Željko Krznarić

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

***

Dolazi Božić milo moje
s mirisima moga djetinjstva
i snježnim pahuljama
koje će me ispuniti tugom
pa dobro znaš
koliko te trebam baš za Božić
jer nikog takvog ja nemam na svijetu
kao tebe najdraže moje
dolazi Božić
a meni će se opet učiniti
kako vlakom netko dolazi u Zagreb
meni će one dvije naranče
zadnje iz ruku moje majke
preliti tugu iz očiju
i zato budi ovdje
da me podsjetiš
kako ljubav posebno blista
u Badnjoj noći
samo me pusti u svoje srce
i svoje oči.

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

***

Mi nikad više nećemo
ove otmjenosti ljubavi pronaći
isti korak slušati
miris svijećepomiješati s tugom na Mirogoju
jer mi smo jedna od tisuću priča
jednostavna i lako zapaljiva
potrošna i trošna
sad shvaćaš koliko smo krhki
koliko smo lomni
pričaš nekom
mene se sjetiš možda
neki zaostali glas na zidu sobe s pogledom
i Zagreb se prehladio
kao što sam ja tebe pregladnio
s navikama treba prekinuti
i samo putovati
od središta tuge prema nekuda
jer mi nikad više nećemo
zajedno kupovati karte za kino
u istom se tramvaju voziti
iste novine čitati
i isti šampon koristiti
samo isto vrijeme imamo
da možemo duše očistiti.

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

***

Zagreb
kiša uporno pere jutro
dok te moja ruka osjeća
i toplina tvoga tijela
i san koji ti kapke otežava
u zadnjem danu kolovoza
s tobom zagrljen odlazim
u najljepšu pjesmu
koju sam s tobom pisao.

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

***

Grizemo te ponoćne sate
i konačno tijelo uz tijelo
usne na usnama
a zima u Zagrebu
nalik je na neke zime
u kojima sam šaptao tvoje ime
zamišljao godinu tvoga rođenja
i vježbao početnicu tuge.
A onda ciklame na Dolcu
mirisi svježe kave
i takve se godišnjice obično
skromno slave u krugu prijatelja
grizemo te ponoćne sate
i dva dana razmaka
od tebe do mene
dva dana rastanka
kao ledena kora pretanka
da se hoda po njoj
dok te ljubim Zagreb ne spava
u izlogu ruža
ista kao na tvom stolu
oči su te prepune
vrijeme je da te uberem
i da usta osladim s tobom.

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

***

Kad budem imao iskustva
i budem stariji
govorio sam na kraju svake ljubavi
na rubu svakih ociju
i na rubu pameti ako baš hoćeš
kad budem imao godina
kao ljubavi u sebi
nikad više neću
ponavljati iste greške
i neću pamtiti sve sitnice
i nikad neću bez pameti
samo srcem
kroz maglene koprene
i to sam govorio
ponavljao
a eto s tobom sam stariji
i ništa nisam naučio.

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

***

Kad te boli
i meni nije blistavo
i meni se oči zamute
pa kad tvoje usne šute
i meni preko usan riječi neće
pa je ovo puno sreće
zakopano u naša lica
kad te boli
zaboli me i ova ulica
i koraci me zabole
a to je valjda tako
kad se ljudi vole
kao ti i ja
ali i kad te boli
osjećam da me ipak
tvoje srce voli.

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

***

Nosim tvoje otiske prstiju
toplinu tvojih dlanova
i tvoj glas duboko u sebi,
na zagrebačkih minus pet
rastopljen sam od tvoje ljubavi
i nakon dugih kilometara dana
nakon tvog prvog osmjehivanja
i tvoje prve suze
nosim tvoje godine
tako lako utisnute u moje zjene
i svaki dan što se okrene oko nas
i noć koja nas pokrije snom
tvoje je sve
i moje je tvoje
jer sve smo svoje
međusobno pomiješali.

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

***

Ovo je pjesma koja će te čekati
iza svakog kuta
iza svakog osmijeha
pjesma koja ne zna prestati biti draga
i samo će te ona prenijeti
preko zvjezdanog praga
i kad mene ne bude
i kad ti oči nekako posive
kad na usne padne list jeseni
kad se raduješ recimo nečem
a u stvari misliš o meni
ova pjesma ima stotinu zadaća
stotinu razloga da se od tebe ne odvaja
ona je tvoj stražar u noći
ja sam joj naredio da te čuva
kad se miris marelica spusti niz ramena
jer znam da je najteže
kad nekoga nema
a znaš da bi morao biti
i kad mene ne bude
tamo gdje me tražiš
a bit ću tamo gdje ne možeš do mene
ova pjesma će ti biti moje ime
jer ne želim da ti u očima stanuju zime
i da te hladno nešto uvijek boli
ovoj pjesmi
ja sam naredio da te samo voli

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

***

Kad te probudi
između sna i jutra
jedan zalutali pogled
tako plav i očajan od svega
napravi se tužna
iako to možda nećeš biti
to pogledu tome treba
jer on je nejak
i lako se rastopi
kao pahulja snijega
u očima tvojim pamti ljepote
i ljubavi se još uvijek sjeća
ako ti dođe
nemoj mu dati
da na tvom srcu
izgori kao svijeća.

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

***

Da sam te ukrao
i legao pored tebe
da li bi ljeto zamirisalo
kao što tvoja kosa miriše
da li bi pisalo u mojim pjesmama
ono što sad ne piše
kad sam žedan tvojih uspomena
tvojih godina prije mene
ljubomoran na sve one
koji su s tobom dijelili
sve ono što nisam ja
da sam te ukrao
i legao pored tebe
i ljubio tvoje lijepe prste
tebe bih isto napravio
od ljubavi čvrste
nježnu
s nebom u očima
da me pratiš
i vratiš s neba do sebe
da sam te ukrao
možda ne bih imao ništa
ali bih imao tebe.

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

***

Vidio sam te negdje po Europama
a nisam ni znao da postojiš
tvoj osmijeh je bio nalik
onim praskozorjima
koja su se spuštala niz lice
tvoj dah je bio vjetar u krošnjama
a nisam znao da to dišeš
dok ja mjerim pogledima sve daljine
u kojima su nestajali prijatelji
ispijali smo čaše za tebe
a nisam znao ni da postojiš
moje molitve su čudno završavale
početnim slovima tvog srca
a nitko mi nije govorio da živiš i dišeš
da hodaš drugim stranama ulica
dok te nisu oblai donijeli
i spustili kraj mene
da te konačno vidim.

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

***

Od koje smo nježnosti čvrsti
nepoznati drugima
a sebi isti
napamet te znaju moji prsti
a da li ćemo uvijek
dotaknut se neba
isprazni od suza
i od svega čisti
od svoje smo ljubavi jaki
drugima strani
a sebi isti