Željko Krznarić

Daca · ~Žena Sanjicinog švalera~

BILO JE NEČEG TAJANSTVENOG

bilo je nečeg tajanstvenog

u tom plamenu vaših pogleda

u toj neprestanoj borbi

cvijetova i nesigurnih riječi

taj mali rat ljubavi između dvije tuge

vino izmješano u čašama

muzika poslije ponoćnih vijesti na uzglavlju

u toplini vašeg tijela

i vjerujte

ja danas strepim nad svakim buđenjem

za mene je opasnost taj zrak mirisnih naranči

i bilo je nečeg

znam da je bilo malo ljubavnog

u toj kratkoj epizodi

koja je živjela na vašim usnama

predivna gospođo

vi ste taj ulazak u ozbiljno neozbiljno shvatili

a meni su se otvarali vidici

meni su u očima planule zore lomeći mi srce

na beskrajnim zvucima

vaša lomna bojažljivost u velovima snova

i vjerujte

ja danas strepim nad svakim buđenjem

za mene je opasnost svaki vlak

koji donosi miriše juga

u ovu mirnu sliku davnine

i nema više toga kao nekad

ovo je druga mladost

ovo više nisu hrabri vulkani

i ne govori se kao nekad

predivna jasnoća mojih retrospektivnih lutanja

očajničkih pokušaja bjekstva

noć

i eine kleine nacht musik

kao zvono nad celom

kao luna nabrekla nad površinom oceana koji umiru

i još ima neotvorenih strana

i tajanstvenosti u pogledima

kao da nismo oboje poraženi

u tom malom ratu ljubavi

između dvije tuge.

.

Daca · ~Žena Sanjicinog švalera~

IMAŠ

imaš u sebi nešto što ja nemam

imaš mudrost koja te čini ženom

oblak koji te plaši sjenom

a ipak ti si ta obala

kojoj može prići moja lađa

umorna i potrganih jedara

imaš u sebi i dio mog djetinjstva

mada ti se čini sasvim razli�ito

jer pamtiš

jer ti i sada zvuk zvona

topi dušu od stoljetnih zima

imaš ti imaš

neku tajanstvenu misao

ruke koje obgrle cijeli svijet

i dlanove na kojima raste plima

u tebi je i moj dio tuge

nemir onih koji sanjaju mirno

bujica kojoj tek tvoja duša znači kraj

i putovala si tako životom

neprestano uz mene

a da me nisi ni vidjela ni osjetila

tek si prepoznala zatvorenim očima

ovaj dio neba

koji tek treba posuti zvijezdama

Daca · ~Žena Sanjicinog švalera~

NE VOLIM TE VIŠE

Ne volim te više da znaš

ali uvijek mi tako ponekad

u vremenu dođeš

pa pomislim da si mi sve na svijetu

i ne mogu ni zamisliti

kako ležiš u nekom drugom krevetu

a ista si i kad kiša pada

i kad hlače obučeš

i kad suknju skidaš

a ne plačeš nikad

jednog ću te dana ubiti zbog svega

jer si tako slatka

bezobrazna i kratka

ako ne računam noge

jer si fina djevojčica

i najhrabrija BiiiiP

jer si mi u oči usla

bez kucanja i srama

ubit ću te prije spavanja

da se probudiš kao dama

da imaš pune sobe ljubavi

kao zimnicu spremne

i ne volim te više da znaš

i sve će novine pisati o tome

u restorane više nećeš ući

ludo moja mala

neugledna plava

predivno stvorenje božje i moje

raspitaj se kod prijatelja

što je još tvoje

a što meni pripada

raspitaj se jer ne dam ti više

ni da misliš

ubit cu te što se skitas svijetom

policija će te traziti

što bludničiš s ljetom na javnom mjestu

pa ćeš onda opet k meni

dovoditi ljude

da me ubijaju dugo i da se čude

što voliš na meni

i ne volim te više da znaš

ali te tražim

jer si tako prosta i slatka kao sirup

jer si tako divlja

kad ti vrat zagrizem

a baš nikakva nisi kad te zubi bole

neću više ni da mislim o tebi

dok si od mene daleko

što ja znam ljubi li te netko

jer ti je toplo u sobi

bezobraznice mala

igraj se još malo

dok mi mrak ne padne u krevet

ludo

čekam te i sutra

kao uvijek u devet.

