www.domaci.de Forum Indeks Home
Portal • Forum • Novi upisi • Pretraga • Link do nas • Domaći filmovi • Lista korisnika • Tim sajta • Proverite privatne poruke • Prijava • Registracija
Pravilnik • FAQ • Profil • Favorites • Galerija slika • Top lista • Download MP3 • MP3 razno • Spotovi • Noviteti 2013 • Muzički noviteti 2014

Seksualno prenosive bolesti SPB
Strana 1, 2  sledeća
Upišite novu temu   Odgovorite na temu    www.domaci.de Forum Indeks -> ~ Zdravlje ~
::  
Autor Poruka
Yasmin
Banovan!

Prijatelj foruma
Prijatelj foruma



Godine: 58

Datum registracije: 31 Avg 2004
Poruke: 14175
Mesto: zemlja nedodjija

netherlands.gif
PorukaPostavljena: Pet Okt 01, 2004 10:23 am    Naslov poruke: Seksualno prenosive bolesti SPB Na vrh strane Na dno strane

Šta su to seksualno prenosive bolesti (SPB)?

Nazivaju se još i seksualno prenosive infekcije (STI), a takođe i venerične bolesti (VB) po boginji ljubavi Veneri. SPB su zarazne. Najčešće se prenose polnim odnosom ili neposrednim kontaktom zdrave sa zaraženom osobom. Često i lako mijenjanje seksualnog partnera, alkoholizam, narkomanija, nepoznavanje zaštite i posljedica polnih infekcija, kao i druge pojave, uslovile su posljednjih deset godina postepeni i neprekidan porast oboljenja od SPB.

Mnogi oboljeli od SPB, sa željom da njihova bolest ostane u tajnosti, kriju izvor zaraze ili se liječe kod nestručnih osoba, izlažući se na taj način opasnosti da ne budu potpuno izliječeni ili da se njihova bolest nepotrebno komplikuje. I najzad, što nije bez značaja, omogućuju dalje širenje zaraze.

Nije pravilo da treba imati više seksualnih partnera da bi dobili neku od seksualno prenosivih bolesti. Svako ko upražnjava seks, bilo da je muško ili žensko, bilo da je stupio u seksualne odnose sa osobama suprotnog pola ili istog pola, ili i sa jednima i sa drugima - može biti zaražen!

Kako da znam da sam zaražen/ a?

U malom broju slučajeva postojanje infekcije je očigledno. Kod pojedinih infekcija simptomi se čak uopšte ne manifestuju, nijesu vidljivi, makar ne brzo. Manifestacija simptoma je čak kod žena manje uobičajena nego kod muškaraca.

Najčešći znaci bolesti, koji se pojavljuju i kod žena i kod muškaraca, su:

Ispuštanje neuobičajene količine genitalne tečnosti- koja može biti ljepljiva, vodnjikava, bijele ili žute boje; može biti neprijatnog mirisa.
Bol ili peckanje prilikom mokrenja - uriniranja.
Urinirati više nego obično.
Svrab, osip, plihovi, i slično, na ili oko polnih organa.
Bol u polnim organima - genitalijama.
Bol prilikom seksualnog odnosa.
Za žene krvarenje između ciklusa ili poslije seksa može takođe biti znak.
Poslije kog vremena se simptomi manifestuju?

Simptomi se najčešće pojavljuju u roku od 2 do 14 dana, međutim taj period može trajati i do 4 nedjelje (ponekad i duže). Kada je, recimo, u pitanju infekcija HIV- om, postoji mogućnost da se simptomi uopšte ne javljaju nekoliko godina.

Neke uobičajene SPB- i kao npr. klamidija, često nemaju nikakvih simptoma (pogotovo kod žena). To znači da možete da budete zaraženi i da zarazite, a da ne znate!

Kako se zaraziti?

Najuobičajniji način je putem seksa - Sperma, vaginalni sekret i krv nose zarazu. Muškarac, na primjer, ne mora da ejakulira da bi zarazio partnerku. Mala količina tečnosti se može ispustiti prije ili bez ejekulacije, što može biti dovoljno da se partnerka zarazi. Takođe, ne morate imati seks do kraja - neke SPB mogu da budu prenešene neposrednim kontaktom polnih organa, ali i upražnjavanjem oralnog seksa (npr. herpes). Kada su u pitanju genitalne vaši dovoljan je samo kontakt kožom.

PRIKAZ NAJČEŠĆIH SEKSUALNO PRENOSIVIH BOLESTI

Postoji više od 25 vrsta polno prenosivih bolesti. Ovdje su date najznačajnije informacije u vezi sa najčešćim seksualno prenosivim oboljenjima- tu si podaci o načinu prenosa, simptomima, određivanju dijagnoze i tretmanu, odnosno liječenju pomenutih oboljenja.

KLAMIDIJA

Klamidija je veoma uobičajena infekcija koju uzrokuje bakterija. Podaci govore da skoro polovina seksualno aktivnih žena preleži klamidiju prije svoje 30 godine. Statistika iz SAD govori da je 1999. godine zabilježeno 650 000 slučajeva oboljelih od ove bolesti, a kako ona često i nema simptoma procjena je da ih je bilo 4 puta više, dakle 2 600 000 ljudi. Simptomi, ukoliko ne izostanu javljaju se 7 - 21 dan nakon odnosa.

Simptomi kod žena:
gnoj iz vagine,
krvarenje iz vagine između ciklusa,
peckanje ili bol za vrijeme uriniranja,
bol u stomaku,
ponekad temperatura i/ ili mučnina.
Simptomi kod muškarca:
vodnjikavo bijelo curenje iz penisa,
peckajući bol tokom uriniranja.
Dijagnoza:

Uzima se bris iz grlića materice žene (test Papa Nikolau - Papa test) i mokraćne cijevi muškarca. Zatim se odnese u laboratoriju na specifičan pregled. Terapija:
antibioticima, koji se uzimaju oralno.
Ako liječenje izostane:
možeš da preneseš infekciju partneru,
može da vodi ka težoj infekciji - npr . zapaljenje materice,
i žena i muškarac mogu postati sterilni,
majka može da prenese na bebu prilikom porođaja.
HERPES

Herpes je izazvan virusom. Herpes živi u nervnim završecima i jednom inficirana osoba je inficirana čitavog života. Posle infekcije slijedi napad koji je najbolniji. Mali plihovi se pojavljuju oko usana ili genitalija poslije dva do dvadeset dana od dana infekcije. Plihovi mogu biti praćeni jakom groznicom, osipom, bolom kao i otečenim žlijezdama. Ne treba ljubiti u usta ili genitalije osobu koja ima suve ranice. Nema lijeka za herpes, plihove treba ispirati toplom slanom vodom, a bolove ublažavati tabletama.

U SAD (bila nam je dostupna samo njihova statistika) svaka četvrta žena i svaki peti muškarac ima genitalni herpes, u poslednjih 20 godina došlo je do porasta oboljelih za 30 %.

Simptomi

Isti su i kod žena i kod muškaraca. Mogu biti blaži i ozbiljniji:
osećaj gripoznosti, natečeni limfni čvorovi na preponama,
svrab ili pečenje prije pojave plihova,
mali, bolni plihovi na polnim organima ili ustima,
plihovi ostaju u prosjeku 10 dana i nestanu, ali virus ostaje u tijelu.
Dijagnoza:

Genitalni herpes se obično primjeti za vrijeme napada.

Terapija:

Ne postoji pravi način liječenja kojim bi se iz tijela odstranio herpes, ali bolest može da se kontroliše, a seks treba izbjegavati za vrijeme "razbuktavanja".

Ako liječenje izostane:
infekcija se može prenijeti na partnera,
majka može prenijeti na bebu prilikom porođaja.
GENITALNE BRADAVICE

Genitalne bradavice mogu da se pojave na ili oko polnih organa. Izazvane su od strane virusa (papiloma virusa) i veoma se lako prenose u toku seksualnog odnosa. Lako su vidljive ukoliko se pojave na površini tijela, ali ih je jako teško otkriti ukoliko se nalaze u unutrašnjosti, npr. ženskog polnog organa. Po statistici iz SAD- a, 50- 70% ljudi biva zaraženo ovom bolešću tokom svog životnog vijeka.

Simptomi:

Pojavljuju se 3 nedjelje do 8 mjeseci poslije odnosa, čak i kasnije. Mali čvorovi se pojavljuju u grozdovima, slično kao i bradavice na prstima, samo manje. Možda će nestati sami od sebe, ali mogu lako da se prenesu na druge. Boje su kože što ih čini neprimijetnim na prvi pogled, bezbolne su, osim kada rastu.

Dijagnoza:

Virus se kod žena otkriva pomoću testa Papa Nikolau, koji služi za određivanje raka grlića materice. Ove bradavice mogu da prouzrokuju promjene na grliću materice, a povezane su sa rakom grlića materice, kasnije u životu.

Terapija:

Odstranjivanje smrzavanjem, laserom ili hiruškim zahvatom. Bradavice mogu da se povrate poslije liječenja.

