 1879. godine. Opština je za njegovu opravku tri godine plaćala inženjera Poljaka Kučinskog.

U monotoni život i svakodnevne brige nenadano je došla vest da će na putu za Petrograd i Moskvu Gradište posetiti kralj koji će brodom tuda proći. U svim mestima na obali Dunava počele su obimne pripreme da ga sa obale narod pozdravi i poželi mu srećan put u daleku Rusiju.
Maloletni kralj Aleksandar Obrenović iz Beograda 10. jula 1891. godine je pošao brodom "Sofija" u pratnji kraljevskog namesnika Jovana Ristića i predsednika vlade Nikole Pašića.
Na celom putu bio je oduševljeno pozdravljen od naroda koji je izašao u velikom broju na obalu Dunava i mahanjem ruku i pucanjem topova i prangija davao izraze radosti. Iz Smedervskog grada gruvali su topovi a kod Rama na obalu je izašao narod sa crkvenom litijom.
Ali, Gradištanci su organizovali poseban doček. Do Rama došli su mu u susret u posebnim vencima i cvećem iskićenom brodu. Na palubi je svirala muzika a talasima reke prolamala se pesma Pevačke družine. Tom prilikom kralju je uručen pismeni pozdrav velikogradištanskih građana sa izrazima vernosti. Ovaj cvetni brod kralja jepratio od Rama pa sve do ispod Požežena.
I na keju u Velikom Gradištu bila je nepregledna masa sveta koja je klicala "Živeo" i "Srećan put". Iz cvećem i zastavama okićenog grada čule su se prangije.
Dočeka je bilo i u Golupcu i dalje sve do Kladova ali nigde tako svečanog kao u Velikom Gradištu, beležila je ondašnja štampa.


--------------------------------------------------------------------------------

Prvi svetski rat

Sarajevski atentat Gavrila Principa odjekuo je snažno i u ovom kraju. Sve češće se govorilo i o mogućem ratu. Brojni brodovi i šlepovi zaustavljani su i pretresani pod sumnjom ne voze li možda ratni materijal i vojsku.

Te 1914. godine u gradištanskom pristaništu prispeo je putnički brod "Neretva" koje je kao lokal saobraćao na liniji Beograd - Veliko Gradište, a putnički brod "Srbija" otplovio je za Prahovo na redovnoj liniji Beograd - Prahovo. Kapetan broda "Mačva" Živojin Minić primio je telegram iz Beograda o zloj sudbini broda "Vardar" kao upozorenje na opasnost. Njegov brod "Mačva" kao tegljač vukao je četiri šlepa i putnički brod "Srbija" sa oborenim odžakom za koji su sa obe strane bili privezani po jedan šlep. Kada je iz Đerdapa doplovio u blizinu Oršave, zaustavio ga je austrougarski monitor i nagnao navodno na pregled. Kapetan Minić odbio je poziv i naglim zaletom prebacio se na srbijansku stranu Dunava i uspeo da doplovi u gradištansko pristanište. "Srbija" se usidrila što je bliže mogla obali, tik ispred carinarnice. dok je još pristajala, austrijanci su otvorili puščanu vatru a oglasio se i prvi top. Prva granata prebacila je brod i zgradu carinarnice i pala u blizini sadašnje ulice Dimitrija Obradovića i eksplodirala ispod jedne kruške. Od njene eksplozije poginuo je vlasnik kuće.
Sledeće granate nisu promašivale. Zarivale su se po "Mačvi" i "Srbiji". Topovske grante letele su i po gradu ali srećom nisu nanele veću štetu. Mnogo ih je ostalo neaktiviranih. Dve noći je požar besneo pristaništem sve dok 17. jula ujutru Dunav u svoja nedra nije primio isprovaljivana korita i polomljene kosture uništenih brodova. Potpoljeno je i 8 šlepova.

Septembra 1915. dolaze nemačke trupe fon Makenzena. Glavni prelaz invazionih trupa na ovom delu fronta bio je kod Bajzaša i Rama.
U to vreme u Ramu se nalazi Deveti pešački put koj je bio u sastavu Dunavske divizije koji jeimao zadatak da brani Stig i Mlavu. Brojno i oružjem nadmoćniji Makenzenovi Nemci lako su zadobili ovaj položaj iako se grčevito branila svaka njegova stopa.

