Poreklo reci i izraza...

Charmed · Malo ~ mače ~

OBLOMOVŠTINA

Osobina čovjeka lijenog, slabe volje, po prirodi dobrog, ali od koga su vaspitanje i društvena sredina stvorili gotovana.

Naziv potiče po Oblomovu, glavnom junaku istoimenog romana ruskog knjizevnika I.A. Gončarova (1812-1891).

OBUĆAR NEKA NE SUDI IZNAD CIPELE

Ne sutor supra crepidam.

Smisao: Ne miješaj se u ono što ne razumiješ.

Ova izreka, koju navodi Plinije Stariji u „Prirodnoj istoriji", pripisuje se poznatom slikaru Apelu, savremeniku Aleksandra Makedonskog i njegovom dvorskom slikaru. Jednom je Apel izložio jednu svoju sliku i sakrio se iza nje kako bi mogao čuti napomene prolaznika. Jedan obućar je zamjerio što obuća nije dobro naslikana, i Apel je odmah to popravio sa zahvalnošću. A kad je isti obućar počeo da zamjera i nekim drugim stvarima, slikar izađe iz slike i ljutitio ga ukori navedenim riječima.

OD JAJETA

Ab ovo.

Pričati nešto "ab ovo" znači početi priču od samog početka, veoma opširno.

Rimski pjesnik Horacije u svom djelu „O pjesničkoj umjetnosti� (De arte poetica) hvali Homera što priču o Trojanskom ratu nije počeo od jajeta, iz kojeg je, po mitološkom predanju, rođena Leda (majka lijepe Jelene, zbog koje je počeo Trojanski rat), nego je odmah prešao na samu suštinu: In medias res - u sredini stvari, i tako uveo u upotrebu i ovaj neobično korisni svijet, kojim se štitimo od umišljenih „epičara�.

Charmed · Malo ~ mače ~

OGNJEM I MAČEM

Ignis et ferro.

Ova strašna sintagma, koja često prati ratove i za sobom ostavlja pustoš i leševe, uzeta je u upotrebu prema naslovu romana Henrika Sjenkjeviča (Henryk Sienkienjicz, 1846-1916), poljskog književnika, nobelovca.

O MRTVIMA SVE NAJBOLJE

De mortuis nihil nisi bene.

Pored poštovanja onih koji su otišli, ova izreka sadrži u sebi i pravnu normu koja traži mišljenje i druge „stranke� (neka se čuje i druga strana), pa je ogovaranje „bez svjedoka� kojeg više nema i nehumano i neuvjerljivo.

Izreka se pripisuje Hilonu, jednom od sedam grčkih mudraca.

OPTUŽUJEM!

J�accuse!

Naslov članka koji je u listu Zora (Aurore) objavio 13. januara 1898. godine francuski književnik Emil Zola (1840-1902) u odbranu francuskog oficira Drajfusa (Alfred Dreyfus, 1859-1935), koji je 1894. lažno optužen zbog špijunaže i osuđen na doživotnu robiju. Imao je znatnog uticaja na reviziju procesa, kojim je Drajfus pomilovan 1899. i rehabilitivan 1906, ali je i sam uhapšen i osuđen na godinu dana zbog uvrede ratnog suda. Kasnije je utvrđeno da je Zola umro pošto je bio otrovan na taj način što su mu začepili dimnjak, pa se ugušio od ugljendioksida.

Upotrebljava se inače kao parola za otkrivanje nepravde.

Charmed · Malo ~ mače ~

OSMI MUDRAC

Sapientum octavus.

Ove riječi, kao aluziju na sedam grčkih mudraca, navodi Horacije u svojim „Satirama�, sa značenjem da je neko sa svojim savjetima i mudrovanjima izlišan.

To značenje zadržano je i danas.

OSTAVITI PERJE

Simbol nepremostivih teskoća koje razumna hrabrost ipak može savladati.

Pojam potiče od mita o Argonautima koji su u Bosforu naišli na dvije plave stijene, zvane Simplegade, koje su se, kada neko želi proći kroz tjesnac, spajale i sve drobile. Argonauti su pustili golubicu koja je uspjela da proleti, ali su stijene uhvatile perje njenog repa. Lađa je, međutim, uspjela tada proći sa malim oštećenjem. Od tog vremena, kada su prvi put ostale bez svoje žrtve, stijene su se učvrstile na dvije obale moreuza i više nijesu predstavljale teskoću za moreplovce.

OSTRAKIZAM

Progonstvo.