Ako liječenje izostane:
raširiće se vrlo brzo,
mogu se prenijeti na partnera,
majka može da prenese na bebu tokom porođaja.
HEPATITIS B i C

Hepatitis B i C su izazvani virusom. Narodno ime za hepatitis je žutica. Standardna žutica, ili "oboljenje prljavih ruku", ne spada u grupu seksualno prenosivih oboljenja i ovaj oblik ima medicinsko ime - hepatitis A. Virusi iz ove grupe primarno izazivaju upalni proces na jetri (hepatitis) i njeno oštećenje u manjem ili većem obliku.

HEPATITIS B

Hepetitis B se može prenijeti preko direktnog kontakta sa krvlju ili tjelesnom tečnošću oboljelog. Kao i kod HIV- a, bolest se može prenijeti seksualnim odnosom, korišćenjem istog pribora kod intravenskog koriščenja droga ili sa majke na dijete, pri trudnoći (2 - 5%) i pri porođaju (preko 90% slučajeva). Iz pomenutog razloga svaka trudnica se testira na hepatitis B kako bi se plodu odmah po rođenju dala zaštitna vakcina ukoliko je majka zaražena. Po našem Zakonu o zaštiti od zaraznih bolesti svi intravenski korisnici narkotika se obavezno vakcinišu protiv B hepatitisa. Hepatitis B se ne može prenijeti preko vode, hrane ili odjeće. Sam virus je dosta otporan. Vakcina protiv hepatitisa B je dostupna u Institutu za zdravlje Crne Gore u Podgorici, a u planu je da se uvede redovno vakcinisanje djece po rođenju.

Njime je u svijetu zaraženo 400 000 000 ljudi. U našoj zemlji 2- 7 % cjelokupne populacije ima ovaj virus u sebi. Rizične grupe su intravenski narkomani i seksualno promiskuitetne osobe, kao i medicinski radnici.

Simptomi:

Akutna faza:
žutilo,
mučnina,
povraćanje,
gubitak apetita,
bol u stomaku i kasnije, ispod lijevog rebarnog luka (tu je jetra),
svijetla stolica i tamna mokraća,
ponekad i povišena temperatura.
Hronična faza:

I pri liječenju akutne faze, kod 5-10% pacijenata dolazi do hronične faze. Usljed oštećenja jetre može doći do ciroze i karcinoma jetre.

Terapija:

Terapija je vitaminska, podrazumijeva vitamine sa higijensko - vitaminskim režimom. Preporučuje se lagana hrana, koja potpomaže brži oporavak jetre.

Kod hronične bolesti, terapija je specifična, 50 % izgubi virus, a 25 % ne reaguje na terapiju.

Napominjemo da ne postoje ljekovi kojima se može pacijent izliječiti ukoliko odbrambeni sistem pacijenta nije sam u stanju da eliminiše virus iz organizma. Davanje interferona može pomoći jednom broju pacijenata dovodeći ih do dužih ili kraćih perioda poboljšanja stanja.

HEPATITIS C

Što se tiče hepatitisa - C, za njega ne postoji vakcina i mnogo je češći u akutnoj fazi bez simptoma. Najčešće se otkriva na testu za transfuziju krvi, u hroničnoj fazi, kada terapija nema efekta. Samim tim, brže progresira u cirozu i karcinom jetre.

KAPAVAC (GONOREJA, TRIPER)

Simptomi gonoreje pojavljuju se u roku od 2 do 7 dana (u prosjeku 3) nakon infekcije. Zaraza se prenosi neposrednim polnim snošajem, kao i putem raznih inficiranih predmeta, ali mnogo rjeđe. Uzročnik tripera je gonokok, bakterija koja se lako razmnožava na sluzokoži polnih organa.Po svom toku i komplikacijama, kapavac kod muškaraca se razlikuje od kapavca kod žena.

U Americi je trenutno zaraženo 650 000 ljudi, od kojih je 75 % njih uzrasta od 15 - 29 godina.

Simptomi kod žena:
žućkast ili bjeličast gnoj iz vagine,
može da ima neprijatan miris,
peckanje ili bol tokom uriniranja,
ciklusi bolniji nego obično,
grčevi i bolovi u donjem stomaku.
Simptomi kod muškaraca:
žućkasto ili bjeličasto kapanje iz penisa,
peckanje ili bol tokom uriniranja ili pri pomjeranju.
Dijagnoza:

Uzima se bris iz grlića materice žene i mokraćne cijevi muškarca koji se zatim radi daljeg ispitivanja nosi u laboratoriju.

Terapija:

Antibiotici u injekcijama ili oralno.

Ako liječenje izostane:
infekcija se može prenijeti na partnera,
može se dobiti ozbiljnija infekcija koja vodi uništenju reproduktivnih organa,
i muškarac i žena mogu postati sterilni,
majka može da prenese na bebu za vreme porođaja,
eventualno, može da prouzrokuje srčane probleme, bolesti kože, artritis i sljepilo.
SIFILIS

Sifilis je hronična infektivna bolest, koja može da zahvati sve organe i sva tkiva tijela. Uzročnik je jedan mikroorgenizam - bakterija spiroheta, oblika spirale, koji prodire u organizam preko kože i sluzokože neposrednim dodirom, najčešće polnim odnosom.

Znaci oboljenja od sifilisa su vrlo raznoliki i zavise od mjesta infekcije, starosti zaraze i liječenja. U svom razvoju bolest obično prolazi kroz nekoliko, uglavnom tri stadijuma, između kojih se često nalazi u skrivenom stanju, kada se na bolesniku na vide nikakvi znaci oboljenja.

Od sifilisa može da oboli svaka osoba, u svakom dobu života. Na postoji ni urođeni, ni stečeni imunitet na ovo oboljenje. Ovo može da bude veoma ozbiljna bolest, čak i smrtonosna ako se ne liječi.

Moderni testovi je skoro uvek otkriju prije nego što uznapreduje. Simptomi su vidljivi nakon 14 dana do 3 mjeseca. Sifilis ne predstavlja suviše rasprostranjeno oboljenje.

Simptomi prve faze:
kod muškaraca i žena, prvi simptomi se pojavljuju od 2 - 12 nedjelja poslije odnosa,
bolne crvenkasto - braon ranice na ustima ili genitalijama,
ranice ostaju od 2 - 6 nedjelja,
ranice nestaju, ali ne i bolest.
Simptomi druge faze:
pojavljuju se 6 - 8 nedjelja poslije pojavljivanja ranica,
osip se javlja svuda po tijelu,
gripozni osjećaj,
osip i grip nestaju, ali ne i bolest.
Posljednja faza sifilisa:
gumozni sifilis (granulaste, čvoraste i bolne promjene koje mogu da se pojave na raznim organima, najviše na koži i kostima),
oštećenje mozga može da prouzrokuje ludilo ili smrt.
Dijagnoza:

Ako su ranice vidljive, ljekar će uzeti bris na analizu. Postoji i test krvi, ali duže traje. Osip je takođe indikator bolesti, koji ukazuje na eventualnu prisutnost bolesti.

Terapija:

Antibiotici u injekcijama ili oralno.

Ako liječenje izostane:
majka prenosi na bebu za vrijeme porođaja,
prouzrokuje srčane bolesti, oštećenje mozga, sljepilo i smrt.
SINDROM STEČENOG NEDOSTATKA IMUNITETA (SIDA - AIDS)

SIDA je posljednji i najteži stadijum infekcije virusom humane imunodeficijencije (HIV). To je neizlječiva bolest koja u svojoj osnovi ima potpuno i bespovratno propadanje odbrambrenih (imunoloških) funkcija organizma.

Postoji razlika između SIDA- e i HIV-virusa. Ako je osoba zaražena HIV-om ne znači da je i oboljela od SIDA- e. Osoba oboljeva od SIDA- e kada je HIV virus nanio dovoljno štete njenom imunološkom sistemu tako da on nije u stanju da je odbrani od raznih infekcija i tumora. Tada broj tzv. t - limfocita pada sa normalnih 800 - 1050ml u krvi na oko 200ml.

Od SIDA- e može da oboli svako, bez obzira na uzrast, pol ili rasu. HIV virus je mali, suviše mali da bi bio viđen običnim mikroskopom. Da bi se reprodukovao, on mora da uđe u tjelesnu ćeliju, u ovom slučaju to je ćelija imunološkog sistema. Svaki čovjek koji je nosilac ovog virusa je potencijalni prenosilac zaraze. Samo u krvi (uključijući i menstrualnu), spermi i vaginalnim sekretima virusa ima u dovoljnoj količini da izazove infekciju. Suza, pljuvačka i znoj sadrže znatno manju količinu virusa koja ne može da izazove infekciju.

Kako može da se prenese HIV / AIDS?

