www.domaci.de Forum Indeks Home
Portal • Forum • Novi upisi • Pretraga • Link do nas • Domaći filmovi • Lista korisnika • Tim sajta • Proverite privatne poruke • Prijava • Registracija
Pravilnik • FAQ • Profil • Favorites • Galerija slika • Top lista • Download MP3 • MP3 razno • Spotovi • Noviteti 2013 • Muzički noviteti 2014

Književni kutak
Strana prethodna  1, 2, 3 ... 18, 19, 20 ... 26, 27, 28  sledeća
Pređite na stranu broj:  
Upišite novu temu   Ova tema je zaključana: ne možete menjati ili upisivati poruke.    www.domaci.de Forum Indeks -> ~ Književnost ~
::  
Autor Poruka
Annabel_Lee
ஐ NaUgHtGeLiC ஐ
<b>ஐ NaUgHtGeLiC ஐ</b>



Godine: 41

Datum registracije: 02 Feb 2005
Poruke: 30310

blank.gif
PorukaPostavljena: Pon Feb 11, 2008 7:48 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Deretina nagrada Basari

BEOGRAD (SEEcult.org) - Deretina nagrada za knjigu godine dodeljena je Svetislavu Basari za roman “Uspeh i pad Parkinsonove bolesti", sto je treci put da je dobio to priznanje.

Prema oceni urednistva “Derete”, Basarin roman imao je najvise uticaja na "siroku knjizevnu, citalacku, drustvenu i kulturolosku sredinu" od svih dela iz produkcije te beogradske izdavacke kuce.

Basara je za “Uspon i pad Parkinsonove bolesti” dobio i NIN-ovu nagradu za 2006. godinu, kao i jos nekoliko knjizevnih priznanja.

Deretina nagrada, koju je dobio i 1996. i 1997. godine, podrazumeva novcani iznos od 50.000 dinara, pored plakete.

Medju dobitnicima te nagrade, ustanovljene pre 17 godina, su i Borislav Pekic, Silija Houksvort, Vida Ognjenovic, Danica Dikovic Curguz, Cedomir Mirkovic i Alma Midzic Sostaric, Milovan Vitezovic, Milorad Pavic, koji je dvostruki dobitnik, Sava Babic, Dragan Lakicevic, Jovan Radulovic, Radivoje Bojicic, Jasmina Mihajlovic i Nadezda Vinaver i Gordana Trbojevic.

Izvor: Seecult



_________________
ƸӜƷ Tread softly because you tread on my dreams ƸӜƷ
 
Annabel_Lee
ஐ NaUgHtGeLiC ஐ
<b>ஐ NaUgHtGeLiC ஐ</b>



Godine: 41

Datum registracije: 02 Feb 2005
Poruke: 30310

blank.gif
PorukaPostavljena: Pon Feb 11, 2008 7:49 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Nagrada Branko Miljkovic Mariji Simokovic

NIS (SEEcult.org) - Ugledna pesnicka nagrada “Branko Miljkovic”, nazvana imenom jednog od najvecih srpskih pesnika, dodeljena je Mariji Simokovic za zbirku poezije “Kinovar”, u izdanju “Narodne knjige” iz Beograda, saopstio je ziri za dodelu tog priznanja, koje ce biti uruceno 14. februara u Nisu.

U uzem izboru bilo je jos sedam naslova - od ukupno 80, koliko ih je pristiglo na konkurs, saopstio je niski Kulturni centar.

Ziri za dodelu nagrade “Branko Miljkovic” (Bojana Stojanovic Pantovic, predsednica, Tanja Kragujevic, Vasa Pavkovic, Simon Grabovac i Aleksandar Kostadinovic), naveo je u obrazlozenju da je Marija Simokovic (1947) “pesnikinja izrazene i vec prepoznatljive poetike, smelo otvorena prema dijalogu egzistencijalnog i umetnickog, mitologije, istorije i estetike, u pregnantnom suceljavanju likovne i verbalne slike”.

Prema navodima zirija, Marija Simokovic svojom 11. pesnickom zbirkom doseze kljucne vrednosti u okviru savremene srpske lirike. Knjiga - zivotopis, esej, likovno i kulturolosko istrazivanje, zbirka “Kinovar” u jezickom pretapanju ezoterijski iznedruje miljkovicevsku poetsku vatru i glas autenticnog pesnickog zanosa i mudrosti.

Nagrada ce biti svecano urucena 37. put 14. februara u Holu gradske kuce.

Marija Simokovic je treca pesnikinja koja je dobila tu prestiznu nagradu, nakon Draginje Urosevic 1995. i Ane Ristovic 1999. godine.

U uzem izboru bili su: Vladislava Vojnovic, za “Lovac na grinje” (Narodna knjiga), Aleksandar Lukic za “Jaspis” (Narodna knjiga), Danica Vukicevic za “Prelazak u jednu drugu vrstu” (Prosveta, Beograd), Dejana Nikolic za “Porculan” (autorsko izdanje, Beograd), Dejan Cancarevic za “1871” (autorsko izdanje, Pancevo), Zivko Nikolic za “Izvor na kamenu” (Knj. klub "Branko Miljkovic", Knjazevac) i Stanisa Nesic za “Orient Express” (Knj. drustvo "Sveti Sava", Beograd).

Pesnicka nagrada "Branko Miljkovic", koju dodeljuje grad Nis, spada u krug najvaznijih priznanja za liriku u Srbiji, a sastoji se od povelje i novcanog iznosa od 220.000 dinara.

Branko Miljkovic bio je jedan od najuticajnijih srpskih pesnika.

Rodjen je 29. januara 1934. godine u Nisu, a pod nerasvetljenim okolnostima tragicno je zavrsio zivot 12. februara 1961. godine.

Izvor: Seecult

_________________
ƸӜƷ Tread softly because you tread on my dreams ƸӜƷ
 
Annabel_Lee
ஐ NaUgHtGeLiC ஐ
<b>ஐ NaUgHtGeLiC ஐ</b>



Godine: 41

Datum registracije: 02 Feb 2005
Poruke: 30310

blank.gif
PorukaPostavljena: Pon Feb 11, 2008 7:50 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

I cetvrto izdanje Ruskog prozora

BEOGRAD (SEEcult.org) - Roman “Ruski prozor” Dragana Velikica, dobitnika NIN-ove nagrade za 2007. godinu, doziveo je i cetvrto izdanje, a prema zvanicnim istrazivanjima najprodavanija je knjiga od pocetka ove godine u Srbiji, Crnoj Gori i Republici Srpskoj, saopstila je izdavacka kuca “Stubovi kulture”.

