Serbedzija... recitali

Daca · ~Žena Sanjicinog švalera~

Pismo iz Londona

Dođu tako, ponekad, neke tamne ure,

sjetim se drugara starih,

ili neke davne cure.

Zatvorim oči polako, boli me sjećanje svako,

Dođu tako ponekad,

neke tamne ure.

Vratim se mladosti svojoj i prvoj cigareti,

sjetim se ljubavi prve

i prepustim se sjeti.

Zamisljam gradove stare, ulice, trgove, ljude…

Dođu tako ponekad,

neke tamne ure.

Ja mogu sve razumjeti,

i mogu sve oprostiti,

a' teško mi nekako živjeti,

bez tebe,

stari moj.

Od Mure sve do Morave,

Ako se svi zaborave,

Ostaće uvjek poneki,

Mornar Panonski.

Ponekad napišem pismo,

adresu imam u glavi,

kažu zajedno više nismo,

Drug mi, u drugoj državi!

A nekad smo znali skupa,

Brzim, preko Bosne…

Na što je ovo izašlo,

Tri im matere rosne!

I tako svake noći

sjetim se pjesme tvoje,

što mi vrijedi što znam,

da samo tuge postoje…

Popijem malo vina,

pa mi je nekako lakše,

princip je uvijek isti,

sve su ostalo… zna se…

Od Mure sve do Morave,

Ako se svi zaborave,

Ostaće uvijek poneki,

Mornar Panonski.

Ja mogu sve razumjeti,

i mogu sve oprostiti,

al teško mi nekako živjeti,

bez tebe,

stari moj.

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

Kako smo samo mogli da zaboravimo... 8)

Anabel Li

U carstvu na žalu sinjega mora -
pre mnogo leta to bi -
življaše jednom devojka lepa
po imenu Anabel Li;
i samo jedno joj beše na umu
da se volimo mi.

U carstvu na žalu sinjega mora
deca smo bili mi,
al volesmo se više no iko
ja i Anabel Li,
ljubavlju s koje su patili žudno
nebeski andjeli svi.

I zato, u carstvu na morskome žalu,
pradavno ovo se zbi
poduhnu vetar nocu sa neba,
sledi mi Anabel Li
i dodjoše od mene da je odnesu
njezini rodjaci svi,
u grob na morskome je spustiše žalu
da vecni sanak sni.

Andjele zavist je morila što su
tek upola srecni ko mi
da! zato samo ( kao što znaju
u carstvu onome svi)
poduhnu vetar sa neba i sledi
i ubi mi Anabel Li.

Al mi nadjacasmo ljubavlju one
što stariji behu no mi -
što mudriji behu no mi -
i slabi su andjeli sve vasione
i slabi su podvodni duhovi zli
da ikad mi razdvoje dušu od duše
prelepe Anabel Li

Jer vecite snove, dok Mesec sjaj toci,
snivam o Anabel Li
kad zvezde zaplove, svud vidjam ja oci
prelepe Anabel Li
po svu noc ja tako uz dragu pocivam,
uz nevestu svoju, uz život svoj snivam,
u grobu na žalu, tu ležimo mi,
a more buci i vri.

CicaVestica · Upućeni član

SLOVENSKA

Piše mi majka iz Beograda,
Brine se, kako mi je,

Oni su kaže u redu,

Pitaju kako sam ja?

U mome žive nemiru,
Pobratimstva lica u svemiru,
Polako učim slovenski,
Polako učim slovenski.

Pišu mi djeca iz Zagreba,
Brinem se kako im je,

Oni su kaže u redu,
Pitaju, kako sam ja.

U mome žive nemiru,
Pobratimstva lica u svemiru,
Polako učim slovenski,
Polako učim slovenski.

Ponekad popijem piće
s predsjednikom Republike
Pita, kako mi je,
Ne brini, kažem, sve je u redu,
Igram svoju predstavu.

Jer u mome žive nemiru,
Pobratimstva lica u svemiru,
Polako učim slovenski,
Polako učim slovenski.

Stanujem u Ljubljani,
Ekskluzivan kraj,
Industrijska zona, Fužine,
Sretnem neke zemljake,
Pitam ih, kako je?

Ne brini majstore, gura se,
Djeca idu u škole,
Polako uče slovenski,
Polako uče slovenski.

