Vile i vilenjaci

Velja25 · ~ Sanjicin komšija ~

Zanimljiva tema...
Slusao sam i ja takvih prica o vilama ali ne verujem u njih. Mislim da te vile nisu uopste neka natprirodna bica nego obicne zene koje se bave nekim necistim poslovima... Siguran sam da molitva Bogu pre spavanja i cvrsta vera u njega moze da otera sve "vile" i necastive sile od nas!

Yasmin · Prijatelj foruma

Žene - veštice ili vile

Zbog verovanja da je na neke mistične načine povezana sa ”onim� svetom, kao i zbog raznih znanja u vračanju i bajanju koje poseduje, u našem narodu se često za ženu kaže da je veštica. Nekada se i za izrazito crne i maljave žene govorilo da su veštice, a ovaj epitet se, danas najčešće dodeljuje džangrizavim i zlim ženama koje zagorčavaju život ljudima oko sebe.

Noću postaju leptirice

U narodnoj mašti bila je rasprostranjena ideja da se žena - veštica noću pretvara u leptira, odnosno u leptiricu, pa su ljudi nastojali da ovim insektima sagore krila kako bi sutradan otkrili koja se žena iz sela bavi veštičarenjem.
Sa druge strane, zbog vrednosti i značaja koji je žena imala u našem tradicijskom društvu, zbog njene plodnosti, privrženosti porodici, lepote i dobrote, u nekim narodnim pričama i pesmama, ona je bila izjednačena sa vilom.
Po narodnim verovanjima, vile su naseljavale prirodu sa kojom je čovek dugo živeo u miru i uzajamnom poštovanju. One su zamišljane kao bića ženskog pola, a narodna predanja ih opisuju kao mlade žene izuzetne lepote, visokog i vitkog rasta, ukrašene zlatnom kosom, koja im je pokrivala cela leđa. U njihovom izgledu, pored ljudskih, postojale u i neke životinjske karakteristike. Pre svega, verovalo se da vile imaju krila i da mogu da lete, a u nekim krajevima bila je rasprostranjena ideja da ova čudna bića umesto nogu, imaju konjske kopite koje narušavaju njihovu lepotu.

Samo sa izuzetnim ljudima

Vile su se oblačile u duge, bele haljine, a često su bile i nage. Pored krila, u nekim narodnim pesmama, pominje se okrilje, veo kojim su vile pokrivale glavu i krila i u kome je ležala njihova moć.
Ova magična bića živela su daleko od ljudi, najčešće u planinskim vencima, rekama, potocima, izvorima i stoletnim šumama, ali su, istovremeno, nastojale da uspostave neki kontakt sa ljudskim društvom. Naime, u našem folkloru česte su priče o polnim odnosima vila i izabranih predstavnika ljudskog roda. One su volele lepe, zdrave i snažne mladiće, a pronalazile su ih među pastirima i velikim junacima. Njihovi partneri morali su da čuvaju tajnu o tim odnosima, jer bi, u suprotnom, bili surovo kažnjeni.
Iako su stupale u ljabvne odnose sa ljudima, vile nikako nisu želele da sa njima zasnivaju i brak. Naime, one su, iznad svega cenile svoju slobodu, koja bi im, brakom, bila uskraćena. Ipak, onaj ko bi uspeo da se domogne vilinog okrilja, mogao je da je primora da stupi u brak sa njim, jer je, bez okrilja, vila gubila većinu svojih moći.

Brak na ”labavim nogama�

Po predanju, vile su bile dobre supruge, slušale su muža, vodile domaćinstvo i odgajale decu na najbolji mogući način. Pored toga, verovalo se da se iz braka vile i čoveka rađaju ljudi velike snage, moći i junačkog srca, pa je, shodno svemu tome, vila bila vrlo cenjena i tražena supruga. No, sve je to bilo na labavim nogama. Ako bi uspela da se domogne okrilja, vila je napuštala muža i decu i vraćala se u strao društvo, sastavljeno, naravno, od vila - devojaka.
Iz svega rečenog do sada, možemo da zaključimo da su u verovanja o vilama bile projektovane mnoge osobine žena, kako one dobre i željene, tako i loše, odnosno za društvenu zajednicu, opasne.
Ako vi (odnosi se na mušku čitalačku publiku) imate neku svoju, ”tajnu� vilu ili jednostavno znate da je vaša devojka ili žena jedna od njih, čuvajte je i pazite, da ne bi, izgubivši svoje dobre vilinske karakteristike, postala veštica.

milicaanchy · Dobro upućeni član

U novom "Trecjem oku" imash dosta o vilama...