Daca · ~Žena Sanjicinog švalera~

AKO SE NIKADA NISMO VOLJELI

ako se nikada nismo voljeli

onda je uzalud ovo bjelo jutro

na mom licu

ova kiša u prvoj slici buđenja

i pjesma koja ostaje u srcu zauvijek

ako se nikada nismo voljeli

onda je cudno to zbivanje života

u magli i sjenama dana prevarenih

ali ja vjerujem tebi i kada ne postojiš

i kada te nema u knjigama

kada se u tvojim umornim očima stisaju bitke

i sve postane zaborav

i kad ti vjerujem

onda znam ono što smo živjeli

jedino ljubav može značiti

.

Daca · ~Žena Sanjicinog švalera~

IZ KOJEG SI TI SVIJETA

iz kojeg cvijeta dolaziš

zašto nisi kao i sve druge žene

koje prođu kao sjene

čija se ni imena ne pamte

čiji se dodiri usana zaborave

s prvim jutrom

iz koje si ti ljubavi

iz koje knjige

iz kojeg romana

kad mi tako bez ikakvog plana

bez namjere

srce lomiš na dijelove

i noći mi pretvaraš u dane

koja si ti žena

kad mi pola života u tebe stane

zbog koje žalim

sve ovo što prebrzo ide

što su jeseni bliže

i što mi se suze vide prvi puta

jedino si s neba mogla doći

jer druge putove poznam

i na njima sam s drugima bio sam

iz kojeg si svijeta

iz kojeg cvijeta nosiš taj miris

da te volim

i nikad ne prebolim

Daca · ~Žena Sanjicinog švalera~

NOĆAS SAM TE OPET ZAVOLIO

noćas sam te od dva do četiri
gledao kako spavaš
pušio cigaretu za cigaretom
dok je nad Zagrebom kišilo
kao da neće prestati
noćas sam ti pričao
jezicima koje ne razumiješ
vidio sam boju tvog sna
na umornim kapcima
i pomiješao sjećanja
boli i radosti

tvoju ljubav sam uporno
u sebi učio napamet
da me ne bi prva prehlada
bacila s nogu
noćas sam te opet
zavolio jako
dok je nad Zagrebom kišilo
kao da neće prestati

lovegoddess · Veštica

NOĆAS TE TUGUJEM

Noćas te tugujem, najdraže moje,
s nekim osjećajem daljine
Jer, nema nikoga ovdje kraj mene,
i nitko da mi skine
tu suzu sa obraza.

Noćas te tugujem.

A u istom smo gradu
i iste brojimo minute.
Samo što usne ne ljube i sute,
samo što oči prosipaju sjaj
U nekim drugim sobama,
nekim drugim ljudima.

Noćas te tugujem i skitam.

Ne ljubim i pitam
Što je tamo iza jutra,
iza zagrebačke zime.
Postoji li tamo još tvoje ime,
kao što ti u meni postojiš
I ova noć što miriše,
po narančama s juga
govori mi što je tuga.

Nisi daleko.

A čini mi se kao sto godina
svjetlosti i tame,
kao da se ljubav tamo topi,
na plamenu sviječe.

