www.domaci.de Forum Indeks Home
Portal • Forum • Novi upisi • Pretraga • Link do nas • Domaći filmovi • Lista korisnika • Tim sajta • Proverite privatne poruke • Prijava • Registracija
Pravilnik • FAQ • Profil • Favorites • Galerija slika • Top lista • Download MP3 • MP3 razno • Spotovi • Noviteti 2013 • Muzički noviteti 2014

Kratke priče
Strana prethodna  1, 2, 3, 4, 5, 6  sledeća
Upišite novu temu   Odgovorite na temu    www.domaci.de Forum Indeks -> ~ Književnost ~
::  
Autor Poruka
serpentiner
Početnik Domaćeg.de
Početnik Domaćeg.de



Godine: 60

Datum registracije: 16 Jan 2019
Poruke: 105
Mesto: Beograd

serbia.gif
PorukaPostavljena: Ned Jan 27, 2019 2:39 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

http://priceotecama.blogger.ba/arhiva/2019/01/27/4133833


_________________
Kratke priče.
 
serpentiner
Početnik Domaćeg.de
Početnik Domaćeg.de



Godine: 60

Datum registracije: 16 Jan 2019
Poruke: 105
Mesto: Beograd

serbia.gif
PorukaPostavljena: Sre Jan 30, 2019 5:42 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

http://priceotecama.blogger.ba/

_________________
Kratke priče.
 
serpentiner
Početnik Domaćeg.de
Početnik Domaćeg.de



Godine: 60

Datum registracije: 16 Jan 2019
Poruke: 105
Mesto: Beograd

serbia.gif
PorukaPostavljena: Uto Feb 05, 2019 7:28 am    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

- Kolega, ja idem u penziju. Ovo je poslednji ispitni rok koji držim. I nikada niko nije rešio zadatak kao vi. Briljantno. Kako vam je ovo palo na pamet? Sležem ramenima. - Da ne steknete pogrešan utisak o svom znanju, niste vi ovo dobro spremili. Zaslužili ste da padnete. Sigurno ste spremali i neke druge ispite? Klimam glavom. - Dajte indeks. Šestica. Zbog onog zadatka. Letim do železničke stanice, na krilima uspeha. Još četiri ispita, od toga dva laka. Položio pismeni iz jednog od teških. Situacija se popravila, nema šta. Možda se čudo i desi. Stižem kući. Mama brižna. - Ništa nisi jeo od juče. Hoćeš da ti podgrejem ručak? - Može. - Šta ti je to na nogavici? Zagledam. Pantalone na butini malo pocepane. Tragovi krvi. -Ujela me neka džukela. Jutros, kad sam išao na voz. - Gospode Bože! - Ma nije to ništa! Malo me zagrebao. - Trči kod doktora! Na radiju ceo dan javljaaju da se u gradu pojavilo besnilo! Kreći smesta! Noć. -Šta ti je rekao lekar? - Dao mi neke inekcije, vakcine, tako nešto. Rekao da se javim ako primetim neke simptome. Kaže da bi najbolje bilo da ležim u Pasterovom zavodu. Kako da ležim u sred ispitnog roka?

http://priceotecama.blogger.ba/

_________________
Kratke priče.
 
serpentiner
Početnik Domaćeg.de
Početnik Domaćeg.de



Godine: 60

Datum registracije: 16 Jan 2019
Poruke: 105
Mesto: Beograd

serbia.gif
PorukaPostavljena: Uto Feb 05, 2019 7:30 am    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

- Nije bilo alkohola na žurkama? -Neee. Stari je imao podrum sa vinom. Na podrumu debeo katanac. - Znam taj podrum. Tu sam se igrao kao klinac. Nekoliko stepenika, paučina i burad. I miris vina. Neponovljiv. Kako je izgledala žurka? - Pričali, smejali se. Neki igrali šah ili karte. A pravili smo i predstave. -Kakve predstave? -Paa, recimo Tri hajduka. Ugasimo sijalicu. Ostane da gori samo jedna sveća. Publika sedi i jede pitu bundevaru. Ili gricka suncokret i semenke. Pravo pozorište. I onda izađe najstariji brat i krene: "U po burne crne noći, Feruz-paša iz sna skoči. Žižak drkće, k'o da čita stravu sanka s bleda lica. Feruz-paša kadu pita: Kamo ključi od tamnica?" Publika se utiša, ne diše. "Hahahaha, babo moja, ni živih se nisam boja, dok su bili za užasa, a nekmoli mrtvih pasa." I onda glas iz pozadine kaže: "U tamnici, lednoj stravi, gde jakrepe memla davi,gde se groze hladne guje kad se sete nekih muka, onde sede tri kostura, tri kostura od hajduka." Najmlađa deca su imala kostime napravljene od čaršava sa iscrtanim lobanjama i kostima. U mraku, sa treperavom svećom, stvarno su izgledali strašno. I kad dođe ono : "Sama s' ruka paši diže, sama noga kroči blize. Pehar popi, ciknu muka, ciknu paša - a te kosti, smejaše se, Bog da prosti!", tu deca-hajduci počinju da se smeju. A publika da vrišti. Eto. Prava žurka.