Yasmin · Prijatelj foruma

VILE - LJEPOTICE I ČUVARICE NAŠIH PLANINA

Priče o vilama u šumama i planinama postoje vjerojatno oduvijek. Nekada su ih u planinama susretali uglavnom pastiri. Proteklih desetljeća šumari, lugari, pa čak i planinari znali su ih sretati na udaljenim i napuštenim, ali uvijek prekrasnim mjestima u planini. Dakako, najčešće na proplancima, uz izvore, jezerca i slična čarobna mjesta. Događalo se to redovito nakon popijene veće količine vina ili rakije. Obično su se javljale zaspalom putniku nakon onoga prvog polusna, bolje reći u mamurluku buđenja, kada koloplet sna i jave izgleda upravo nevjerojatno stvaran. Oni koji ih vidješe prestrašili bi se i pobjegli glavom bez obzira, ali su redovito svjedočili i kako su sretni što su vidjeli nešto toliko
lijepo.
Tko su onda te vile? Kako su nastale? Kako izgledaju? Gdje se pojavljuju? Što jedu? Jesu li opasne? Trebalo je prelistati niz knjiga, od planinarskih putopisa preko naše starije do naše narodne književnosti, te knjiga koje obrađuju hrvatsku usmenu predaju. Posebno spominjem knjigu "Vražja družba", književnika Joze Vrkića (ujedno i odličnog putopisca; nekoliko mu je putopisa objavljeno svojevremeno i u "Našim planinama").
Proučavatelji govore da su vile sporedni dobri duhovi iz jadranske mitologije. U narodu su to bijele djeve vile, koje plešu na mjesečini i zavode mladiće na noćnu ljubav. Preko dana bježe, nestaju i skrivaju se. Ako ih netko od ljudi uhvati (obično to čine majke njihovih ljubavnika tako da im ukradu odjeću), onda su mu dužne bespogovorno služiti. Planinari se toga ne moraju bojati; dosad niti jedan planinar nije uhvatio vilu. Već bi se to čulo! Ima i crnih vila, koje su zle i opasne, ali o njima drugom prilikom.
Kako su vile nastale? Postoji nekoliko priča. Jedna govori da su nastale od livadne trave lukovičasta korijena, odnosno iz sline koja za jutarnjom rosom ostaje na tim travama. Druga pak tvrdi da je Bog prokleo ohole djevojke, od nogu im načinio kopita pa se od stida kriju u planinama i po šumama. Treća je zanimljiva jer povezuje vile s Biblijom: vile su naime djeca Adamova, ali nisu od Boga blagoslovljena. Priča kaže da su Adam i Eva imali mnogo ženske djece pa su se zbog toga pred Bogom sramili i posakrivali ih kad je On ostaloj njihovoj djeci dijelio blagoslov! Ali, sve se predaje slažu da su polja bila bogatija i ljudi sretniji u vrijeme kada su vile hodile svijetom.
U kojim predjelima žive i gdje stanuju? Spomenuo sam da su vile nastale u jadranskoj mitologiji, pa im je i stanište najčešće po našim planinama u blizini mora. Stan su im planine Velebit, Prolog, Mosor, Omiška Dinara, Biokovo... Nalazimo ih po špiljama, oko voda, po liva-
dama, čak i u oblacima. Prema staništima i nazivima se razlikuju: postoje vile drvarice (one koje žive po krošnjama), zatim vile planinkinje, vile zagorkinje, diklice planinske, vile vodarice itd. Vole i more; odmorište im je otočić Jabuka, koji je ujedno i vrt velebitskih vila! Zanimljivo, planine u unutrašnjosti Hrvatske obično nastanjuju drugi ženski mitski likovi, svakako mnogo strašniji i nažalost ružniji.
Kako izgledaju? Petar Zoranić, autor romana "Planine" iz 16. st., susreće ih u Paklenici i one ga vode Velebitom. Evo kako ih on opisuje: "Tuda lovom gredući dvi prilipe vile MARE i JELE trudne k vrulji dojdoše: Jela sva zelenim odivena, a Mare sva u bilu. Svakoj samo dvi kosice od spridnjih vlas spletene, svi ostali vlasi podivjajući rastreseni na pleći kako sunčani zraci. (...) Na svakoj venac od razlikih cvitov zlatom povit, a biserom nakićen, glavice rešaše..." Itd., itd. Ljepota bez kraja i konca. Sve se naše priče slažu da su vrlo lijepe, prozračne i lagane. Tek, umjesto nogu imaju kozje papke ili konjska kopita. Kosa im je obično zlatne boje (plavuše!), raspuštena često gotovo do zemlje. Ne smije ih se čupati: umrla bi kad bi joj netko iščupao tek i jednu vlas!
Kakve su kao osobe? Vole pomagati slabijima i ne vole nepravdu. Znaju usput planinom ostavljati hranu umornim putnicima. Predaja govori da se jedna vila na Braču sažalila na najmanjeg pastira u planini koga su svi ostali tukli. Dade mu sisati svojega mlijeka i on postade najjači. Ljudima su duboko zahvalne na pomoći i na dobrotu redovito odgovaraju dobrim. Ali, zle ljude, ili one koji im žele napakostiti nemilosrdno kažnjavaju. Vole se družiti s mladim momcima (planinari, pazite!), ali se ljute i osvećuju kada mladići pričaju drugima da su ih upoznali i s njima vodili ljubav (i opet: planinari, pripazite na jezik!).
Planinare posebno treba upozoriti na jednu opasnu podvrstu vila: postoje vile posvađuše, koje uživaju svađati ljude, posebno muževe i žene. Da se zna: i za bračne su svađe često vile krive!
Vile često planinom idu same. Da ih ne prepoznamo pretvore se u zmiju, pticu, čak i staru babu. Obožavaju ples, pa se na određenim mjestima okupljaju i redovito plešu u kolu. Onoga tko ih za vrijeme plesa primijeti spremne su pretvoriti u stijenu ili drvo. Znaju ga i odvesti sa sobom i do smrti škakljati, ali bojim se da mnogom planinaru to i ne bi bila neka kazna. Na mjestima vilinskog kola izrastaju gljive i stvaraju one čudesne krugove gljiva po našim planinama. Planinari, pripazite da ne dođete prerano!
I na kraju, čime se vile hrane? Najviše vole med, maslac i janjetinu. Ne vole jesti uvijek na jednom mjestu, već lutajući planinom biraju glatke, kao nožem odrezane stijene, koje pozelene lišajevima nakon njihova blagovanja. Planinare će zanimati i vile dobrice koje se hrane mrvicama što ostaju na zemlji nakon objeda slučajnih prolaznika (to ne znači da zato iza sebe treba ostavljati i smeće!). To su dobre vile, ali se ljute i osvećuju onima koji te mrvice nemilice gaze.
Planinari, još jedno upozorenje glede njihove prehrane: naša narodna predaja govori da se vile hrane "od nijeka", dakle putnicima uzimaju ono što netko zaniječe, sakriva pred drugima, a ima. Zato ne budite sebični u planini! Zamjerit ćete se i vilama, ne samo prijateljima planinarima!
Ovoga puta toliko. O tome gdje se sve kod nas pojavljuju, točno na kojim mjestima žive, zašto su baš one vezane uz rodoljublje i našu zemlju, drugi put. Tema o vilama opširna je. A i lijepa. Kao i vile.