Samo od pocetka ove godine Velikicev roman doziveo je tri izdanja.

“Stubovi” su 7. februara pustili na trziste cetvrto izdanje “Ruskog prozora”, a za 18. februar najavili su prvi deo turneje Velikica, koji je i ambasador Srbije u Austriji.

Prvi deo turneje obuhvatice gradove u Srbiji i Crnoj Gori, a drugi u Srbiji i Republici Srpskoj.

Velikic se u januaru, povodom urucenja NIN-ove nagrade, sreo tokom petodnevnog boravka u Srbiji sa gotovo hiljadu citalaca u pet gradova.

Kuca "Stubovi kulture" organizovala je, pored Beograda, u saradnji sa bibliotekama, i susrete citalaca sa Velikicem i u Sremskoj Mitrovici, Novom Sadu, Valjevu i Zrenjaninu.

Izvor: Seecult

_________________
ƸӜƷ Tread softly because you tread on my dreams ƸӜƷ
 
Annabel_Lee
ஐ NaUgHtGeLiC ஐ
<b>ஐ NaUgHtGeLiC ஐ</b>



Godine: 41

Datum registracije: 02 Feb 2005
Poruke: 30310

blank.gif
PorukaPostavljena: Pon Feb 11, 2008 7:51 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Zlatni suncokret Prodanovicu za Agnec

BEOGRAD (SEEcult.org) - Nagradu “Zlatni suncokret” za najbolju knjigu 2007. godine, koju dodeljuje kompanija “Vital” iz Vrbasa, a vredna je 5.000 evra, dobio je beogradski pisac Mileta Prodanovic za zbirku prica “Agnec”, u izdanju “Stubova kulture”, inspirisanu tranzicijom.

Ziri za dodelu “Vitalove” nagrade, koji su cinili Jovan Zivlak, Nikola Strajnic i Tomislav Bekic, naveo je u obrazlozenju da “u Prodanovicevim pripovestima vidimo junake naseg doba rasejane po dalekim stranim gradovima koji sa nostalgijom cuvaju negdanji svet, vracajuci se na cas u poredak u kojem za njih vise nema mesta”.

Prema navodima zirija, Prodanovicevi likovi “u tami cutanja cuvaju traumaticne slike jednog nepodnosljivog vremena, raslojeno i tranzicijsko drustvo u kojem se volsebno dozivljavaju apoteoza i sunovrat”.

Citalac se suocava sa pricama koje “poput senki govore nase unutrasnje istinske povesti naspram spoljnih obrisa trivijalnog zivota, sa neraskidivim mnogoznacnim vezama sa prosloscu...”, naveo je ziri, koji je ukazao i da je citav taj Prodanovicev svet iniciran “cudesnim, snovima, halucinantnim, opsesivnim... kao simptomima rastrojenog zivota, duboke i anarhicne potresenosti, gde se obelodanjuje” da ne moze pocivati na racionalnom, “nego na cudu koje nas upucuje da istorija patnji i trauma, prezivljavanja i drhtanja ne moze biti objasnjiva osim u obrisima transrealne zasnovanosti".

Osim nagradjene knjige Prodanovica, koji je i poznati likovni umetnik, u uzem izboru bio je roman “Snit” Igora Marojevice i knjiga prica “Vencanje u vozu” Miroslava Toholja.

U sirem izboru za nagradu “Zlatni suncokret” bio je i roman “Ruski prozor” Dragana Velikica, dobitnika NIN-ove nagrade za 2007, koju su takodje objavili “Stubovi kulture”.

Medju naslovima u sirem izboru za “Zlatni suncokret” bio je i roman “Poljubac” Gordane Cirjanic (Narodna knjiga), koji je dobio glas manje NIN-ovog zirija od Velikicevog dela.

“Zlatni suncokret” dodeljuje se za najbolju knjigu na srpskom govornom podrucju u zanrovima romana, pripovetke, poezije, knjizevne kritike, eseja i knjizevne publicistike, a osim novcanog iznosa, podrazumeva i ponovljeno izdanje nagradjene knjige.

Nagrada ce biti urucena, kako je najavljeno, 27. februara u hotelu "Kasina" u Beogradu.

Prosle godine “Zlatni suncokret” dodeljen je za 2006. godinu Marku Vidojkovicu za roman "Sve crvenkape su iste", u izdanju Samizdata B92, i Jovici Acinu za zbirku prica "Procitano u tvojim ocima", u izdanju “Stubova kulture”.

“Zlatni suncokret” dodeljuje se od 1996. godine, a prvi dobitnik bio je Ivan V. Lalic za pesnicku zbirku "Cetiri kanona".

Medju dobitnicima su i Jovan Radulovic za roman "Prosao zivot", Radoslav Petkovic za knjigu pripovedaka "Covek koji je ziveo u snovima", Milovan Danojlic za knjigu lirske proze "Balada o siromastvu", Goran Petrovic za roman "Sitnicarica Kod srecne ruke“, za koji je dobio i NIN-ovu nagradu 2000. godine.

Dobitnici "Zlatnog suncokreta" su i Veselin Markovic za roman "Izranjanje", Rajko Petrov Nogo za zbirku pesama "Nedremano oko", Vojislav Karanovic za zbirku poezije "Svetlost u naletu" i Vladimir Tasic za roman "Kisa i hartija", za koji je dobio i NIN-ovu nagradu za 2004. godinu, te Dragan Jovanovic Danilov za knjigu “Gnezdo nad ponorom”, u izdanju Narodne knjige.