http://priceotecama.blogger.ba/

_________________
Kratke priče.
 
serpentiner
Početnik Domaćeg.de
Početnik Domaćeg.de



Godine: 60

Datum registracije: 16 Jan 2019
Poruke: 105
Mesto: Beograd

serbia.gif
PorukaPostavljena: Uto Feb 05, 2019 7:24 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

VARLJIVO PROLEĆE ČETRDESET OSME
Proleće četrdeset osme, Staljin napao Tita. Deda okupio decu. Ima za njih veliku novost. -Dođite da vidite šta sam doneo. Vadi kutiju od šibica iz džepa. U kutiji zrnca veličine zrna maka. - Ovo ćemo staviti u neku malo veću kutiju. Treba da se utopli. Nedelju dana kasnije. Pojavljuju se male larve. Deda komanduje. - Uzmite neki džak i naberite mlado lišće belog duda. Dani prolaze. Larve proždiru velike količine lišća. Deca ga donose u džakovima. Branja im preko glave. - Ovo nisu gusenice, ovo jede kao da su tigrovi! Dudovi očerupani. U potrazi za lišćem treba ići sve dalje. I druga deca beru. Borba za dudove. Naši koriste brojčanu premoć. Gusenice napreduju. Ono što je pre stalo u kutiju šibica, sada zauzima celu prostoriju. Posle mesec i po dana, konačno prestaju da jedu. Sada im treba granje, sa mnogo grančica. Penju se po grančicama i počinju da prave čaure. Od svile. Grančice okićene čaurama sijaju zlatno žutom bojom. Deda zadovoljan. - Ove čaure se zovu kokoni. Deca gunđaju. - Ovo saznanje nas je usrećilo. Počinje berba. Trpaju kokone u korpe. Deda ih nosi u otkupnu stanicu. Tamo ih odmotavaju i prave svilen konac. Deda stiže kući. Deca nestrpljiva. -Jesu li ti platili za svilene bube? -Jesu. Lepo plaćaju. - Hoćemo li mi dobiti nešto? - Kako da ne. Dobićete metle da počistite sobu u kojoj su bile svilene bube. Bilo je to varljivo proleće, Leta gospodnjeg četrdeset osme.

http://priceotecama.blogger.ba/

_________________
Kratke priče.
 
serpentiner
Početnik Domaćeg.de
Početnik Domaćeg.de



Godine: 60

Datum registracije: 16 Jan 2019
Poruke: 105
Mesto: Beograd

serbia.gif
PorukaPostavljena: Čet Feb 07, 2019 12:25 am    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

