profesor

klub_g · Početnik Domaćeg.de

Moj profesor (K)
Ja sam brucošica na faksu. Imam 18 godina, plavuša sam, visoka sam 1,75 cm. Prilično sam zgodna, i imam čvrstu okruglu stražnjicu, dugačke noge i ne prevelike grudi. Dobra sam u flertu i nemam problema sa zavođenjem tipova.
Većina tipova očekuje da netko tko izgleda i tko se ponaša poput mene nema puno dasaka u glavi, i obično se iznenade da imam sve petice i da sam od većine njih pametnija. Većina njih mi djeluje glupo i nezanimljivo.
Nemam previše problema sa ocjenama i većina profesora me voli, ali profesor Marić, koji ima oko 35 godina i predaje mi hrvatski, jednostavno me je uzeo na pik i ne da mi više od 4 iako mislim da znam najviše od svih koji idu kod njega.
To mi se nije sviđalo i ja sam odlučila, nakon drugog testa, otići malo popričati sa njim i vidjeti zašto je to tako. Nakon sata sam mu prišla i rekla da bih željela malo popričati sa njim. Nekako se nevoljko složio i predložio je kako bi najbolje bilo da se nađemo kod njega kod kuće. To je bilo prilično uobičajeno pa sam se složila.
Imala sam sličnih poziva od drugih profesora i to je bilo čisto zato što sam im se sviđala kao student, ali ovaj me nije volio pa nisam znala imali on kakav plan. Uvijek volim biti spremna za svaki slučaj, pa sam se ovaj put obukla seksi.
Obukla sam plavu kratku suknju, lagani pamučni pulover i cipele sa visokom petom. Znala sam da ću privući njegovu pozornost zato jer mi je to bila najkraća suknja, a nisam obukla ni grudnjak.
Pojavila sam se tu večer u zakazano vrijeme. Uveo me je unutra bez trunke ljubaznosti. Njegova kuća je bila čista, ali ne namještena. To nije bilo čudno jer se pričalo da živi sam.
Odveo me je u sobu koju on naziva " radnom ". Bila je to prepravljena obiteljska soba sa stolom, nekoliko udobnih stolica i policom iznad police sa knjigama.
Sjeo je za svoj stol i pokazao mi da sjednem na stolicu preko puta njega. Sjela sam i namjerno sam prekrižila noge tako da je i onako kratka suknja postala još kraća.
Počela sam raspravljati o testovima koje sam napišala i ona mi je odgovorio sa dosadom u svome glasu, da su testovi sasvim uredu. Pitala sam ga zašto mi je dao četvorku, a on je odgovorio da je to sasvim dobra ocjena i da se ne bih trebala buniti.
Probala sam zatim započeti razgovor o njegovom današnjem predavanju. Bila je ti za mene stvarno zanimljiva tema tako da se nisam trebala pretvarati. Međutim, on uopće nije bio impresioniran mojim živim zanimanjem za tu temu. Njegovi odgovori su bili takvi da sam se pitala da li je uopće prisutan duhom u prostoriji i da li je svještan da sam ja tu.
Pretpostavljam da je greška u meni, razmažena sam. Navikla sam od drugih profesora biti nagrađena za svoje učenje. Razmažena sam i činjenicom da me muškarci nisu nikad odbili. Stoga me je počeo ubijati u pojam ovaj profesor, jer razočarao me je na obje fronte.
Stoga sam mu rekla " Ne razumijem, moji testovi su OK kako sami priznajete, satovi me odista zanimaju i mislim da znam više od bilo koga u razredu. Što ja to trebam učiniti da se ja vama svidim ? Što to imate protiv mene ?
Bio je iznenađen mojom otvorenošću, ali se brzo pribrao i pogledao me prodornim pogledom.
Pogled je trajao dovoljno da bi mi bilo neugodno, a onda je rekao.
"Gospođice, moram vam reći kako mi je teško povjerovati da ne znate "što imam protiv vas" kako vi to kazete."
