:: |
Autor |
Poruka |
serpentiner Početnik Domaćeg.de
|
Godine: 60
Datum registracije: 16 Jan 2019 Poruke: 105 Mesto: Beograd
|
|
Moske i Šaja - drugi deo
- Hteli smo da odemo kući. Da vidimo porodice. Da se okupamo, naspavamo i pojedemo nešto kao ljudi. Uvukli se u kamion koji donosi hranu. Sakrili se iza nekih sanduka. Stigli do mosta. Još samo da pređemo Dunav i onda bi sve bilo lakše. - Kako ste mislili da se vratite? - Taj kamion ide svaka dva dana. U oba pravca. Snašli bi se. Nismo znali da vojna policija pretresa kamion. Našli nas. Vezali i odveli u neki podrum. Kažu, čekaju kapetana. Da nam presudi. A samo je jedna kazna za dezertere. Mi u dreku! Braćo, nismo dezerteri! Samo smo hteli ... - Tišina! Stiže kapetan! Ulazi neki dvometraš. Ogroman. Oni mu nešto šapuću. Okreće se prema nama. - Po kratkom postupku! Streljaj izdajnike! Mi udarili u kuknjavu. Vičemo, molimo, preklinjemo. Džabe. Kaže, ide u komandu. Vraća se za pola sata. Do tada da spreme streljački vod. Ode. Sedimo na nekim panjevima. Šaja pada u nesvest. Meni zlo. Vidim da nema spasa. Opraštam se sa svojima. Najavljujem precima svoj dolazak. Gledam okolo. Zar mi je ovde suđeno mesto? Svašta mi prolazi kroz glavu. Već vidim nebeske kočije. Dolaze po nas. Ulaze dvojica. - Zapalite po cigaretu, pa da krećemo. Šaja kaže da ne puši. - Vodi ga onda odmah! - Pušim! Pušim! Sad sam se setio! Pušim! Cigarete dogorele. Šaja se meša u priču. - Gledam Mosketa. Beo! Ni kapi krvi u licu! Al suzu ne pušta! A ja sav mokar. Samo lije iz očiju! - Izveli nas napolje. Neka vojska nešto kuva u kazanu. Neki dremaju. Neki pričaju. Niko ne obraća pažnju na nas. Nigde streljačkog voda. Dođe onaj kapetan. Gleda nas. Vidi da smo napola mrtvi. Pita onog do sebe. - A da im damo još jednu šansu? Meni laknulo. Vidim da nas je zavrnuo. Ko budale. Nije ni hteo da nas strelja. - Neka ipak malo odleže u podrumu. Da malo razmisle o svemu. I tako. Jutros nas dovezoše ovamo. U ovu našu prelepu kuću! U naš dom! Sad, da nas neko i tera na odsustvo, mi ne bi išli! Nikada više! Iste noći. Moske i ja u rovu. Gurka me. - Imam ideju. Kako bi bilo da ... - Nikako! Miruj!
http://priceotecama.blogger.ba/
|
_________________ Kratke priče. |
|
|
|
|
serpentiner Početnik Domaćeg.de
|
Godine: 60
Datum registracije: 16 Jan 2019 Poruke: 105 Mesto: Beograd
|
|
DEVEDESETE. Drugar otišao da obavi lekarski pregled. Za vozačku dozvolu. Znam da ima problem sa vidom. Srećemo se. - Jesi li obavio? - Jesam. Sve je u redu. - Kako si prošao očni pregled? - Lako. Poveo Marka. Kad su me prozvali, Marko ušao. On dobro vidi. - I nisu primetili? - Kako će? Bilo nas je deset u grupi. Moraju brzo da rade. A na zdravstvenoj legitimaciji nema fotografije. Nisu tražili ličnu kartu. - Znači, niko nije primetio? - Jeste jedan momak. Video je da je Marko ušao kod očnog. A kad su prozvali isto ime kod psihologa, video je da ulazim ja. Posle me tiho pita: Kako to? Lepo sam mu objasnio. Shvatio čovek da imam problem sa vidom. Samo mu nije bilo jasno zašto Marko nije ušao i kod psihologa. Kaže, čemu rizik da neko primeti zamenu? E, onda sam mu objasnio: - Prijatelju, ja sam ćorav, a on je blesav! On ne bi mogao da prođe kod psihologa. Jel ti sad jasno? Jasno mu. A po tonu je shvatio da nije dobro da nastavi sa pitanjima. Pametan momak.