_________________
 
dario78
Početnik Domaćeg.de
Početnik Domaćeg.de



Godine: 46

Datum registracije: 06 Feb 2005
Poruke: 65
Mesto: Ljubljana

slovenia.gif
PorukaPostavljena: Pet Maj 13, 2005 1:19 am    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

VELIKO GRADIŠTE
U podnožju Karpata i Homoljskih planina, na ulasku u Đerdapsku klisuru, u zagrljaju plavog Dunava i zlatonosnog Peka nalazi se Veliko Gradište - nazvano i predvorjem Đerdapa.
Nastalo u vreme Rimljana, imalo je veoma dinamičnu i lepu istoriju.
Opština Veliko Gradište nalazi se u severoistočnom delu Srbije i pripada Podunavskom regionu (Braničevski okrug) - (pogledajte mapu na kojoj je prikazano gde se Veliko Gradište nalazi na mapi Evrope, Balkana i Srbije i Crne Gore, kao i plan grada). Prostire se na površini od 344 km2.
Na teritoriji opštine živi oko 27.000 stanovnika smeštenih u 26 naselja. Sedište opštine je Veliko Gradište koje broji oko 6.500 stanovnika i predstavlja administrativni, privredni i kulturni centar opštine. Na privremenom radu u inostranstvu nalazi se preko 5.000 građana (uglavnom u zemljama zapadne Evrope).
Veliko Gradište se na zapadu graniči sa opštinom Malo Crniće, na jugoistoku sa opštinom Kučevo, a na istoku sa opštinom Golubac, Na severu je opština omeđena Dunavom koji je u dužini od 20 km razdvaja od susedne Rumunije.