Yasmin · Prijatelj foruma

VILE IZ NAŠIH PLANINA I GORA

Na vilinskim izvorima

Šumske, vodene i planinske vile u najužem su srodstvu. Legende govore da su šumske vile najstarije. Postoje i "vile oblakinje" koje žive u niskim oblacima i čuvaju boga Peruna. Po nekim su pričama i planinske vile nastale od njih. Naime, dok su se odmarale u oblacima zaspale su pa ih je uhvatilo podnevno sunce. Zato su kažnjene tako da su bačene u planinu da žive na njoj.
Najbliže srodnice vila oblakinja su vile izvorkinje koje žive po izvorima, jezerima i potocima. Skrivajući se pred ljudima, te se vile pretvaraju u labudove. Znaju imati i noge kao labudovi.
Gorske se vile obično nalaze pored gorskih izvora. Mlađe su srodnice vodenih i oblačnih
vila. Koliko je izvora u planini, toliko je i vila. Voda na izvoru zove se "vilinska vodica", nikada ne presušuje i uvijek je ljekovita, jer je posvećena vilinskim duhom koji je oblijeće. Na tim izvorima u planini vile redovito piju vodu u podne. Ti nepresušni izvori samo tada i mogu presušiti. Vile, kako smo već čuli, spremne su se i družiti s ljudima, čak i ljubav voditi, ali njihovi inače dosta rijetki muški predstavnici, vilenjaci, znaju za nas ljude biti vrlo opasni. Planinari,
treba se čuvati takvih kontakata! Jedan takav susret opisuje i Šime Balen u svojoj knjizi "Velebit se nadvio nad more..."
Priča se, naime, kako je neki podgorski lovac, tragajući za divljim mačkama u cik zore izbio pod samu glavicu Rožanskih kukova, ispod same kamene kupole. Umoran od veranja planinom, zastao je da se odmori i potegao usput iz povelike ploske lozovače. Htjede zadrijemati, kad odjednom primjeti da se nalazi na čistini s malim jezercem obraslim lopočima. Kako li se tek iznenadio kad je primijetio da na velikim listovima lopoča spavaju tri prekrasne djevojke u bijelim poluprozirnim svilenim haljinama koje su nestvarno lelujale na vjetru! Ne treba ni naglašavati da se radilo o vilama, a ne nekim običnim pastiricama. I one su njega primijetile i počele ga pozivati k sebi. Tek što je poželio krenuti za njima, iza Rožanskih se kukova pojavilo sunce. U strahu pred suncem s kojim dolaze i vilenjaci da skupe zaostale vile i otjeraju ih u vilinske dvore, one pobjegoše.
Ni naš lovac nije časa časio; čuo je i on već za nezgodna iskustva drugih u susretima s vilenjacima. Zato je pobjegao glavom bez obzira do prvog idućeg proplanka. Izgreben i poderan, preostalom je lozovačom manje oprao ogrebotine izvana, a više okrijepio dušu iznutra. Probudili su ga nakon nekoliko sati pastiri koji su slučajno prolazili.
O svom doživljaju nije volio pričati jer se bojao da mu ljudi neće vjerovati. Ipak, izlanuo se u gostionici u Jablancu kad je, dakako, ponovo uz nekoliko čašica lozovače previše, kako veli Šime Balen "pomunjasa i u svojoj se munjasiji izlajao pred jednim svojim prijateljem da je na Rožanskim kukovima naišao na vile i vilinsku vodu." Nepotrebno je i spominjati: onima koji su vjerovali u vile i priče o njima bio je to još jedan dokaz o njihovu postojanju na Velebitu. A nevjerni Tome ponadali su se da pod Rožanskim kukovima ipak postoji izvor. Pokušali su ga pronaći, ali zasad uzalud...
Vjerujem da bi priča o takvim susretima bilo još. I poneki bi je planinar mogao ispričati (da li "kad pomunjasa?"). Zato oni koji su zaista susreli vile radije šute nego da im se drugi smiju. Ili su toliko sretni da to neobično iskustvo čuvaju samo za sebe.

