Crni dječak protjeran iz splitske škole

aureliano · ♣ El Capitán ♠

Tamnoputi 13-godišnjak je nakon tri godine školovanja protjeran iz škole. Djeca su se s njim slagala i voljela družiti, ali njihovim roditeljima on je 'bantu crnac' i ništa više.

SPLIT - Jedan tamnoputi 13-godišnji dječak sjeo je u klupu Osnovne škole Spinut u Splitu umjesto da školovanje nastavi u školi Trstenik, gdje se školovao tri prethodne godine, piše Slobodna Dalmacija.

Sama po sebi ova vijest nikada ne bi ušla u dnevne novine da mali crnac iz škole Trstenik nije - prognan. Roditelji njegovih dojučerašnjih školskih kolega u tolikoj su mjeri bili uporni da dječaku ne dopuste da bude u razredu s njihovom djecom da su školske županijske vlasti bile na stotinu muka.

Ravnatelj: Naša škola nije rasistička
"U ovome slučaju desio se čitav niz nesretnih okolnosti", rekao je Nikola Škorić, ravnatelj škole Trstenik.
"No boja kože ovom dječaku nije presudila, o boji nitko nije govorio. Ja sam se kao ravnatelj suočio sa situacijom koju sam morao razriješiti. Mogao sam upisati dječaka mimo volje roditelja, koji su to vrlo izričito odbijali, ali koliko bi to bilo humano prema tom istom djetetu? Imao sam roditelje koji su se postavili "ili-ili", a svjestan sam da ravnam javnom školom u kojoj svako dijete ima pravo na školovanje. To je sve skupa jako neugodno, u Splitu nema ni škole ni razreda za djecu koja ne znaju dobro hrvatski... Ja u školi nemam pedagoga, a psiholog i defektolog rade pola radnog vremena. Ova škola nije rasistička, a što tko misli privatno, to nije moj posao", zaključio je ravnatelj.
S jedne strane su imali gnjevne roditelje kojima je kod dječaka, čiji je otac Hrvat, a majka Afrikanka iz Liberije, smetalo sve - od boje kože do njegova problematičnog ponašanja, a s druge su morali osigurati da i on ostvari ustavno pravo da se školuje.

Roditelji četvrtaša s Trstenika, a među njima ima i viđenih Splićana, išli su toliko daleko da su na više adresa odaslali i peticiju u kojoj ima i izričito rasističkih izraza, a "odgojno pokriće" za netrpeljivost spram mališana njegova je dob.

Obojeni dječak, naime, živi s majkom koja još nije najbolje savladala hrvatski jezik. Otac se razveo od nje, te je žena, birajući manje zlo, umjesto u Liberiji odlučila budućnost za sebe i svoje dijete izgraditi u Splitu.

Razvod je dječaku teško pao, kao što uostalom teško pada svoj djeci na svijetu, te je mališan svoju potrebu za afirmacijom krenuo tražiti na ulici. Tamo mu pak ne trebaju ni gramatika ni pravopis, ulica ima zakone koji su potpuno suprotni i onim školskim i onim majčinskim...

Dječak je počeo tonuti u svijet prekršaja i drugih kažnjivih djela te se u njegov život uključio i splitski Centar za socijalnu skrb. Prošlo polugodište dječak je proveo u dubrovačkom Centru za odgoj Maslina, ali kad se vratio - vrata učionice četvrtoga b u splitskoj školi Trstenik treskom su se zatvorila.

Cijela je priča nedavno završila na internetu, gdje je autor bloga javno priopćio da su "crnci u Splitu nepoželjni", a oni koji poznaju situaciju izbliza tvrde kako su problemi za dječaka nastali samo zbog njegove boje kože. U školi Trstenik učiteljica je novom ravnatelju "pojasnila" kako je "na prvi pogled ocijenila da će s malim biti problema...".

Da stvar bude još tužnija, dječak je u školu Trstenik i krenuo sa zakašnjenjem, tek s devet i pol godina, kako bi prvo naučio hrvatski pa tad počeo školovanje.

Bistro i drago dijete
"Dječak se želio vratiti u Split iz Dubrovnika, tu je njegova mama i tu je njegov socijalni radnik za kojeg je vrlo vezan", rekla je Fadila Zoranić, pedagoginja u školi Spinut.
"On je kasno krenuo u školu, a sad mu je teško jer je osjetio odbacivanje u svom bivšem razredu. Istina, od roditelja, ne od učenika. Naša je stručna procjena da se njemu može pomoći da možda polaže ispite i stigne svoju dob. Da tako laički kažem, sad je na "vagi", na križanju, ali to je bistro i jako drago dijete i mislim da je shvatio da se i on mora potruditi", zaključila je pedagoginja.

U Županijskom uredu za školstvo pak odbijaju kvalifikacije koje ukazuju na rasizam. Dapače, Nansi Ivanišević, pročelnica Ureda, tvrdi kako su roditelji reagirali isključivo zbog toga što je dječak puno stariji od njihovih četvrtaša i što je problematičan, nikako ne zato što je crn.

Da stvar bude i smiješna, a ne samo tužna, pobrinula su se - djeca. Čini se da mališani jako dobro prihvaćaju svog tamnoputog kolegu, njima se sviđa njegova različitost i njegovo "frajersko" ponašanje. No za roditelje on je "bantu crnac", kako su naveli u peticiji, i ništa više.

"Dječaka smo smjestili u školu koja ima vrlo razvijenu stručno-razvojnu službu i u razred koji ga prihvaća", rekla nam je Nansi Ivanišević.

"Mi moramo pomoći dječaku da, u prvom redu, bolje ovlada jezikom koji mu je velika prepreka u savladavanju gradiva i moramo mu pomoći da uhvati korak sa svojom generacijom. Istodobno, potrebno je raditi na tome da se pobijede njegove problematične navike. Konačno, želim to reći, ako među roditeljima i ima predrasuda, treba stručno i ljudski raditi da one nestanu. No ja zaista nisam uočila da bi te predrasude bile rasne. Ako već hoćete, rasistički je što majka tog djeteta nikako ne uspijeva naći podstanarski stan u Splitu. Sve je u redu dok ih "gazda" ne vidi...", zaključila je u Slobodnoj Nansi Ivanišević.

Net.hr
27.02.2007.

Vampirela · Upućeni član

ja nesto nisam primjetila da kod nas iskljucuju problematicnu djecu iz skole i da roditelji zbog toga potpisuju peticije...skole su nam pune svakakvog probisvijeta...narkomana, dilera, kradljivaca... ali svi su bijelci. mislim da je sramota za jedan Split da djecak ne moze u skolu samo zato sto je crnac, a ocigledno je da je to pravi razlog