Željko Krznarić

nastasenjka · **~daydreaming~**

Da li će me nekad tvoje ruke prepoznati

Da li će me nekad tvoje ruke prepoznati
kad u nama bude
već mnogo jeseni i zima
kad mi sjaj u oku izblijedi od kiša
i kad me možda više neće biti

Da li ćeš ponekad zaplakati noću
kad te sjeti davna zaboravljena pjesma
na sve ulice i restorane
sva ona mjesta koja ćeš pamtiti
po našoj nježnosti
i ljubavi u kristalnim prozorima
plavim maglama

Da li ćeš ponekad zaplakati
u prvi sumrak novog proljeća
u toj jedinoj preostaloj zraci
razbijenog sunca
kad osjetiš još jednom dodir moga dlana
kad me više možda neće biti

A sve će biti kao prije
i ona rijeka plava
i prozori tvoje sobe okrenuti daljinama
u koje smo htjeli

Da li ćeš me ipak zaboraviti
u predahu dviju ljubavi
a znaš da nam usne od istog poljupca boluju
i da nas ista tuga progoni stoljećima.

nastasenjka · **~daydreaming~**

***

...Od tebe do tebe
Od zemlje do neba
Od noći do noći
Uvijek će srce kroz sjene proći
Da ti se raduje i broji dane
Jer tu još samo tvoja ljubav stane
Ljubljeno moje
Kod mene ovdje
Samo se još tvoji pogledi broje
Zato me prevedi na jezik kojim govoriš
I rodi me u sebi da se nikad ne odvojim od tebe...

nastasenjka · **~daydreaming~**

Ako se nikad nismo voljeli

Ako se nikad nismo voljeli
onda je uzalud ovo bijelo jutro
na mom licu
ova kiša u prvoj slici buđenja
i pjesma koja ostaje u srcu zauvijek

Ako se nikad nismo voljeli
onda je čudno to zbivanje života
u magli i sjenama dana prevarenih
ali ja vjerujem tebi i kad ne postojiš
i kad te nema u knjigama
kad se u tvojim umornim očima
stišaju bitke
i sve postane zaborav
i kad ti vjerujem
onda znam da ono sto smo živjeli
jedino ljubav moze značiti.

nastasenjka · **~daydreaming~**

…Vidis li kako ti se oci kupaju u boji mog kimona...mirises na najbolji jogurt u kojem jezikom lovim borovnice…hoces da se natjecemo tko ce ih vise izvaditi…nije vazno,vazno je da nam se jezici dotaknu…dodirni mi grudi,ovde levo ispod…osecas li kako srce kuca tvoje ime…osecas li kako me zelja obuzme u trenu i strast me pretvori u najvise tvoju, ne zelim biti svoja…
Menjaju se slike.Sve se menja osim nas dvoje...
Imas kozu poput najfinije svile koja se krijumcari zabitim putevim preko brda.
Imas ono sto me uznemiruje i dovodi uvek do tebe.
Imas ljubav neuredno slozenu u svakom oku po pola tone za mene…
A moja - u tebi do bola…I onda slika - ti i ja kraj stola, sveca se topi u seni tvoje lepote i poljubac gori u inat prepunog restorana i mali sitni kristali se otimaju, lete po tvojoj kosi…
Ona je rekla…ljubicu te kao nijedna druga...veruj meni, mojoj dusi i telu…sad dodji, kuhat cu ti rucak..sedi i gledaj…kuhat cu ti gola…Bice to najeroticniji rucak, ljubavi moja…umak od strasti zamucen…
Zelje rastu poput prolecnog cveca…
I ljubim te...moze i bez rucka…moze i bez icega na tebi…samo ti.