Kod starih Grka progonstvo iz Atine na deset, odnosno petnaest godina kakvog uglednog građanina, koji bi zbog svog velikog uticaja mogao biti štetan po atinsku demokratiju. Iako neprijatno, ovo progonstvo se nije smatralo kao kazna ili sramota.

Naziv potiče po pločicama (ostrakon) na kojima su glasači ispisivali ime kandidata za progonstvo. Mogao je biti prognan samo onaj za kojeg je glasalo najmanje 6.000 građana.

OTAC DOMOVINE
Pater patriae.
U početku je to bio počasni naslov koji su dobijali najzaslužniji Rimljani, npr. Ciceron, zato što je otkrio Katilininu zavjeru. Kasnije je to postala carska titula, skraćeno p.p.

Charmed · Malo ~ mače ~

PANDORINA KUTIJA

Izvor svakog zla.

Pojam je nastao po Pandori (u značenju: obdarena svim darovima), koja je stvorena po Zevsovom naređenju, u gnjevu kada mu je Prometej ukrao vatru. Ona je u jednoj kutiji nosila zatvorena sva zla ovoga svijeta. Kada je njen muž, nepromišljeni Epimetej, otvorio kutiju, iz nje su izašla sva zla i raširila se po svijetu. U kutiji je ostala samo Nada (Elpis).

PANIKA

Iznenadna i bezrazlozna vika i galama, prestravljenost i zbunjenost.

Izraz je nastao po grčkom bogu Panu, koji je, po predanju, bio veliki „paničar�.

PASJA VRUĆINA

Uobičajeni izraz za veliku vrućinu.

Ime potiče po Orionu, divnom sazviježđu sjevernog neba. Prema legendi, glasoviti lovac Orion pretvorio se u sazviježđe pošto ga je ustrijelila Artemida, boginja lova, jer se sa njom pokušao takmičiti. Sirius, najsjajnija zvijezda u tom sazviježđu naziva se i Pas Orionov. Kada se ta zvijezda krajem jula pojavi na nebu najavljuje velike vrućine. Otuda i navedeni izraz - pasja vrućina.

PIROVA POBJEDA

Pobjeda izvojevana uz ogromne žrtve.

Izraz proistekao iz riječi koje je izgovorio epirski kralj Pir (318-273. pne) nakon dvije pobjede nad Rimljanima, kod Herakleje 280. pne i Auskula 279. pne, izvojevane uz sopstvene teške gubitke: „Ako opet ovako treba da pobijedimo Rimljane, propašćemo� (Si denuo sic vincendi sunt Romani, peribimus).

Charmed · Malo ~ mače ~

PODIJELI I VLADAJ

Divide et impera.

Prosper Merime (1803-1870), francuski književnik, navodi u „Hronici kraljevstva Sarla IX� (Croniljue di regne de Charles IX) 1829. da su to riječi francuskog kralja Luja XI (1423-1483, kralj od 1461).

Najveći njemački liričar Henrik Hajne (Heinrich Heine, 1797-1856), međutim, navodi (Djela, X) da je te riječi prvi izgovorio makedonski kralj Filip II (382-336. pne, kralj od 359), otac Aleksandra Makedonskog, imajući u vidu neslogu grčkih država, koju je i sam podsticao dok ih, na kraju, jednu po jednu nije i pokorio.

Ova maksima je našla svoju punu potvrdu tokom istorije.

POSLIJE NAS POTOP

Apres nous le deluge!

Madam Pompadur (Markiza „Jeanne Antoinette Poisson Pompadour, 1721-1764), izrekla je ove riječi poslije bitke kod Rosbaha 1775. godine. Kao milosnica Luja XIV znatno je uticala na tadašnju francusku politiku. Bila je zaštitnica mnogih slobodoumnih mislilaca tog vremena. Međutim, svojim velikim rasipništvom pridonijela je krizi monarhije.

Izreka je prihvaćena i koristi se kao deviza neodgovornog života koji prvenstveno vodi računa o ispunjavanju trenutnih zadovoljstava.

PIŠTOLJ

Malo (ručno) vatreno automatsko oružje za borbu izbliza.

Naziv potiče po italijanskom gradu Pistoji, gdje se prvo počeo proizvoditi.

POLIGLOTA

Čovjek koji zna više stranih jezika.

Izraz je grčkog porijekla i sastoji se od dvije riječi: poli - puno i glota - jezik, znači - puno jezika.