http://priceotecama.blogger.ba/
|
_________________ Kratke priče. |
|
|
|
|
serpentiner Početnik Domaćeg.de
|
Godine: 60
Datum registracije: 16 Jan 2019 Poruke: 105 Mesto: Beograd
|
|
DEVEDESETE. Odbrana diplomskog rada. U komisiji tri doktora nauka. Pažljivo slušaju izlaganje o dijamantima. Atraktivna tema. Nema šta. Aplauz. Čestitke. Desetka. Sve po redu. - Kolega, rad je odličan, ali moram vam nešto priznati. - Recite, profesorice. - Sve vreme gledam posluženje koje ste pripremili. Ne mogu više da izdržim. Mogu li dobiti jednu od onih džinovskih krempita? Ko je to pravio? Kako su tako velike, a nisu se slegle? - Da me pitate nešto o radu, to bih vam rekao. Kolači ipak nisu moj resor. Ali mogu vam ispričati nekoliko urbanih legendi o hrani. Dok čekamo kafu. -Kolega, oduševljavate me. Krempita, kafa i priče. Šta još čovek može poželeti? Počnite. - Prva priča je o Napoleonu. Zauzimajući Italiju, stigao je do sela u kome su ga smatrali oslobodiocem. Neki oficir ušao u kuću jedne seljanke i rekao joj da će tu noćiti Bonaparta, glavom i bradom. Seljanka se uznemirila. Treba da ugosti čoveka kojeg obožava. A ima samo malo kokošije supe, nešto hleba i par jaja. Podgrejala supu, ubacila kockice hleba i ulupala jaja. Tako je nastao recept za supu koju i dan danas prave u tom kraju. Druga priča je o nastanku krofni. Kažu da su mnogi bečki đaci izjutra kupovali lepinjice kod izvesne gospođe Krapfen. Jednog jutra se uspavala i shvatila da neće stići da ispeče lepinjice. Palo joj na pamet da testo baci u vrelo ulje. Legenda kaže da su se đaci oduševili. Treća priča je iz petnaestog veka. Zaverenici odlučili da ubiju španskog kralja. Dogovorili se sa dvorskim kuvarom da mu ubaci otrovnu biljku u jelo. Rečeno, učinjeno. Kuvar naseckao plodove nepoznate biljke. Pomešao ih u jelo. Posle toga se ubio. Nije hteo da mu sudi kraljev dželat. Istorija beleži da je kralj tog dana bio veoma zadovoljan ručkom. - Kolega, krempite su divne. Mogu još jednu? - Naravno. Poslužite se. - A ta otrovna biljka je bila ... ? - Paradajz.
http://priceotecama.blogger.ba/
|
_________________ Kratke priče. |
|
|
|
|
serpentiner Početnik Domaćeg.de
|
Godine: 60
Datum registracije: 16 Jan 2019 Poruke: 105 Mesto: Beograd
|
|
URBANE LEGENDE O HRANI
DEVEDESETE. Odbrana diplomskog rada. U komisiji tri doktora nauka. Pažljivo slušaju izlaganje o dijamantima. Atraktivna tema. Nema šta. Aplauz. Čestitke. Desetka. Sve po redu. - Kolega, rad je odličan, ali moram vam nešto priznati. - Recite, profesorice. - Sve vreme gledam posluženje koje ste pripremili. Ne mogu više da izdržim. Mogu li dobiti jednu od onih džinovskih krempita? Ko je to pravio? Kako su tako velike, a nisu se slegle? - Da me pitate nešto o radu, to bih vam rekao. Kolači ipak nisu moj resor. Ali mogu vam ispričati nekoliko urbanih legendi o hrani. Dok čekamo kafu. -Kolega, oduševljavate me. Krempita, kafa i priče. Šta još čovek može poželeti? Počnite. - Prva priča je o Napoleonu. Zauzimajući Italiju, stigao je do sela u kome su ga smatrali oslobodiocem. Neki oficir ušao u kuću jedne seljanke i rekao joj da će tu noćiti Bonaparta, glavom i bradom. Seljanka se uznemirila. Treba da ugosti čoveka kojeg obožava. A ima samo malo kokošije supe, nešto hleba i par jaja. Podgrejala supu, ubacila kockice hleba i ulupala jaja. Tako je nastao recept za supu koju i dan danas prave u tom kraju. Druga priča je o nastanku krofni. Kažu da su mnogi bečki đaci izjutra kupovali lepinjice kod izvesne gospođe Krapfen. Jednog jutra se uspavala i shvatila da neće stići da ispeče lepinjice. Palo joj na pamet da testo baci u vrelo ulje. Legenda kaže da su se đaci oduševili. Treća priča je iz petnaestog veka. Zaverenici odlučili da ubiju španskog kralja. Dogovorili se sa dvorskim kuvarom da mu ubaci otrovnu biljku u jelo. Rečeno, učinjeno. Kuvar naseckao plodove nepoznate biljke. Pomešao ih u jelo. Posle toga se ubio. Nije hteo da mu sudi kraljev dželat. Istorija beleži da je kralj tog dana bio veoma zadovoljan ručkom. - Kolega, krempite su divne. Mogu još jednu? - Naravno. Poslužite se. - A ta otrovna biljka je bila ... ? - Paradajz.