Preko krvi zaraženom virusom:
korišćenjem zajedničkog pribora pri intravenskom koriščenju droga,
korišćenjem nesterilnog pribora pri primanju injekcija, pri šivenju, body pearcingu i tetoviranju,
pri medicinskim i stomatološkim operacijama bez adekvatnih sredstava zaštite,
pri transfuziji neprovjerene krvi.
seksualnim putem bez upotrebe kondoma:
bez razlike na oblik: vaginalni, oralni ili analni,
bez razlike na stanje svijesti: pod dejstvom droga ili drugih psihoaktivnih supstanci,
ili ne (trezveno) - netrezveno stanje povećava rizik za dobijanje bolesti jer smanjuje kritičnost;
bez razlika na partnera: muški ili ženski, jedan ili više njih.
vertikalno prenošenje sa HIV- pozitivne majke na dijete:
za vrijeme trudnoće,
za vrijeme porođaja,
pri dojenju.
SIDA ne može da se prenese:

rukovanjem,
boravkom u istoj prostoriji,
poljupcem u obraz,
kašljanjem i kijanjem,
korišćenjem istog pribora za jelo,
korišćenjem istog toaleta,
korišćenjem istog bazena,
ubodom komarca.
Simptomi:

Ljudi koji imaju HIV mogu biti bez simptoma 8- 10 godina, a oni su:
noćno znojenje,
gripozni simptomi koji ne prolaze,
neobjašnjiv gubitak težine,
bijeli pečati po unutrašnjosti usta,
purpurne tačke po koži.
Kod žene:
hronične vaginalne pjenušave infekcije,
nenormalni rezultati vaginalnog testa HPV,
genitalne bradavice.
Dijagnoza:

Ono na šta treba posebno staviti akcenat je edukacija društva u cilju uvođenja prakse redovnih odlazaka kod ginekologa i urologa. Ukoliko isti postanu navika, pojedinac sebe može poštedjeti "luksuza" koji bi mu priuštile nervoza, neizvijesnost, itd. Na ovom putu nailazi se na veliki broj prepreka, koje, naročito u našem društvu, stvaraju duboko ukorijenjene predrasude. Ono što mora da se predoči ljudima, posebno mladima je da NIJE SRAMOTA BRINUTI SE O SVOM ZDRAVLJU!

Informisanost je, nažalost, u Crnoj Gori prisutna u zanemarljivo maloj količini po pitanju mogućnosti da se uradi HIV test, tj. test kojim se provjerava eventualna zaraženost virusom SIDA- e. Test se može uraditi u svakoj regionalnoj službi za transfuziju krvi. Po pitanju privatnih laboratorija, situacija je slična. Analize uzoraka koji se uzimaju u pojedinim laboratorijama, rade se ili u Podgorici, u već pomenutim mjestima, ili van Crne Gore.

Šta uraditi prije testiranja?

Testiranje je jedini način da se utvrdi eventualna prisutnost HIV virusa, a ujedno i prvi korak za dobijanje medicinske njege, adekvatnih savjeta i podrške ukoliko je potrebna. Ono što imamo potrebu da konstantno ponavljamo je da NE TREBA OSJEĆATI STID KADA JE ZDRAVLJE JE U PITANJU, a razlog je sasvim jednostavan: uraditi HIV test je veliki korak, to je nešto što MOŽE da zauvjek promijeni život.

U skladu sa tim, treba razmišljati i pripremiti se na eventualni neočekivani ishod. Pomislivši da možda možemo pomoći u tome dajemo nekoliko savjeta:
Razmislite o mogućnosti da kažete nekome kome vjerujete da ćete se testirati na SIDA-u. Moralna podrška prijatelja ili nekog člana porodice može mnogo da znači.
Saznajte koliki je stepen privatnosti i anonimnosti vaših rezultata! Pitajte ljekara da li još neko osim Vas može saznati rezultat testa.
Odredite tačno vrijeme kada ćete otići po rezultate. NEMOJTE ODLAGATI! Test vam može pomoći, samo onda kada znate njegov ishod.
Testiranje ima četiri faze:
Odlazak na kliniku ili ordinaciju gdje možete uraditi test. Medicinska sestra ili savjetnik vam govore o testu. Možete postavljati pitanja ili govoriti o svojim strahovima ili brigama.
Odlučujete da se podvrgnete testu. Medicinska sestra ili tehničar vam uzima malo krvi koristeći iglu.
Vaša krv se testira na znake prisusutva HIV- a.
Rezultati testa dolaze na kliniku. Ljekar ili savjetnik vam saopštavaju značenje rezultata i imaju obavezu da vas upute kako dalje da postupate u skladu sa rezultatom.
Šta znače rezultati testa?

HIV negativan, sero negativan ili nereaktivan rezultat testa znači odsustvo antitela na HIV u vrijeme testiranja.

Negativan rezultat testa znači da ili nijeste inficirani HIV- om, ili ste inficirani, a testirali ste se u tzv. "periodu prozora" (Window period). To je period koji je organizmu potreban da proizvede testom razumljivu količinu anti- tijela. Za HIV, ovaj period najčešće traje 6 do 12 nedjelja; u rijetkim situacijama ovo vrijeme može biti duže. U toku ovog perioda standardni testovi mogu pokazati lažno negativan rezultat, zbog čega se preporučuje da test uradite najmanje 6 nedjelja nakon rizičnog kontakta, a da ga zatim, radi potpune sigurnosti ponovite za 6 mjeseci.

HIV pozitivan, sero pozitivan ili reaktivan rezultat znači da ste inficirani HIV- om. Npr. ako je prvi test (uzmimo za primjer test ELIZA) pozitivan (pokazuje prisustvo HIV- a), krv će biti ponovo testirana. Ukoliko drugi put pokazuje isti rezultat, primjenjuje se druga vrsta testa (Western blot) da bi se rezultat potvrdio.

Dva uzastopno pozitivna ELIZA testa potvrđena pozitivnim Westarn blot testom označavaju "pozitivan" rezultat. To je nedvosmisleni znak da je osoba zaražena virusom.

Terapija:

Ima mnogo ljekova koji se koriste za liječenje virusa. Oni usporavaju bolest, ali je ne liječe. Ljekovi izazivaju mnoge posljedice. Onima koji boluju od SIDA- e je dostupna veoma stručna pomoć.

Predrasude u vezi sa SIDA-om

Ne znači da si bezbjedan ako:
imaš samo jednog partnera,
ako se ne drogiraš,
koristiš kondom,
nijesi primala/ o tuđu krv,
ne putuješ u inostranstvo,
nijesi homoseksualac,
si još uvijek nevin/ a,
imaš 50 godina,
si nastavnica/ k,
ne posjećuješ prostitutke,
nemaš dugu kosu i ne nosiš kariranu košulju,
znaš što radiš,
teško mijenjaš partnera,
si zdrav/ a ...
Rizične grupe:
intravenski narkomani,
ostali uživaoci psihoaktivnih supstanci,
seksualni radnici/ ce,
homoseksualci,
zdravstveni radnici,
pomorci,
alkoholičari,
zatvorenici,
promiskuitetne osobe.
SIDA NE BIRA PO IMENU, BIRA NEINFORMISANE!!!! SIDA SE NE DOBIJA, SIDA SE UZIMA!


UKOLIKO SE POSUMNJA NA ZARAZU:
Posjetiti doktora - specijalistu za polne bolesti,
ne upražnjavati seks dok se ne provjeri da li je sve u redu,
reći onome s kim je osoba (koja sumnja na prisutnost infekcije) imao/ la seksualni odnos da bi i on/ ona trebao/ la da se testira,
ono što nikako nije preporučljivo je izbjegavanje doktora, zbog mišljenja da će on to prenijeti porodici - NEĆE.
Ukoliko se sa tim pacijent ne slaže, niko ne smije ugroziti njegovo pravo na diskreciju tako što će to nekom ispričati. Opravdani strahovi ovih osoba ukazuju na neophodnost omogućavanja anonimnog testiranja u Crnoj Gori, ali i na potrebu edukacije zdravstvenog osoblja i cijele javnosti. Ovaj problem je manje izražen u privatnim ambulantama.

Kako izbjeći dobijanje ili prenošenje SPB-i?

Prije svega, ukoliko je osoba seksualno aktivna, treba da upražnjava bezbjedan seks - seks koji će učiniti manjom mogućnost zaraze.

Evo nekoliko sugestija:
Voditi ljubav bez penetracije, penetracija nije jedini način seksualnog zadovoljenja.
Oralni seks je utoliko rizičniji, ukoliko vaš partner ima ranice u ili oko usta ili upaljene desni.
Analni seks je posebno rizičan za oba partnera, zbog toga što je koža u rektumu osjetljiva i lako puca.
Ukoliko ste seksualno aktivni, preporučuju se kondomi koji imaju na svom pakovanju CE ili BSI oznaku.



_________________
 
sanjica_021
*Doktorovo~slculence*
*Doktorovo~slculence*



Godine: 45

Datum registracije: 12 Feb 2003
Poruke: 13486
Mesto: Izrael / Novi Sad / Uskoro i Vojvoda Stepa

blank.gif
PorukaPostavljena: Ned Okt 03, 2004 2:56 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Bez obzira na to da li ste HIV pozitivni, znate nekog ko jeste, ili ste samo slušali o ovoj bolesti, stvari su zaista zastrašujuće: bolest koja polako, ali sigurno uništava imuni sistem i toliko oslabi organizam da je moguće umreti maltene od najobičnije kijavice. Nekad se na sidu gledalo kao na bolest koja pretežno pogađa homoseksualce, narkomane i & kasnije je postalo očigledno da pogađa sve, i da nisu pošteđena čak ni deca. Jezivo. Na sve to, leka nema, bar ne trajnog. Mada, uz kombinaciju raznih antivirusnih lekova, uspevalo se da se čak i obolelima od side znatno produži život. Dodatni problem nastao je kada je HIV virus počeo da mutira, postajući otporan na postojeće lekove i njihove kombinacije (ne spominje se baš često, ali u Evropi 78% zaraženih ima mutirani oblik ovog virusa, što drastično smanjuje, ako ne i ukida, mogućnosti za lečenje).