KRAJ DEVEDESETIH. Gledam poziv. Treba da se javim. Sutra. Poneti ašov ili lopatu. Da nema pečata i potpisa, delovalo bi kao skrivena kamera. Ipak, nema sumnje. Otadžbina zove. Koga? Bivšeg ratnika? Nemoguće. Ratnicima se ne kaže da ponesu ašov i lopatu. Bivšeg profesora? Nemoguće. Profesori nose kredu ili penkalu. Nesuđenog pisca? Nemoguće. Ne piše da ponesem pero i mastionicu. Šahistu? Nemoguće. Ne piše da ponesem garnituru i šahovski sat. Inženjera? Nemoguće. Inženjeri crtaju, ne kopaju. Programera? Nemoguće. Ne piše da ponesem laptop. Dakle, zovu nekog meni nepoznatog. Ili je administrativna greška. Zamišljam birokratskog pacova koji čita zanimanje pored mog imena. - E-L-E-K-T-R-O-I-N-Ž-E-NJ-E-R. Češka se po glavi. - Baš čudno pišu reč KOPAČ. Nema veze. To je valjda to. Jutro. Naoružan penkalom marke AŠOV, bezbrižno okrećem pedale bicikla marke PRETIS. Čuvenog po stihu: Lako ti je poznat siromaha, vozi PRETIS preko sindikata. Do cilja nekoliko kilometara. Pevušimo ABBA i ja: "If you see the wonder of a fairy tale. You can take the future even if you fail. I believe in angels. Something good in everything I see". Sa akcentom na "I believe in angels".
Stižem. Društvo se već skupilo. Cilj jasan. Iskopati liniju rovova. Rok: odmah. Drugari iz vojnog odseka beleže ko se odazvao. Gledam oko sebe. Osećaj VEĆ VIĐENOG ( DEŽA VI ). Gde li sam video ove ljude, na gomili? Aha! Na tribinama, za vreme protesta. Sve sam ljuti opozicionar. - Sad mi je lakše. Nije ovo zvala otadžbina. Ovo je ON poslao poziv. Odabranima. Onima koji ga ne vole. A dovoljno su ludi da to javno kažu. Drugari drže konsultacije. - Šta da radimo? Ovo je bruka i poniženje. Šta hoće da postignu? Ti rovovi ničemu neće služiti. - Polako drugari. Prvo, za otadžbinu ću da poginem, ako treba. - To si već dokazao, devedeset prve. Ajd, dalje! - Drugo, ovo je najobičnija provokacija. Da vide ko se neće odazvati. Ili neće hteti da kopa. - I to je jasno! Ajd dalje! - Treće, traže da kopamo do dubine od metar i po. Kopaćemo pola metra dublje. - Čemu to? - Gandijevska metoda. Da vidimo njihovu reakciju. A i uželeo sam se fizičkog rada. Iskriviše mi se leđa od računara i tastature. Rečeno, učinjeno. Protivnik zbunjen. Očekivali su demonstracije. Otpor. Tri dana kasnije. Telefon. Zovu iz vojnog odseka. - Sutra ne treba da dođeš na kopanje. - Dobro. Kako vi kažete. I nešto bih vas zamolio. -Reci. - Zamolio bih vas da mi se više nikada ne obratite sa "TI". Nismo zajedno ovce čuvali. Niti rovove kopali. Za vas sam gospodin profesor. Tišina. Zatim : tu-tuuu, tu-tuuu.

http://priceotecama.blogger.ba/

_________________
Kratke priče.
 
serpentiner
Početnik Domaćeg.de
Početnik Domaćeg.de



Godine: 60

Datum registracije: 16 Jan 2019
Poruke: 105
Mesto: Beograd

serbia.gif
PorukaPostavljena: Čet Feb 07, 2019 6:33 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

- Ustaj vojsko! Skakanje sa kreveta na sprat. Topot nogu. Papuče koje se vuku po podu. Jutarnja trka. Ko zakasni, čeka u redu. Sto pedeset sanjivih glava. Umivaonika deset. Peškiri preko ramena. Četkice i sapuni u rukama. Jutarnje umivanje ili golgota. Kako god. Vraćamo se u spavaonicu. Nekoliko mrmota spava najslađim snom. Obične vojnike kažnjavaju za produžetak spavanja. Njih ne. Oni sviraju u vojnom orkestru. - Tako bi ih rado opalio mokrim peškirom po glavi! - Nemoj tako. Ko zna kad su legli. Sviraju u domu JNA, do pred zoru. - Baš mi ih je žao. Sviraju oficirima, soldatušama i šankoderima. I sad će spavati do podne. Posle idu na ručak. Popodne na probe. I onda opet kafana do zore. Siročići mali. Lako mi je tako služiti vojsku. Prolaze dve decenije. Kafenišem sa kolegom. Ista smo generacija. - Gde si završio elektrotehniku? - U Sarajevu. Ti? - U Novom Sadu. - A vojsku? Kaže. - Ne mogu da verujem! Bili smo u istoj kasarni! Zagledam mu malo bolje lik. Sećanje se budi. - Pa ti si jedan od onih mrmota! Što su spavali dok je pošten svet išao na obuku, poligone, straže ... Gde su sada ostali iz tog orkestra? - Jedan još uvek svira. U grupi Hari Mata Hari. Za ostale ne znam. A bili smo dobri u ono doba. Dobro smo svirali. Šta kažeš? - Istina. A pogotovo ono: " Pa naspi jos jednu, za vecite krivce, za balansere, ne boj se, imam ja prilican cug, naspi jos jednu, za umorne livce, za proletere, veceras treca smena vraca tudji dug."