Za ovo u svijetu postoji i drugi izraz - mecofant, stvoren po kardinalu Djuzepe Mecofantiju (1771-1849), koji je znao oko 60 stranih jezika.

PROMETEJSKI

Stoički podnositi bol i patnju.

Naziv po Prometeju, pronalazaču mnogih vještina, koji je ukrao vatru s neba, zbog čega je po naređenju Zevsa bio okovan na jednoj stijeni na Kavkazu, gdje mu je orao svakodnevno kljucao džigericu, no ona se noću obnavljala. Ovo je Prometej prkosno izdržavao sve dok ga nije oslobodio Herkul.

PRSTEN

Prsten ima zajedničku simboliku sa krugom kao vječnošću, kontinuitetom, životom. Vjenčani prsten vezuje se za novo stanje sjedinjenosti muškaraca i žene, kao nosioca budućeg života.

Prema grčkoj mitologiji prvi prsten nosio je Prometej. Pošto ga je Herkul oslobodio, Prometej je morao da pristane da na prstu nosi gvozdeni prsten, na kojem je bio optočen komadić kamena, kao sjećanje na kavkasku stijenu za koju je bio prikovan, i na okove, sve u znak pokornosti bogu Zvesu.

Charmed · Malo ~ mače ~

SAFA (SAPFA)

helenska pjesnikinja, rodom iz Mitilene na otoku Lezbu.

(Rođena između 625 i 612 godine prije nove ere.)

Udala se za bogatog trgovca sa kojim je imala kćerku Kleidu

"...Moje je ovo lijepo dijete.

Po ljepoti je slično zlatnom cvijeću.

To je moja ljubljena Kleida, moja jedinica,

koju ne bih dala ni za cijelu Lidiju,

ni za Lezbos, zavičaj dragi..."

(Lijepa djevojka)

Bila je veoma bogata i studirala je umjetnost na ostrvu Lezbos, koji je bio kulturni centar. Safo je većinu vremena provodila na ostrvu mada je često putovala širom Grčke. Jedno vrijeme bila je u izgnanstvu zbog političkih opređeljenja svoje porodice i boravila je na Siciliji.Već je bila poznata pjesnikinja i građani Sirakuze se bili počastvovani njenom posjetom da su u njenu čast podigli statuu. Često su je zvali ”deseta Muza�.

Osnovala je ”Tijasos�, društvo žena vezanih svetim zavjetom. Komponovala je i vlastitu muziku i dovela do savršenstva strofu, koja se naziva ”safička strofa�, a sastoji se od tri duga stiha i jednog kratkog.

"Milo je tvoje obličje,

tvoje su oči pune dragosti... i tvoja ljubav...

Ta se slatka ljubav prelijeva kao rumeni med

tvojim licem, koje onda budi čežnju..."

(Moje jedino dijete)

Kasnije su je imitirali pjesnici poput Horacija i Katula.

Jedna je od prvih pjesnikinja koja je pisala u prvom licu opisujuci ljubav i gubitak ljubavi.

"...Ljubav danas razdire moje srce.

Ona je ko vjetar koji u planini

na hrastove stoljetne udara...

Ljubav je vjetar koji sve pustosi..."

(Moja ljubav)

Stil joj je bio senzualan i melodičan, a žene o kojima je pisala najčešće su bile djevojke koje je podučavala u školi.Ona ih je učila,njima posvećivala pjesme ljubavi i obožavanja, a kada bi se neka od djevojaka udala i otišla sa ostrva pisala je za nju svadbenu pjesmu.

"Tamna je, crna je noč.

Djevojke bdiju i pjevaju svatovac

U mrkloj, tamnoj noći.

Pjevale su do osvita, o nevjesto,

Svoje zvučne pjevale su pjesme,

Tvojoj ljubavi za skoru svadbenu noć�

(odlomak iz pjesme "Buducoj nevjesti")

Koliko je Safo bila cijenjena u svoje vrijeme govori podatak da je za njena života u opticaju bio novac na kojem je otisnut njen lik.

Nakon što je čuo jednu njenu pjesmu, Solon, atinski vladar i sam pjesnik, tražio je da ga nauče pjesmu rekavši; ”Zato što želim da naučim i da umrem�

S obzirom na slavu koju je uživala, iznenađuje podatak da je od sveg sačuvana samo jedna njena cijela pjesma, a sve ostalo su fragmenti. Pošto je Crkva njena djela smatrala opscenim, većinu je oduzela i spalila.