Južnim delom opštine prolaze magistralni put Beograd-Kladovo i železnička pruga. Od Beograda je udaljena oko 110 km, samo sat vožnje. Ipak, glavna komunikacijska veza Velikog Gradišta sa ostalim gradovima je magistralni put Beograd-Đerdap. Veliko Gradište je i sa ostalim okolnim gradovima povezano dobrim asfaltnim saobraćajnicama.
Veliko Gradište je pristanište za sve strane brodove koji Dunavom dolaze iz crnomorskih luka na putu za Beč i obratno. nadamo se da će ovaj grad kao luka puno dobiti na značaju kada bude proradio kanal Dunav-Rajna-Majna. U Gradištu je i carinarnica, pa je i to razlog da sve bele lepotice na svom putu obavezno, kraće ili duže, zastanu u njemu.
Kod Velikog Gradišta uliva se i reka Pek u Dunav. Izgradnjom HE Đerdap i podizanjem nivoa Dunava, na ušću Peka formirao se zaliv koji je vrlo brzo postao veliko stanište za mnoge ptičje vrste. Od Velikog Gradišta, pored Dunava do ušća Peka, pa i dalje uzvodno, izgrađen je odbrambeni nasip koji je istovremeno i lepo šetalište obalom Dunava.
Veliko Gradište se nalazi na nadmorskoj visini od 81 metra. U pogledu reljefa područje opštine je pretežno ravničarsko jer preko 60% čine ravnice. Više brežuljkasto zemljište čini 25%, a brdsko područje samo 15% ukupne površine. Najviša uzvisica je Lipovačka, visoka 362 metra, a najniža tačka je ušće Peka sa nadmorskom visinom od 68 metara. Najveći deo površina je obradivo zemljište sa baštama, oranicama i vinogradima.
Nekada je ovaj kraj bio veoma bogat šumama. Međutim, one danas zahvataju jedva oko 200 hektara. Preovladava relativno mlada bagremova šuma. Po njoj i i poznato izletište Beli Bagrem dobilo ime. Od sela Rama preko Zatonja, Velikog Gradišta i Požežena do Golupca prostire se Ramsko-golubačka peščara ukupne dužine 70 kilometara. Opština obiluje i brojnim lovnim terenima u kojima preovladava niska divljač, a u izobilju ima i pernate divljači.
Klima je ovde umereno-kontinentalna s dugim toplim letima i relativno visokim temperaturama. Veliko Gradište je tokom jula i avgusta često najtopliji grad u zemlji. Najtopliji mesec je, svakako, juli sa srednjom temperaturom od preko 25C.
Topografski položaj, peščani rt koji se upire u Dunav, okolne močvare i Pek, u značajnoj meri određivali su mesto i značaj ovog grada. To je jedino gradsko naselje u Srbiji koje u svom nazivu sadrži, ne samo pojam naselja-tvrđave, već i naznaku da je to i u prošlosti bilo veće utvrđenje oko koga se razvio sam grad.
Pouzdano se ne zna otkuda gradu ovo ime. Uvažavajući i verujući da i ona može da sadrži zrnce istine, kazujemo za ime ovog grada sačuvanu legendu: U grad na ušću Peka iz jednog od obližnjih sela svakodnevno je dolazila jedna dvokolica natovarena kožom i drugom robom. Na pitanje da li mora svaki dan da ovako dolazi, stizao je odgovor: "Moram, veliki grad ište!". Tako je od ove dve reči, navodno, ostao naziv - Veliko Gradište.
Okosnicu privrednog razvoja opštine čine poljoprivreda, turizam i industrijski kapaciteti za preradu uljarskih kultura. U strukturi privrede najznačajnije mesto ima poljoprivreda, pa se na, oko 22.000 hektara oraničnih površina pretežno gaje kukuruz, pšenica, industrijske kulture, voće i povrće.
Opština Veliko Gradište je među prvima u Srbiji sprovela komasaciju na svim oraničnim površinama. Poljoprivrednici ovog kraja raspolažu sa oko 2.500 traktora, 130 kombajna i brojnom drugom mehanizacijom. Sela u donjem toku Peka - Tribrode, Carevac, Kusiće i druga, poznata su kao selanadaleko poznatih povrtlara koji se mogu sresti na pijacama širom Jugoslavije. Poljoprivrednici ovog kraja su i vrsni proizvođači zdrave hraen. Ostrovo, Carevac i još neka sela poznata su po čuvenom pasulju "gradištanac". Stočari ovog kraja pretežno gaje krave, svinje i živinu. Selo Požeženo je poznato kao selo u kome je svaka kuća mala fabrika metli. Zbog toga ovo selo i nazivaju "selo metlara".
U okviru poljoprivredne proizvodnje svoju delatnost obavlja Preduzeće "Ramski rit" koje poseduje oko 700 ha obradivih površina, farmu svinja i junadi, mešaonu stočne hrane, pogon za proizvodnju šampinjona i sl. Individualni poljoprivredni proizvođači organizovani su u 5 zemljoradničkih zadruga. Najznačajniji privredni kapaciteti su Fabrika ulja "Dunavka" i mlinsko-pekarski kapaciteti. Metalni kompleks zastupljen je kroz Preduzeće "Čelik" koje se bavi proizvodnjom čeličnih konstrukcija.
Na teritoriji opštine svoju delatnost obavlja preko 500 samostalnih zanatskih i drugih radnji čija je struktura nepovoljna jer preovlađuju uslužne delatnosti.
Okosnivcu razvoja turizma čine reke Dunav i Pek, kao i Srebrno jezero, nastalo pregrađivanjem rukavca Dunava, dugačko 14 km, široko oko 300 metara i prosečno duboko 8-9 metara, pored koga je izgrađeno vikend naselje i turističko-rekreativni kompleks Beli Bagrem.
Delatnost osnovnog obrazovanja locirana je u 3 centralne osnovne škole (Veliko Gradište, Majilovac i Srednjevo) sa preko 2.000 učenika. Od srednjih škola postoji Gimnazija sa odeljenjima poljoprivredne i trgovačke škole.
Predškolska ustanova Dečji vrtić "Majski cvet", pored centralnog objekta u Velikom Gradištu, svoju delatnost organizuje i u još 9 odeljenja u seoskim naseljima.
Kulturni centar opštine Veliko Gradište u svom sastavu ima folklornu, dramsku i muzički sekciju. Svake godine, u julu mesecu, održava se Muzički festival violine "Carevčevi Dani" koji neguje tradicionalnu narodnu muziku u duhu Vlastimira Pavlovića Carevca.
Biblioteka "Vuk Karadžić" poseduje čitaonicu i veliki broj knjiga i druge arhivske i neknjižne građe. Pored nje se nalazi i galerija Milana Besarabića, muzeološko odeljenje, kao i likovna galerija.
Sport predstavlja značajnu delatnost. Sportsko društvo "VGSK" predstavlja okosnicu razvoja sporta i u svom sastavu ima 9 sportskih klubova u kojima se okuplja preko 500 mladih.
Osnovna zdravstvene zaštita organizovana je preko Doma zdravlja u Velikom Graditšu i sa određenim brojem zdravstvenih stanica i ambulanti u seoskom području.
Opština ostvaruje međunarodnu saradnju - partnerstvo sa opštinama Nova Moldava iz Rumunije i Asprangeli iz Grčke.
Sa ovim pograničnim susedom Veliko Gradište ima veoma bogatu i raznovrsnu saradnju između opštinskih delagacija i društvenih, zadružnih javih i privatnih preduzeća, verskih zajednica i na polju obrazovanja i društvene brige o deci, kulture, sporta, zdravstva i pravosuđa, koja na obostrano zadovoljstvo traje pune tri decenije. Između ova dva grada postoji i svakodnevna brodska veza.
Saradnja sa opstinom Asprangeli iz Grcke, okrug Zagori, je zapocela 2003. godine i tom prilikom je, na poziv Društva srpsko - grčkog prijateljstva, okrug posetila delegacija opštine Veliko Gradište i Kulturno-umetničko društvo "Žanka Stokić" iz Velikog Gradišta. Na desetodnevnoj turneji, održano je deset koncerata Kulturno-umetničkog društva, koje je posetilo više hiljada ljudi. U ranijem periodu na teritoriji opštine Asprangeli živeo je jedan broj Srba, pa i danas postoji srpska tradicija i poštovanje naših običaja, a neka naselja nose i srpske nazive. Takođe, u okrugu Zagori ima i dosta žitelja vlaškog porekla, pa im treba omogućiti saradnju sa ovom populacijom iz naše opštine. Razlog više za ovo prijateljstvo je i činjenica da na području našeg okruga živi i radi veliki broj državljana Grčke, koji su se doselili u ranijem periodu. Izražena je obostrana želja za uspostavljanje saradnje, kako u privredi, tako i u svim oblastima društvenog života između opštine Asprangeli i naše opštine.