nastasenjka · **~daydreaming~**

Tebi jedinoj kazem
tajnu zivota ti govorim
i ne ostavljaj me negdje
na nekoj pustoj zaspaloj stanici
ne daj mi da idem
sam da se snadjem
na ovoj ljubavnoj stranici
jer si uvijek veliko slovo
i kava jutarnja
i ljubav i navika
sve si iza zakljucanih vrata
u vjetru sa Sljemena te mirisem
u zimi Zagreba te grijem

tebi jedinoj kazem
tebi jedinoj ne lazem
ne daj mi da odem
da te izgubim u ovom gradu
u ovom zivotu

kad te tako mogu voljeti
kako bih te mogao preboljeti

nastasenjka · **~daydreaming~**

Ako mi kažeš zbogom

Ako mi kažeš zbogom
znaš da ćeš zatvoriti vrata
jednoj hladnoj jeseni
u godini
ledeno plavih zagrljaja i tišine
izgriženih usana
i napuklih srca
tvoje zbogom
moglo bi biti opasno
na toplim jastucima
sve bi izgubilo smisao
sve bi uzalud bilo
i ono tamo
gdje sam rođen
gdje me rijetko ima
i svi oni drugi
već odrasli dječaci
djevojčice
koje su izrasle u prave žene
sve bi to u tvome zbogom
potonulo u večernjim
svečanim ubojstvima osame
ako mi kažeš zbogom
zatvorit će se mreže
dobre vile će umirati
na mojim dlanovima
nježne riječi će
u ledenim vodama potonuti
tvoje zbogom
imat će prizvuk strave
jer u noć ćemo tamnu zagaziti
nježni i krhki
a tvoje zadrhtalo tijelo
bit će moja posljednja misao
u tvome zbogom
s one druge strane kreveta...

nastasenjka · **~daydreaming~**

Dolazi Božić milo moje
s mirisima moga djetinjstva
i snježnim pahuljama
koje će me ispuniti tugom
pa dobro znaš
koliko te trebam baš za Božić
jer nikog takvog ja nemam na svijetu
kao tebe najdraže moje
dolazi Božić
a meni će se opet učiniti
kako vlakom netko dolazi u Zagreb
meni će one dvije naranče
zadnje iz ruku moje majke
preliti tugu iz očiju
i zato budi ovdje
da me podsjetiš
kako ljubav posebno blista
u Badnjoj noći
samo me pusti u svoje srce
i svoje oči.

nastasenjka · **~daydreaming~**

Jedino sam tebi mogao pjesmom do srca
i jasno sagledati drugu obalu
jedino sam s tobom mogao u vecernje slike
varkom ulaziti bez suvisnih rijeci
jedino zbog tebe morao sam se odreci
svojih godina i pjesama
kad sam u svadji sa svijetom
na tvom tijelu najljepsu baladu stvarao
od tvoja dva oka u koje se sunce zaglavilo
od tvojih ruku
kao da me cvijece na livadama zvalo
jedino sam tebi mogao svoj zivot
u narucje poloziti
jer svi su me drugi varali i malo mi dali
jedino sam tebi ruke na ramena mogao staviti
a da me ne zaboli moja nemoguca dusa
navikla na raskrsca i ceste
jedino tebi i uvijek ce rijeke
u tom pravcu kretati zurno
kad me nebo prepolovi i na smrt pripremi
nece to biti ni tako tesko
kod tebe ce sunce biti i pjesma
jedino cu tebi i poslije smrti
svoju zvijezdu dovoditi
da ti lice ne potamni od svega
jer tebi sam jedino znao
do srca pjesmom doci
i pomalo zaustaviti zivot
da te tako grubo ne zaboli tisina
iza moga lica
iza moga tijela

nastasenjka · **~daydreaming~**

Ja te ne volim više

Ja te ne volim više
Znaš li koliko sam bola
Morao podnijeti
Da bih rekao tu jednostavnu rečenicu

koliko sam morao žena poljubiti
U mraku se poigravati sa mjesecom
U njihovim očima
I paziti da ne izgovorim tvoje ime

Bojao sam se ljubavi nakon tebe
Učio sam zaboravljati ulice
Kojima smo išli
Izmišljao nove gradove
Rijeke
Zvijezde
Brisao sam kišu sa svojih pjesama

Pamtio sam tragove tvojih prstiju
Koji su skinuli nježnost s mene
Pamtio sam slike
Riječi sam znao na pamet