Izvor: Seecult

_________________
ƸӜƷ Tread softly because you tread on my dreams ƸӜƷ
 
Annabel_Lee
ஐ NaUgHtGeLiC ஐ
<b>ஐ NaUgHtGeLiC ஐ</b>



Godine: 41

Datum registracije: 02 Feb 2005
Poruke: 30310

blank.gif
PorukaPostavljena: Pon Feb 11, 2008 7:56 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

U carstvu rima

Već pet decenija Krstivoje Ilić (Vila-Leska, 1938) u srpskoj poeziji pleni skladnim spojem klasične versifikacije i moderne misli, negujući lepotu srpskog jezika, oslonjenu na najjače njene izvore – na narodno stvaralaštvo i velikane pesničke reči: Rakića, Dučića, Disa... S druge, pak, strane – on je, kao i Drainac, sav posvećen kriku i buntu. Ovaj pesnik srednje generacije ima za sobom više knjiga za odrasle i decu, a za svoje stvaralaštvo dobio je niz priznanja, među kojima je i Kruna despota Stefana za celokupno delo. Najnoviji je dobitnik nagrade „Drainac”.

Ima li nečeg sudbinskog, možda, u dodiru dve poetike, Drainčeve i Vaše? Jer, Vi ste česti gost Drainčevih susreta…

Jeste, uvek me je bilo, do izvesnih godina. Onda je nastala praznina, koju nije lako ispuniti novim prisustvom. Tragično je što neki od starih prijatelja nisu više među nama. Dovoljno je pomenuti samo Voju Krasića. Otkako postoje pesnički susreti, i od kada cvetaju kestenovi, na sreću i patnju Drainčevih, i mojih, elegičnih ispovesti, osećalo se prožimanje naših poetika. To se nastavlja čak i u ovom času, kad sam ja svoju poetsku misao doveo do krajnje sažetosti: stroge forme soneta.

Vaš pesnički glas pošao je iz Posavo-Tamnave, iz zaumlja Vila-Leske, da bi se transformisao u odu „malim” ljudima i stvarima… Kako?

Najpre su bili cvetovi ruža, a zatim su labudovi nadletali rodnu Vila-Lesku. I to je već dovoljna pesnička građevina kojom se naslućivao Hiperionov plavi svod. Onda su sa „Elegijama iz predgrađa” stigle skoro svečane himne malim sudbinama i stvarima, pa su zatim iz mitskih dubina vremena naišle „Elegije nad gorama i vodama”, kao moje vrhunsko pesničko ostvarenje u distisima. Pesnički putevi i uznesenja sami su se pred njima otvarali. Sa knjigom „Poreklo soneta”, moje kraljevstvo rima stiglo je do prestolja.

Je li i Vaše pesništvo za decu deo tog sveta?

Od prve knjige do najnovije, jedanaestog izdanja „Malih ljubavnih pesama”, koje je upravo izašlo, provlače se tanane niti koje spajaju poeziju za decu sa onom za odrasle. Tu se, kod mene, granica skoro poništava. Poezija za decu žudi za misaonom suštinom, a igra se sama nameće. Tako je od Zmaja do Danojlića.

Neki teoretičari i stvaraoci smatraju da je forma pesme jednaki uslov za njeno trajanje kao i misao…

Deo sazvučja prirodne darovitosti i moći da se dosegne filosofska dubina, jeste i forma. Ja sam se odlučio za njen najteži oblik. Sve moje elegije pisane su u distihu. Soneti su, naravno, nepromenjivi. U tom pogledu, oslanjam se i na helenske i na slovenske velikane: Pindara i Sofokla, čiji odjek dopire do Helderlina i Rilkea, a u slovenskoj porodici to su Puškin, Pasternak, Dučić, Dis i Raičković.

Čime zaokružujete svoje pesničko govorenje, na kojim ga izvorima crpite?

Niko, na užas i bes vladara, osim pesnika, ne može sam sebi podići trajniji spomenik svojim Delom. A kako se sve odvija u sukobu između ostajanja i nestajanja, strepnja, ta možda najsadržajnija reč svake duhovnosti, prvi je nalog stvaralačkog disanja. A disanje, kod Rilkea, jeste „nevidljiva pesma divna”. U mom se pesništvu sve traži, i pronalazi. Moje je samo – da budem srećan. Dakle, ono nemoguće.

Dragan Borisavljević

(preuzeto sa www.politika.co.yu)

_________________
ƸӜƷ Tread softly because you tread on my dreams ƸӜƷ
 
Annabel_Lee
ஐ NaUgHtGeLiC ஐ
<b>ஐ NaUgHtGeLiC ஐ</b>



Godine: 41

Datum registracije: 02 Feb 2005
Poruke: 30310

blank.gif
PorukaPostavljena: Pon Feb 11, 2008 7:58 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Peticijom do pisane reči

KRALjEVO - Gotovo ozlojeđeni što već godinama nemaju gde da kupe dobru, popularnu ili bilo kakvu drugu knjigu beletristike i stručne literature, pa čak ni školske udžbenike, grupa od nekoliko stotina Kraljevčana peticijom je, ovih dana, pokrenula za naše prilike nesvakidašnju "kulturnu" inicijativu da se u Kraljevu, najzad - otvori prava knjižara!
U gradu na Ibru, zapravo, ima mnogobrojnih "knjižara", ali nijedna od njih ne nudi knjige! Sve su to samo "papirnice" ili prodavnice kancelarijskog materijala - papira za pisanje i umnožavanje, svezaka, olovaka i ko zna kakve sve knjižarske robe, samo ne knjiga.
Osim u pretplati i retko kad kod malobrojnih uličnih prodavaca-akvizitera, Kraljevčani jednostavno nemaju gde da nabave knjigu koju traže, izuzev u Beogradu ili, možda, u susednom Kragujevcu.
- Nedavno sam pokušao da nabavim najnoviju knjigu Gorana Petrovića, mog sugrađanina a već poznatog srpskog književnika. Sve sam "prevrnuo" i, nažalost, nisam uspeo. Drugi ne mogu da pronađu udžbenike za decu, treći stručnu literaturu... Jedino da idemo za Beograd. A nekad je i knjiga i knjižara u Kraljevu bilo na svakom ćošku - vajka se Miodrag Jeftić, pokretač ove neobične inicijative koji je, mada diplomirani "mašinac", veliki poklonik knjiga i umetnosti uopšte.
Inicijativu u kojoj se traže i beneficirani uslovi za buduću "pravu knjižaru", s obzirom na to da knjiga baš i nije profitabilna roba, Jeftić je dostavio predsedniku opštine i šefovima odborničkih grupa u lokalnom parlamentu. Uz veliki odjek i dobar prijem - "stvar" je počela da se kreće.
- Već smo u "pregovorima" sa opštinskim vlastima da nam se dodeli trenutno raspoloživi prostor u centru grada jer se bavimo i tom delatnošću, a imamo i ljude. Ostaje samo da se pregovori ozvaniče na prvoj narednoj sednici opštinske skupštine i Kraljevčani će, najzad, imati knjižaru koja prodaje samo knjige - kaže mr Miša Milosavljević, direktor Kulturnog centra "Ribnica", obećavajući da će ova knjižara veoma brzo postati ne samo knjiški već i svojevrstan gradski književni centar.
Iako u Kraljevu nema prave knjižare, među Kraljevčanima ima ne samo mnogo poklonika knjiga i pisane reči, već i mnogobrojnih književnih stvaralaca. Po mogim ocenama, Kraljevo spada u razvijenije "književne centre", jer ovde žive i stvaraju i neki od najpoznatijih pisaca savremene srpske književnosti okupljeni oko kraljevačkog Književnog kluba i časopisa "Povelja" Narodne biblioteke "Stefan Prvovenčani", koja, kao jedna od najboljih i najbogatijih u Srbiji, ima i izuzetno uspešnu izdavačku delatnost.