"Ali profesore.. " odgovorila sam ja uljudno, mada to ne zaslužuje "Ja stvarno nemam pojma što sam ja to učinila da sam vas naživcirala." To što sam rekla i nije bila istina jer sam počela naslućivati o čemu se tu radi.
Hladno me je pogledao i rekao " Ako stvarno niste svjesni toga kakve greške pravite, ja ću vam ih rado reći. "
Da se radilo o bilo kome drugome izjurila bih van i rekla bih mu kamo si može zabiti greške.
Ali ovako zadržala sam osjećaje za sebe. Željela sam tu peticu.
Postalo je jasno da ja neću ništa reći, pa je on nastavio. "Pa, gospođice, odakle ćemo da krenemo. Hoće li to biti onaj vaš �ja-sve-znam� stav ili da krenemo od onoga �molim - lijepo� stava."
Nasmijala sam se sama sebi. Znao je i sam da ja nemam �lijepo - molim� stav. Takav stav u razredu je imalo nekoliko učenika, ali ja nisam bila ta. I usprkos visokom mišljenju o samoj sebi, ipak nisam zavaravala sebe da znam sve. Moj opći stav je mirnoća i samouvjerenost. Obično govorim tiho i uljudno i to samo kad me prozovu.
Stoga mogu reći da to nisu bili pravi razlozi njegovog pretjerivanja prema meni. Počela sam uviđati o čemu se tu radi - i uvidjela sam kako mogu dobiti ono što želim.
"Pa, profesore Marić." odgovorila sam mirno "Moram reći da sam vrlo iznenađena vašom impresijom o meni. Ne mislim da imam stavove kako vi to kažete, čak mislim da vi dobro znate tko su ti studenti, ja mislim da je nešto drugo u pitanju, a što je vas uzrujalo u vezi mene. I mislim da je sad pravo vrijeme da mi kažete."
Znala sam da će se naljutiti. Profesori ne vole da im se studenti tako obraćaju - posebice - ovaj tip. I isto tako većina studenata ne može to izvesti kao ja.
Usta su mu se otvorila i pocrvenjela su. I onda je njegov bijes eksplodirao baš kako sam i očekivala. "Ti...misliš...da ja tebi...moram reći! Još nisam sreo nekoga tko se odnosi tako prema mentoru bez poštovanja. Ti... mala..." Njegov glas se izgubio i počeo je kašljati od uzbuđenja. Sigurna sam da je htio reći "gaduro" ili tako nešto, ali nije mogao to izgovoriti.
Samo sam se nasmiješila, mirno i hladno.
"Želiš li znati što mi se ne sviđa kod tebe. Ti... Sve ste vi žene iste. Dolazite u razred odjevene izazovno i samo sjedite i bacate poglede okolo...Nemoj pokušavati to poreći, jer znam da je to, to.�
To je potvrdilo moje sumnje. Profesor se napalio na mene i zato me je mrzio.
Podigla sam obrve i htjela da se obranim, ali on je digao svoju ruku i nastavio.
"Vi, mlade djevojke, se sve pretvarate kao da ne znate što radite, ali mene ne možete prevariti. Ti znaš prokleto dobro...da prokleto...kako odvlačite pozornost od bitnih stvari i kako motate muškarce oko malog prsta. Pogledaj se...pogledaj u to...što si obukla...ne znam kako bih to nazvao...i dolaziš kod mene obučena u tu...stvar...i očekuješ da ja to ne primijetim. Pa, mogu ti reći da sam prozreo tvoju igru. Jesam i ti ne možeš utjecati na mene na taj način."
Sad, neke žene bi išle na "iskrenost", nastojeći igrati na kartu razuma, pa čak se i ispričati, a zatim bi se potrudile oblačiti pristojnije na njegovim predmetima. Mogu reći da kod njega to ne bi upalilo. On bi blistao zbog upućene kritike koja je upalila, ali svejedno bi mi dao četvorku.
Njegovo ponašanje je upućivalo kako je on seksualno frustriran i da je najvjerojatnije još uvijek djevac. Najvjerojatnije je odgojen u strogo patrijarhalnoj obitelji. Plus toga sigurna sam da njegova stidljivost i nedostatak socijalnih vještina odbijaju žene za koje je on bio eventualno zainteresiran.