I tugujem te nočas…
I tugujem…
I tugujem…

Daca · ~Žena Sanjicinog švalera~

UMRO SAM A TI MI OPROSTI

umro sam a ti mi oprosti

što sam tako žureći

zaboravio ruku da ti stisnem

i poljubim te onako

kako sam to uvijek činio odlazeći

oprosti mi što sam proljeće jedno

zauvijek u sebi odnio

ali sjeti se

ostale su pjesme

u desnoj ladici neuredno složene

snaći ćeš se

iz njih ljubav prosto izbija

te pjesme to sam ti sad ja

oprosti mi

nije bilo vremena za opraštanje

suviše smo se voljeli

da bi mogli nešto drugo

tako žureći nisam ni pomislio

da ćeš biti tužna zbog svega

i sad mi je žao zbog te praznine

koja nas dijeli

zbog toga što će nas jednu vječnost

zvijezde razdvajati

i što neću moći usne da ti dodirnem

--------------------------------------------------------------------------------

dreamwalker · ***dragancee***

DA LI ĆE ME NEKAD TVOJE RUKE PREPOZNATI

da li će me nekad tvoje ruke prepoznati

kada u nama bude

već mnogo jeseni i zima

kad mi sjaj u oku izblijedi od kiša

i kada me možda više neće biti

da li ćeš ponekad zaplakati noću

kad te sjeti davna zaboravljena pjesma

na sve ulice i restorane

na sva ona mjesta koja ćeš pamtiti

po našoj nježnosti

i ljubav u kristalnim prozorima

plavim maglama

da li ćeš ponekad zaplakati

u prvi sumrak novog proljeća

u toj jedinoj preostaloj zraci

razbijenog sunca

kad osjetiš još jednom dodir mog dlana

kad me više možda neće biti

a sve će biti kao prije

i ona rijeka

i prozori tvoje sobe okrenuti daljinama

u koje smo htjeli

da li ćeš me ipak zaboraviti

u predahu dvije ljubavi

a znaš da nam usne od istog poljupca boluju

i da nas ista tuga progoni stoljećima

dreamwalker · ***dragancee***

NE PITAJ KUDA SAM OTIŠAO

ne pitaj kuda sam otišao

gdje sam u kojem vlaku

prespavao svoje stanice

i koji mi je to snijeg u očima

bjelinom sjao

nad tvojim čelom

ne pitaj

ne lomi svoje srce u predvečerje

ne tuguj za mnom

šta sam ti ja mogao dati

skitnica

dijete tuge

ja koji sam za svojom zvijezdom

lutao i lomio nježnosti

ne pitaj stvarno

šta je samnom bilo

gdje me zora dočekuje

tko me ubija

i tko plače nijemim plačem

ne budi se sa mojim imenom na usni

tamo na sjeveru

bit će netko sličan meni

govorit će posljednje noćne vijesti

da sam možda mrtav

udarit će ptica kljunom na prozor

i ne misli suviše o meni

jer ćeš od tuge umrijeti

a ja to neću ni znati

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

Koleginice, izvoli, uživaj Smile

***

Ako mi odemo preko neba
što ćeš s ovim pjesmama
koje sam ti pisao
kad sam od tebe daleko disao
što ćeš s usnama
punim mojih poljubaca
i tko će tamo na Trešnjevci
biti od nas tužniji
Ako mi odemo
jedna tajna će u tuzi nestati
i pogledi će prestati
vlakove ćemo pratiti
a sami se nikada nećemo vratiti
jer ako odemo preko neba
nitko neće znati što nama treba.

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

***

Ponovo te crtam dok blijedo svjetlo
podrhtava na pomrčini Držićeve
i potezi ruku nalikuju
na nepripremljena mjesta praznine
u gorkom okusu mirisa ruža
tražim bjelinu tvoje kože
pod dlanom
i tebi koja si znala svakim danom
biti zaljubljena kao nitko
i tebi je vrijeme za zbogom došlo
u ovo vrijeme čini mi se
da je sve prošlo
izmaklo se s ulica
Zagreb još ne zna
i ne slute daleki mudraci
kako se ljubavni junaci
na kraju svega muče
ponovo te crtam
dok prolaznici u prolazu zastajkuju
kraj otvorenog srca
i ispitujem savjest
kao da ima neke veze s tobom
ali tebi koja si svakim danom
bivala zaljubljenm
i tebi
vrijeme je za zbogom došlo.