Ruzmarin

*Mayche* · **.:Lust Stained Despair:.**

Ružmarin se za liječenje i u kuhinji koristi od najstarijih vremena. Budući da je na glasu kao biljka koja jača pamćenje, postao je oznakom ljubavničke vjernosti, pa se zato na svadbama nose grančice ružmarina. Ružmarin se palio u bolesničkim sobama kako bi pročistio zrak, nosili su ga za vrijeme kuge u drškama štapova za hodanje i mirisnim vrećicama. U nekim sredozemnim selima rublje se sušilo na grančicama ružmarina kako bi sunce izvuklo njegovu aromu koja će tjerati moljce. U Shakespeareovo doba oblikovali su ga u ukrasna drvca ili podrezivali u obliku kugle ili stošca.

Uzgoj

Ružmarin treba puno sunca i zaštitu od hladnih vjetrova. Potrebna mu je dobra drenaža i vapnenasto tlo. Može se uzgajati u posudama u zatvorenom na sunčanom mjestu, a preko ljeta ga se može ukopati u zemlju. Manje količine lišća mogu se brati cijele godine, ali većinu lišća treba skupiti prije cvatnje. Biljka se suši u hladu, a zbog jakog mirisa treba je držati u limenkama ili dobro zatvorenim vrećicama. Ako na lišće dospije vlaga ili jako direktno sunce ono gubi ljekovitost.

Upotreba

List se dodaje raznim jelima od mesa, posebno janjetini i svinjetini. Također se dodaje pečenim krumpirima i biljnom maslacu. Cvijet se može kristalizirati za ukras. Kada se skinu listovi, stabljike ružmarina mogu se paliti na vatri ili roštilju za ugodan miris (i kao mirisni štapići!), a mogu se koristiti i kao štapići za roštilj. Sušeni listovi zadržavaju aromu i pogodni su za skladištenje.

Kupka od lišća potiče cirkulaciju, koristi se i u potpuriju. Grana je pogodan mirisni kostur za vjenčiće i girlande.

Potiče cirkulaciju i olakšava bolove povećavajući dotok krvi. Za bjeliju i mekšu kožu dobro ju je povremeno oprati čajem od ružmarina. Također, ružmarin pomaže korijenu kose da ojača, olakšava rast i jača kosu. U istom čaju dobro je umakati noge, pogotovo ako smo mu dodali nekoliko kapi eteričnog ružmarinovog ulja kako bi se manje znojile.

Ružmarin pomaže probavljanju masti. Koristi se u proizvodnji parfema i kao dodatak raznim mirisnim vodicama (10 grama narančina ulja, 10 grama limunske kiseline i dva grama ružmarinova ulja otopiti u 100 mililitra 90 postotnog alkohola!). U narodnoj medicini koristi se kod bolesti jetre, bubrega, srca i reume.

Ružmarin je zimzelena, grmovita biljka visine oko 1 metar. Listovi su čvrsti i uski, tamnozelene boje. Između listova, na krajevima ogranka razvijaju se na malim petiljkama ljubičasto-plavi cvjetovi. Oni imaju vrlo jak miris sličan kamforu, a okus aromatičan, ljut i pomalo gorak. Ružmarin cvate od ožujka do svibnja, ponekad i u rujnu, a raste u suhim, kamenitim predjelima Dalmacije, Primorja i otoka. Kao ukrasna biljka uzgaja se u parkovima i vrtovima. On sadrži kalcij, eterično ulje u kojem ima pinena, kamfona, kamfora, tanina, gorke tvari, glikozid, limunsku kiselinu, erikolin, pektin i smolu. Pripisuje mu se čudesna moć, ali s pravom, jer je istina da je on izvrstan lijek protiv reumatizma, obamrlosti, paralize, vrtoglavice, živčanih smetnji, bolesti dišnih organa, jetre, pa čak i spolne nemoći.

Čaj od ružmarina povećava apetit, liječi probavne smetnje, nadutost trbuha, nervozu želuca i crijeva, te pomaže kod zatvora i tvrde stolice. Ružmarin je prirodan lijek protiv slabokrvnosti i navale krvi u glavu, omaglice, slabosti tijela nakon gripe, fizičkih i intelektualnih napora. Zbog svog opuštajućeg i antidepresivnog djelovanja ružmarin pomaže kod problema povezanih sa slabom cirkulacijom. Imajući u vidu sve te osobine, zaslužio je počasno mjesto u svakoj kuhinji. Prvenstveno moramo dati prednost kod pripremanja umaka i juha, te mesa sa roštilja.

Uz ružmarin je vezana i jedna lijepa legenda. On je bio miljenik jedne kraljice kojoj je poklonio vječnu mladost i pomogao joj u ljubavi. Zahvaljujući njemu mađarska kraljica Elizabeta, iako je tada imala 72 godine i sva bila zgrčena od reumatizma, toliko se pomladila, proljepšala da se kralj Poljske u nju smrtno zaljubio i ponudio joj brak. To se dogodilo u 14. st., a recept joj je, kako kaže legenda, dao jedan anđeo.

"Vodica mađarske kraljice" bila je zapravo u rakiji ukuhan ružmarin. Zato i ne čudi što je kraljicu jednostavno preporodio. Tako se spomenuta vodica prenijela potomstvu, praćena i dalje legendom o njenoj čudotvornoj moći i o tome da joj je kumovao jedan anđeo.