Zbog svega toga, bilo je očajnički potrebno naći nov lek, a izgleda da se u tome uspelo. Naziv novog leka je & za razliku od svojih prethodnika, koji su sprečavali razmnožavanje HIV virusa tek nakon što ovaj uđe u ćeliju domaćina, fuzeon blokira vezivanje virusa za ćeliju. Dosadašnja ispitivanja pokazala su da fuzeon dosta dobro deluje u kombinaciji sa postojećim terapijama, naročito u ranoj fazi bolesti. Nivo HIV-a znatno je smanjen kod bolesnika koji su dvaput dnevno uzimali fuzeon u kombinaciji sa optimalnom konvencionalnom terapijom, a imunološki sistem primetno je poboljšan. Posle 24 nedelje terapije, pokazalo se da do popravljanja situacije dolazi kod pacijenata sa visokim novoom virusa u krvi, teško oštećenim imunološkim sistemom, kao i kod onih sa različitim oblicima otpornosti na postojeće uobičajene terapije.

Očekuje se da će fuzeon biti registrovan kod nas (a time i postati dostupan) 2004. godine. Neželjene reakcije su glavobolja, mučnina, povišena temperatura, astenija, dijareja, reakcija na mestu injekcije - ništa drastič& uz to, fuzeon ne povećava toksičnost lekova protiv HIV-a, sa kojima se kombinuje.

Super, a koliko to košta? Nadamo se da sedite. Proces proizvodnje fuzeona je prilično komplikovan i zahteva veliku količinu sirovina (45.000 kilograma sirovina za 1.000 kilograma leka). To sve utiče na cenu leka - očekuje se da će mesečna cena lečenja fuzeonom iznositi oko 120.000 dinara. Konačna cena se još uvek ne zna, jer će zavisiti od statusa fuzeona kod Fonda za zdravstveno osiguranje.

Nade ima. Po paprenoj ceni, ali je barem ima.

_________________
 
Yasmin
Banovan!

Prijatelj foruma
Prijatelj foruma



Godine: 58

Datum registracije: 31 Avg 2004
Poruke: 14175
Mesto: zemlja nedodjija

netherlands.gif
PorukaPostavljena: Ned Okt 10, 2004 8:56 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

SEKSUALNO PRENOSIVE BOLESTI
Prikrivena opasnost od hlamidije
Ova bakterija često ne daje nikakve simptome bolesti. - Lečenje zahteva upornost i terapiju za sve seksualne partnere.
- Krajnja posledica neplodnost

Bakterija hlamidija najčešće se prenosi seksualnim odnosom. Može se preneti i peškirom ili u bazenu, jer kratko vreme može preživeti i izvan ćelije. Često se bolest javlja bez ikakvih simptoma. Bakterija je vrlo otporna na lečenje i teško ju je uništiti samo jednom kurom lekova.
Osetljivost hlamidije prema antibioticima je poznata, ali kada se lečenje započne, razlog neuspeha terapije može da bude upotreba nedovoljne doze leka, nedovoljno trajanje terapije ili nelečenje svih seksualnih partnera. Ne treba brzopleto menjati terapiju i tretmane. U suprotnom, hlamidija je izlečiva.
Simptomi koje žena može osetiti su pojačani sekret, neuobičajeno krvarenje, bolovi u donjem delu trbuha, peckanje prilikom mokrenja... Muškarci se mogu žaliti na pojačani sekret. Ali, podaci govore da čak 20 odsto žena kod kojih je dijagnostikovana hlamidija nije imalo nikakve tegobe i infekcija je otkrivena slučajno.
Dugotrajna infekcija može biti opasna, jer kod žena uzrokuje hroničan bol u donjem delu trbuha, upalu jajnika i materice, kao i brojne priraslice. Oštećenje jajnika čest je uzrok vanmaterične trudnoće i neplodnosti. Kod muškaraca hlamidija može uzrokovati upalu mokraćnog kanala, prostate i debelog creva, ali može uticati na plodnost.
Tokom porođaja novorođenče može da se inficira od zraražene majke. Obično dobije konjunktivitis, a retko i pneumoniju - upalu pluća. Sve ove infekcije se mogu uspešno lečiti. Trudnice koje imaju hlamidiju zahtevaju posebnu pažnju. Uz redovne ginekološke preglede za vreme trudnoće, preporučuje se i uzimanje antibiotika.
Inače, među ostalim bolestima koje se šire polnim putem hlamidija se danas nalazi na prvom ili drugom mestuu mnogim zemljama Evrope i u SAD. U mnogim zemljama je češća od gonoreje, uroplazme, mikoplazme, genitalnog herpesa i papiloma-virusa.
Na nekolio hiljada žena pregledanih u Vojvodini infekcije seksualno prenosivim tipovima hlamidije, koje uzrokuju urogenitalne infekcije kod žena imuškaraca, dokazane su u više od 30 odsto pregledanih. U grupi sterilnih žena, koje su imale patološke trudnoće ili porođaje, bilo je 40 do 50 odsto pozitivnih na hlamidiju. Ispitanice koje su imale zapaljenske promene na grliću materice i takozvane ranice, imale su infekcije ovom bakterijom u 30 odsto slučajeva, a žene s promenama na grliću materice tipa prekanceroza i malignoma bile su pozitivne u čak 80 odsto slučajeva! Rano otkrivanje ovih infekcija i njihovo izlečenje u početnoj fazi predstavljaju najbolju prevenciju svih komplikacija, među kojima je i sterilitet kao jedna od najtežih.

_________________
 
Yasmin
Banovan!

Prijatelj foruma
Prijatelj foruma



Godine: 58

Datum registracije: 31 Avg 2004
Poruke: 14175
Mesto: zemlja nedodjija

netherlands.gif
PorukaPostavljena: Čet Dec 02, 2004 3:31 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

SIDA - koliko se može prehranom?


U HIV pozitivnih ljudi nutritivno zdravlje i sprječavanje pothranjenosti vrlo su važni u održavanju stanja stabilnim.

Smatra se da gubitak na težini i proljevi kad-tad zahvate sve oboljele od AIDS-a, a dodatni prehrambeni poremećaji koji se mogu pojaviti su anoreksija, mučnina te abnormalnosti u metabolizmu masti.
Upravo su diareja (proljevi) i loša apsorpcija nutrijenata najveći prehrambeni izazovi koji se moraju kompenzirati.

Dijeta treba biti usklađena s procijenjenim prehrambenim statusom pojedinca te treba sadržavati optimalan unos nutrijenata, posebno onih zaduženih za optimalno funkcioniranje imunološkog sustava.

Uz pravilnu procjenu fizičkih parametara, za optimiziranje prehrane bitan je i psihosocijalni status, jer strah, depresija i socijalna izolacija itekako utječu na prehrambene navike.

Energija i fizička aktivnost u zaraženih dosta se razlikuje, ovisno i o progresiji bolesti, pa u skladu s time razlikuje se i unos i iskorištenje nutrijenata od strane organizma. Također, potrebe na kalorijskoj vrijednosti hrane rastu za oko 13 %, a na bjelančevinama za 10 % porastom tjelesne temperature za svaki stupanj celzijusa iznad normalne. Iz svega navedenoga vidi se da planiranju prehrane, koja je bitan čimbenik u održavanju stanja stabilnim, treba pristupiti krajnje ozbiljno.

Diareja i manjkava apsorpcija nutrijenata
Smatra se da gubitak na težini i proljevi kad-tad zahvate sve oboljele od AIDS-a, a dodatni prehrambeni poremećaji koji se mogu pojaviti su anoreksija, mučnina te abnormalnosti u metabolizmu masti. Upravo su diareja (proljevi) i loša apsorpcija nutrijenata najveći prehrambeni izazovi koji se moraju kompenzirati.
Do ta dva poremećaja najčešće dolazi uslijed infekcija tankog i debelog crijeva koje mogu otežati apsorpciju masti, ugljikohidrata, vitamina B12, folata, mineralnih tvari i tekućine i elektrolita.
Nadoknađivanje istih mora se kontrolirano uvesti. Pristupi su različiti, ovisno o tome koji će najbolje djelovati i ovisno o uzroku problema (bakterije, virusi, gljivice, lijekovi...). To može biti uvođenje određenih vitamina i mineralnih tvari u obliku suplemenata, uporaba lijekova protiv diareje ili tretiranje uzroka infekcija antibioticima, intravenozna hidratacija, suplementiranje prehrambenih vlakana, izbjegavanje laktoze (mlijeko i proizvodi), izbjegavanje umjetnih zaslađivača, pijenje pankreasnih enzima, izbjegavanje uzimanja hladne hrane i hrane koja uzrokuje stvaranje plinova i tako dalje.

Potreba na specifičnim nutrijentima
Razlike u potrebama za bjelančevinama u HIV pozitivnih i zdravih ljudi još uvijek nisu zasigurno dokazane, premda se na prvi pogled čini kako ovi prvi trebaju konzumirati nešto više bjelančevina. U svakom slučaju, izvor istih treba biti kvalitetan.