_________________
Kratke priče.
 
serpentiner
Početnik Domaćeg.de
Početnik Domaćeg.de



Godine: 60

Datum registracije: 16 Jan 2019
Poruke: 105
Mesto: Beograd

serbia.gif
PorukaPostavljena: Čet Feb 07, 2019 8:18 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

- Da stavim jaknu u kofer? - Šta će ti jakna? Napolju je dvadeset pet stepeni. - Znam, ali Budimpešta je severnije od nas. Možda će kod njih biti hladnije. - Jeste, baš. Napadaće tri metra snega. Obustavljam protest. Polazimo. U autobusu toplo. Zavrćem rukave košulje. Pred zoru stižemo. -Dragi putnici, iznesite stvari iz autobusa i sačekajte malo ispred hotela. Stojimo petnaestak minuta. Hladno. Vetar. Cela grupa drhturi. Zakopčavaju jakne i trenerke do grla. Spuštam rukave. Cvokoćem. Lepša polovina zabrinuta. - Jel ti hladno? - Nije. Neprijatno mi. Svi gledaju u mene. Siroče u košulji. - Hoćeš da skinem gornji deo trenerke, da se ogrneš? -Jes, pa ćeš se ti smrzavati. -Meni nije hladno, daću ti trenerku. - Neću trenerku! Uostalom , hladnoću ne osećam još od malih nogu. Od kad sam upao u zamrzivač. Tišina. Čuje se samo vetar. Cela grupa sluša razgovor. Pozornica spremna. - Kad si upao? - Imao sam pet godina. Upadnem u zamrzivač. Zaglavim se između smrznutih pečenih paprika i višanja. Nisu me videli. Zatvorili poklopac. U grupi smejuckanje. Pokrivaju usta rukama. - O, siroče malo. Pa, kako si izašao? - Nikako! Sad se već kikoću. - Kako si preživeo? - Imao sam dovoljno hrane. A i volim višnje. Paprike malo manje volim. - Jesi li se uplašio? - Šta ima da se plašim? Znam da četvrtkom jedemo paprike za ručak. Moraju otvoriti zamrzivač. - A koji je to dan bio? - Ponedeljak! - I od tada ne osećaš hladnoću? - Ne! Evo, i sad mi je pretoplo. Odvrćem rukave. Pokazujem podlaktice. Dlake na rukama stoje kao antene. - Vidiš da mi nije ništa! Jedno devojče se hvata za stomak od smeha. Previja se. - Dragi putnici, izvolite u hotel! Preuzmite ključeve na recepciji. Teglimo kofere do sobe. - Znaš šta su komentarisali, tebi iza leđa? - Nisam čuo. - Kažu, blago njemu, sad može izdržati na minus trista. - Lupaju gluposti. Najniža moguća temperatura je oko minus dvesta sedamdeset tri stepena. Na njoj prestaje kretanje svih čestica. Apsolutna nula. Nema niže. Nigde u kosmosu.

_________________
Kratke priče.
 
serpentiner
Početnik Domaćeg.de
Početnik Domaćeg.de



Godine: 60

Datum registracije: 16 Jan 2019
Poruke: 105
Mesto: Beograd

serbia.gif
PorukaPostavljena: Sub Feb 09, 2019 5:56 am    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

NASPI JOŠ JEDNU http://priceotecama.blogger.ba/arhiva/2019/02/07/4135065

NASPI JOŠ JEDNU drugi deo http://priceotecama.blogger.ba/arhiva/2019/02/07/4135068

_________________
Kratke priče.
 
serpentiner
Početnik Domaćeg.de
Početnik Domaćeg.de



Godine: 60

Datum registracije: 16 Jan 2019
Poruke: 105
Mesto: Beograd

serbia.gif
PorukaPostavljena: Sub Feb 09, 2019 5:57 am    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

NASPI JOŠ JEDNU http://priceotecama.blogger.ba/arhiva/2019/02/07/4135065

NASPI JOŠ JEDNU drugi deo http://priceotecama.blogger.ba/arhiva/2019/02/07/4135068

_________________
Kratke priče.
 
serpentiner
Početnik Domaćeg.de
Početnik Domaćeg.de



Godine: 60

Datum registracije: 16 Jan 2019
Poruke: 105
Mesto: Beograd

serbia.gif
PorukaPostavljena: Sub Feb 09, 2019 9:43 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