O novoj vrsti vila
Gorske ili planinske vile lutaju planinama i pjevaju s vjetrovima pjesme koje omamljuju ljude. One lebde oko svojega planinskoga svijeta i čuvaju ga. Tu su posebno brižne biokovske vile. Priča već stoljećima govori da su zaklete na sto godina (što vila zna što je to stotinu godina!). Odozgo su lijepe, ali donji im je dio tijela ružan: umjesto nogu imaju konjska kopita. Ipak, planinari, ne zaboravite: za biokovske se vile priča da su najzgodnije gorske vile. Ali su i opasne! Znaju biti dobre, ali i vrlo pakosne. Kad bi ljudi pošli na Biokovo brati ljekovite trave pa bi ih ugledali, one bi ih bacale s litica u ponor! Jer, one svoju moć nad ljekovitim travama ne žele podijeliti ni sa kime!
I drugdje po planinama vile beru "rosno po izbor cvijeće" koje imade ljekovitu, nadnaravnu moć: pomaže kod ozdravljenja, iscjeljuje rane, pomaže kod raznih tegoba. Takve se vile zovu i "biljarice" ili "vidarice". Vile utjelovljuju djelovanje prirodnih sila. Život svake od njih vezan je uz određeno drvo, biljku, planinu, izvor, rijeku ili jezero gdje ona djeluje i živi.
Nema mjesta gdje vila ne bi mogla živjeti i načiniti si vilinske dvore. Vrijedi spomenuti da za svoje dvore često odabire i špilje. Ući unutra možeš samo ako su te vile pozvale. Inače nikada više nećeš izaći. A unutra je prekrasan drugi svijet koga samo odabrani vide. Pred većinom se posjetitelja pretvara u labirint stijena iz koga nema izlaza.
Naše najpoznatije špiljsko stanište vila bile su Vilinske jame u Samoborskom gorju. Legenda pripovijeda da su u njoj živjele lijepe djevojke raspletenih kosa. Pomagale bi dobrim ljudima tako da su noću obavljale poslove koje oni ne bi stigli obaviti danju. Zle ljude kažnjavale su tako da bi na njih bacale prokletstvo. Voljele su glazbu, a mrzile buku. Zbog buke koju je u ove krajeve donijela civilizacija otišle su u neke tiše krajeve. Otjerali su ih ljudi i svojim neprestanim dolascima i uništavanjem njihovih špilja. I danas postoji vjerovanje da bi se jednom ipak mogle vratiti; onda kad ljudi konačno sa sobom odnesu smeće (konzerve, papir, plastiku) koje svuda ostavljaju. A uništene špilje? Hoće li se one obno-
viti? Možda, kaže Jozo Vrkić u svojoj knjizi "Ljuti puti": "rane otkinutih siga zacijeliti će tek izumre li rod s rukama!"
Zašto spominjem zajedno vile s Biokova, vile vidarice i one iz Vilinskih jama? Zbog njima zajedničke velike ljubavi prema prirodi. Možda bi tim vilama danas najviše odgovarao naziv vile ekologinje, zar ne?
Još nešto ne zaboravimo. Vile žive svuda, u svemu što nas okružuje. Ali, ni one nisu vječne. Mi ljudi na putu smo i da vile istrijebimo. Stoljetne predaje govore da kad umire biljka, stablo, izvor, u konačnici cijela planina, znak je to da i njegova vila umire. Zato im ne dajmo da nestanu!

Hrvatski planinar 2001/2002

pinkie · Prijatelj foruma

ponekad zaista verujem da postoje..toliko je toga neobjasnjivog....ponekad pomilsim to su jednostavno prividjenja, masta seljaka i sumskih ljudi...mislim sada narocito na one koje su navodno vidjene po sumama i gorama..pa onda pomislim..nije to jedan izolovani slucaj..nemoguce da svima radi masta na isti kalup....ima sigurno neke istine u tome...

Daca · ~Žena Sanjicinog švalera~

Secam se da mi je otac pricao o nekim neobjasnjivim dogadjajima,koji su se desavali u doba njegove mladosti.S'obzirom da je rastao u selu bilo je tu svakakvih dozivljaja.
Na ovu temu,govorio je,da je tokom noci bilo tako normalno da cuju kako konji lome po stali,njistuci...
Ujutru,konji su bili izmoreni,a njihova griva upletena u sitne pletenice Shocked

Znam da po selima, i dan danas, ljudi veruju da nocu vile dolaze da se igraju sa konjima,te zbog toga, nocu ne treba ici u stalu...

Vilinsko kolo

Vile obično hodaju same, ali kad plešu u kolu ih je 10. Ostaju tada za njima tragovi od kopita, a onoga koji ih vidi dok plešu, mogu pretvoriti u drvo, stijenu ili ga odvedu u šumu. Prema slavonskim pričama u vilinskom kolu. Prema toj priči gljive rastu gdje su vile jednom plesale. Na vilinsko kolo s gljivama ne smije čovječja noga stupiti, jer tome čovjeku bi vile odmah učinile zlo. Vilina gljiva u narodu se zove "vilovnjača", pa i izvan Slavonije vjeruje se da ona raste "na vilinu kolu".