To mogu biti nemasno bijelo meso, kvalitetna riba, soja i proizvodi, domaći svježi sirevi i mahunarke.


Tolerancija masti mijenja se progresijom bolesti, a može doći i do pojave masnih stolica odnosno neprobavljanja i neapsorpcije masti.
U tom slučaju prepisuju se pankreasni enzimi i(li) niskomasna dijeta.
Najbolje prehrambene masnoće su one biljnog porijekla, uz suplementaciju omega-3 masnih kiselina.

Potrebe na elektrolitima i tekućini su u HIV pozitivnih osoba i oboljelima od AIDS-a iste kao i u zdravih ljudi, s napomenom da se količina istih mora nadoknaditi u slučajevima diareje, povraćanja, pojačanog znojenja i produžene vrućice.


Od vitamina i mineralnih tvari općenito su povećane potrebe na -karotenu (svo narančasto i crveno obojeno voće i povrće), vitaminu E (ulja), vitaminu C (voće i povrće), vitaminu B12 (meso, mliječni proizvodi), vitaminu B6 (žitarice i bjelančevinama bogata hrana) i folatu (zeleno lisnato povrće).
Naravno, specifični lijekovi koje oboljeli i zaraženi uzimanju uvelike djeluju na raspoloživost određenih nutrijenata.
Tako se npr:

toksičnost doksorubin hidroklorida umanjuje uzimanjem dodatnih količina riboflavina (vitamina B2)

Saquinavir i Ritonavir se najbolje apsorbiraju poslije visokoenergetskog obroka
Indinavir na prazan želudac. Lijekova ima još, a svaki od njih može izazvati nuspojave koje treba, koliko je više moguće, kompenzirati modifikacijom prehrane.

Vrlo važan aspekt zaraženih HIV-om i oboljelih jest održavanje higijene.
Zbog osjetljivosti oslabljenog imunološkog sustava dužan oprez treba posvetiti minimaliziranju mogućnosti zaraze patogenima iz hrane i vode, posebice van vlastitog doma i na putu.

Poželjno je izbjegavati dodir s domaćim životinjama i fecesom

plivanje u javnim kupalištima zatvorenog tipa.

Ruke i hranu treba dobro prati, a vodu za piće prokuhati ili piti flaširanu.

Alternativne nutritivne terapije
Za mnoge oboljele posebno frustrirajuća je činjenica da terapije i lijekovi koji bi doveli do izlječenja AIDS-a ne postoje.
Zbog toga se mnogi okreću alternativnim sistemima kao što su:

tradicionalna Kineska medicina

Ayurvedska

homeopatija

fitoterapija itd.
Što se tiče alternativnih nutritivnih terapija, neke od njih su makrobiotička prehrana, prehrana bez kvasca, dijeta dr. Bergera i neke druge.

Piše: dipl. ing. Željka Lukešić/Vegetarijanska udruga

_________________
 
Yasmin
Banovan!

Prijatelj foruma
Prijatelj foruma



Godine: 58

Datum registracije: 31 Avg 2004
Poruke: 14175
Mesto: zemlja nedodjija

netherlands.gif
PorukaPostavljena: Uto Dec 14, 2004 4:00 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Oralni seks - bezbedan seks?




Malo-malo pa čitate o nekim polno prenosivim boleštinama; da ne spominjemo grozote tipa sida, sifilis, gonoreja, tu su i relativno lakše bolesti kao što su kondilomi, genitalni herpes, gljivične infekcije, bakterijske infekcije, peta grupa sekreta (zapravo, infekcija protozoom trihomonas - peta grupa se često, potpuno neopravdano, smatra dokazom neverstva), hlamidija... Ukratko, ako "ono" radite bez kondoma, postoje šanse da se zarazite nečim; nečim prilično neprijatnim; nečim za šta može biti potrebno ne baš kratko vreme da se izleči. Zbog straha od raznoraznih boleština, neki parovi pribeći će isključivo oralnom seksu, pod pretpostavkom da tu makar ne moraju da se plaše zaraze.

Nažalost, stvari ne stoje baš tako. Za neke boleštine jeste manja verovatnoća da ćete ih "pokupiti" prilikom oralnog seksa - recimo, za kondilome (polne bradavice); premda se one mogu preneti i na usta, šanse za tako nešto su veoma male, to jest, takvi slučajevi su zaista retki. Ako vas ovako nešto, uprkos maloj verovatnoći, ipak "strefi", simptomi su upala grla, otežano gutanje i vidljive izrasline na sluzokoži.

Postoje i druge polne bolesti koje možete dobiti putem oralnog seksa, i to sa primetno većom verovatnoćom nego kondilome, na primer, herpes - možete dobiti oralni herpes nakon oralnog seksa sa osobom koja ima genitalni herpes, kao i genitalni herpes od osobe koja ima oralni herpes.

To još nije sve; moguće je zaraziti se i HIV virusom prilikom oralnog seksa - dovoljno je da u ustima imate sićušne ranice, pa da virus preko njih dospe u vaš krvotok. Pored toga, prilikom oralnog seksa moguće je dobiti i hepatitis B, kao i oralni oblik gonoreje.

Ukratko: oralni seks, uprkos opštem uverenju, nije ništa bezbedniji od "uobičajenog". Kako se zaštititi od bolesti, onda? Doktori preporučuju korišćenje kondoma i prilikom oralnog seksa (što mnogi parovi smatraju krajnje odbojnim). Izuzev toga, jedina pouzdana zaštita je monogamna veza sa partnerom (partnerkom) koji nemaju nikakvu polno prenosivu bolest.

_________________
 
pinkie
Prijatelj foruma
Prijatelj foruma



Godine: 44

Datum registracije: 01 Okt 2004
Poruke: 19325
Mesto: u skrivenom kutku

serbia.gif
PorukaPostavljena: Pet Feb 04, 2005 1:44 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Polno prenosive bolesti

Uvod

Vaginalna sluzokoza i cervikalni deo materice (deo koji se nalazi u vagini), predstavjaju po svojoj gradji barijeru za prodor mikroorganizama iz spoljne sredine i vagine koja nije sterilna u gornje partije genitalnog trakta koji je sterilan. Funkcionisanje te barijere je jako bitno za ocuvanje reproduktivnog zdravlja, odnosno za cuvanje materice, jajnika i jajovoda intaktnim, spremnim za trenutak kada se zena odlucuje za radjanje. Bracni sterilitet (nemogucnost zaceca) dramaticno je porastao u poslednjim decenijama dvadesetog veka. Razliciti faktori uticu na takvo stanje:

- rano stupanje u seksualne odnose (prvi odnos pre 15 godine sada je uobicajena pojava u razvijenom svetu)

- promiskuitet (cesta promena seksualnih partnera)

- nedovoljna informisanost i zastita od polnih bolesti nasilno

- prekidanje nezeljenih trudnoca i neinformisanost o zastiti od nezeljene trudnoce

- odlaganje trudnoce i radjanja za kasnije godine (posle tridesete)

O svakoj od ovih tacaka treba dobro razmisliti i informisati se pre stupanja u polni zivot. Da li ste Vi to ucinili? Jeste li odgovorni prema svome reproduktivnom zdravlju i zdravlju svoga partnera? Jedna od karakteristika zrele licnosti je i Odgovornost za svoje postupke. Jeste li sigurni da ste ODGOVORNI ?

Kada je vreme za prve seksualne odnose? Pitanje svih pitanja. Da li je razlog za prvi polni odnos ljubav ili radoznalost? Naravno pravi odgovor na ovo svako mora sam sebi da donese. Pravi odgovor za svakoga je razlicit i licna istina. Ali budite sigurni da ne stupate u polni zivot pre nego sto ste sebi postavili ovo pitanje. DA LI SAM SPREMAN ZA POLNE ODNOSE I DA PRIHVATIM ODGOVORNOST ZA POSLEDICE? I pre svega KOJE SU POSLEDICE ?

Promena seksualnih partnera je u vreme "seksualne revolucije" sezdesetih godina bila vrlo popularna. Popularisanje takvog ponasanja i skidanja barijera predstavljalo je neku vrstu pobune protiv tadasnjih tabua i konzervativnih stega drustva. Danas se ponovo popularise vernost i ljubav, kao odnos izmedju dve osobe koji donosi i neka druga zadovoljstva osim fizickih. Pravljenje izbora - vernost ili promiskuitet - je pravo svake zrele licnosti, ali pre tog izbora vredno je razmisliti o svim pobrojanim rizicima.

Polno prenosive bolesti

Polno prenosive bolesti (PPB) su infekcije koje se mogu preneti u toku seksulanog odnosa (genitalnih, oralno-genitalnih, analno-genitalnih...). Stari naziv polne bolesti je izbacen iz upotrebe jer infekcije koje se prenose na ovaj nacin u velikom broju slucajeva ne zahvataju samo polne organe vec i udaljene organe i deluju sistemski. Vecina PPB je izleciva i to uglavnom bez posledica. Veoma je vazno ukoliko dode do pojave znakova infekcije lecenje poceti na vreme. Kasno lecenje moze dovesti do tezih komplikacija.