APSOLUTNA NULA
- Da stavim jaknu u kofer? - Šta će ti jakna? Napolju je dvadeset pet stepeni. - Znam, ali Budimpešta je severnije od nas. Možda će kod njih biti hladnije. - Jeste, baš. Napadaće tri metra snega. Obustavljam protest. Polazimo. U autobusu toplo. Zavrćem rukave košulje. Pred zoru stižemo. -Dragi putnici, iznesite stvari iz autobusa i sačekajte malo ispred hotela. Stojimo petnaestak minuta. Hladno. Vetar. Cela grupa drhturi. Zakopčavaju jakne i trenerke do grla. Spuštam rukave. Cvokoćem. Lepša polovina zabrinuta. - Jel ti hladno? - Nije. Neprijatno mi. Svi gledaju u mene. Siroče u košulji. - Hoćeš da skinem gornji deo trenerke, da se ogrneš? -Jes, pa ćeš se ti smrzavati. -Meni nije hladno, daću ti trenerku. - Neću trenerku! Uostalom , hladnoću ne osećam još od malih nogu. Od kad sam upao u zamrzivač. Tišina. Čuje se samo vetar. Cela grupa sluša razgovor. Pozornica spremna. - Kad si upao? - Imao sam pet godina. Upadnem u zamrzivač. Zaglavim se između smrznutih pečenih paprika i višanja. Nisu me videli. Zatvorili poklopac. U grupi smejuckanje. Pokrivaju usta rukama. - O, siroče malo. Pa, kako si izašao? - Nikako! Sad se već kikoću. - Kako si preživeo? - Imao sam dovoljno hrane. A i volim višnje. Paprike malo manje volim. - Jesi li se uplašio? - Šta ima da se plašim? Znam da četvrtkom jedemo paprike za ručak. Moraju otvoriti zamrzivač. - A koji je to dan bio? - Ponedeljak! - I od tada ne osećaš hladnoću? - Ne! Evo, i sad mi je pretoplo. Odvrćem rukave. Pokazujem podlaktice. Dlake na rukama stoje kao antene. - Vidiš da mi nije ništa! Jedno devojče se hvata za stomak od smeha. Previja se. - Dragi putnici, izvolite u hotel! Preuzmite ključeve na recepciji. Teglimo kofere do sobe. - Znaš šta su komentarisali, tebi iza leđa? - Nisam čuo. - Kažu, blago njemu, sad može izdržati na minus trista. - Lupaju gluposti. Najniža moguća temperatura je oko minus dvesta sedamdeset tri stepena. Na njoj prestaje kretanje svih čestica. Apsolutna nula. Nema niže. Nigde u kosmosu.

http://priceotecama.blogger.ba/

_________________
Kratke priče.
 
serpentiner
Početnik Domaćeg.de
Početnik Domaćeg.de



Godine: 60

Datum registracije: 16 Jan 2019
Poruke: 105
Mesto: Beograd

serbia.gif
PorukaPostavljena: Sub Feb 09, 2019 9:44 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Moske i Šaja - prvi deo

DEVEDESETE. Novembarsko mutno jutro. Budi me zvuk motora. Pincgauer. U polutami razrušene sobe spava desetak drugara. Umotani u šatorska krila. Gledam kroz otvor u kome je nekada stajao ram prozora. Vojna policija izvodi dve prilike. Drže ruke ispred sebe. Vezani lisicama. Šaja i Moske! Nestali pre par dana. - Živi su! Mrmljanje. - Ko je živ? - Šaja i Moske! Živi su! Ustajte! Palim vatricu u bubnjari. Kukuruz puca. Nema drugog goriva. Sipam vodu iz čuturica u lonac. Za kafu. Moske prilazi vratima. Ljubi prag. - Braćo! Ovo je naš dom! Naša kuća! Naša prelepa kuća! Suze mu u očima. Odlepio je. Potpuno je odlepio. Nije ovo nikakva kuća. I nije naša. Obična ruševina. U kojoj spavamo, kad nismo u rovu. Ulazi i Šaja. Unezveren. Ljubimo se. Tri puta. Takav je red. - A mi mislili da ste poginuli! - Ne može njima ni sekira doći glave! Sedaju. Pružamo im šoljice sa kafom. Odmotavaju priču.

_________________
Kratke priče.
 
Prikaz poruka:   
Upišite novu temu   Odgovorite na temu    www.domaci.de Forum Indeks -> ~ Književnost ~ -> Kratke priče Vreme je podešeno za GMT + 1 sat
Strana prethodna  1, 2, 3, 4, 5, 6  sledeća
Strana 2 od 6

 
Pređite u:  
Vi ne možete otvarati nove teme u ovom forumu
Vi ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Vi ne možete menjati Vaše poruke u ovom forumu
Vi ne možete brisati Vaše poruke u ovom forumu
Vi ne možete glasati u anketama u ovom forumu
Vi ne možete postavljati fajlove u ovom forumu
Vi ne možete preuzeti fajlove sa ovog foruma





- Burek Forum - Doček Nove 2018. godine - Venčanja, svadbe - Proslave - TipoTravel - Kuda večeras - Anwalt - legal -

Bookmark to: Twitter Bookmark to: Facebook Bookmark to: Digg Bookmark to: Del.icio.us Bookmark to: StumbleUpon