Vilinska pjesma

U međimurskome se kraju pripovjeda, kako vilinska pjesma zamami djevojku, da i ona postane vila. Pjevaju kao da pčele zuje milozvučno, ali im se riječi ne razabiru. U Dalmaciji gdje su vjetrovi jaki, narod je osluškivao buru i toj pjesmi vjetra čuo vilinske glasove. "Kad burom zapjeni more, u morskom dimu eno vila, koje hitrom nogom stružu vodenu površinu; eno ih na obali, gdje divlje tance izvode i kletve izmeću. Primakne li se tko njima brodom, kad pri buri pjevaju, one će brod izvrnuti." Čakavska pjesma kaže: "Bura im je zibarica bila".
Kažu neki, da su vilinske pjesme slične poskočicama, ali da im se riječi nikako ne mogu razumijeti. Razumiju ih samo odabrani. Ta nerazgovjetna pjesma uspoređuje se s vjetrom. U mukloj pjesmi vjetra čuli su glas koji najavljuje stvari ljudima nepoznate. Prema tome vile bi bile i proročice. Latinki naziv za vilu (fatae) znači proročica

knesa · Početnik Domaćeg.de

i ja sam citala nesto o vilama ali koliko sam uspela da procitam vile se ne udaju Confused

Yasmin · Prijatelj foruma

Vile i vilenjaci

Ako se vratimo dvjesto godina unatrag, otkriti �emo da su ljudi vjerovali u vrstu stvorenja koja nisu bila ljudi, ali su jednako stvarna živjela na zemlji. Oni su ponekad bili vidljivi, a ponekad nevidljivi, prema vlastitom izboru, mogli su letjeti, mijenjati obli�je, �initi �arolije, bili su dugovje�ni, možda i besmrtni. Sve�enstvo ih je proglašavalo demonima, ali ih je narod uspješno uklopio u krš�ansku sliku svijeta, u kojoj su oni moralno dvojna bi�a. Poznata legenda poistovje�uje ih s "Evinom sakrivenom djecom" i tako ih �ini srodnicima ljudi. Prema drugim pripovijestima, oni su neko� bili an�eli, ali kad se Lucifer pobunio protiv Boga nisu znali kojoj se strani treba prikloniti. Zato su progani iz Raja, ali kako nisu bili toliko zli da ih Bog stavi u Pakao, ostali su na mjestu gdje su pali- na zemlji, u vodi, na nebu.

Vile
Vila se ra�a iz rose nekog crvenog glavi�astog jesenjeg cvije�a.
"Ljudi, vele da ima nekakova trava, kojoj je korijen nalik na glavicu crvenog luka, pa raste i cvati po livadama. U jutru rano, kad je rosom okvašena, trava pušta od sebe kao bale, a iz tih bala ra�aju se mlade vile." Kukuljevi�, "Vile".
U Slavoniji pri�aju da, ako im se is�upa jedna vlas, odmah umiru. U po�etku su bile demoni sudbine vezane uz svijet mrtvih ili nepogoda, da bi kasnije po�ele poprimati svojstva demona lova i prirode, a zatim i svojstva žena. Katkada imaju krila,onaj koji �uje njihovo pjevanje, više ga ne zaboravlja. One žive u oblacima, na zemlji, u vodi i moru. Na oblacima one grade fantasti�ne dvorce. Ima i gorskih vila. One imaju ulogu Sv. Ilije u svim atmosferskim pojavama. Skupljaju oblake, proizvode buru, �uvaju od tu�e. Stanuju na zvijezdama. Vila ra�a samo vilu, a kad zanese sa �ovjekom, to dijete rodi u šumi ili u trijemu pred svim uku�anima. Odlete s djetetom u naru�ju. Hrane se mlijekom košuta. Iš�ekuju�i sunce, jašu na jelenima (jelen je u arijskoj mitologiji sun�ani simbol. Vile vodne su zle, a vile zra�ne su dobre. One se mogu pobratimiti sa �ovjekom ako im se svidi. U narodu je postojalo vjerovanje de se posebnim obredom moglo ste�i takvo pobratimstvo: u nedjelju kad je pun mjesec, �ovjek mora oti�i u šumu, oko sebe brezovom metlom ucrtati kružnicu, a u krug staviti konjsku balegu, dvije do tri konjske dlake i konjsko kopito. Zatim mora triput zahukati, triput obi�i oko kopita i izgovoriti: "Oj, vilo, moja krvna sestro, traže�i te prošao sam devet šuma, devet planinskih visova i devet razrušenih utvrda. Pri�i i postani mi posestrimom." U našim krajevima spominju vilu planinkinju, diklicu planinsku, nagorkinju, zagorkinju, vodenu, zden�ju, poto�ju, morsku vilu, morkinjicu koja boravi u špilji kraj mora, šumnja�u koja živi u šumi, vilu drvaricu koja živi u krošnjama.
Sre�a je od svih svijetlih bogova, pa tako i od vila, jer su svijetle boginje. Najlu�i je �ovjek koji vidi vilu, a ne odaje joj �ast i štovanje. Njega ljudi kore govore�i mu: "Sre�a te tražila, a ti je lud nisi umio na�i." Kukuljevi�, Vile