http://priceotecama.blogger.ba/
|
_________________ Kratke priče. |
|
|
|
|
serpentiner Početnik Domaćeg.de
|
Godine: 60
Datum registracije: 16 Jan 2019 Poruke: 105 Mesto: Beograd
|
|
kAKO TO_
DEVEDESETE. Drugar otišao da obavi lekarski pregled. Za vozačku dozvolu. Znam da ima problem sa vidom. Srećemo se. - Jesi li obavio? - Jesam. Sve je u redu. - Kako si prošao očni pregled? - Lako. Poveo Marka. Kad su me prozvali, Marko ušao. On dobro vidi. - I nisu primetili? - Kako će? Bilo nas je deset u grupi. Moraju brzo da rade. A na zdravstvenoj legitimaciji nema fotografije. Nisu tražili ličnu kartu. - Znači, niko nije primetio? - Jeste jedan momak. Video je da je Marko ušao kod očnog. A kad su prozvali isto ime kod psihologa, video je da ulazim ja. Posle me tiho pita: Kako to? Lepo sam mu objasnio. Shvatio čovek da imam problem sa vidom. Samo mu nije bilo jasno zašto Marko nije ušao i kod psihologa. Kaže, čemu rizik da neko primeti zamenu? E, onda sam mu objasnio: - Prijatelju, ja sam ćorav, a on je blesav! On ne bi mogao da prođe kod psihologa. Jel ti sad jasno? Jasno mu. A po tonu je shvatio da nije dobro da nastavi sa pitanjima. Pametan momak.
http://priceotecama.blogger.ba/
|
_________________ Kratke priče. |
|
|
|
|
serpentiner Početnik Domaćeg.de
|
Godine: 60
Datum registracije: 16 Jan 2019 Poruke: 105 Mesto: Beograd
|
|
Neka druga generacija
Popodnevna kafa. Stiže bratov drugar. Nasmejan, kao i uvek. - Taman si stigao na kafu. - Namirisao! - Jeste, jeste. Šta ima kod tebe? - Sad sam sa voza. Bio u Novom Sadu, da upišem fakultet. - Lepo. I moji maturanti ovih dana upisuju fakultete. Kako je bilo na upisu? - Sve OK. A što sam video jednu ribu! Auuu! Mnogo dobra! Šeta nekog psa. - Mogu misliti. Sigurno si je startovao. - Jesam! Nabacim osmeh. Nabacila i ona. Pitam: Gde vodiš tu kučku? Ona kaže da to nije ženka, već mužjak. E, tu sam je čekao! Kažem: Ne pitam tebe, već njega! Oterala me u ... ! Trepćem. Nešto mi nije jasno. Sabiram. Svidela mu se. Uspostavio kontakt. Uvredio je. Razljutio. Otišao. Ne razumem. Zaista ne razumem. Čemu to? - Mora da se loše osećala kad si joj to rekao ? - Zašto bi ja razmišljao kako se ona oseća? Vidim da je ozbiljan. Sad ja njemu nisam jasan. Gledamo se. Rešavamo rebuse. Svako svoj. Srećom, pojavljuje se brat. - Idemo li? - Idemo! Odoše. Dovršavam kafu. Pokušavam da rekonstruišem tu scenu. Nešto mi je promaklo? Da li bi ovde leglo ono : "Prolazimo tako gradom, moj osmeh i ja, on na licu mom, ja bez lica svog."? Ne, nije to. A možda i jeste? Odustajem. Kupim šoljice i tanjiriće. Ne razumem ja to. To je neka druga generacija.