Gljivicne infekcije

Gljivica candida albicans najcesci je izazivac vaginoze (upale vaginalne sluzokoze) kao i balanitisa (upale glansa i prepucijuma). Ova gljivica je inace normalni stanovnik vaginalne sluzokoze gde se ponasa kao saprofit, ali u nekim uslovima promene kiselosti vagine i loseg imuniteta moze da pocne da se mnozi i dovode do karakterisiticnih simptoma: svrab, peckanje, crvenilo spoljnih genitalija, otezano mokrenje i obilni beli grudvasti sekret kiselkastog mirisa. Prenosi se na partnera nezasticenim odnosom. Leci se lokalnom upotrebom vaginaleta (za devojke) i masti (za muskarce).

Bakterijske infekcije

Sifilis predstavlja najcescu polnu bolest devetnaestog veka. Tada smrtonosna, danas se leci antibioticima pa su epidemije vrlo retke. Izaziva ga Treponema pallidum, mikroorganizam koji se u prvoj fazi bolesti zadrzava na spoljnim genitalijama dovodeci do stvaranja okruglog bolnog ulkusa (cira) na glansu ili na vulvi koji ne zarasta, dovodeci do reakcije okolnih limfnih zlezdi. U drugoj fazi rasejavanja po organizmu stvara generalizovanu ospu, visoku teperaturu, drhtavicu i stanje opste iscrpljenosti. Ako se ni tada ne prepozna prelazi u trecu fazu teskih ostecenja nervnog i vezivnog tkiva.

Gonorea (kapavac, triper) je dosta cesta polna bolest koju izaziva Neiseria Gonorrheae. Bakterija najpre deluje lokalno, dovodi do upale uretre muskarca sa bolom, pecenjem, otezanim mokrenjem i gnojnim iscedkom iz zapaljenog glansa. Kod devojaka dovodi do upale grlica materice, najcesce asimptomatski, ali se u drugoj fazi bolesti ukoliko se ne leci prosiruje na jajovode i okolno tkivo stvarajuci velike priraslice i dovodeci do steriliteta. Lece se obavezno oba partnera.

Trihomonijaza je PPB koju izaziva parazit Trichomonas vaginalis. Dovodi do upale vagine i uretre devojaka, pojacanog zelenog, penusavog sekreta karakteristicnog mirisa i velikih tegoba u smislu pecenja, bolova, otezanog mokrenja i bolnih odnosa. Lece se oba partnera produzenom lokalnom i opstom terapijom.

BV (bakterijska vaginoza), najcesca bolest polno aktivnih devojaka izazvana mesanom bakterijskom florom sa tegobama u smislu pojacanog sekreta neprijatnog mirisa, otoka, crvenila i svraba spoljnih genitalija. Lece se oba partnera lokalnom terapijom.

Mikroorganizmi izmedju bakterija i virusa (intracelularni paraziti)

Chlamidia trachomatis U ovu grupu bolesti koje se prenose polnim putem spadaju Chlamidijalne infekcije epidemijska bolest poslednjih godina medju nasim adolescentima. Chlamidia trachomatis je najcesci izazivac. Po svojim osobinama izmedju virusa i bakterija (za razmnozavanje joj je neophodan domacin: celija koju iskoristi a zatim razori), ovaj mikroorganizam je najcesci patoloski supstrat medju polno aktivnim devojkama (po nekim istrazivanjima i do 50 %). Dovodi do upale grlica materice i uretritisa kod muskaraca. U pocetku bolesti nespecificni simptomi pojacanog sekreta i tupih bolova u maloj karlici, zavara i pacijenta i terapeuta. U drugoj fazi bolesti prosiruje se na unutrasnje genitalije dovodeci do steriliteta. Otkriva se specificnim testovima, a lecenje je dugotrajno i izuzetno tesko s obzirom da se mora postici jako visoka doza antibiotika (mikroorganizam se nalazi u celijama) i da se mora pokriti najmanje dva ciklusa u toku razmnozavanja Chlamidiae. Lece se oba partnera.

Micoplasma

Ureoplasma

Virusima izazvane polne bolesti

HSV2 Herpes simplex 2 virus (genitalni herpes) Virus se prenosi polnim putem sa zarazenog partnera izazivajuci burni primarni afekt: temperatura, drhtavica, karakteristicne promene na spoljnim genitalijama sa reakcijom okolnih zlezdi, pa se nastanjuje u domacinu eruptirajuci pri svakom padu imuniteta sa promenama slicnim onima na usni, smestenim na prelazu sa koze na sluzokozu (prepucijum ili vulva). U toku trudnoce moze dovesti do teskih ostecenja ploda do mrtvorodjenosti

HPV Humani papiloma virus Vise od 50 tipova HPV dele se na onkogene (high risk) i neonkogene (low risk). Ovi prvi ukoliko se ne lece i ne registruju na vreme u odredjenom vremenskom periodu mogu dovesti do karcinoma grlica materice - najcesceg karcinoma kod zena posle karcinoma dojke. Neonkogeni tipovi najcesce se predstavljaju u formi polnih bradavica oko anusa, na perineumu, vagini i grlicu. Lecenje je hirursko - uklanjanje obolelog tkiva termokauterom, krioterapijom ili laserski.

CMV Citomegalo virus

HBV Hepatit B prenosi se polnim putem ili inokulacijom (zarazena krv, igla...). Dovodi do ostecenja jetre koja mogu progredirati i do maligniteta. Lecenje je imunolosko.

HIV Virusna infekcija o kojoj ste dobili dovoljno informacija u predhodnim predavanjima.

_________________
Cutanje je tesko samo onima koji ne misle(Ivo Andric)
Beskorisno je pobijati tudje misljenje; ponekad covijek uspije da pobjedi nekoga u diskusiji, ali da ga uvjeri -nikada.Misljenja su kao ekseri: sto vise udaramo po njima, to dublje prodiru (Dumas Aleksander)
 
pinkie
Prijatelj foruma
Prijatelj foruma



Godine: 44

Datum registracije: 01 Okt 2004
Poruke: 19325
Mesto: u skrivenom kutku

serbia.gif
PorukaPostavljena: Pet Feb 04, 2005 1:45 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Istine i zablude

HIV I AIDS

ZABLUDA: AIDS (SIDU) dobijaju samo prostitutke, homoseksualci i narkomani.
ISTINA: Statistika pokazuje da se trenutno HIV najviše širi među mladim osobama heteroseksualne orijentacije, tj. Svako ko se rizično ponaša može se inficirati HIV-om.

ZABLUDA: Seksualni odnosi sa promiskuitetnim osobama povećavaju rizik da dobiješ HIV.
ISTINA: Seksualni odnosi bez zaštite (kondoma) povećavaju rizik od infekcije HIV-om.

ZABLUDA: Bilo koji kondom je dobra zaštita
ISTINA: Nije svaki kondom istog kvaliteta. Važno je da kondomu nije prošao rok trajanja, da nije dugo stajao na nekom toplom mestu, u džepu i sl., da prilikom korišćenja ili otvaranja nije oštećen, da je elektronski testiran. Preporučljivo je da se kondom kupuje u apoteci. Ipak bolji je bilo koji kondom nego nikakav.

ZABLUDA: Kada dobiješ HIV dobio si SIDU i tvoj život je "gotov".
ISTINA: Kada dobiješ HIV ti si HIV+ ali to ne zna i da odmah imaš SIDU. Do pojave bolesti može da potraje od 2 do 10god.

ZABLUDA: Osoba koja je HIV+ izgleda iscrpljeno, bolesno i nije sposobna za normalan život.
ISTINA: HIV+osoba može da izgleda potpuno zdravo, sposobna je za rad ili bilo kakvu drugu aktivnost kao i bilo koja zdrava osoba.

ZABLUDA: HIV se može dobiti kupanjem u bazenu, uobičajenim socijalnim kontaktima, konzumiranjem hrane koju je spremila HIV+ osoba, boravkom u istoj prostoriji sa HIV+ osobom i sl.
ISTINA: Da bi se inficirao HIV virusom potrebno je da virus dospe u krvotok čoveka jer se samo u krvi nalaze CD4 limfociti (ćelije za koje se vezuje HIV).

ZABLUDA: SIDU mogu preneti insekti, a neke životinje su i obolele od SIDE.
ISTINA: Životinje ne mogu preneti SIDU niti oboleti od nje, jer samo u krvi čoveka se nalaze CD4 limfociti za koje se virus vezuje.

ZABLUDA: Kućnim testom na HIV može se pouzdano utvrditi da li je neko HIV+ ili ne.
ISTINA: Kućni testovi imaju slabu osetljivost na prisustvo virusa, jer se uzima mala količina krvi iz prsta što je nedovoljno za analizu. U Novom Sadu jedino mesto na kome se rade pouzdani testovi je Zavod za zaštitu zdravlja (poznatiji kao Higijenski zavod). Testiranje u privatnim laboratorijama nije licencirano!

POLNO PRENOSIVE BOLESTI

ZABLUDA: Polne bolesti su bolesti vezane isključivo za prostitutke, homoseksualce i osobe koje žive u sredina loših higijenskih uslova.
ISTINA: Od polnih bolesti oboljevaju ljudi IZ BILO KOG GEOGRAFSKOG PODRUČJA, NEZAVISNO OD HIGIJENSKIH USLOVA AKO SE RIZIČNO PONAŠAJU.