Crne i bijele vile

"Vuci viju, a gavrani gr�u, vile vi�u iz ste�ica stijena."
Vila vidarica ujutro vra�a vid koji no�u uzima mrka vila brodarica. Prema kajkavskoj pri�i, koju je zabilježio M. Kra�manov Valjavec, "Narodne prip.", Varaždinu 1858.godine, odmah se ljudima i životinjama "namažu o�i zorinom rosom, namah progledaju", a za tu zorinu rosu znaju sam o vile. Izme�u Cetine i Neretve, u vilovitom Primorju oko Makarske, narod pri�a o zlim crnim vilama koje na ljude bacaju kamenje. Vjerovanje u postojanje bijelih i crnih vila najizraženije je u primorskom kraju. Crne vile se u narodnim pri�ama rijetko opisuju, a za bijelu kažu da je u svilenu odje�u obu�ena, trepte joj zlatne kose, rumena je kao jabuka, visoka, hitra hodom i letom, prelijepa je samo što ima magare�e noge. Ovo vjerovanje u magare�e noge vila nije izvorno pogansko, nego se u njemu vidi utjecaj prodora krš�anstva u primorske krajeve koje je htjelo da se davna vila nagrdi. Isto je tako noviji i pojam o crnoj vili strogo odvojenoj od bijele vile. Naravno vila je ponekad zlobna i crna, ali prema prvom, neznaboža�kom mitu niti jedna vila nije postojano crna i zlobna. Pri�e o vilama rumenim kao jabuke primorske tradicije su zanimljive jer �esto je spominjana vilina bljedo�a. Ta bljedo�a bi se mogla odnositi na olujne no�ne oblake. U primorskoj tradiciji je �esta slika jutarnjih oblaka koji obavijaju gorske visoke šume gdje vile idu kroz gustu goru, pa im se zlatne kose o grane zaple�u.
U Bugarskoj imamo "samovilu" u sjevernim krajevima tj. "samodivu" u južnim krajevima zemlje. Ta vila nije crne kose ve� je crne �udi. Dojuriti �e zrakom ili dojahati na jelenu, zmijama naoružana: žuta joj je guja bi�, a uzda zmija ljuta.

Vila brodarica
Mrka vila (u okolici Varaždina), vila brodarica, morska puca, morska devica ili diklica. Ovu vilu �esi i Slovaci smatraju vodenom ili morskom, Rusi i Poljaci samo vodenom. Vila brodarica boravi uvijek na jezeru, gdje spava ili se kupa. Kažnjava onog koji joj zamuti vodu. Sjajna oblak -vila kad je s nje skinuta dnevna svjetlost, postaje mrka no�na vila. Vile brodarice, sanjive ili sanonosne truju junake, vežu ih, varaju i zadaju im muke, dok ih vile vidarice lije�e biljem.

Vila oblakinja
Vile su po svom postanku meteorna, bi�a u oblaku. Vili je oblak zaklon, stan i igralište. Vila je duh, koji upravlja oblakom, vodi ga. Prema tome vila oblakinja je povezana sa gromom, munjom i oblacima a time i sa bogom gromovnikom Perunom i hrastovima. Oblakinje su nazivane i "lakokrile", imaju pozla�ena krila i okrilje. Ova vila makar i pre�esto boravila u oblaku, silazi na zemlju.

Vila planinkinja
Ima kod Krapine, za Strahinskom gorom, jedna pe�ina, u davno doba vilenska, gdje k vilama pribježe Vilina, sestra �eha, Leha i Meha. Dva brata gonila sestru jer ih je izdala rimskome poglavaru, svome ljubavniku. Kad su ju uhvatili zazidali su ju u bedem, pod vrata krapinskog grada.

Vile planinkinje nastale su od obla�nih vila. Te gorske vile borave na velikim planinama, ali gdje je vila planinkinja tu je uvijek i voda, taj o�iti znk njenog porijekla iz kišnog oblaka. Koliko je vilinskih planina toliko je i vilinih izvora poznatih pod imenom "vilina vodica". Svaka vilina vodica je ljekovita, oblije�e ju vilin duh.

Vile Su�enice
Žene se boje zaspati nakon poroda, premda su umorne, jer 3 ili 7 su�enica do�u, kad se �ovjek rodi, dosu�uju mu sudbinu. Uris i Upis upisuju sudbinu, a o bogatstvu odlu�uje Vusud okružen divljim zvjerima. Vila Su�enica je i Uresnica, Juresnica, Orisica, Orešnica (jer se vile rado pod orah sabiru). U no�i po porodu ženi se nosilo vino, kruh i sol, ostavljalo se Rojenicama na stijeni ili u "su�eni�kim jamama". Možemo ih povezati sa Nornama u nordijskoj mitologiji. One tako�er odre�uju sudbinu �ovjeka, to su tri sestre Urd (najstarija, boginja prošlosti, sudbine), Verdandi (srednja sestra, boginja sadašnjosti, potrebe) i Skud (najmla�a, boginja budu�nosti).