http://priceotecama.blogger.ba/arhiva/2019/02/09/4135177
|
_________________ Kratke priče. |
|
|
|
|
serpentiner Početnik Domaćeg.de
|
Godine: 60
Datum registracije: 16 Jan 2019 Poruke: 105 Mesto: Beograd
|
|
Genijalna re[enja
- Može li se znati gde idemo? - Kupujemo nameštaj. Uzeo sam gotovinski kredit. Imao sam i nešto malo gotovine, od pre. A bila je danas i plata. Obijamo prodavnice i salone nameštaja. Ništa. - Ajde da sednemo negde. Da popijemo kafu. Konobar se vuče kao ranjeni gangster. - Mora da je i ovaj tražio nameštaj. Lepša polovina zabrinuta. - Ili je preskupo ili ružno ili loš kvalitet. Šta ćemo sad? - Uvek postoji rešenje. Pronaći ćemo ga. Svi veliki pronalasci su krajnje jednostavni. - Na primer? - Spajalica. Čovek koji je smislio najobičniju spajalicu samo je smotao parčence žice. Obogatio se. Kao i onaj što je smislio bodljikavu žicu. A najveći genije je onaj što je smislio šivaću mašinu. Decenijama su razni mudrijaši pokušavali da naprave komplikovane mehanizme za šivenje. Nijedan nije radio kako treba. Dok se neki genije nije setio da premesti rupicu na igli sa zadnjeg kraja na prednji. Prosto. - Ustaj, genije. Uskoro se zatvaraju prodavnice. Ulazimo u salon. S vrata ga vidimo. - Ovaj ili nijedan drugi. Trosed, dvosed i fotelja. - Nije loš ni ovaj pored njega. Koliko košta? Prodavac izgovara cifru. Ne mogu da se uzdržim. - Lele! A onaj tamo? - Taj je lele i po! Duhovit momak. Povlačimo se na separatne konsultacije. - Uzećemo onaj od lele i po. - Nemamo toliko. Preskup je. - Smisliću nešto. Razgledaj ti još malo. Idem napolje da zapalim cigaretu. I da se saberem. Sabiram se. Prelep, trajan, kvalitetno drvo. Perfektna koža. Idealan. Ima samo jedan mali nedostatak. Cena. Nema rešenja. Ili ga ima, samo ga ne vidim. Još jedan kredit? Pozajmica? Da opljačkam banku? Ne ide. Previše komplikujem. Mora da postoji rešenje. I to jednostavno. - Ma, da! Ulazim. - Jesi li nešto smislio? - Naravno. Fotelja nam svakako ne treba. U sobi nema mesta za nju. Prodavac prilazi. - Izvinite, zatvaramo. - Moramo li kupiti ceo set? - Ne. Prodajemo i na komad. - Napravite račun. Bez fotelje. Krećemo kući. - Kako si se setio? - Kažem ti. Sva genijalna rešenja su užasno prosta.