Zemlja bez knjižara

Nekada su deficitarna roba bili benzin, jestivo ulje i cigarete, a danas u unutrašnjosti Srbije nigde nema knjiga. Već smo pisali da Kraljevo nema nijednu knjižaru, a ništa bolja situacija nije ni u drugim gradovima. Ljubitelji knjiga se dovijaju na različite načine, naručuju omiljena dela od „nakupaca“ i „prekupaca“, a u retkim uličnim sajmovima knjiga, na koje izdavači bacaju „drvlje i kamenje“, vide spas za prevazilaženje tog problema.
U Pirotskom okrugu trenutno nema nijedne knjižare. Bilo je nekoliko sporadičnih pokušaja otvaranja knjižara, ali su posle izvesnog vremena propali. Piroćanci se knjigama uglavnom snabdevaju na salonima knjiga koji se povremeno organizuju.
Bez ijedne klasične knjižare je i Valjevo. U centru postoje dve kafe-knjižare, „Plato“ i „Bukva“, u kojima knjige kupuju uz pijuckanje kafe, čajeva i sokova. Kod zgrade opštine postoji i tezga na kojoj se knjige prodaju na ulici.
Propašću NIP „Dečje novine“, koje su izdavale godinama, u proseku, čak po jednu knjigu dnevno - zamrla je i prodaja knjiga u Gornjem Milanovcu. Spala je na svega dva „slova“: knjižaru Biblioteke „Braća Nastasijević“, uglavnom i na vreme snabdevenu najnovijim naslovima i starim hitovima, i na privatnu knjižaru firme „Den-komerc“, nastalu iz „Dečjih novina“. U ostalim je prodaja knjiga zanemarljiva, osim đačkih udžbenika i lektire, pred početak školske godine.
U Vršcu, gradu bogate kulturne tradicije, postoji samo jedna knjižara - „Draganić“, koja je smeštena u Sterijinoj kući.
Subotica ima šest pravih knjižara, a u samo jednoj - „Danilo Kiš„, mogu se naći najnovija izdanja. Međutim, u Somboru postoji petnaestak knjižara sa priborom, kancelarijskim materijalom i knjigama, dok se jedino u „Zlatnoj grani“ prodaju isključivo knjige raznih izdavača.
U Vranju ima pet knjižara: „Nolit“, „Kutak“, „Duga“, „Gros“ i „Pelikan“, a toliko ih je i u Čačku. Samo u prostoru čačanskog Doma kulture trenutno postoje tri knjižare, i to: „Branislava Maltez“, koja radi pri ovoj ustanovi, kao i dve privatne knjižare - „Reči“ i „Prostor“. Izbor knjiga je veliki, ali se dešava da se na roman koji je u tom trenutku hit čeka i po nekoliko dana.
Kruševac ima jednu ali vrednu knjižaru pri Kulturnom centru u kojoj mogu da se nađu najbolja dela domaće i svetske literature, a čitaoci tu mogu i da se sretnu i sa autorima knjiga dokazanih vrednosti, na mnogobrojnim književnim večerima.

Izvor: Novosti

_________________
ƸӜƷ Tread softly because you tread on my dreams ƸӜƷ


Poslednja prepravka: Annabel_Lee datum Pon Feb 11, 2008 8:03 pm; ukupno izmenjena 1 put
 
Annabel_Lee
ஐ NaUgHtGeLiC ஐ
<b>ஐ NaUgHtGeLiC ஐ</b>



Godine: 41

Datum registracije: 02 Feb 2005
Poruke: 30310

blank.gif
PorukaPostavljena: Pon Feb 11, 2008 7:59 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Groznica čitanja

KNjIŽEVNI KRITIČARI BIRAJU NAJBOLjU KNjIGU GODINE. Bez dobre priče nema iskrenog čitalačkog uzbuđenja. PRATEĆI pomno prošlogodišnju književnu produkciju, učinilo mi se da je po prvi put u poslednjih nekoliko godina kvalitet proznih dela primetno nadmašio objavljena poetska ostvarenja. Ovo ističe književni kritičar mlađe generacije Alen Bešić, s kojim se, međutim, neke njegove kolege ne slažu, što pokazuju dosadašnji, pa i današnji izbori književnih znalaca.


MILOSAV - BUCA MIRKOVIĆ
Beograd

1. „ČAROBNjAK IZ AZA“,
Vladan Radoman („Vračarski breg“)
2. „BRAVO, MAJSTORE“,
Muharem Pervić („Armon“)
3. „VAZDUŠNI NAPAD“,
Slobodan Pavićević („Prometej“)
4. „MOJE SE ZNA“,
Dragomir Brajković („Beogradska knjiga“)
5. „LUDVIG“,
David Albahari („Stubovi kulture“)

Treba se usuditi da prelistam, a kamoli pročitam više od 700 naslova srpske književne produkcije u jednoj, društvenim kolovratom, ispunjenoj godini. Nemamo ni preglednu panoramu, nemamo merila, niti „zeleno svetlo“ za selekciju. Prema tome, i ovaj izbor je uistinu „izbor po srodnosti“. Radomanov roman je alegorijska sotija pisana uzletno, a opet precizno i sa bogatim takozvanim realističkim slikama. Pervićevi eseji su raskošna pozorišna čitanka, sa iskorakom u budućnost. Gorke i ponosite poeme Bobana Pavićevića su čitav podvig da se lirsko emituje u epsku formu, i sve obratno. Dragomir Brajković sažima blagorodnu hajneovsku zbilju noći i dana. Dok Albahari kao igrač na trapezu sledi svog dvojnika pisca, naratora da „dan mu ne ode u priviđenje“, kako to kaže Dedinac.