Vilinski stanovi
Vilama je stan Mosor, Prolog, Biokovo, Velebit, Crljene stine više Brista, omiška klisura, odmorište im je otok Jabuka koji je i vrt velebitskih vila. Neke vile su obitavale kraj Samobora u jednoj pe�ini blizu puta za Pala�nik, nalazile su se i u Rudarskoj dragi. Kod Stubice se u viru Koritnjaku nave�er kupaju u kamenom koritu. Postoji legenda o za�aranim vilama koje su obitavale južnije od Stapine, na Tulovim gredama. Žive one na zvijezdama i u oblacima, pa su vile i Vlaši�i, tj. Lazarice, Hlastarice, Stražeju�i, a to je 7 vila LADARICA koje okolo hode od Jurjeva do Ivanja.
Vile su po svom postanku meteorna, bi�a u oblaku. Vili je oblak zaklon, stan i igralište. Vila je duh, koji upravlja oblakom, vodi ga. Prema tome vila je povezana sa gromom, munjom i oblacima. Hrast je posve�en bogu Gromovniku (Perunu) pa se vile �esto ukazuju i kraj starih hrastova.
Planinske vile zalaze i u pe�ine, pretvaraju�i se u zmije. Vodene vile žive po rijekama ili u moru. Neke od njih, kao sirene, pola su žensko, pola riba. Katkad se pretvaraju u labuda, ili imaju žensko tijelo a noge labu�e. Na slapovima žive Vilske devke. Voda tu ne šumi, bistra je, ali se u njoj ne vidi ništa samo se može �uti pjesma. U toj ujezerenoj vodi usred slapa se nitko nikada ne utopi. Šumska dekla je kosmata žena koja uvijek traži toplinu pa se zavla�i me�u stoku u torovima, me�u pastire kad spavaju na sjeniku, nije zlo�udna.

Vilinska pjesma
U me�imurskome se kraju pripovjeda, kako vilinska pjesma zamami djevojku, da i ona postane vila. Pjevaju kao da p�ele zuje milozvu�no, ali im se rije�i ne razabiru. U Dalmaciji gdje su vjetrovi jaki, narod je osluškivao buru i toj pjesmi vjetra �uo vilinske glasove. "Kad burom zapjeni more, u morskom dimu eno vila, koje hitrom nogom stružu vodenu površinu; eno ih na obali, gdje divlje tance izvode i kletve izme�u. Primakne li se tko njima brodom, kad pri buri pjevaju, one �e brod izvrnuti." �akavska pjesma kaže: "Bura im je zibarica bila".
Kažu neki, da su vilinske pjesme sli�ne posko�icama, ali da im se rije�i nikako ne mogu razumijeti. Razumiju ih samo odabrani. Ta nerazgovjetna pjesma uspore�uje se s vjetrom. U mukloj pjesmi vjetra �uli su glas koji najavljuje stvari ljudima nepoznate. Prema tome vile bi bile i proro�ice. Latinki naziv za vilu (fatae) zna�i proro�ica.

Ladarice
Ladarice su pjevale prije nego je za�et svijet, ali su ga ostavile kada se svijet promijenio vjerom i nastanile se na zvijezdama. Prema narodnim pri�ama one hodaju svijetom od Jurjeva do Ivanja. Uz to vjerovanje veže se obi�aj kada na Ivanje djevoj�ice Ivan�ice u grupi od �etiri ili osam obilaze sela. Na glavi nose vjen�i�e, pjevaju�i prolaze kroz selo.

Vilinsko kolo
Vile obi�no hodaju same, ali kad plešu u kolu ih je 10. Ostaju tada za njima tragovi od kopita, a onoga koji ih vidi dok plešu, mogu pretvoriti u drvo, stijenu ili ga odvedu u šumu. Prema slavonskim pri�ama u vilinskom kolu. Prema toj pri�i gljive rastu gdje su vile jednom plesale. Na vilinsko kolo s gljivama ne smije �ovje�ja noga stupiti, jer tome �ovjeku bi vile odmah u�inile zlo. Vilina gljiva u narodu se zove "vilovnja�a", pa i izvan Slavonije vjeruje se da ona raste "na vilinu kolu".

Vilac, Vilovnjak, Vilenica

Vilac se od vila razlikuje samo po tome što je muško. Vilaca ima malo pa vile traže svg odabranika me�u ljudima. Narod te vilinje miljenike zove VILENJACIMA. U zoru, sa suncem dolaze vilenjaci pokupiti zaostale vile sa proplanaka i odvode ih u vilinske dvore. Ako tada zateknu �ovjeka da pleše s vilama, napasti �e ga. Vile su imale svog gospodara zvanog vilovnjak ili kosmati �ovjek. Vilenica se druži s vilama, a one ju u�e lije�enju s pomo�u pripravaka od trava. Vilenicu negdje zovu i Šap�alica, Vra�ilja, Bahorica, �aratanka.

Zašto su vile nestale iz naših života
U vrijeme ono ljudi bijahu dobri, a vile njime pomagale polja žeti, travu kositi, korov plijeviti, stoku hraniti, ku�e graditi. Tuge nije bilo, jer svuda su vile pomagale. Jedno je bilo srce svih ljudi, jedna volja, jedan obi�aj, jedan zakon. Ali ljudi iznevjeriše vile, pastiri baciše tambure i svirale, pjesma je utihnula. Zlatno doba je prestalo. Tada su i puške zapucale i narodi se zaratili. Od onda nestade vila, i s hrvatskog polja izmakoše nekud u tu�u zemlju.