Jer u mome žive nemiru,
Pobratimstva lica u svemiru,
Polako učim slovenski,
Po časi učim se slovensko.

Kaj ti je deklica,
Za kaj si žalosna?
Kaj mi je, nič mi ni,
Srce me boli...

CicaVestica · Upućeni član

A LIŠĆE OLUJI

Teško je dijelit pjesmu i pjevače:
suza pripada oku koje plače,

bol pripada usni, rijeka moru nekom,
i lišće oluji. Ona je daleko.

Sanjam da me sanja. Noć je. Izgubljena
i prazna je ruka, ako nije njena.

Nož pripada rani, uze svome vratu,
raširene ruke - kazaljke na satu.

Izgubljena ptica,
pripada li jatu?

CicaVestica · Upućeni član

TIJELO ŽENE

Cuerpo de mujer, blancas colinas, muslos blancos ...
(Pablo Neruda)

Tijelo žene, skrovito čudo nepoznato u tebi,
ima li veće nježnosti nego što je moja
dok spavaš ljupka u sjeni svoje svjetlosti?

Silazeći u tebe kao u ponornicu
ponavljam imena cvijeća da bih te objasnio:
perunija, azaleja, robinija hispida.

Dok spavaš ti se igraš, rijeko u koju uranjam
svoje ruke, rastužena i vječna,
sa svojim šljunkom od sedefa i spaljene mahovine.

Na tebi sve prepoznajem i svemu se čudim:
tu je ponor iz koga dolazim i kome se vraćam,
i slana me žeđ obilazi dok umireš, slatka patnjo.

Evo koliko te tražim: kao jeka svoj glas,
kao glas svoju jeku sto ne prestaje
i gori u mojoj krvi, u mojoj glavi bez svjetla.

Evo koliko te želim: kao pusta površina vode
svoj vir da je uznemiri i da sustane tamo
gdje sve počinje, i odakle smrt ne silazi.

Ima li ljepše od tvoje kovine,
od tvog voća koje se nudi? Ja sam brod
što tone i što se ljulja između tvojih obala.

Evo te, pobijeđene i gole, ali tko će proći
ispod slavoluka sa vijencem gorka lovora?
U tvom snu i ja sam izgubljen zauvijek.

Zagledan u beskrajne prostore otvaram
dio po dio tvog tijela što se ne razlikuje više
od mene u meni, jednako i jednako samo.

Tu je i nevidljiva pjesma koja preobražava
sva tvoja čuda u jedno, uzdrhtalo na kiši,
i prokleto nebo što ranjava plače iza tvojih vjeđa.

CicaVestica · Upućeni član

Slika

Na zidu slika: stol, igračke,
nekoliko jabuka
i prazan tanjur.

Jabuke se kotrljaju,
padaju u vrt,
uspinju se na stablo
i ponovo rastu.

Prozor je otvoren,
noć kao kiša
kaplje u prazan tanjur.

Za stolom sjedi dijete,
promatra me
i skriva ruke
iza jastuka.

Plaši se,
ne prepoznaje me,
mislim da me ne voli.

Jedno je oko plavo,
drugo sivo.

- Što si učinio od mog života?
reče dijete, a usta mu zatvorena.
- Ne znam, odgovorih, oprosti,
ne sjećam se,
zaboravio sam.
Mislio sam da je to moj život.

hada26 · Početnik Domaćeg.de

Noću

Noću,
dok ti spavaš
moje srce bdije nad tobom
tebi se ništa,
ništa ne smije dogoditi
toliko, toliko te volim
jedino,
jedino s tobom
mogao bih bih plakati
mogao bih se smijati
opraštati i razumjeti
vjeruj mi,
toliko, toliko te volim
od juče tek si tu, i o tebi malo znam
al mogu život svoj da ti dam
uz mene nađi mir, nikad sumnju, nikad bol
moja ljubav biće zalog za to
mila,
poklanjam ti
svaki dan svog života
kada se moj san ostvari
i ti ćeš kao i ja biti sretna
toliko, toliko te ljubim.

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

Rade Serbedzija - Ne daj se Ines

Annabel_Lee · **ஐ NaUgHtGeLiC ஐ**

Rade Serbedzija - Pa to je krasno

pajokamiondzija · Početnik Domaćeg.de

Rade Serbedzija & Tin Ujevic: Pobratimstvo lica u svemiru