SRBA IGNjATOVIĆ
Beograd

1. „KNjIGA O NAMA“,
Radiša Dragićević („Koraci“)
2. „ADRESA BEŠE MOJA“,
Dragiša Kalezić („Filip Višnjić“)
3. „ZAPIS DUŠE“,
Ljiljana Habjanović-Đurović
(„Globosino-Aleksandrija“)
4. „RATNA PRESTONICA“,
Saša Hadži Tančić („Rad“)
5. „ZGAZI ME NEŽNO“,
Tatjana Simonović Ovaskainen („Rad“)

NaŠa kritika još nije uočila vrsnog prozaistu Radišu Dragićevića. Njegov roman zaista zahvata samu, da pribegnem metafori, srž vremena. Dragićević živi u Boru, u neku ruku, danas, na „margini margine“. U ovom vremenu to je prava pozicija za pisca koji ne piše o ukusu lobija i žirija. Osvedočeni pripovedač i romansijer, Dragiša Kalezić vlastiti visoki „standard“ posvedočuje iz knjige u knjigu. Pišući, grubo rečeno, o osami i metamorfozama usamljenika, Kalezić tka prozu koju bi, uveren sam, rado potpisao i jedan Đerđ Honrad. Začudo, i on je nekako vazda izvan ozbiljnog kritičkog fokusa.
„Zapis duše“ je roman s dva toka. Onaj pretežniji zabavljen je sudbinom despotice Angeline Branković, potonje prepodobne mati Angeline, udovice despota Stefana Brankovića. Kao svaka valjana proza sa sličnim pretenzijama, utemeljena je na mnoštvu podataka, odnosno građi koja je savladana i skladno uobiličena.
Drugi tok govori o mitarstvima, o uznesenju duše upokojene Angeline i ima više lirskih no narativnih pretenzija. Saša Hadži Tančić iznova skreće pažnju na svoj opus i trajanje u književnom vremenu knjigom priča s mahom niškim motivima. Središna pripovest situirana u vreme Prvog svetskog rata i prilike kada je Niš zaista bio ratna prestonica Srbije, baš kao i ostale, kraće proze predočene u ovoj knjizi nose pečat majstora. Tatjana Simonović Ovaskainen je objavila dve knjige pesama, a u svojoj prvoj knjizi priča pokazala je zavidnu pripovedačku zrelost i smelost u otvaranju „ženskih motiva“ na dramatičan, istinit i estetski relevantan način. Da ne bude zablude: nije reč ni o kakvom pomodnom „ženskom pismu“ već o umeću isijavanja senzibiliteta psihe i atmosfere.


LjILjANA ŠOP
Beograd

1. „POLjUBAC“,
Gordana Ćirjanić („Narodna knjiga“)
2. „PROTIV POEZIJE“,
Milutin Petrović („Rad“)
3. „RAJSKE IZREKE“,
Miodrag Pavlović („Zavod za udžbenike“)
4. „IN VIVO“,
Radmila Lazić („Narodna knjiga“/“Alfa“)
5. „TUPAN I NjEGOV PEDAGOG“,
Duško Novaković (Biblioteka „Svetozar Marković“, Zaječar)

Uprkos stotini romana, 2007. godinu su, po mom mišljenju, obeležile izuzetne pesničke knjige. Zato se opredeljujem samo za jedan roman, „Poljubac“ Gordane Ćirjanić, koji smatram najboljom proznom knjigom u prošloj godini, imajući u vidu da i kompletan dosadašnji opus ove spisateljice zaslužuje ovo priznanje.
Po istom kriterijumu, od nekoliko značajnih pesničkih knjiga u 2007. odabrala sam četiri imena, uverena da je reč o autorima koji svojim najnovijim delima, kao i celokupnim stvaralaštvom, mogu doprineti ugledu nagrade „Meša Selimović“ jednako kao što bi ta nagrada usmerila pažnju javnosti, sve ravnodušnije prema istinskim vrednostima naše savremene poezije.

ALEN BEŠIĆ
Novi Sad

1. „LUTAJUĆI BOKELj“,
Nikola Malović („Laguna“)
2. „RUSKI PROZOR“,
Dragan Velikić („Stubovi kulture“)
3. „ČUVARI SVETINjE“,
Mirjana Đurđević („Agora“)
4. „PORTRET HERMENEUTIČARA U TRANZICIJI“,
Slobodan Vladušić („Dnevnik“)
5. „SVET NA KOŽI“,
Tomislav Marinković (NB „Stefan
Prvovenčani“, Kraljevo)

Romani „Lutajići Bokelj“, „Ruski prozor“ i „Čuvari svetinje“, koji, svaki na specifičan način (u žanrovskom, stilskom, imaginativnom, tematskom i inim aspektima), očituju moguće produktivne smernice razvoja savremene srpske proze, a istovremeno se odlikuju izuzetno zanimljivom pričom, tim naizgled jednostavnim ali teško dosegljivim elementima bez kojih nema iskrenog čitalačkog uzbuđenja. A upravo tu vrstu čitalačke groznice i posvećenosti demonstrira književni kritičar Slobodan Vladušić u jednoj od najboljih esejističkih knjiga iz 2007. godine. I, na kraju, istakao bih zbirku poezije „Svet na koži“, koja u ravnoteži između verističke slikovnosti i lirske meditacije, na jedan diskretan, stišan način, progovara o suštinama.

