Željko Krznarić

nastasenjka · **~daydreaming~**

Sve što mi ostaje to je moje Srce
veliko kao nebo
i duboko kao more...

... Zamisli

To je sve što staje
a ja sam mislio da će
mnogo više toga biti
Čak ni svoju zvijezdu nemam,
rijeka mi je odavno protekla

Al ipak imam jedno veliko Srce
i u njemu beskraj tuge
Bijelu zoru, predivnu na dlanu

... Imam zaista mnogo
Vjeruj mi, ne žalim...

Za mnom sjaj ne blijedi

nastasenjka · **~daydreaming~**

Sto ti pada na pamet

sto svijetovima nudis
od cega si sretna
i od cega poludis
razbijas ogledala
i skidas rosu
s neke njezne godine
zapisane rijecima stranog jezika
sto ti pada na pamet

kad crveno svijetlo
u oku razlije toplinu

sto pomislis
kad ti vjesti prsti skinu
tu njeznost sa vrata
koja bi ja to
skitnica i sanjar
trebao otvoriti vrata
da mi noktima zaparas nebo
plavo i tesko

sto pomislis na jastuku uspavana

kad nema vise
kad nema kud
kad saznas da si to sto nisi
i kad kise padnu iznenada
sto pomislis kad ja mislim
kad ratove ptica u srcu donosi
i razbiju se ogledala

sto ti pada na pamet

od cega si tuzna
i sto to ostaje da se pamti
a sto u ovoj vatri plamti

i nestaje u zaboravu

nastasenjka · **~daydreaming~**

Ako mi odemo preko neba
što ćeš s ovim pjesmama
koje sam ti pisao
kad sam od tebe daleko disao
što ćeš s usnama
punim mojih poljubaca
i tko će tamo na Trešnjevci
biti od nas tužniji
Ako mi odemo
jedna tajna će u tugi nestati
i pogledi će prestati
vlakove ćemo pratiti
a sami se nikada nećemo vratiti
jer ako odemo preko neba
nitko neće znati što nama treba.

nastasenjka · **~daydreaming~**

Ona jedna ni velika ni mala
ona jedna kao dama
iz prijestolnice svijeta
s elizejskih polja u zaledju Zagreba

ona jedna u dosluhu sa svim mafijama
sa svim geografijama
skripturalna metresa
koja moli boga da je sacuva od svega
od naglog stresa
ona jedna ni crna ni plava
samo jedna prosjecna glava
ocjena dobar u zavrsnoj svjedodzbi
ocjena pet za sve drugo
sto nije bilo to malo prije
sto nije sto nije
ona se smije zubima bjelasa
ona jedna za dobrobit spasa
zadignut ce suknju kao jedro mornari
navali navali
na ruckove fine i slatke kolace
danju se ljubi a nocima place
ona jedna ni moja ni nicija
svjetska imovina
inventar neba
kad joj kazem znas sto tebi treba
pa toga joj je i previse
dodjite kise potopite staze
ovlazite nam noge
okisite tijela
ona jedna ni velika ni mala
spremna za velika djela
centar svijeta vjetrova i cvijeta
iz prijestolnica bucnih
i ona ima po nekoliko sati mucnih
cija je to osveta za ljepotu
i radost njeznu
zasto je ne ostave te ptice
njeno mirno lice
mirnije je od mora koje snagu gubi
ona jedna nicija na svijetu
svaki put malo umre
kad je netko ljubi

nastasenjka · **~daydreaming~**

Ne diraj moje godine

Ne diraj moje godine
ne igraj se mojim rukama
ostavi moje usne...
Najbolje bi bilo za tebe
da odeš
da otvoriš vrata
ostaviš tu kafu koju pijemo
zaklopiš knjigu i
pokupiš tih svojih deset sličica
iz raznih razdoblja tvoga života.
Zasto me gledaš tako bezobrazno
tako toplo i nemirno
tebi ću, evo, samo tebi ću
otkriti tajnu
jer te želim spasiti od sebe i tuge
ja sam rođen u godini
loše berbe
i što možeš od mene dobiti
samo suzu na kraju.
Zato ti kažem
pokupi sve te tvoje nežnosti
skini poljupce sa mojih usana
ne ostavljaj te mirise na jastuku
jer tako te volim
a rođen sam u godini loše berbe
i znam da će sve to
loše završiti...

nastasenjka · **~daydreaming~**

Kad te boli
i meni nije blistavo
i meni se oči zamute
pa kad tvoje usne šute
i meni preko usana riječi neće
pa je ovo puno sreće
zakopano u naša lica
kad te boli
zaboli me i ova ulica
i koraci me zabole
a to je valjda tako
kad se ljudi vole
kao ti i ja
ali i kad te boli
osjećam da me ipak
tvoje srce voli.

