Željko Krznarić

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

***

Opet netko zvoni na vratima
s prvim kapima kiše
u toploj boji tvojih očiju
koja se miješa s bojom vina
opet netko dolazi
u prolazu na kratko
i oduzima mi vrijeme
koje trošim da bih te zaboravio
ovdje nema baš puno novoga
sve još miriše na tugu
mokra stabla Zrinjevca
magla nad Savom
sve još ima okus slatke vanilije
koji ne mogu skinuti s usana
i danima ne izlazim
a opet netko zvoni na vratima
dugo i dosadno.

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

***

Kome da pričam ljubavi moja
kako te volim
kako me ljubiš
i kako mi nedostaješ
kome da otkrijem tugu
kad ja nemam nikog na svijetu
a sve mi tvoje u očima živi
tvoja soba
usne premazane medom
naše jedino zajedničko buđenje
naši susreti
kome da ja pričam o tebi
da razbijem suzu na tisuću komada
da me netko shvati
kome da tvoje ruke opišem
kad nisam s tobom
a s tobom dišem.

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

**

Kad me više nećeš voljeti
baš me zanima
kako će me boljeti
hoće li krenuti od srca
ili od prstiju
hoću li vikati
ili žalostan slušati
nekud otputovati
čitati novine isto kao prije
hoću li shvatiti tvoje riječi
hoću li biti očajan
i koji će to biti dan
jer ne znam koje dane biraš
za tužne vijesti
kad me pokretom ruke
svoje nježne ruke
pomakneš od sebe
koga ćeš izvijestiti o svojoj odluci
kome ćeš se pohvaliti
da si imala snage
i da si me pobijedila
kad mi kažeš da me ne voliš
budi nježna kao na početku
jer poraženi su puni tuge.

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

***

Mirišu li to vaši parfemi
vaše godine koje ste prosipale jastucima
spretni prsti
i ranjivi vratovi
eto došlo je vrijeme da popijemo koju
da popričamo
i uozbiljimo se
jer ovo što smo ostavljali na zagrebačkim ulicama
sve je to nestalo u crnilu
u mokrim korama breza, kestena i platana
ruže su prestale mirisati
a da li ste znale
da će jednom netko i vas opisati
da ćete svojim sadašnjim i budućim muževima
mene pod usnama tajiti
mirišu li to sapuni
ostavljeni na rubu kade
vaše upravo oprane kose
jer zapravo
najviše sam vas volio gole i bose
rastrgane u strasti
jer vani ste ipak bile dame
nikad nisam znao
koje je najbolje godišnje doba za reći zbogom
i sve sam tužne stvari ostavljao vama
da ih same riješite
želeći da poslije mene manje griješite
jer teško mi je sada
kad osjetim mirise vaših parfema
pomiješane u zgusnutom zraku iznad Zagreba
u jeseni koja će zasigurno biti kišna.

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

***

Modro zagrebačko predvečerje
rasulo se po tvojim ramenima
i jesen je
u očima ti požutjeli listovi
naše kave produžene
promašene kazališne premijere
susreti
i dolasci
sve u zgusnutom jesenskom danu
a evo i prvih kapi kiše
dok sa Sljemena dolazi vjetar
s mirisima domaćih kolača Puntijarke
brišem ti prvi sumrak s obraza
negdje ćemo se skloniti od kiše
i naglog naleta tuge i sjete
prebrzo
prebrzo to nama ide
u odnosu na jesen
koja će se vući Zagrebom
dosadno i dugo.

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

Hoću li ikada

hoću li ikada
sakupljati mrvice jeseni s ulica
i skidati ti ljubav sa obraza
ja koji živim bez dokaza
i bez tvoje nježne riječi

hoću li ikada

tvoje jutro prepoznati rano
uz kavu
i misao o kojoj sam pisao
o kojoj sam sanjao još prije

hoću li ikada

nekada
u nekom gradu Europe
svejedno na sjeveru ili jugu
preboliti s tobom tugu koju nosim

jer duša je moja tebi data
iza nekih prozora od zlata
koji gledaju u tvoje snove

hoću li ikada

s tobom imati
tebi dati i od tebe primati

da mi budu sretni prijatelji
i ovo lišće da zazeleni
da mi počne život tamo
odakle si došla

i donijela mirise cesta
i mjesta gdje si me našla

nastasenjka · **~daydreaming~**

kolezinice...ziva ti meni bila Very Happy

nastasenjka · **~daydreaming~**

* * *

Ja sad odlazim
a u meni tisucugodisnje kise placu
ali nemoj i ti oci ovlaziti
suzom jutarnjom
nemoj ruke pomaci
jer pocet cemo razmisljati
sve ono lijepo istjerati
iz sigurnih zaklona

Ti samo zatvori oci
i pobjegni u zaborav
ne slusaj i ne misli

Pa to je samo jedan dio tog dugog puta
to samo ja odlazim sa suncane strane

Vjeruj mi
bit ce mi lakse ako znam
da te ostavljam tako
kao neku neznanku ili slucajnu zenu