Jedan dio je bio izgubljen i Safo je bila poznata samo kroz citate drugih pjesnika tog doba, sve do 1900. kada su pronađeni ostaci u dolini Nila. Iskopine su otkrile mnoge djeliće papirusa, a na nekima od njih prepoznati su ostaci njene poezije. Napor da se oni sastave i identifikuju traje i u ovom vijeku.

Postojalo je vjerovatno devet tomova njene poezije, ali tokom vjekovnog znemarivanja, prirodnih katastrofa i cenzure konzervativnih učenjaka, njeno djelo je izgubljeno.

Mnogi prevodi ovih fragmenata su danas dostupni,a svaki nudi drugaciji pristup njenom djelu.

Charmed · Malo ~ mače ~

FRAGMENT 31...

"On meni izgleda poput bogova

kakav god čovjek sjedi preko puta tebe

I blizu tebe čuje te

Kako pričaš slatko

I smiješ se šarmantno

Zbog čega moje srce hoće da izleti iz grudi;

Za trenutak te pogledam i više ne mogu

Da progovorim ni riječ.

Ali u tišini moj jezik je slomljen,

Neka fina vatra odjednom

Gori pod mojom kožom

Ništa ne vidim

U ušima mi bruji

Prekriva me hladan znoj,

Cijelo tijelo mi se trese

Vlažnija sam od trave;

Izgleda da mi ponestaje smrti.

Ali sve se proći mora.�

Kako ovaj fragment pokazuje, Safo je osjećala više od pukog prijateljstva prema ženama (u grčkom originalu jasnije se vidi da je ličnost o kojoj govori u pjesmi - žena)

Radi lijepog i nevjernog Faona, baca se sa Leukadske stijene u more, ženski Homer, kako su je stari pjesnici nazivali, podanica boginje ljubavi - Afrodite, utočište darovitih djevojaka, žena guste južnjačke krvi, predosjeća da će, zbog ljubavi i od ljubavi umrijeti:

"Jezik meni zanijemi, tihi mene

Po svem tijelu ljubavni oganj prođe,

Nit već vidim očima nit što čujem,

Uši mi šume,

Teški znoj mi teče sa čela, dršćem

Sva ko prut, a žuća sam nego trava -

Čini mi se, zamalo te bih bila

Umrla jedna."

Kći olimpske Pijerije, u drugoj jednoj pjesmi, sasvim je određena: �Mrijeti iskreno želim ja�? anticipirajući tako vlastitu sudbinu, umirući prije smrti, birajući smrt, jer je toliko ljubila život. Ne umire se od manjka, već od viška energije, koja za svog partnera bira najžešćeg neprijatelja - samu smrt.

Ono što se sačuvalo od njenih dela, izdvaja se po svojoj jedinstvenoj "centralizaciji žene" koja se u njima izražava, a najupečatljivije u njenom stvaralaštvu su njene pesme ljubavi prema drugim ženama.

Sapfino izražavanje ljubavi u njenoj "Himni Afroditi" pretpostavlja uzajamnost, koja se ne može naći u postojećim tekstovima starih Grka muškaraca. Sapfo lično, pominjujući svoje ime - moli Afroditu, boginju ljubavi i seksa, da siđe u njen gaj. Boginja joj je potrebna da ubedi ženu koju pesnikinja voli, a koja ju je očigledno odbacila, da joj se vrati. Ona pjeva o svojim oseęanjima bola i tuge, o pojavljivanju Afrodite, o tome kako se boginja osmehuje raspitujuęi se o njenoj patnji i žudnjama:

...Onda me ti, o blaga,

s osmejkom na besmrtnom licu pita,

šta me opet muči, i zašto opet

prizivam tebe,

i šta želim najviše da mi ima

srce ludo? "Koju to opet žudiš

da ti Pita na srce vine? Ko te,

rastuži, Sapfo?

Ako beži, brzo će da te traži,

odbija li poklone, daće ti ih,

ne ljubi li, moraće odmah da te

na silu ljubi.

Sapfo je prva među grčkim pjesnicima koja je otvoreno pisala o osjećanju ljubavi.

Fizička manifestacija ljubavi u njenim stihovima nije izražena kao seksualna. U sačuvanim fragmentima skoro da ne postoji ništa što spominje seksualni čin između dvije žene - osim, možda, nekoliko pojedinačnih redova koji bi se mogli protumačiti kao poziv na tjelesni dodir, koji vodi do neke vrste seksualnog ispunjenja.