http://priceotecama.blogger.ba/
|
_________________ Kratke priče. |
|
|
|
|
serpentiner Početnik Domaćeg.de
|
Godine: 60
Datum registracije: 16 Jan 2019 Poruke: 105 Mesto: Beograd
|
|
DEVEDESETE. Odbrana diplomskog rada. U komisiji tri doktora nauka. Pažljivo slušaju izlaganje o dijamantima. Atraktivna tema. Nema šta. Aplauz. Čestitke. Desetka. Sve po redu. - Kolega, rad je odličan, ali moram vam nešto priznati. - Recite, profesorice. - Sve vreme gledam posluženje koje ste pripremili. Ne mogu više da izdržim. Mogu li dobiti jednu od onih džinovskih krempita? Ko je to pravio? Kako su tako velike, a nisu se slegle? - Da me pitate nešto o radu, to bih vam rekao. Kolači ipak nisu moj resor. Ali mogu vam ispričati nekoliko urbanih legendi o hrani. Dok čekamo kafu. -Kolega, oduševljavate me. Krempita, kafa i priče. Šta još čovek može poželeti? Počnite. - Prva priča je o Napoleonu. Zauzimajući Italiju, stigao je do sela u kome su ga smatrali oslobodiocem. Neki oficir ušao u kuću jedne seljanke i rekao joj da će tu noćiti Bonaparta, glavom i bradom. Seljanka se uznemirila. Treba da ugosti čoveka kojeg obožava. A ima samo malo kokošije supe, nešto hleba i par jaja. Podgrejala supu, ubacila kockice hleba i ulupala jaja. Tako je nastao recept za supu koju i dan danas prave u tom kraju. Druga priča je o nastanku krofni. Kažu da su mnogi bečki đaci izjutra kupovali lepinjice kod izvesne gospođe Krapfen. Jednog jutra se uspavala i shvatila da neće stići da ispeče lepinjice. Palo joj na pamet da testo baci u vrelo ulje. Legenda kaže da su se đaci oduševili. Treća priča je iz petnaestog veka. Zaverenici odlučili da ubiju španskog kralja. Dogovorili se sa dvorskim kuvarom da mu ubaci otrovnu biljku u jelo. Rečeno, učinjeno. Kuvar naseckao plodove nepoznate biljke. Pomešao ih u jelo. Posle toga se ubio. Nije hteo da mu sudi kraljev dželat. Istorija beleži da je kralj tog dana bio veoma zadovoljan ručkom. - Kolega, krempite su divne. Mogu još jednu? - Naravno. Poslužite se. - A ta otrovna biljka je bila ... ? - Paradajz.
http://priceotecama.blogger.ba/
|
_________________ Kratke priče. |
|
|
|
|
serpentiner Početnik Domaćeg.de
|
Godine: 60
Datum registracije: 16 Jan 2019 Poruke: 105 Mesto: Beograd
|
|
|
|
|
serpentiner Početnik Domaćeg.de
|
Godine: 60
Datum registracije: 16 Jan 2019 Poruke: 105 Mesto: Beograd
|
|
TROJANSKI KONJI I VIRUSI
Retki trenuci zatišja na poslu. Kafenišemo. - Možda ne bi bilo loše da stavimo novi antivirusni program. Ili bar da nađemo novu verziju postojećeg. Ako nam se uvali neki virus ... Pored ovoliko računara u firmi, biće veselo ako nešto krene po zlu. Kolega pravnik nas sluša. Dovršava kafu. - Mislim da vi, informatičari, sve to preuveličavate. Pravite se da ste jako bitni. Sve je to fama. - Šta je fama? - To, za te viruse. To vi naduvavate priču. - Kolega, mi se ne mešamo u pravo i propise. Jer o tome ne znamo mnogo. To je vaš posao. A ovo je naš. Odmahuje rukom. Ustaje. - Nećete me ubediti. Pričajte koliko hoćete. Sve je to fama. Odlazi u svoju kancelariju. Zgledamo se. - Šta mu bi? - Ko zna. Loš dan. Svako ima pravo na loš dan. Mada ... Smeškam se. - Šta si smislio? - Ništa. - Jesi, jesi. Ne bi se tako smeškao. Znam te dobro! - Mislim da je vreme za lekciju. Praktičnu lekciju. Sedam za računar. Kuckam po tastaturi. - Šta to radiš? - Šaljem kolegi nezvanog gosta. Trojanskog konja. - Kojeg? - BackOrifice. - Nećeš valjda? - Hoću valjda. Koleginica sluša šta pričamo. - Šta su vam ti trojanski konji? - Programi koje treba ubaciti u tuđi računar. -Šta je cilj? - Kad jednom uđe u njegov računar, omogućava mi da preuzmem kontrolu. Mogu da uradim sve, kao da sedim za njegovom tastaturom. Evo ga! Ubačen je. Spremni smo za lekciju. Prvo ću da mu otvorim CD ROM. Tako. Sad mu je iskočila konzola CD-a. Mora da je šokiran. Sad ću malo da mu pomeram strelicu miša. Gore-dole. Mogu samo zamisliti njegov izraz lica. Sad da mu otvorim desetak prozora. Tako. Verovatno ih sad zatvara. Još desetak. Eto. Sad da mu pustim malo muzike. Mislim da je prigodno "Boat on the river", Styx. - Zašto baš ta pesma? - Stiks je ime reke koja predstavlja granicu između zemlje i podzemnog sveta. A kolega je upravo na paklenim mukama. Sad malo štampanja. Nadam se da ima papira u štampaču. Proveravam. Ima. - Šta mu puštaš na štampu? - Tekst: "Ne uzbuđujte se! Ovo je samo FAMA!" U trideset primeraka. Dovoljno.