Izvor: Novosti

_________________
ƸӜƷ Tread softly because you tread on my dreams ƸӜƷ
 
Annabel_Lee
ஐ NaUgHtGeLiC ஐ
<b>ஐ NaUgHtGeLiC ஐ</b>



Godine: 41

Datum registracije: 02 Feb 2005
Poruke: 30310

blank.gif
PorukaPostavljena: Pon Feb 11, 2008 8:01 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Više uzimaju nego što nam mogu dati

Najistaknutiji među savremenim srpskim pesnicima, čija poezija već nekoliko decenija živi u samom narodu od koga je dobio najlepše nagrade, dobio je protekle nedelje još jednu. Reč je o književnoj nagradi „Matijević“ koju je Bećković dobio za svoju poemu:“Kad budem bio mlađi“ iza koje stoji fondacija“Dr Špiro Matijević“, koja nosi ime književnika i pesnika tragično stradalog tokom rata u Bosni. Razgovaramo o nagradama, a kako Matiji Bećkoviću treba dati priliku da progovori i o našim bolnim temama, Kosovu, Crnoj Gori, za Glas javnosti pesnik progovara o licemerju Evrope i Zapada, ali i domaćim političarima koji od naroda žive, a naroda se zapravo-gade.

Kako ste doživeli proglašenje nove uredbe vlade Crne Gore, koja kaže da će od septembra ove godine đaci-prvaci učiti u osnovnim školama crnogorski jezik?
- Sada se na srpskom jeziku zalažu za crnogorski i hoće da imaju pravopis, rečnik, normu da normiraju taj svoj jezik, a to je već normirano na srpskom, tako da davno nije bilo lepšeg posla, te jedan jezik koji se tek rađa ima sve gotovo. To je kao kad bi neko kupio „Rat i mir“, stavio knjigu na sto i prepisao je. Zamislite, predajete na srpskom jeziku neki drugi jezik! I ovi koji su u tim komisijama su isključivo završili srpski.

Proglašeni ste pre par dana za dobitnika književne nagrade „Matijević“, Fondacije“Dr Špiro Matijević“, iza koje stoji uspešno domaće privatno preduzeće. Uspostavljeno je poslednjih par godina još pregršt književnih nagrada koje imaju velike izglede da postanu tradicionalne. Šta mislite o mecenama u književnosti?
- Trebalo bi da se nekako ta ideja koja je nova, a ustvari je i stara, ustali da firme i bogati ljudi postanu donatori i mecene i da ustanove svoje nagrade. Niko se ne pita kako su pesnici živeli u srednjem veku i kako je jedan Rilke putovao sa svojim pesmama po Italiji i Rusiji. Postojale su mecene i oni su bili veoma galantni. Nisu davali bonove za ishranu, topli obrok i svrstavali ih u kolektivne smeštaje, nego im je omogućeno da žive na visokoj nozi i da ne brinu velike brige, tako da bi to trebalo da bude uloga tih bogatih ljudi kojima to ne predstavlja ništa.

Zanimljivo je da se na vašim književnim večerima okuplja veliki broj ljudi. Ipak, na bestseler listama nema vaših knjiga, pa i poetskih knjiga uopšte. Kako tumačite taj nazovimo ga fenomen?
- To je jedan fenomen o kome niko ništa ne govori. Vi kad dođete na jedan sajam knjiga, pa kad vidite koliko ima izdavača i posetilaca to je nešto dijametralno suprotno od onog što se cele godine priča. Ja mislim da nijedan izdavač ne bi tamo došao da nema neki račun. A onda, pesnici i pisci kojih na jednom mestu za vreme sajma ima toliko. To je suprotno od prihvaćenog mišljenja da je knjizi odzvonilo. Evo, sad je objavljeno drugo izdanje moje knjige „Kad budem bio mlađi“. To znači da je za tri meseca sve prodato, a ne znam ni gde ni kako. Toliko ljudi me pita gde mogu da nađu knjigu. Oni koji su je našli činili su junačke podvige. Tražili su ih na mnogim mestima, na kojima ih nije bilo. To je problem naših izdavača. Nemaju svoje knjižare, svoje prodavce. Iovako je knjiga prodata, a možete da zamislite šta bi bilo da je vi nudite, ne samo da je tražite. Eto na primer, bile su u knjižari pored Kolarca dve-tri knjige. Onda kažu, dođe neko i kupi sva tri primerka, a oni onda nemaju knjigu, dok ne naruče, a to traje. Onda vi imate te bestseler liste pojedinih izdavača i tu se možete naći ako prodate jedan primerak jer svaki izdavač daje svoj spisak.
U svakom slučaju, čitaoci su presudni faktor u životu knjige. Bez čitalaca bi bilo sve kao crkva bez vernika. I to je dirljivo gde ih sve nađete. Sretnete negde najskrupuloznijeg čitaoca onde gde ne biste ni sanjali. I u tolikoj gomili reči i knjiga čim nešto malo zasvetli svi to primete. Sad kad bi malo ponegovali te naše najistaknutije kulturne institucije kao što je recimo Kolarčev narodni univerzitet, mnogo toga bi bilo drugačije. Oni imaju tribine za različite oblasti.
Jednom sam imao svoj dan na Kolarcu. Ja sam se pitao kome to oni šalju svoje pozivnice. Onima koji dolaze ne šalju, dakle pravim ljubiteljima, profesorima književnosti, pravim zaljubljenicima. NJih na tom spisku nema. Sad i bolje radnje u gradu uzmu broj telefona od ozbiljnih mušterija i jave im da je stiglo nešto što bi njih moglo da zanima, za šta su zainteresovani. Tako nešto trebalo bi da rade i knjižari. Znam i sam da kad hoću da dođem do neke knjige koliko moram da budem uporan.

Koje su to knjige? Šta čita Matija Bećković?
- To biva često sasvim slučajno. Mnogo knjiga mi prolazi kroz ruke. U svaku zavirite, neka vas pridobije, i vi ne možete da je ispustite. Neku želite u inat da pročitate, pa vam ne ide, neku nećete, a ne možete da je ispustite.

Nema više onog vremena kada su jednu pesmu svi znali naizust. Nema pesama o kojima se priča.
- Svojevremeno je bilo normalno da jedna pesma postane predmet razgovora ili neka knjiga. I o jednom jedinom detalju iz te pesme ili te knjige se raspravlja. Nema nikog da je nije pročitao. Sad neko dobije nagradu i više se priča o toj nagradi nego o knjizi. Nekada je svaka reč živela. Očigledno se taj život negde drugde premestio. Nekako se sada lakše dolazi do knjige uopšte. To je sad zaista jednostavno sa ovim umnožavanjima i tehnikama svakom postalo dostupno. Svako može da umnoži koliko god primeraka želi.