Nakon opisa velike žalosti zbog razdvajanja od nekoga ko se pominje u ženskom rodu, Sapfo se (ponovo koristeći svoje ime) prisjeća prijatnih trenutaka koje su provele zajedno: "...i u mekoj postelji... nježna... zadovoljila si svoju žudnju..." Iako je ovo najbliže opisu seksualnog čina u Sapfinim sačuvanim fragmentima, česti opisi gajeva, cvetova i plodova, mogli bi se čitati kao seksualna metaforika.

Charmed · Malo ~ mače ~

SIFILIS

Poznata venerična bolest.

Ime potiče po jednom grčkom pastiru po imenu Sifilis (Syphilus). Ljekar i pjesnik iz prve polovine XVI vijeka, Frakastoro, napisao je na latinskom jeziku poemu o simptomima i liječenju ove vrste spolne bolesti. Junak, poeme bio je navedeni pastir Sifilis, po čemu je bolest kasnije i dobila ime.

SILVESTROVO

Dan zahvalnosti.

Posljednji dan u godini, 31. decembar, obilježava se kao dan zahvalnosti za sve ono što je rađeno i dobro učinjeno u godini koja je prošla. Zahvaljuje se Bogu što se živjelo, porodici za zdravlje i napredak, ljudima za međusobnu saradnju i djelanje.

Dan je nazvan po papi Silvestru I, koji je umro posljednjeg dana 335. godine.

SIZIFOV POSAO

Izreka u smislu mučiti se bez uspjeha, raditi nešto besmisleno, nastala je iz Ciceronove izreke: „Kotrljati Sizifov kamen� (Sisyphi saxum volvere) navedene u njegovom djelu „Tuskulanske rasprave� (Tusculanae disputationes). Izvor za ovo nalazi u grčkoj mitologiji, u priči o Sizifu, koji je bio prepreden čovjek. Prevario je čak i bogove, pa i samu Smrt kad je došla da ga povede sa sobom. Za kaznu je, morao u „donjem svijetu� gurati uzbrdo teški kamen. Kada bi stigao do samog vrha, kamen bi se otkotrljao nizbrdo, pa je tako morao početi iznova, do beskonačnosti.

Charmed · Malo ~ mače ~

SKLONI MI SE SA SUNCA

Nunc ljuidem paululum a sole.

Ciceron u djelu „Tuskulanske rasprave� kaže da su to riječi čuvenog grčkog filozofa Diogena iz Sinope (400-323. pne.). Kada ga je jednom posjetio Aleksandar Veliki i upitao šta bi želio da učini za njega, Diogen mu je, ležeći u svojoj bačvi, odgovorio te riječi. Zadivljen Diogenovom apsolutnom samosvojnošću, Aleksandar je tom prilikom rekao: „Da nijesam Aleksandar, volio bih da sam Diogen".
SLOBODA, JEDINSTVO, BRATSTVO
Libert�, Egalit�, Fraternit�
Ovo geslo i načelo Francuske revolucije po prvi put se pojavilo na novcu od 5 i 2 sua, a septembra 1792. i kao dnevna zapovijest „Društva prijatelja za pravo čovjeka i građanina�, odnosno „Kluba Kordiljeraca�, kojim se tražilo da francuska vojska na prsima nosi znak sa te tri riječi.

SODOMA I GOMORA

Figurativno značenje: leglo razvrata.

Prema Bibliji, ta dva grada na Mrtvom moru su, zbog pokvarenosti svojih žitelja, uništena sumpornom kišom.

Charmed · Malo ~ mače ~

SOFIZAM

Nešto mudro ili lukavo smišljeno.

Zaključak na osnovu dvosmislenosti izraza za srednji pojam, što se čini namjerno radi zavođenja drugog.

Primjer: Epidemid, Krićanin, kaže da svi Krićani lazu; a Epidemid je sam Krićanin, te, prema tome, nije istina da Krićani lažu; dakle, Epidemid govori istinu; dakle, svi Krićani lažu.

Pojam je nastao od grčke riječi „sofisma�, što znači lukavstvo, zavođenje.

SOLOMONOV PEČAT (Solomonova zvijezda)

Simbol jevrejske države.

Nastao za vrijeme cara Solomona (973-933. pne). Predstavlja dva ukrštena ravnostrana trougla, koja prave šestougao, kao sveukupnost elemenata univerzuma. Četiri osnovna vrha trouglova (gore, dolje, lijevo i desno) predstavljaju četiri elementa - vatru, vodu, vazduh i zemlju, jedinstveno obilježje koje simbolizuje krajnje savršenstvo procesa promjene. U cjelini, označava ljudsku mudrost.

