Željko Krznarić

nastasenjka · **~daydreaming~**

***

na kraju grada
u kraju dana
opet me bole tvoji topli pogledi
i nista ne znaci
nista ne vrijedi
ono sto govoris
jer samo je vazno ono
sto se u nasim rukama krije

i pamtis li nas od prije
od stoljeca u kojima smo
i bolje godine znali
od dana u kojima smo
tako puno jedno drugom dali
i ovo na kraju grada
u kraju dana
okupanog kisom i ogrnutog zimom
ja te ljubim svom njeznoscu svijeta
i s tobom maglim prozore
i sanjam zore
u kojima se budimo plavi i ljubavni
jer mi smo ipak neki ljubavnici davni
kojima se sudi ovom najtezom kaznom
koja nas boli jace
kad i tvoje kao i moje srce
umjesto da ljubi
u ponoc place

nastasenjka · **~daydreaming~**

***

najavljujem ti rat
po svim pravilima

evo

najprije ti saljem protestnu notu

jer si uznemirila moj ljubavni prostor
i namjerno si ubacila te sarene balone
u moje vidokruge

zatim saljem ti protest

jer si me mucki i bez ikakve najave
ranila toplim pogledom

najavljujem ti rat

bespostedan
rat do posljednjeg poljupca
rat u kojem cemo najvjerojatnije
oboje biti porazeni
i ove rijeci su samo prethodnica
vojske pjesama koje ce se boriti
na mojoj strani

najavljujem ti rat

totalan i iscrpljujuci
bez primirja i zatisja
nece biti smrti ali bit ce bola

zahtijevam da se postuju
odredbe o ratovanju
da se oruzje nosi na vidljivom mjestu
i bez lukavstava molim
bez ikakvih tajni

to mora biti
najvelicanstveniji rat u povijesti

jedino kazem

smrti nece biti
ali bit ce bola

nastasenjka · **~daydreaming~**

***

Pijemo viski s ledom
i kavu s okusom tebe
i meni se tako pricini odjednom
kako me tvoje koljeno dodiruje
i to mi je dovoljan razlog
da zaboravim knjige
iz kojih sam dosta naucio
dvije fotelje nama su u tom trenutku
kao dva svemirska broda
i letimo daleko
iza nas ostaje jutro
ostaje rijeka i ova soba
nas dvoje mijenjamo doba
i mijenjamo sve obicne stvari
odlazimo nekud gdje se ljubi i nikad
ne stari
sad smo ljubavno sretni
svoj svemir imamo
i imamo sve
pijemo viski
pristaje nam i lijepo nam je
njezne su ti usne
tako njezne kad me poljube
ti znas tako lijepo zatvoriti oci
i otkrila si tajnu zatvorenog pogleda
zoves me da dodjem
pa tvoja hrabrost nema granica
puna si ljubavi
njezna si
dok pijemo viski pusimo i prebiremo
po proslosti
gramofon svira u nedogled
i to je divno
nas dvoje smo prvi ako nisi znala
prvi smo u dusu sagledali
i zaplakali od srece
od cvijeta si njeznija
od trave meksa
i tesko nam je nebo oblacno
drzati na obrazima
pijemo viski s ledom
i kavu s okusom tebe
dosta nam je svega sto nije kao ovo
da nam je zauvijek tako
od ljepote bi mozda umrli
kao zvijezde

nastasenjka · **~daydreaming~**

***

Ne vjeruj da ja odlazim
jer nemoguce je ostaviti taj krevet
u kojem smo smislili najljepse price
nemoguce je da me taj vjetar
odnese nekud
u neku ravnicu punu snijega
jer tko ce tako njezno
tvoje celo poljubiti
kome bi na pamet padale
takve lude stvari
da se zenimo svake noci
da ponekad pobjegnemo
ne vjeruj
gledaj
tu su jos moje cigarete
moj kaput
i moje srce
ja sam jos uvijek tako tvoj
da nemam vremena ni za sebe

nastasenjka · **~daydreaming~**

***

Odlazis
kazes zauvijek
uzimas cak i onaj stari kaput
koji je u ormaru visio
iz ciste sentimentalnosti
i rukavice izmedju ostalog
koje si nosila one hladne zime
kad su ti samo oci bile tople
ljubavi
ova godina mora da je lose pocela
ima u tome nesto
sto necemo nikad razumijeti
ima tako nekih tuga
koje ne osjetis
i koje te zateknu pri budjenju
i sad ti odlazis
nervozno palis cigaretu
okreni se jos jednom
i pogledaj me u oci
pogledaj u buducnost
koja gori negdje daleko
i reci
posteno od srca
znas i sama da takvih ljubavi
nema na svijetu