http://priceotecama.blogger.ba/
|
_________________ Kratke priče. |
|
|
|
|
serpentiner Početnik Domaćeg.de
|
Godine: 60
Datum registracije: 16 Jan 2019 Poruke: 105 Mesto: Beograd
|
|
Teča, sa mamine strane, najviše voli salatu. Hladnu. Iz frižidera. Malo paradajza. Malo krastavaca. Paprika. Maslinovo ulje. Trunka sirćeta. Jede teča i sve ostalo. Ali ladna salata je ladna salata. Sedamdesete. Tetka neudata. Teča i ladna salata, još su daleka budućnost. Došla s posla. Odmara. Ulazi moja ujna. U ruci drži šoljicu za kafu. - Nestalo mi soli. Sipaj mi malo. Tetka ustaje. Sipa. Malo kasnije. Opet ujna. Opet šoljica. - Da nemaš možda malo ulja? Ima ulja. Treći put. - Nisam videla da nemam sirćeta. Tetka na ivici nerava. Biće grmljavine. A nije red da se svađa sa bratovom ženom. Tek su se uzeli. Sipa sirće. Kadar prvi, četvrti put. - Šta je sad? Nad glavom tamni oblaci. - Imam samo jedan krastavac. A treba mi još jedan. Tetka grmi. - Evo ti još dva! Treba li ti još nešto? Da ne ustajem opet! Ne treba. Ima sve. Bar misli da ima. Minut kasnije. - Jesi li zaspala? Treba mi i malo paprike. Konačno kreću munje. I poneki grom. - Što se ljutiš? Jesam li ti dosadna? - Nisi dosadna! Samo mi drugi put, odmah reci da ti ja napravim salatu! Lakše mi je tako!
http://priceotecama.blogger.ba/
|
_________________ Kratke priče. |
|
|
|
|
serpentiner Početnik Domaćeg.de
|
Godine: 60
Datum registracije: 16 Jan 2019 Poruke: 105 Mesto: Beograd
|
|
TEČINA SUZA. Kad bi okrenuo glavu i podvukao ruku pod naočare znali smo da plače. Sagrađen od čiste emocije. Prazni školski hodnici. Zaključavam kabinet. U nekom uglu neko šmrca. Sedi na radijatoru. Sad već plače. - Dobila si jedinicu? Nije. - Neko te dirao. Nije. - Bolesna si? Nije. - Dečko te ostavio? Jeste. Boli to kad imaš sedamnaest godina. Da je tešim? Ne treba joj to. Vraćanje samopouzdanja? Najlepša je, najpametnija? Ne ide ni to. Nije logično da joj to profesor kaže. Videće da je to utešiteljska priča. Treba mi nešto u šta će poverovati. A,da. - Pogledaj na tu stvar ovako. Na svetu postoji tri i po milijarde muškaraca. Odbićemo sve koji su premladi i sve koji su prestari za tebe. Odbićemo i one koji ti se ne bi dopali. I one koje nikada nećeš sresti. Ostaje deset miliona mladića u koje se možeš zaljubiti. Nemoj mi samo reći da je taj tvoj najbolji od svih deset miliona. Gledamo se. Znam da ima poverenja u mene. Vidi da sam ozbiljan. Osmeh. - Da znate da ste u pravu! Kao i uvek. Znam. Mesec dana kasnije ulazim u zbornicu. Ruke prljave od krede. Do lakata. Perem ih. Njena majka gleda ocene u dnevniku. Šapuće biologičarki. - On je spasio moje dete. Pogled koji nema cenu.
http://priceotecama.blogger.ba/
|
_________________ Kratke priče. |
|
|
|
|
|
|
Vi ne možete otvarati nove teme u ovom forumu Vi ne možete odgovarati na teme u ovom forumu Vi ne možete menjati Vaše poruke u ovom forumu Vi ne možete brisati Vaše poruke u ovom forumu Vi ne možete glasati u anketama u ovom forumu Vi ne možete postavljati fajlove u ovom forumu Vi ne možete preuzeti fajlove sa ovog foruma
|
|