Poznato je da vaša poetska magija već decenijama okuplja istinske ljubitelje poezije. Kako doživljavate ta okupljanja, druženje sa čitaocima?
- Već deset godina u Zvezdara teatru poslednjeg dana u godini držim pesničko veče. Čim oni u svom mesečnom programu objave da će to biti, kroz neki dan, kažu, više nema karata. Pri tom, te karte su skuplje nego što bi inače bile, a ne naplaćuju ulaznice za pesničke večeri.
Nema nikoga ko ne zna šta ga tamo čeka i zbog čega će tamo doći. Uz to, taj prihod ide u humanitarne svrhe i već godinama, a to nije mala suma, novac ide tamo gde se to čini najpotrebnije, za kosovske manastire, za manastir Vavedenje, za srpsku crkvu na Ozrenu, za Institut za mentalno zdravlje. Tako da je ta željna publika u Zvezdara teatru učinila da postanem dobrotvor i da nešto dobro mogu da učinim za svoju dušu. A sve to stoji iz ljubavi našeg naroda za poeziju i prosto vam se čini da su i oni zahvalni što ste i njima pružili priliku da nešto tako i oni učine.
Mislim da bi raznim planovima moglo mnogo više da se učini, kad bi se ljudima dala prilika da nešto učine za svoju dušu. Nisam nigde pročitao da se neko time bavio ili da je tome posvećena neka pažnja. Pa, i kad to neko uradi, sve se čini da to neko konjunktira i iskompromituje, kako je sve to, u stvari sumnjivo. To je isto kao kad vidite gužvu na ulici ispred neke radnje i pitate se šta je to novo stiglo, a to je nešto što je u stvari godinama čamilo u radnji. Kad vide prosjake, ljudima je bliže da daju njima milostinju nego da idu u crkvu. I to je ta briga o duši. Šetajući NJujorkom, na Petoj aveniji sam video crnca kako drži šešir. Mislim da je on u stvari njihov veliki poreski obveznik.

Bliži se sedamnaesti februar, dan za kada su Šiptari najavili proglašenje svoje države na srpskoj svetoj zemlji. Kako kao Srbin, kao čovek i kao pesnik čekate taj dan?
- Ja sam rekao da ako ih neko već priznaje, Crna Gora treba prva da ih prizna jer, u pitanju je čast Crne Gore. Meni je to zanimljivo kad ljudi govore o tome, kao da govore o nekoj magli koja je ispred nas. Kažu mi ćemo ući u Evropu. Nisam nikada čuo od ekonomista koji kažu da ćemo dobiti vize koliko mi to imamo ruda, zemlje, vode, banja, reka, i da nam više uzimaju nego što nam mogu dati. Tu su i toliki hramovi, pa ta zemlja i duhovni element, to je neprocenjivo, ali ova konkretna materijalna dobra, to ima svoju konkretnu vrednost. Pa i kad kažu 15 odsto teritorije i to nije nešto ubedljivo da bi se videla veličina našeg gubitka. Zamislite koliko se toga tu ulagalo. Koliko toga tu ima. Zamislite tu Metohiju gde kažu da i kad pobodete štap, on će olistati.
Prvo povrće i prve lubenice koje sam video bile su iz Peći. Zamislite da sve to treba da date na nekoj tamo konferenciji. Vidite da su na Kosovu i Metohiji Amerikanci napravili jednu najveću vojnu bazu u Evropi i u svetu, a da nisu ništa platili i da ih ništa ne košta, i da niko ne pita ima li neka veće divlja gradnja igde u svetu. Ovde ruše ljudima trafike, a oni tamo grade gradove i niko im ne smeta u tome. Oni kažu nema Srbije na Kosovu, nema Srba. Zamislite kakvo je to demonstracija sile! Kad oni o nama pričaju, pričaju kao da smo mi debili. Ponižavaju nas s obrazloženjem, misle da je za nas dovoljna i laž. Neće da se zamaraju. Vi tražite od mene kaput, ja vam ne dam, a neko do mene kaže:“Evo, pa ja ću da vam ga dam!“Zamislite da neko daje ono što nije njegovo. Ali, tako ostavljaju utisak na ceo svet. Kažu -“Daće oni.“

NJima se može, oni su tuđi, pa nas manje boli, a šta je sa našima, koji su nam se obavezali na odgovornost nadasve, da ne kažem na brigu o narodu. Od toga, kao da nema ništa..
- Pogledajmo samo ovu krizu vlade. Ovi postavljaju stvar i pričaju bez ikakve osnove. Samo hoće da vam daju pasoše, vize. Zamislite mog strica u Rovcima kad mu kažu da je dobio belu šengen vizu. Oni bogati putuju, pa putuju. Zamislite te ljude u kolektivnim centrima kojima, takođe, nude belu šengen listu. To je isto kao kad je Marija Antoaneta rekla narodu da ako je gladan jede kolače. Nešto se tu događa na temu preziranja naroda. Cela ta radikalna stranka je i pokazala da se svi ovi drugi gade naroda. Onda ljudi traže sebe negde drugde, kod onoga ko ih se ne gadi.

Autor:
Mila Milosavljević

(preuzeto sa www.glas-javnosti.co.yu)

_________________
ƸӜƷ Tread softly because you tread on my dreams ƸӜƷ
 
Annabel_Lee
ஐ NaUgHtGeLiC ஐ
<b>ஐ NaUgHtGeLiC ஐ</b>



Godine: 41

Datum registracije: 02 Feb 2005
Poruke: 30310

blank.gif
PorukaPostavljena: Pon Feb 11, 2008 8:04 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

SKC: Predstavljanje knjige "Lica i situacije" Nenada Glišića

U utorak 12. februara u Maloj sali Studentskog kulturnog centra sa početkom u 19.00 časova biće predstavljena nova knjiga Nenada Glišića "Lice i situacije".

Knjiga "Lica i situacije" (Alma, Beograd) je zbirka kratkih priča o svemu i svima, sažeto, neponovljivo instant iskustvo koje vam neće otvoriti oči, ali će vas upitati da li ih, uopšte, imate. Knjiga koja mrzi svoje junake, knjiga koju će mrzeti njeni junaci, navodi se u saopštenju SKC-a.