I trošio vrijeme da te zaboravim
Da te ne volim
Molio se očajnički da to nestane iz mene
Da se vratim na početak

Ne znaš ti ništa o mračnim olujama
O jutrima hladnim koja mirišu na snijeg
Ne znaš ti ništa o meni

Ali ja te više ne volim
I čudno sam sretan zbog toga

nastasenjka · **~daydreaming~**

ko ima pravo na rastanke
Sastanke tajne zagrljaje
Malo tuge i suze uostalom
Nama se sve čini
Da su prozori u tami nalik na oči
Koje prekrivene bdiju
Da i poslije zadnje predstave
Kad korakom lagano udišemo zrak
Prorijeđen i lak
Ja te ljubim neoprostivo te grlim
Nestrpljivo prste vučem po tvome vratu

Tko ima pravo na ovo ako nas dvoje nemamo
Kad se srce stisne pokislo na pravom putu
Naših želja jakih i povoljnog vjetra
Koje ti okreće grudi u mom smjeru

Tko bi ako ne mi
S pravom na snove
S pravom na zvijezdu bar jednu
Na sebe oslonjeni
Dovoljni za topli uzdah
Usnama priljubljeni
Tko bi ako ne mi
Ljubavi rekli
Dobro došla

Imaš one treptaje godina prošlih
Kad smo sami svijetom plovili
Imaš naše zamagljene prozore
Ranim jutrima topljene dahom

Tko još može osim nas dvoje
Biti ispunjen strahom da sve ne padne
U ponore da se sruši
Jer mi smo bolesni bili i očajni
I sami se budili
Za sreću smo dva života nudili
Od mirisa kave oblake sanjali

Jer mi smo bolesni bili i očajni
Oblačili snove svilene i meke

Izmišljali zemljopise srca brdovite
Pod naletima tuge nove smo tuge pronalazili
I gdje god se mislima sreli
Gdje god smo bili
To smo rukama gradili i srcem pečatili
Da se naslonimo jedno na drugo
Da grlimo jednom što nam je drago

Uđi i zatvori vrata
Ključeve baci na dno najdubljih mora
I pogledaj kako nam kroz prste
Putuje naša prva zora
Naša ljubav koja se ne odvaja
Od zlatnih okvira
Pogledaj je toplim pogledom
Svojim željama je takni
Naša ljubav rođena i nježna
Od svih je
Od svega je
Srcem na nas pomakni

nastasenjka · **~daydreaming~**

***

Ako će proljeće
onda će nebo
onda će trešnja
bjelinom zasjati
onda će ljubav
pa onda miris
kose na ramenu
ako će proljeće
onda će oči
sanjati ljubičaste zore
i bit će tužno
ako se taj zid
od šutnje ne razbije
a proljeće će sigurno.

nastasenjka · **~daydreaming~**

Ljubila je
smijala se
kurvinski zagledavala u oci
djecje izmicala

da bi jednom pala

ne sluteci na dobro
nije bilo lose
godina kao i svaka druga
govorila je jasno
prizivala slike
pravdala se da je svemu kriva
neka tuga
neki zanos
sto li
a ljubila je
Boze moj
kao da je nekakvo divlje stvorenje
podbadala nogom pod stolom
o seksu mislila sve s nekim bolom
i nekim osjecajem strave
pusila cigaretu za cigaretom
vani je bila zima
a u tijelu vatra
hiljadu stupnjeva strasti
od koje se ludi
i htjela ne htjela
znala je da mora pasti
a kad se pada nek se pada slavno
nek se zavijore zastave
od haljine i rublja
sve sto je sporedno postalo je glavno

pa ljubila je

usnom od vinjaka mokrom
smijala se
zubima cvokotala
pod nekim ustima tudjim
kurvinski u zjene strpala sebe cijelu
i tepala malim andjelima
pijanim vragovima
ostavljala pecat na tragovima

i nije bilo lose

godina kao svaka sto se nize
zima bez snijega
i smrt neka blize

a ona se smijala
sretno se ljubila
malo se tako protegla i grijala
i u malo magle
na minus deset

polako se negdje izgubila