Tako ja vidim dva načina djelovanja prema njemu.
Prvi način je, da mu kažem kako je jedini razlog zašto se ja oblačim tako u razredu taj jer želim da me zamijeti. Mogla bih dalje nastaviti kako me njegova osjetljivost uzbuđuje, i kakav je on neshvaćeni genij, i ostala slična sranja. I onda bih rekla kako sam ga krivo shvatila, i da nikad nisam željela povrijediti ga. Pala bih mu u naručje, "priznavajući" mu svoju skrivenu tajnu i ljubav prema njemu.
Znala sam da bi to upalilo, ali onda bi se on zaljubio u mene, i ja bih morala nastaviti sa šaradom sve do kraja moga školovanja, a to je skoro puna dva semestra. To jednostavno nije dolazilo u obzir, iako sam znala da sam sposobna za takvo što. Ali pomisao da bih morala biti s njim neko duže vrijeme užasavala me.
Srećom, znala sam još jedan način koji je bio kraći, a bio je ugodniji.
Sve to prošlo mi je kroz glavu u tih nekoliko sekundi koliko je profesor Marić "pizdio".
Znala sam da treba stupiti u akciju odmah, ako želim da plan uspije. Ustala sam se i stavila ruke na bokove "Profesore Mariću !" rekla sam i gledala ga direktno u oči, a on je pogledom lutao amo tamo "Pogledaj te me, odmah !"
Moja iznenadna odlučnost ga je iznenadila i stao je usred rečenice otvorenih usta.
"Tako je bolje. Mislim da znam što vas pati." rekla sam.
Došao je sebi "Nadam se da znate. Objašnjavam kao lud već pet minuta..."
"ŠŠŠŠHH..." ušutkivala sam ga kao što majka ušutkuje dijete. "Ja sam čula što vi govorite. Govorite o flertu, govorite o neiskrenim ženama i o strašnim stvarima koje one čine muškarcima."
Izdigao se ljutito "I pretpostavljam da ćeš reći kako ti takvo što ne bi nikada uradila." rekao je sarkastično.
"Ne, ne uopće. Ja vas nikad u takvo što ne želim uvjeriti." rekla sam.
"Ti...ti ne bi?" moj odgovor ga je uhvatio ne spremnog. Nema sumnje očekivao je da ću se ponašati nevino i da ću pokušavati sve zanijekati.
"Naravno da ne bi. Ja volim da zavodim druge muškarce, volim da upotrebljavam, recimo, moje "ženske čari". Nije me sramota, pa čak sam i ponosna na svoje sposobnosti.
Bio je bez riječi, pa sam nastavila "Jedina stvar, profesore Marić, nisam bila iskrena. Kad zavodim ne glupiram se nego mislim ozbiljno."
Sad je izgledao kao idiot, a tako je i govorio "Čujte kolegice...nisam siguran...nisam siguran kud nas to vodi, ali ako mislite..."
Prekinula sam ga prije nego dođe sebi. "Profesore Mariću..." zastala sam da bih pauzom povećala dramatičnost. Polako sam se okrenula, nagnula naprijed i uhvatila rukama za stolicu.
Gledajući preko ramena u njega nastavila sam "To nas vodi do zaključka da vi morate pogledati moje guza."
Gledao je u nevjerici, a ja sam se počela trljati preko suknje po stražnjici.
"Hej...da li bi htjeli...molim vas...mislim..."
Bio je totalno "sjeban".
"Ma dajte profesore " rekla sam to maznim glasom "Oboje znamo da se palite na mene od početka semestra. Ne opirite se. Dopustite sebi da osjetite uzbuđenje koje raste."
"Čujte me sad kolegice..." počeo je govoriti, ali ja sam se pravila kao da ga nisam čula.
Zavukla sam ruku ispod gaćica i počela sam maziti stražnjicu.
"Znam da maštate o meni profesore. Koji dio mene zamišl