SORBONA

Dio Pariskog univerziteta u čijem se sastavu nalazi i nekoliko čuvenih instituta i visokih škola.

Ime je nastalo po Robertu de Sorbonu (1201-1274), koji je 1250. godine tu osnovao zavod i dom za studente i profesore teologije. Kasnije se tu osnivaju i drugi studiji.

SPUSTITE ZASTOR, LAKRDIJA JE ZAVRŠENA

Tirez le rideau, la farce est jou�e.

Zabilježeno je da je ove riječi izgovorio poznati francuski književnik, prevodilac i ljekar Fransoa Rable (Francois Rabelais, 1494-1553) sakupljenim prijateljima oko njegovog samrtničkog odra.

Kao čovjek spoznao je i dao poraznu kritiku društvenih ustanova svoga doba, logično je što je smatrao da je i njegov život, takođe, samo jedna lakrdija.

STENTOROV GLAS

Neobično jak i gromovit glas.

Izraz nastao po Stentoru, jednom Grku pod Trojom, koji je, prema Ilijadi, mogao da nadviče pedeset ljudi.

SUVA DRENOVINA

Tvrdo drvo sa višestrukom simbolikom otpora. Navodimo onu antičku: Tit Livije opisuje da se objava rata vrši na taj način što se neprijatelju pokaže koplje od drenovine sa gvozdenim šiljkom, kako bi vidio da ga očekuje tvrda i krvava borba. Izbor koplja od drena crvene boje, kao i njegovo bacanje na neprijateljsku teritoriju prije početka samog rata, simbolizovalo je smrt i krv koja će se na njih sručiti.

Charmed · Malo ~ mače ~

SVAKO JE KOVAČ SVOJE SREĆE

Faber set suae ljuisljue fortunae.

Rimski istoričar Salustije (Gaius Sallustus Crispus, 86-34. pne) ovu je izreku prvi iznio u svom djelu „Poslanice Cezaru�, prvenstveno misleći na samog Julija Cezara, sa kojim je, kao komandant legije, ušestvovao u građanskom ratu, koji je počeo Cezarovim sukobom sa Gnejom Pompejom. Na prelazak Rubikona (Kocka je bačena!) i početak građanskog rata, odlučio se sam Cezar. U tom ratu on je mogao i pobijediti i izgubiti. Bio je, znači, sam kovač svoje sreće.

Izreka je kasnije svuda prihvaćena jer je potvrdilo vrijeme.

SVE TEČE

Grcki: Panta rei.

Sve teče, sve se kreće, sve se mijenja, riječi su grčkog filozofa iz Efesa, Heraklita (540-480. pne), kojeg nazivaju ocem dijalektike, zbog njegovog učenja o sveopštem kretanju. Njegova je krilatica i: „Nema bitka iz nebitka, ima samo bivanja�.

Jednom se opkladio sa prijateljem da se neće moći dva puta uzastopno okupati u istom potoku. Prijatelj je dva puta zaredom ušao u potok, ali je ipak izgubio opkladu. Znate, sigurno, i zasto.

Charmed · Malo ~ mače ~

ŠRAPNEL

Artiljerijsko zrno čija je šupljina ispunjena olovom ili željeznim kuglicama, rasprskava se iznad zemlje, a kuglice se šire poput lijevka. Ima pogubno dejstvo na živu silu.

Naziv nastao po pronalazaču, engleskom artiljerijskom pukovniku Henri Šrapnelu (1761-1842).
ŠTO NISU URADILI BARBARI, URADILI SU BARBERINI
Quod non facerunt Barberi, facerunt Barberini.
Barberini su bili čuvena rimska porodica iz koje vodi porijeklo i papa Urban VIII (1568-1644, papa od 1623), na koga se ove riječi i odnose. Ovaj papa je s Panteona, građenog 27. pne i veoma lijepo očuvanog i do danas, skinuo bronzane cigle od kojih je poznati italijanski graditelj, kipar i slikar Bernini (Lorenzo Bernini, 1598-1680) u crkvi Svetog Petra u Rimu napravio 26 metara visok tabernakul (ormar za čuvanje euharistije, tj. svetog pričešća).
Izreka se upotrebljava kada se izričito želi reći da se „to i to� nije smjelo uraditi. Posebno se odnosi na čuvanje umjetničkog i graditeljskog nasljeđa.