nastasenjka · **~daydreaming~**

Raspoređujem stvari
onako kako bi ti voljela
sklad sobe u odrazu tvoga oka
tako bi moralo biti
i nebo u vazi
sa cvijetom koji voliš...
Ovo je grad kojem
nedostaje dugo tvoj hod
ovaj je grad bez tebe
živio svoje najbolje dane
a nisi ga izdala
jednostavno su strane svijeta
izgubile razum
knjige smo čitali
na drugim jezicima
a ljubav je ista
gde god se nađe
shvatio sam na jutarnjim
niskim temperaturama
izubijan tugom
koja je pljuštala cijele noći...
I raspoređujem redove
tvojih nježnosti
koji mi se zavlače u rukave...
Pod prozorom neka jutro čeka
dok mu ne dopustiš da te otkrije...
I moralo bi biti tako
sklad sobe u odrazu tvoga oka
izgubljene karte za nešto
gde smo morali ići
ali nas je oborio u krevet
prvi simptom strasti
a tek si malo otkrila rame...

nastasenjka · **~daydreaming~**

* * *

Ti si jedno veliko slovo
u mom životu
neoprostivo i nedužno
namjerno i slučajno
ti si sve
i noćas ja se odjednom sjetim kiše
koja je pala tog popodneva
sjetim se tvojih očiju
iz kojih nisam izlazio
pet sati i nekoliko minuta
a za to vrijeme svijet se okretao
i ništa nije stajalo
druga smjena je radila neumorno
netko je u tom trenutku ljubio
i umiralo se u tih pet sati
i nekoliko minuta
a mi smo dijelili sudbinu ruže
ja s tvojim imenom na usni
i ti sa mnom
kiša je padala tog popodneva
znam to sigurno
jer na tvom licu je zasjala jedna kap
poput bisera
i trave su sanjale o nama
ti si jedno veliko slovo u mom životu
i samo sam tebe učio
kako se pobjeđuje ravnodušnost
govorio sam ti lijepo
a ustvari
ponekad sam pomislio kako bi bilo
raskopčati tvoju košulju
i ljubiti te dugo
tako dugo dok kiša ne prestane
ti si moje veliko slovo
veliko poglavlje jednog popodneva
i malo večernje tame
ti si zvijezda lutajuća
koja mi se seli iz oka u oko
pa sjetiš li se kako smo izašli
iz te kiše sretni
moje veliko slovo? M

nastasenjka · **~daydreaming~**

Mi nikad više nećemo
ove otmjenosti ljubavi pronaći
isti korak slušati
miris svijeće pomiješati s tugom na Mirogoju
jer mi smo jedna od tisuću priča
jednostavna i lako zapaljiva
potrošna i trošna
sad shvaćaš koliko smo krhki
koliko smo lomni
pričaš nekom
mene se sjetiš možda
neki zaostali glas na zidu sobe s pogledom
i Zagreb se prehladio
kao što sam ja tebe pregladnio
s navikama treba prekinuti
i samo putovati
od središta tuge prema nekuda
jer mi nikad više nećemo
zajedno kupovati karte za kino
u istom se tramvaju voziti
iste novine čitati
i isti šampon koristiti
samo isto vrijeme imamo
da možemo duše očistiti.

nastasenjka · **~daydreaming~**

* * *

Zagreb
kiša uporno pere jutro
dok te moja ruka osjeća
i toplina tvoga tijela
i san koji ti kapke otežava
u zadnjem danu kolovoza
s tobom zagrljen odlazim
u najljepšu pjesmu
koju sam s tobom pisao.

nastasenjka · **~daydreaming~**

Modro zagrebačko predvečerje
rasulo se po tvojim ramenima
i jesen je
u očima ti požutjeli listovi
naše kave produžene
promašene kazališne premijere
susreti
i dolasci
sve u zgusnutom jesenskom danu
a evo i prvih kapi kiše
dok sa Sljemena dolazi vjetar
s mirisima domaćih kolača Puntijarke
brišem ti prvi sumrak s obraza
negdje ćemo se skloniti od kiše
i naglog naleta tuge i sjete
prebrzo
prebrzo to nama ide
u odnosu na jesen
koja će se vući Zagrebom
dosadno i dugo.

nastasenjka · **~daydreaming~**

* * *

Osjećam te jako
i dodir tvojih usana još gori
na mom tijelu
kad mi uzimaš dušu cijelu
na obali jezera
kad ti moji dlanovi najljepšu pjesmu pišu
kad ti usne jedva dišu
pod naletom ljubavi

osjećam te jako
i nosim te danima u srcu
srce moje malo
koliko je u nas neba palo
koliko je kiša ljubavnih
u našoj kosi
koje nas čuvaju od tuge

osjećam te jako
i tu si kraj mene
dok drhtiš od sreće
i smiješ se slatko

pa jedan život s tobom
i meni se čini tako kratko