ZABLUDA: Polnih bolesti gotovo da i nema u našoj sredini.
ISTINA: Klasičnih polnih bolesti u našoj sredini je malo, ali ih ipak ima, međutim, neke "novije" polne bolesti veoma su česte.

ZABLUDA: U polne bolesti spadaju sifilis, gonoreja i AIDS.
ISTINA: Danas postoji oko 20 polnih bolesti, a njihov broj nije konačan. Tabela iz priručnika zajedno sa nekim od srpskih naziva.

ZABLUDA: Kod svih polnih bolesti, nekoliko dana po nezaštićenom polnom odnosu javljaju se neki simptomi, kao npr. peckanje pri mokrenju, neprijatan iscedak iz polnih organa, promene na koži i sluzokoži polnih organa.
ISTINA: Iako se kod velikog broja polnih bolesti javljaju ovi simptomi, postoje i one koje se manifestuju tek nakon više meseci pa čak i godina i to ne promenama na polnim organima, dok u kratkom vremenskom periodu nakon nezaštićenog seksualnog odnosa nema nikakvih simptoma (AIDS, hepatitis B, Citomegalovirus, Polne bradavice, ponekad i genitalni herpes).

ZABLUDA: Polne bolesti se brzo i jednostavno leče od strane bilo kog lekara.
ISTINA: Većina polnih bolesti se može potpuno izlečiti, ali neke su teško izlečive a neke neizlečive. Najveći problem u lečenju polnih bolesti predstavlja pravovremena dijagnostika i prepoznavanje bolesti. Lečenjem polnih bolesti bave se dermatoveneorolog (lekar za kožne i polne bolesti, ginekolog, urolog i infektolog).

ZABLUDA: Polne bolesti ne ostavljaju nikakve posledice.
ISTINA: Ako se pravovremeno i adekvatno leče posledica nema. Ukoliko se ne leče ili se sa lečenjem zakasni postoje mnogobrojne posledice: širenje infekcije na okolne organe, širenje uzročnika na sve organe u telu, hronična upala, neplodnost.

ZABLUDA: Sve polne bolesti prenose se isključivo polnim putem.
ISTINA: Osim seksualnim putem, neke polne bolesti mogu se preneti i preko predmeta opšte upotrebe (pribor za ličnu higijenu, WC daske, toaleti isl) i sa majke na dete.

_________________
Cutanje je tesko samo onima koji ne misle(Ivo Andric)
Beskorisno je pobijati tudje misljenje; ponekad covijek uspije da pobjedi nekoga u diskusiji, ali da ga uvjeri -nikada.Misljenja su kao ekseri: sto vise udaramo po njima, to dublje prodiru (Dumas Aleksander)
 
pinkie
Prijatelj foruma
Prijatelj foruma



Godine: 44

Datum registracije: 01 Okt 2004
Poruke: 19325
Mesto: u skrivenom kutku

serbia.gif
PorukaPostavljena: Pet Feb 04, 2005 1:46 pm    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Od reci do tela

Svi smo culi za polno prenosive bolesti - PPB i sidu. Negde smo citali ili su nam pricali da se infekcije koje izazivaju ove bolesti prenose polnim putem. Mi znamo ne samo da se infekcije mogu izbeci, vec i kako to uciniti. Ali zbog necega nasa znanja ne uticu uvek na nase ponasanje. Hajde da razjasnimo sta se krije iza pojma "bezbedni seksualni kontakt"



SIDA
bolest koja razara imunoloski sistem

Sida je poslednji i najtezi stadijum infekcije virusom humane imunodeficijencije (HIV) koji razara celije odbrambenog (imunoloskog) sistema coveka.Imunoloski sistem je jedan od najvaznijih sistema u nasem organizmu. On je odgovoran za borbu protiv infekcija i bolesti. Kad nastupi neka infekcija, imunoloski sistem stvara razlicita antitela koja ce se s njom boriti. Za borbu s HIV-om takode postoje posebna antitela, ali ona nisu u stanju da se bore sa ovom infekcijom. Sta vise, HIV izaziva propadanje samog imunoloskog sistema. Ljudi inficirani HIV-om vremenom gube sposobnost da se bore protiv bilo koje infekcije. Pre nego sto se bolest razvije, HIV moze ziveti u organizmu i do 10, 15 pa i vise godina. Osoba zarazena virusom side najcesce se fizicki ni po cemu ne razlikuje od zdrave osobe. Tek kada nastupi poslednja faza infekcije, (sida) primecuju se znaci opsteg propadanja organizma. Jedini nacin da utvrdimo da li je covek inficiran jeste test krvi na HIV infekciju.



Kako se mozemo zaraziti?

HIV-om se mozemo zaraziti na razlicite nacine:
- seksualnim kontaktom bez upotrebe kondoma,
- preko zarazene krvi,
- s majke na dete i to u toku trudnoce, porodaja i dojenja
Svaki oblik penetrirajuceg seksualnog odnosa, pogotovu ukoliko je pracen ejakulacijom (izbacivanjem semene tecnosti) je visoko rizican. Pri analnom seksualnom odnosu, usled cestih povreda i krvarenja kao i visoke koncentracije HIV-a u semenoj tecnosti, infekcije su lako moguce. Prilikom oralnog seksa obavezno izvadite penis napolje pre ejakulacije. Sigurniji seks je moguc: redovnom upotrebom kondoma, pri svakoj vrsti seksualnog odnosa.

Ljudi se plase da se ne zaraze HIV-om pri obicnim, svakodnevnim kontaktima. Ovakvi stavovi su neopravdani.



Kako se ne mozemo zaraziti?

- poljupcem i preko pljuvacke
- putem urina ili fekalija
- rukovanjem ili grljenjem sa inficiranom osobom
- preko znoja ili suza
- kasljanjem ili kijanjem
- koriscenjem istog pribora za jelo i posteljine sa inficiranom osobom
- koriscenjem istog kupatila ili toaleta
- u gradskom prevozu
- preko zivotinja ili ubodom insekta



Polno prenosive bolesti
venericne bolesti
Seksualnim kontaktima bez upotrebe kondoma prenosi se ne samo HIV, nego i druge polne bolesti (gonoreja, sifilis, hlamidija, Hepatitis B i C...). Ove bolesti su veoma rasprostranjene, a broj ljudi koji su njima inficirani je u stalnom porastu. Neke venericne bolesti samo izazivaju neprijatnosti, dok druge mogu uzrokovati sterilitet ili neke ozbiljnije posledice, ukoliko se ne lece na vreme. Osim toga ljudi koji boluju od ovih bolesti, podlozniji su mogucoj infekciji HIV-om. Virus lakse dospeva u organizam preko ranica, plikova i drugih ozleda koze ili sluzokoze izazvanih venericnim bolestima.



Ne odlazi posetu dokotru

Ne odlazi posetu lekaru ako na sebi primetis sledece promene:
- sekret iz penisa ili analnog otvora
- peckanje pri mokrenju
- ranice, plikove, bradavice na penisu, u analnom otvoru ili ustima
- peckanje i svrab oko genitalija, analnog otvora ili na njima
Ovo ne smes da prezivljavas tiho i u sebi, ne preduzimajuci pri tom nista! Ove bolesti nece proci same od sebe. Osim toga, vecinu njih je moguce izleciti.



Sprovodi preventivne mere

Bezbedniji seks je tvoj izbor! Seks je zadovoljstvo. Ali on moze biti i uzrocnik teskih oboljenja. Postoji samo jedan nacin da budes siguran da se neces zaraziti - to je upraznjavanje sigurnijeg seksa, tj. seksa koji iskljucuje direktan kontakt sa tudom krvlju, spermom ili vaginalnim sekretom.

Polazeci od ovoga, u potpunosti je bezbedno:
- ljubiti se, pa cak i vlaznim " francuskim poljupcem"
- lezati zajedno, grliti se
- uzajamno se milovati i masirati
- masturbirati (uzajamno)
- upraznjavati penetrirajuci seks samo pod uslovom da uvek koristis kondom
Verovatno ce proci neko vreme dok se ne naviknes na bezbedniji seks, ali nece izostati trenutak kada ce on postati deo stvarnog zadovoljstva.



Izbor je uvek tvoj

Zivimo u slobodnom drustvu. Sloboda pre svega, podrazumeva pravo izbora, i to u pogledu seksualne orijentacije, partnera i radnji. Niko ne moze da te natera da radis ono sto ti ne zelis. Ponasaj se odgovorno prema sebi ali i prema drugima! Ovo je tvoj zivot i tvoj izbor. Ako izaberes seks - cuvaj se. Tako neces doci u situaciju da brines zbog svog zdravlja.



Bolje je razjasniti sve odmah

Kako poceti razgovor o tome? Mi slobodno razgovaramo o seksu sa drugovima, ali zbog necega se ustezemo da razgovaramo o tome sa partnerom. Ako zelis da imas bezbedniji seks, neophodno je jasno i otvoreno reci to, ne cekajuci trenutak kada ste oboje uzbudjeni i vise vam nije do razgovora. Ako ti je ipak tesko da zapocnes razgovor o tome, jednostavno izvadi kondom. To mozes da uradis i u sali. Kada razjasnite, jednom i zauvek, odnos prema bezbednijem seksu, ti i tvoj partner osecacete se mnogo bolje. Izraziti svoju zelju za koriscenjem kondoma uopste ne znaci izraziti nepoverenje prema partneru. Naprotiv, to znaci da se brinete jedno o drugom i da posedujete osecanje odgovornosti.