Ušušur
Ušušur je bio vilenjak zaljubljen u lijepu djevojku. Kad se ona udala za drugog, Ušušur je za�ara tako da se sirota djevojka utopila u rijeci. Rastrzan bolom i sam sko�i za njom. Žele�i se kazniti sveza sam sebe za nogu i ostane živjeti na dnu rijeke. Na dan kad po�inje jesen i vode se preobrazuju, ispliva i triput zapjeva: "ušur, ušur, ušur!" Tko mu �uje pjesmu, umrijet �e tu jesen. Zaštitnik je mutavaca, melankoli�ara i lu�aka. Ljudi iz Plehana vele da je Ušušur lancima vezan na dnu rije�nog vira u rijeci Ukrini i drugim rijekama u Bosanskoj Posavini.

Kralj MorskiSlovenci i Slovaci pri�aju o silnom i bogatom Kralju Morskom, što pod morem stoluje.

Rego� (Regoc)
Vilenik, silno jak i golem, kojeg spominje dubrova�ki pisac �or�i� u svome "Marunku" i I.B.Mažurani� u "Rego�u"

Rusalka ili Fata Padouri
U ruskom folkloru Rusalke imaju istu ulogu koju imaju vile kod Južnih Slavena. Kao i vile one žive u vodi, poljima, šumama.Narod ih se boji, osobito u vrijeme Duhova (Rusalja). U nekim krajevima njihov se kult veže uz kult mrtvih. Vjeruje se da su to duše umrlih djevojaka, duše žena koje su se svojevoljno utopile, družice Vodenog. U sjevernoj Rusiji opisuju ih kao blijeda stvoranja, nalik na mrtvace, sa zelenim svijetle�im o�ima, južnije, posebno u Podunavlju, one su lijepe ali opasne jer svojim pjevom privla�e u rijeku mladi�e koji se utapljaju. Zimi su pod površinom vode i izlaze samo povremeno kad je toplije, a za Duhova se sele u šumu. Ljeti su šumske vile što sjede na krošnjama i no�u plešu na �istinama. Njihova mo� leži u erotskoj privla�nosti. Bio je obi�aj da se njima u �ast na grane vješaju krpice. Žive po tri,sedam,devet ili jedanaest zajedno. One su �lanice posebnog nadnaravnog reda i ljudi s njima moraju postupati oprezno. Na mjestu gdje su one plesale spaljena je trava i taj krug više ne ozeleni. Plešu tako brzo da se �ini kako nogama ne dodiruju tlo.
�eški narod je znao za Vodni Panny ili Ženy, Slova�ki za Vodopanenky. One stanuju pod vodom u kristalnim dvorcima. U Poljskoj se zovu Bogunki (boginjice) i one vuku nepažljive u vodene dubine.

Samovila
U Bugarskoj su �este legende o samovilama u sjevernim krajevima tj. samodivama u južnim krajevima zemlje. Ta vila nije crne kose ve� je crne �udi. Dojuriti �e zrakom ili dojahati na jelenu, zmijama naoružana: žuta joj je guja bi�, a uzda zmija ljuta. Bugarske vile borave na planini i u vodama, najviše ispod mostova, u šumi i moru. No naj�eš�e se igraju na planinskim vrhovima. Pod utjecajem krš�anstva, bugarskim vilama je istaknuto zlo, no�no lice.

onua · Upućeni član

Nadomak grada Aleksinac ima malo mestašce Bradarac, selo ima oko 300 kuća. Odatle mi otac potiče. Jedne zimske noći smo se drugar i ja vraćali iz Aleksinca, i onako ćaskajući sa puta u sredini njive videli nešto blještavo... E sad pošto smo se malo i zapili Laughing

, počeli smo kao ludi da trčimo ka tome i kada smo došli blizu mesta, videli smo krug od te lepljive sluzave fluoroscentne mase i u sredini kruga meštanina sela Bradarac... dalje su kružile priče, da su to uradile veštive, a drugi pak da su vile jer je čovek bio isuviše dobar za ovaj svet.... itd. Tako da nešto postoji....

držte lopova · Zna tudju muku

Vile spadaju u deo slovenske mitologije, zato se one često pominju kod naših ljudi. I meni je baka, kad sam odlazio u selo, pričala kao klincu da noću ne idem daleko od kuće jer mogu da naletim na vile i poremetim njihovo kolo. Ja nikad nisam doživeo susret sa njima, ali od priča koje sam slušao od nekih ljudi jeza me hvatala. Navodno to su dobra i miroljubiva stvorenja sve dok im ne poremetiš kolo. A onda...
Interesantno je da se neki ljudi u pasivnim krajevima ne plaše toliko ni vukova ni zmija ni medveda koliko vila.

Olympias · Početnik Domaćeg.de

Ne verujem da vile nanose zlo. Mislim i da je legenda o njima zapravo ljudski strah od nekih zena, travarki koje su isle sumom, pevale i plesale i brale cvece.