Nenad Glišić je rođen 1972. godine u Kragujevcu, gde i sada živi i radi na svetskoj revoluciji. Pre knjige kratkih priča, objavio jedan roman, četiri zbirke pesama i koješta na raznim mestima, u većoj količini.

Učesnici promocije su Đorđe Otašević i autor knjige Nenad Glišić, a moderator je Vesna Kapor.

Izvor: Blic

_________________
ƸӜƷ Tread softly because you tread on my dreams ƸӜƷ
 
Annabel_Lee
ஐ NaUgHtGeLiC ஐ
<b>ஐ NaUgHtGeLiC ஐ</b>



Godine: 41

Datum registracije: 02 Feb 2005
Poruke: 30310

blank.gif
PorukaPostavljena: Pon Feb 11, 2008 8:06 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Drugi tom 'Antologije aforizama'

Sekcija satiričara Udruženja književnika Srbije saopštila je da je u Moskvi objavljen drugi tom 'Antologije aforizama - klasici i savremenici', u kome je, kao i u prvom tomu, predstavljeno tridesetak srpskih aforističara.

Antologiju, u kojoj se nalazi više od 25.000 aforizama, misli i izreka - naučnika, državnika i pisaca iz sveta, priredio je aforističar Vladimir Šojher, a pre nekoliko dana objavila ju je moskovska izdavačka kuća 'Veče'.

Uz svetski poznate filozofe, književnike i mislioce, kao što su Aristotel, Balzak, Niče, Gandi, Kundera i Pasternak, u 'Antoligiji aforizama' nalaze se i naši priznati aforističari Duško Radović, Vladiir Bulatović Vib, Rastko Zakić, Aleksandar Baljak, Aleksandar Čotrić i drugi.

Izvor: RTS

_________________
ƸӜƷ Tread softly because you tread on my dreams ƸӜƷ
 
Annabel_Lee
ஐ NaUgHtGeLiC ஐ
<b>ஐ NaUgHtGeLiC ஐ</b>



Godine: 41

Datum registracije: 02 Feb 2005
Poruke: 30310

blank.gif
PorukaPostavljena: Pon Feb 11, 2008 8:08 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Otvoren konkurs za 'Srpsko pero'

Savet 23. Književnog festivala 'Srpsko pero' iz Jagodine, koji po tradiciji treba da bude završen na Vidovdan 28. juna, raspisao je konkurs za ovu godinu.

Pravo učesća imaju mladi pisci do 35 godina starosti, koji žive u Srbiji, Crnoj Gori, Republici Srpskoj ili srpskoj dijaspori.

Rad na srpskom jeziku - pesmu, priču, esej ili međužanrovsko ostvarenje dužine do 10 kucanih stranica i to pod šifrom i u tri primerka, autori treba da pošalju do 15. maja.

Adresa je: Narodna biblioteka Jagodina [za konkurs 'Srpsko pero'], 35000 Jagodina, ulica Kneginje Milice 2. U posebnoj koverti treba
poslati rešenje šifre sa kraćom biografijom.

Pobedniku Književnog festivala, na koji je prošle godine stiglo više od 100 radova mladih pisaca, pripašće unikatna povelja, novčani deo i jedno likovno delo, dar Muzeja naive iz Jagodine.

Izvor: RTS

_________________
ƸӜƷ Tread softly because you tread on my dreams ƸӜƷ
 
Annabel_Lee
ஐ NaUgHtGeLiC ஐ
<b>ஐ NaUgHtGeLiC ஐ</b>



Godine: 41

Datum registracije: 02 Feb 2005
Poruke: 30310

blank.gif
PorukaPostavljena: Sub Feb 23, 2008 5:44 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Petkovicev Vizantijski internet na madjarskom

BEOGRAD (SEEcult.org) - Izdavacka kuca "Stubovi kulture" potpisala je ugovor sa "Jelenkorom" iz Pecuja o prevodu “Vizantijskog interneta” Radoslava Petkovica na madjarski jezik, a promocijom te kontroverzne knjige zapocece 12. februara i promotivne aktivnosti na obelezavanju svojih jubileja.

Promocijom "Vizantijskog interneta" 12. februara u podne u Kulturnom centru Beograda, pocece promotivne aktivnosti “Stubova” povodom deset godina knjizare na Trgu republike i 15-godisnjice same izdavacke kuce, ciji je Petkovic ekskluzivni autor od osnivanja.

“Stubovi” su objavili “Vizantijski internet” za Sajam knjiga u Beogradu 2007. godine.

Ugovorom o prevodu “Vizantijskog inerneta” na madjarski nastavlja se saradnja koju su izdavacka kuca "Jelenkor" i "Stubovi kulture" zapoceli 2002. godine.

"Jelenkor" je do sada objavio Petkovicev roman “Sudbina i komentari”, u prevodu Gabora Cordasa, a otkupio je i prava za Petkovicevu knjigu prica “Covek koji je ziveo u snovima”.

Izvor: Seecult

_________________
ƸӜƷ Tread softly because you tread on my dreams ƸӜƷ
 
Prikaz poruka:   
Upišite novu temu   Ova tema je zaključana: ne možete menjati ili upisivati poruke.    www.domaci.de Forum Indeks -> ~ Književnost ~ -> Književni kutak Vreme je podešeno za GMT + 1 sat
Strana prethodna  1, 2, 3 ... 18, 19, 20 ... 26, 27, 28  sledeća
Strana 19 od 28

 
Pređite u:  
Vi ne možete otvarati nove teme u ovom forumu
Vi ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Vi ne možete menjati Vaše poruke u ovom forumu
Vi ne možete brisati Vaše poruke u ovom forumu
Vi ne možete glasati u anketama u ovom forumu
Vi ne možete postavljati fajlove u ovom forumu
Vi ne možete preuzeti fajlove sa ovog foruma





- Burek Forum - Doček Nove 2018. godine - Venčanja, svadbe - Proslave - TipoTravel - Kuda večeras - Anwalt - legal -

Bookmark to: Twitter Bookmark to: Facebook Bookmark to: Digg Bookmark to: Del.icio.us Bookmark to: StumbleUpon