nastasenjka · **~daydreaming~**

***
Kad si ljubila istinski
onako kako zelis
znas kako
svijece vino vecera
kad si ljubila
mozes li se sjetiti
koji je mene snijeg pokrivao
sad mi je smijesno
casna rijec
nezamislivo mi je
a ima takvih ljubavi
koje treba dobro protresti
prije svake upotrebe
proslo je mjesec dana
od tvog rodjendana
zao ti je sto ti nisam cestitao
ali nisam stigao vjeruj
znas da je uvijek neka guzva
veceras sjedim sam
znam da te cudi ali sam sam
cini mi se da pada snijeg
i brinem o nekim bezveznim stvarima
a ljubio bih te nocas
pozelim to
nedostaje mi ponekad neka ludost
nesto izmedju bola i srece
muzika s kasetofona
i sjecas li se samo
kako smo iskljucili telefon i zvono
a bilo te je sram u pocetku
ugrizla si mi usnu
iscjedila dva limuna u caj
i prolila kavu na cistu bijelu plahtu
znam tvoj broj
i mogao bih te nazvati
ali nema smisla
mozda si vec zaspala
a mozda radis i neke druge stvari
mozda si sada i bolje izabrala
nisi vise onako neozbiljna
ne slusas valjda samo neke gluposti
i znam da si govorila kako bi voljela
da razumijes Zaratrustu
da gledas Shakespearea
zapravo ti si nadarena
ti to mozes kad hoces
a ljubio bih te nocas
znam da je nemoguce
i kazem to tek tako
da shvatis kako mi nije svejedno
zbog onih zvijezda nad gradom
zbog vjetra nad rijekom
i zbog jos puno sitnica
koje zivot zaboravlja
a one ostaju i lebde u zraku
i oko tebe i oko mene
kad se sretnemo
volio bih da imas onu istu haljinu
cini mi se da je bila plava
zguzvali smo je bar deset puta
i nikad nemoj reci nesto
sto bi nas moglo zaboljeti
vrijeme je na tvojoj strani
i to si mi uzela
sad cu otvoriti prozor
i viknuti volim te
grad spava
a snijeg pada
volim te

nastasenjka · **~daydreaming~**

***

Ulovili ste me gospodjo u zamku
priznajem
priznajem to u trenutku nekom cudnom
i maglovitom
u sjeni meni nepoznatih rijeci
u trenutku malog nocnog razgovora
i dalje sve do onog dana
one godine nepresusnog ljeta
koje nam je udarilo vrelim kapljama po licu
gospodjo
to je bila pjesma koja se radjala
na mojim dugim putevima
koja je zapocela jos tamo u Varazdinu
ne znam u kojoj je to bilo eri
modernizam ili nesto drugo
ali bit ce ipak da je tako moralo biti
to nisam mogao izbjeci
jer moje su me pjesme na to navele
i danas eto ja priznajem
ulovili ste me u zamku gospodjo
vas stas nepobitno divan
vas pogled ruke grudi i sve ostalo
da ne pricam kako je bilo
ljubiti se u toplom krevetu
dok su se zore plave gnijezdile u zjenama
zaista je prekrasno bilo
ali vi ste onda bili otkrovenje
mojih mladenackih zanosa
vase dijete danas je zacijelo prava djevojka
i ja ne znam koliko ste puta pomislili na mene
dva tri stotinu puta ili mozda nijednom
mozda ste i drugima tako zamke postavljali
kao meni
ali kazem vam
nikad vise nije bilo tako toplih kisa
u prostranim krajolicima
nikad nije bilo tako toplih pogleda
na mom licu koje se topilo u vatri
vasih suncanih dlanova
pa priznajem
ulovili ste me u zamku gospodjo
iz koje se tesko izlazi

nastasenjka · **~daydreaming~**

Topli dlan na mome celu

znak je opasnosti
i znak je neke prerane ljubavi
koja se mora
koja se zeli

znak je tebe
i svih onih koji su te htjeli
i samo da znas kako su te mamili u krevet
za stol
za pune case

samo da znas kako je vjetar ludovao
a kisa ljubavna padala na ulice
trgove i krovove

topli dlan na mome celu

ti nesretnice krasna
za sve jasna a za mene strana
kako su pogledi plamtjeli
po cijelom tijelu
pa oni bi u tom casu sve dali
za dasak s tvoje usne
oni bi na koljena pali pred tobom
i onda meni se odjednom
sve to pretvori u nesto
nestvarno i ludo

samo da znas pomamnice

sto su s tobom htjeli
zaboravili na sve
s nocnog praga rugali se jutru
u tvojim zjenama
dovraga mi znak na celu
ja bih opet na tvom tijelu
zaspao i snio
ja bih bio
prvi od zadnjih
ili prvi u sredini
tko bi to znao
kod tebe nema nikakvog reda

inspiracijo moja
njeznosti moja
nisi mi zvijezda i rijec ti je lazna
nisi mi ljubav
al’ si mozda snazna u srcu u oku
na ruci i svugdje
i nigdje te jos nema

tvoj dlan na celu mome

znak opasnosti drijema
znak ljubavi koje nema
prerane ljubavi i skitnje kroz noc
samo da znas
ja sam te od drugih sacuvao tijelom
i mene su ubili umjesto tebe

zvijezdonocnice moja
cuvarice privatnih neba
ti dajes svakome koliko mu treba

a na mom celu dlan me topli pece
do boli me
do voli me

i jos dalje u ponor mracni bez volje

do ljubi me

do kraja me

i tako vec nestajem i bit ce mi bolje

nastasenjka · **~daydreaming~**

***

Pada u suton i bjezi
ta divna suncana misao
i kome si dao
i kome si pisao

sve to na kraju srce zbroji
ovo su moji
a ovo tvoji komadici duse
kao krijesnice lete i lete

i reci mi da nisi
bas jako odrasla
da zivi u tebi jos neko dijete
usne namazane medom
i prvo skolsko zvono
pa tako redom

godine neka se pletu
i ako ostanemo sami na svijetu
tako sami
da zvijezde redom gasimo
da osmjehom nekog spasimo

pa ako ti dodjem ranom zorom
i miris jabuka ti stavim na usne

znat ces da je smrt neozbiljna
i samo se sali

znat ces da nas ima i po tome
koliko smo ljubavi dali