I sad kad ides
izadji tiho na prstima
predji tih par koraka
iz sadasnjosti
zaustavi vjetar
poneku sitnicu namjerno zaboravi
da se mozes vratiti
kad prodju godine
i kad srce zbroji sve dobro i lose
odlazis
cak i to cinis na svoj profinjeni nacin
u sobi tisina
samo neka pjesma na radiju
dopola izgorjela svijeca
vani prve pahulje snijega
kraj kakav sam vec negdje citao u romanima
blesav i nepotreban
ubitacan
kraj koji ostavlja tragove
godina ce biti losa

nastasenjka · **~daydreaming~**

***

Pala je zvijezda
i mrak je odjednom pao u zjene
ako me volis
ako me volis
daj da skinemo te teske sjene
da ne mogu vise nista tuzno reci
da ne budu kise
da ne bude nista
a da ljubav bude...
Ako me volis
reci mi pjesmu koje rijeke znaju
reci mi ljubav najvecu
jos vecu od vece
da mi traju te usne na usni
da mi tijelo trne i usahnu suze.
Ako me volis
reci mi lijepo
neka mi bude jutro na tijelu
da me ne prevare ponocna bdijenja
jer pala je zvijezda u moje zjene.
Ako me volis
ako me volis
da skinemo skupa te teske sjene
da mi pjesme polude
da ne bude nista
a da ljubav bude...

nastasenjka · **~daydreaming~**

***

Kad me pitaš zašto te volim
I tvoje se lijepe obrve namršte
i osmjeh ti vidim na licu
kao da se duga poslije kiše rasprostrla po tebi
i u svakome oku po jednu pticu
ugledam odjednom bez ikakvog straha
kad me pitaš zašto te volim
ja pomislim na oceane tople i hladne
na sunce koje se rađa svakoga dana
i znam da sve to počinje
ovdje sa tvoga dlana
i volim te kažem
a ne znam ti reći
jer nisam još bio nadohvat sreći
kakvu si donijela sa sobom
i miču ti se usne
o kako slatko i kako toplo
ljubavi moja
kad me pitaš zašto te volim
ja kažem da volim
jer postojiš i brojiš sve dane
jer ti duša bremenita dobrotom
ljubavlju plane
i znam da te volim
jer boli kad te nema
jer srce je moje na tvome tijelu
moj je život tvoja najljepša priča
i kažem ti volim
u meni stanuješ i ne dam da odeš
kad me pitaš zašto te volim
pogledaj samo u moj pogled sneni
tu svi tvoji odgovori žive
uvijek ih možeš naći kad želiš
i kad kiša zamuti rijeke i oči
znaš ti moje milo
u moju ljubav samo ti ćeš moći.

nastasenjka · **~daydreaming~**

***

Kako bih volio znati
izgledas li sretno
gospodjice moja
kad te jesen zanjise na rukama
kad u oku oblaka vidis odsjaj
i prestanes se muciti
s jednadzbama zivota
kako bih ja gospodjice moja
rado s tobom otvorio vrata
i otisao
zaboravio na zivot
na ljubav
na potonule brodove
kako bih ja gospodjice
tugo moja
skinuo sve brojeve godina
izbrisao datume
da nasa ljubav
bude primjer djeci koja dolaze