Kondom

Kupujte ga samo u apoteci i kondomatima.
Proverite rok trajanja.
Na dobrom kondomu uvek pise da je elektronski testiran.
Cuvajte ga dalje od izvora toplote.
Ne nosite ga u dzepu ili novcaniku duze od 24 casa (toplota tela ga ostecuje).



Kondom i lubrikant (podmazivac)

Kondom te stiti od HIV infekcije i drugih bolesti koje se prenose polnim putem. Koristeci ga prvi put, mozes osetiti neugodnost, zato je bolje ranije provezbati sam. To ce u velikoj meri olaksati upotrebu kondoma sa partnerom. Kondom je napravljen od prirodnog materijala lateksa i obicno je prekriven slojem podmazujuce (lubricirajuce) supstance koja smanjuje trenje prilikom polnog odnosa, tako je upotreba kondoma prijatnija. Ako koristis dodatni lubrikant, a za analni seks se on preporucuje, on mora da bude napravljen na vodenoj osnovi (npr. glicerin), a nikako na uljanoj kao na primer vazelin, krema ili mast, jer oni ostecuju kondom. Dodatni podmazivac stavljati samo sa spoljne strane kondoma. Lubrikant moze sadrzati i spermicidno sredstvo (npr. nonoxylon 9).



Kupovina kondoma

Ako si savremen, civilizovan covek, za tebe ce kupovina kondoma biti isto tako prirodna, kao kupovina zvake ili aspirina. Odavno su prosla vremena kada smo crveneli i saputali nesto nerazumljivo, bojeci se da pogledamo apotekara u oci.
HIV/AIDS osnovni pojmovi






1. 5.

Izbegavaj bilo kakav kontakt izmedu penisa i usne supljine ili anusa pre nego sto stavis kondom.
Pazljivo otvori pakovanje. Pazi da ne ostetis kondom ostrim noktima ili nakitom.
Navuci kondom na penis tek kada on dostigne punu erekciju.
Na vrhu kondoma mora ostati prostora za spermu. Zbog toga vecina kondoma ima rezervoar. Palcem i kaziprstom uhvati rezervoar tako da istisnes vazduh i navuci kondom do korena penisa.
Izvuci penis odmah nakon ejakulacije, pridrzavajuci kondom palcem i kaziprstom da ne bi spao. Ako budes suvise cekao pre nego sto ga izvuces, on moze da se opusti i kondom ce spasti.
Upotrebljen kondom baci u kantu za smece.
Ne koristi dva puta isti kondom. Ne koristi dva kondoma jedan preko drugog. Medju njima se stvara trenje tako da oba kondoma mogu da puknu.
Pri analnom seksu koristi deblje kondome (extra safe).

2. 6.
3. 7.
4. 8.



Zloupotreba psihoaktivnih supstanci

Psihoaktivne supstance narusavaju tvoje zdravlje i povecavaju rizik zaraze HIV infekcijom. Zavisnici koji koriste tudji spric i iglu nalaze se u opasnosti. HIV (a takode i virusi hepatitisa B i C) moze dospeti u krv preko igle sa ostacima tudje krvi. Zarazen moze biti i sam narkotik ukoliko je u toku pripremanja u njega dospela krv inficiranog. Ljudi koji zloupotrebljavaju psihoaktivne supstance takodje su duzni da se cuvaju prilikom seksualnih kontakata.

_________________
Cutanje je tesko samo onima koji ne misle(Ivo Andric)
Beskorisno je pobijati tudje misljenje; ponekad covijek uspije da pobjedi nekoga u diskusiji, ali da ga uvjeri -nikada.Misljenja su kao ekseri: sto vise udaramo po njima, to dublje prodiru (Dumas Aleksander)
 
Yasmin
Banovan!

Prijatelj foruma
Prijatelj foruma



Godine: 58

Datum registracije: 31 Avg 2004
Poruke: 14175
Mesto: zemlja nedodjija

netherlands.gif
PorukaPostavljena: Sub Feb 05, 2005 11:51 am    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Hlamidija - šta je to?




Hlamidija se često spominje kao seksualno prenosiva bolest, međutim, retko je čuti nešto više o njoj - recimo, o simptomima ili o tome šta je uopšte hlamidija. Obično se spomene koji su metodi zaštite, a oni su uobičajeni: korišćenje kondoma i izbegavanje promiskuiteta. Međutim, ne spominje se zbog čega je neophodno biti toliko oprezan kad se radi o hlamidiji, pa se na celu stvar vrlo često zaboravi.

Problem sa hlamidijom (uzročnik je bakterija Chlamydia trachomatis) je to što vrlo često ne daje nikakve simptome - oko 75% inficiranih žena i 50% inficiranih muškaraca nema nikakve simptome. Tako inficirana osoba i ne zna da je inficirana (pa može, potpuno nenamerno, širiti infekciju dalje), a nelečena hlamidija može dovesti i do neplodnosti. Ukoliko se simtomi jave, kod žena to mogu biti neuobičajeni vaginalni sekret, krvarenje nakon seksualnog odnosa, krvarenje između menstruacija, abdominalni bol. Kod muškaraca mogu se javiti gnojenje iz penisa, osećaj pečenja pri mokrenju, natekli i/ili bolni testisi.

Ukoliko se ne leči, hlamidija može povećati rizik za zarazu HIV virusom. Pored toga, kod žena se može proširiti na matericu, jajovode i jajnike i uzrokovati hroničnu upalu, čiji su simptomi abdominalni bol, bol u donjem delu leđa, bolni seksualni odnosi, intermenstrualno krvarenje i groznica. Ovakvo stanje može dovesti do hroničnih bolova u donjoj regiji, povećanog rizika za vanmateričnu trudnoću ili steriliteta. Kod muškaraca, nelečena hlamidija može dovesti do natečenih i bolnih testisa i s vremenom do neplodnosti.

Ukoliko trudnica bude inficirana hlamidijom, to može dovesti do prevremenog porođaja, a može se preneti sa porodilje na novorođenče. Ovako preneta hlamidija na novorođenče može kod bebe uzrokovati neonatalni konjuktivitis (ukoliko se smesta ne interveniše, to može dovesti do ozbiljnog i trajnog oštećenja bebinih očiju) i/ili upalu pluća.

Jednom otkrivena (a može se otkriti jednostavnim testom kod ginekologa ili testom urina u laboratoriji - samo se mora naglasiti da se traži test na hlamidiju), hlamidija se uspešno leči antibioticima. Potrebno je lečenje oba partnera kako ne bi došlo do reinfekcije i preporučljivo je izbegavanje seksualnih odnosa dokle god traje lečenje (kako bi se smanjile šanse da dođe do ponovne infekcije).

_________________
 
yurosh
Početnik Domaćeg.de
Početnik Domaćeg.de





Datum registracije: 20 Maj 2005
Poruke: 10

blank.gif
PorukaPostavljena: Pet Maj 20, 2005 1:20 am    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Muski, samo stavljajte "kapicu" do braka i nece biti problema
 
dr_gaso
Početnik Domaćeg.de
Početnik Domaćeg.de





Datum registracije: 20 Mar 2005
Poruke: 17

blank.gif
PorukaPostavljena: Pon Maj 23, 2005 12:39 am    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

Hvala na ovako iscrpnim objašnjenjima, zaista obimno! Ipak se ja plašim!
SIDA NE DISKRIMINIŠE, DISKRIMINIŠU LJUDI!
 
meemoo
Početnik Domaćeg.de
Početnik Domaćeg.de



Godine: 41

Datum registracije: 25 Dec 2004
Poruke: 30

blank.gif
PorukaPostavljena: Uto Maj 24, 2005 12:02 am    Naslov poruke: Na vrh strane Na dno strane

ma treba se sam cuvati i to je to obavezno nositi zastitu jel nikad neznas koga .....es!
 
Prikaz poruka:   
Upišite novu temu   Odgovorite na temu    www.domaci.de Forum Indeks -> ~ Zdravlje ~ -> Seksualno prenosive bolesti SPB Vreme je podešeno za GMT + 1 sat
Strana 1, 2  sledeća
Strana 1 od 2

 
Pređite u:  
Vi ne možete otvarati nove teme u ovom forumu
Vi ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Vi ne možete menjati Vaše poruke u ovom forumu
Vi ne možete brisati Vaše poruke u ovom forumu
Vi ne možete glasati u anketama u ovom forumu
Vi ne možete postavljati fajlove u ovom forumu
Vi ne možete preuzeti fajlove sa ovog foruma





- Burek Forum - Doček Nove 2018. godine - Venčanja, svadbe - Proslave - TipoTravel - Kuda večeras - Anwalt - legal -

Bookmark to: Twitter Bookmark to: Facebook Bookmark to: Digg Bookmark to: Del.icio.us Bookmark to: StumbleUpon