_________________
 
dario78
Početnik Domaćeg.de
Početnik Domaćeg.de



Godine: 46

Datum registracije: 06 Feb 2005
Poruke: 65
Mesto: Ljubljana

slovenia.gif
PorukaPostavljena: Pet Maj 13, 2005 1:26 am    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Veliko gradiste

_________________
 
pinkie
Prijatelj foruma
Prijatelj foruma



Godine: 44

Datum registracije: 01 Okt 2004
Poruke: 19325
Mesto: u skrivenom kutku

serbia.gif
PorukaPostavljena: Pet Maj 13, 2005 8:23 am    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

posto je dario vec iscrpno opisao sam grad evo i nekoliko slika

_________________
Cutanje je tesko samo onima koji ne misle(Ivo Andric)
Beskorisno je pobijati tudje misljenje; ponekad covijek uspije da pobjedi nekoga u diskusiji, ali da ga uvjeri -nikada.Misljenja su kao ekseri: sto vise udaramo po njima, to dublje prodiru (Dumas Aleksander)
 
vebija
Dobro upućeni član
Dobro upućeni član



Godine: 36

Datum registracije: 07 Okt 2005
Poruke: 519
Mesto: zagreb

croatia.gif
PorukaPostavljena: Ned Okt 16, 2005 10:56 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

prvi put cujem

_________________
postoje 3 vrste ljudi: oni koji znaju brojati i oni koji neznaju
 
Prikaz poruka:   
Upišite novu temu   Odgovorite na temu    www.domaci.de Forum Indeks -> ~ Svet i putovanja ~ -> ~ Arhiva - Svet i putovanja ~ -> Veliko-Gradiste Vreme je podešeno za GMT + 1 sat
Strana 1 od 1

 
Pređite u:  
Vi ne možete otvarati nove teme u ovom forumu
Vi ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Vi ne možete menjati Vaše poruke u ovom forumu
Vi ne možete brisati Vaše poruke u ovom forumu
Vi ne možete glasati u anketama u ovom forumu
Vi ne možete postavljati fajlove u ovom forumu
Vi ne možete preuzeti fajlove sa ovog foruma





- Burek Forum - Doček Nove 2018. godine - Venčanja, svadbe - Proslave - TipoTravel - Kuda večeras - Anwalt - legal -

Bookmark to: Twitter Bookmark to: Facebook Bookmark to: Digg Bookmark to: Del.icio.us Bookmark to: StumbleUpon