nastasenjka · **~daydreaming~**

Nikad vise

Nikad vise ne otvaraj vrata
u predvecerja ranih ljubavi
kad nas odjednom prevare sve rijeci
i svi nas pogledi dotaknu
da se vise ne vrate
nikad vise svoje srce ne iznosi na dlanu
tek udji u neke tople sobe
gdje je vrijeme mladosti pogodno
gdje bi se mogli na tren pronaci
u zaboravljenom refrenu pjesme
gdje bi mogli pricati satima
i ne znati da li su nam godine prosle
nemoj vise ljubavi otvarati oci
u predzorje kad utihnu posljednji glasovi
kad se od osame naslonis uspomenom
na prozore pod kisom koja zna i hoce
a mi tek ljubavni i dobro raspolozeni
nismo ni znali da nam je srce u oku raslo
i preraslo sve okvire
ne izgovaraj vise rijeci
koje si u sumraku sobe ucila na pamet
da ih dugo nosis nanizane oko vrata
ne otvaraj vise vrata u rana predvecerja ljubavi
podivljat ce rijeke
zbog usana neljubljenih
necemo se snaci sto nam je bilo davno
jedno vrijeme
necemo vise znati
ni ljubiti kako smo znali
nece vise biti ni takvih poraza
ni takvih pjesama
pa cak ni smrti
ako otvoris vrata istom kretnjom
nekome tko ce doci

nastasenjka · **~daydreaming~**

***

Kad bih mogao recimo danas
Nekom snagom svoje ruke
Srca
Bilo čega
Izbrisati prošlost i sve što je bilo
Prepustiti nekom drugom
Ja bih to napravio, milo moje
Jer ponekad znam
Vlakovi zakasne
Avioni se sruše
Ponekad neke svjetlosti zavaraju duše
Pa i život nam je netko možda
Postavio na krive strane
Promiješao karte
Možda slučajno tko će ga znati
Ali kad bih mogao
Kad bi dao Bog i rekao
Što želiš vrati
Ja bih tebe vratio na početak
Da otvorim prvi ta vrata do tebe
I eto dao bih sebe
I sve što je bilo
Izbrisao prošlost
I sve zaboravio dane
Da mi u sjećanje samo tvoja ljubav stane

nastasenjka · **~daydreaming~**

***

Sve ovo
u ovoj boci prepunoj tjeskobe
moje ruke na tvom ramenu
ova muzika tvojih prstiju
sve je to sadasnjost
u kojoj tutnje proslosti
nekih drugih ljudi
koje smo voljeli
koje smo voljeli
i nikad ih nismo razumjeli
a njihovi snovi
isto tako i nasi leze negdje
pod slapovima zutog lisca

nismo nikad izdrzali
napade podmuklih jeseni

i zato ove veceri
skriven od svih
umotan u agnus dei
malog Mozarta
osjecam bol praznine u mojim zjenama
nepodnosljivu bol za tobom

sve ovo

ove stanice koje su ostale
u dubokim snjegovima
bogatih zima
nasih nevjera
usana priljepljenih uz zamrznuta stakla
veceri u kojima smo se lomili dusama
i pozivali prijatelje
oprastali neprijateljima

ljubavi moja
u cemu smo grijesili
koga smo tjesili
kad je i nama bilo tesko

kazem ti
sve ovo sto nam se nakupilo u srcu
kao gorka pica
u zadimljenim kaficima
kao stihovi koji su se topili
na plamenu svijeca

sve je to moja bol vecerasnja

sve su to usne koje sam ljubio
i koje sapucu i danas
slatke primamljive tajne

sve sam to ljubavi ubio
krstareci sjeverom
gubeci sve vrijedno i dobro

gubeci i tebe

nastasenjka · **~daydreaming~**

***

Ona je htjela jos malo vise
i kad su na nas padale kise
i kad smo skupa lezali mirni
rekla je mazno
ovdje me dirni
i cvjetale joj grudi
pod dlanom mojim
s tobom sam tu sam
sad se ne bojim
ona je htjela i put joj bijela
glatka i krasna
dva oka njena dva putokaza jasna
dva bedra sto mame
iz prve tame
htjela je vise i rekla je tise
na kraju ipak bilo je tako
poneka suza zbog nje ili mene
na tijelu ove prekrasne zene
ja sam lezao dva stoljeca
i tko zna koliko jos dana
ona je htjela jos nesto vise
nesto sto se u pjesmama ne pise
i kad su na nas padale kise
i kad smo skupa lezali mirni
rekla je mazno ovdje me dirni
i svjetla ugasi
na nebu je zvijezda
od svega me spasi